REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-1051/2024-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja JO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirjana Mrčela, odvjetnica u Zagrebu, Martićeva 40, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, ranije Ministarstva znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, Rijeka, Erazma Barčića 5, OIB: 43539267895, radi obnove postupka - priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se dopunsko rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-118-02/17-01/00244, URBROJ: 533-05-21-0017 od 5. siječnja 2021. godine.

II. Djelomično se usvaja prijedlog tužitelja JO za obnovu postupka dovršenog privremenim rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-118-02/17-01/00244, URBROJ: 533-05-18-0006 od 18. rujna 2018., te se ukidaju točka I. podtočke a), b), e), f) i g) toga privremenog rješenja.

III. Nalaže se tuženiku da u preostalom dijelu dovrši obnovu postupka okončanog privremenim rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I- 118-02/17-01/00244, URBROJ: 533-05-18-0006 od 18. rujna 2018. na način da u odnosu na dopunske mjere iz točke I. podtočke c), d), h), i) i j) toga privremenog rješenja provede dodatnu, potpuniju i precizniju usporedbu cjeline visokoškolskih obrazovnih programa koje je tužitelj završio u inozemstvu s relevantnim tuzemnim programima, vodeći računa i o vlastitoj upravnoj praksi.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih da tužitelju JO nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.617,56 eura (tri tisuće šest stotina sedamnaest eura i pedeset šest centi), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.632,44 eura (tisuću šest stotina trideset dva eura i četrdeset četiri centa).

Obrazloženje

1. Predmet ovog upravnog spora ocjena je zakonitosti tuženikova dopunskog rješenja, KLASA: UP/I-118-02/17-01/00244, URBROJ: 533-05-21-0017 od 5. siječnja 2021., kojim je dopunjena izreka rješenja tuženika, KLASA: UP/I-118-02/17- 01/00244, URBROJ: 533-05-19-0012 od 29. srpnja 2019., dodavanjem točke III. izreke, po kojoj na snazi ostaje privremeno rješenje tuženika, KLASA: UP/I-118-02/17- 01/00244, URBROJ: 533-05-18-0006 od 18. rujna 2018. godine. Potonjim je rješenjem tužitelju, u povodu zahtjeva za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za pristup i bavljenje reguliranom profesijom nastavnika stručnih predmeta u srednjoj glazbenoj i plesnoj školi u Republici Hrvatskoj, određena dopunska mjera provjere kompetentnosti polaganjem ispita na jednom od visokih učilišta u Hrvatskoj koje izvodi program studija glazbene umjetnosti, iz sljedećih područja: a) Solfeggio A2, A3 i A4; b) Klavir obligatno A3, A4 i A5; c) Polifonija A1 i A2; d) Glazbeni oblici i stilovi A2; e) Osnove glazbene pedagogije; f) Metodika nastave teorijskih glazbenih predmeta; g) Pedagoška praksa teorijskih glazbenih predmeta; h) Studij i korepeticija opernih uloga 3 i 4; i) Aspekti suvremene glazbe; j) Sviranje partitura A4 i A5. U odnosu na sva navedena područja, osim područja navedenog pod i), dodana je i naznaka „u skladu sa studijskim programom Dirigiranje“.

2. Pored dosad navedenih rješenja, vezano uz ovaj predmet tuženik je donio i sljedeće akte: privremeno rješenje, KLASA: UP/I-118-02/17-01/00244, URBROJ: 533-25-18-0002 od 8. siječnja 2018., kojim je tužitelju određena dopunska mjera polaganjem kolegija iz područja glazbene pedagogije radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za pristup i bavljenje reguliranom profesijom učitelja stručnih predmeta u osnovnoj glazbenoj i plesnoj školi u Republici Hrvatskoj; rješenje, KLASA: UP/I-118-02/17-01/00244, URBROJ: 533-05-19-0008 od 8. veljače 2019., kojim je određena obnova upravnog postupka u kojem su donesena privremena rješenja od 8. siječnja 2018. i 18. rujna 2018.; prethodno spomenuto rješenje od 29. srpnja 2019., kojim je tužitelju, u obnovi postupka, priznata zatražena inozemna stručna kvalifikacija u dijelu što se odnosi na reguliranu profesiju učitelja stručnih predmeta u osnovnoj glazbenoj i plesnoj školi u Republici Hrvatskoj, uz ukidanje privremenog rješenja od 8. siječnja 2018. godine.

3. U ovome je predmetu tužitelj najprije podnio tužbu zbog šutnje uprave, tj. zbog propuštanja odlučivanja o zahtjevu tužitelja za donošenje dopunskog rješenja po rješenju tuženika od 29. srpnja 2019., kako bi bila riješena sva pitanja koja su predmet dopuštene obnove postupka, navodeći da je tim rješenjem odlučeno samo u odnosu na osnovnoškolsku, ali ne i na srednjoškolsku reguliranu profesiju. Na taj je spor spojen spor što ga je je tužitelj pokrenuo radi ocjene zakonitosti u međuvremenu donesenoga dopunskog rješenja tuženika od 5. siječnja 2021. (posl. br. 2 UsI-193/2021). O spajanju je odlučeno izvanraspravnim rješenjem, poslovni broj 2 UsI-1351/2020-5 od 22. veljače 2021. zbog razloga navedenih u tom rješenju. U tom je predmetu donesena prvostupanjska presuda od 11. svibnja 2022., kojom je tužbeni zahtjev odbijen. Povodom žalbe tužitelja, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom, poslovni broj: Usž-2783/2022-2 od 6. lipnja 2024. poništio navedenu prvostupanjsku presudu, uz vraćanje predmeta ovome Sudu na ponovni postupak, radi upotpunjavanja dokaznog postupka. Vođenje spora potom je nastavljeno pod poslovnim brojem Us I- 1051/2024.

4. Predmetni zahtjev tužitelja odnosi se na priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Diploma Accademico di II. Livello in Discipline Musicali (Direzione d'Orchestra) – Biennio Sperimantale, stečene 29. travnja 2014. na inozemnoj visokoškolskoj ustanovi Consevatorio di Musica „G. B. Martini“ , u Bologni (Talijanska Republika), radi pristupa i bavljenja navedenim dvjema reguliranim profesijama - na osnovnoškolskoj, odnosno srednjoškolskoj razini. Prije pokretanja spora zbog šutnje uprave, u obnovi postupka odlučeno je o zahtjevu što se odnosi na osnovnoškolsku, ali ne i na srednjoškolsku razinu.

5. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Odluka Stručnog povjerenstva tuženika utemeljena je na mišljenju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu koje je, prema tuženiku, dano nakon mišljenja Stručnog povjerenstva. Tuženik Muzičkoj akademiji evidentno nije dostavio podatak o tužiteljevim pedagoškim kompetencijama stečenima na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Tuženik nije od odgovarajuće inozemne visokoškolske ustanove zatražio pojašnjenje diplome na kojoj jedino zasniva svoju odluku. Osporavano dopunsko rješenje od 5. siječnja 2001. dopunsko je samo po nazivu, a ne i prema suštini, u smislu članka 100. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, pa tuženik fingira da je donošenje osporavanog rješenja riješio preostala pitanja koja su predmet postupka. Utvrđenje da na snazi ostaje privremeno rješenje od 18. rujna 2018. ni gramatički niti sadržajno ne znači da je tuženik suštinski riješio i ostala pitanja koja je trebao riješiti rješenjem od 29. srpnja 2019. godine. Na taj se procesni nedostatak tuženik nije referirao. Tuženik je pogrešno primijenio odredbe članaka 18., 19., 20. i 86. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, jer nije utvrđeno da je program po kojem je tužitelj stekao diplomu na inozemnoj ustanovi bitno različit u odnosu na hrvatski program. Prilikom određivanja dopunske mjere tuženik nije poštivao načelo proporcionalnosti, niti je napravio distinkciju između djelomično bitne različitosti sadržaja programa od djelomične kompatibilnosti sadržaja. Tuženikov odgovor na tužbu ne udovoljava propisanim standardima, onemogućujući i dalje tužitelju da sazna razloge i osnovu za osporavano rješenje. U sastavu Stručnog povjerenstva nije bila ni jedna osoba kvalificirana za dirigiranje. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da sam riješi stvar usvajanjem tužiteljeva zahtjeva u dijelu što se odnosi na reguliranu profesiju nastavnika stručnih predmeta u srednjoj glazbenoj i plesnoj školi u Republici Hrvatskoj (uključujući tuzemno stjecanje pedagoških kompetencija), uz ukidanje privremenog rješenja od 18. rujna 2018. godine. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.250,00 eura.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tuženik je u postupku imenovao Stručno povjerenstvo. Kada je prihvatio prijedlog tužitelja za obnovu postupka, tuženik je dodatno odlučio zatražiti i stručno mišljenje Muzičke akademije u Zagrebu, premda tuženik nije imao obvezu to učiniti. Mišljenje Muzičke akademije o stečenom obrazovanju i ishodima učenja tužitelja nije se razlikovalo od mišljenja Stručnog povjerenstva. Prema potonjem mišljenju, tužiteljeva inozemna stručna kvalifikacija odgovara po razini i vrsti u odnosu na zahtijevanu u Republici Hrvatskoj, a zbog samo djelomične usporedivosti potrebno je izricanje dopunske mjere polaganja dodatnih kolegija. Dopis Muzičkoj akademiji na znanje je dostavljen tužitelju. Pedagoškim kompetencijama stečenima na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku nije došlo do promjene u stečenoj inozemnoj kvalifikaciji, nije se promijenila razina ni vrsta njegova obrazovanja, već je riječ o obvezi stjecanja odgovarajućih pedagoških kompetencija koju ima svaka osoba koja se zapošljava na radnome mjestu učitelja, nastavnika ili stručnog suradnika, a završila je nenastavnički studij. Razlike u studijskim programima, što ih je utvrdilo Stručno povjerenstvo, odnose se na predmete struke u okviru diplomskog studija dirigiranja, a ne na pedagoške kompetencije za rad u školskoj ustanovi. Uz to, osporavano rješenje temelji se i na pojašnjenju stručne kvalifikacije zaprimljenom od strane inozemne ustanove. U obnovi postupka utvrđena je ista razlika kolegija koje bi za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije u svrhu pristupa reguliranoj profesiji nastavnika stručnih predmeta u srednjoj glazbenoj i plesnoj školi u Hrvatskoj trebalo položiti u skladu s privremenim rješenjem od 18. rujna 2018. godine. Bitno različit sadržaj studijskih programa utvrđen je u skladu sa člankom 18. stavkom 2. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporena odluka te u spis ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, određeno je izvođenje dokaza sudskim vještačenjem po Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Ta je ustanova otklonila svoju kompetentnost za provedbu vještačenja, pa ovaj dokaz nije izveden. Na prijedlog tuženika, pribavljen je nalaz i mišljenje Sveučilišta u Splitu, Umjetničke akademije, naslovljen kao stručno mišljenje. Na tom mišljenju Sud ne temelji svoju odluku, budući da je navedena ustanova naknadno obavijestila Suda da nema studij dirigiranja, niti može sastaviti stručno povjerenstvo koje bi dalo mjerodavno mišljenje. Po nastavku spora nakon drugostupanjske presude od 6. lipnja 2024., izveden je i dokaz sudskim vještačenjem po Igoru Vlajniću, magistru muzike, stalnom sudskom vještaku za glazbenu umjetnost i menadžment u glazbeno-scenskim i izvedbenim umjetnostima u Rijeci. Sud je odredio i izvođenje dokaza saslušanjem predstavnika tijela koja su sastavila stručne podloge u predmetnom upravnom postupku. Međutim, tuženik u ostavljenom roku ni do zaključenja rasprave nije dostavio podatke o navedenim predstavnicima, pa taj dokaz nije izveden, u skladu s upozorenjem iznesenim u točki IV. izvanpraspravnog rješenja od 7. travnja 2025. (str. 316 spisa spora).

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, koja je na prva dva od triju ročišta održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Regulirana profesija normativno je definirana kao profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kod kojih je pristup, obavljanje ili jedan od načina obavljanja na temelju zakonskih ili drugih pravnih akata, izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija te profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kojima se bave članovi strukovnih organizacija s profesionalnim nazivom (čl. 5. t. 1. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, „Narodne novine“, broj 82/15, u nastavku teksta: ZRP). U kontekstu ZRP-a, tužiteljev zahtjev potpada u opći sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.

10. Tuženik se u osporavanom rješenju pozvao, u prvom redu, na članak 18. ZRP-a, koji članak glasi:

„(1) Nadležno tijelo može u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije od kandidata koji ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona zatražiti provedbu jedne od dopunskih mjera, i to:

razdoblje prilagodbe do tri godine ili

provjeru kompetentnosti.

(2) Provedbu dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može zatražiti od kandidata ako:

osposobljavanje koje je prošao obuhvaća bitno različite sadržaje od onih koje obuhvaća dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji koji su propisani u Republici Hrvatskoj ili

regulirana profesija u Republici Hrvatskoj sadržava jednu ili više aktivnosti koje ne postoje u toj profesiji u kandidatovoj matičnoj državi članici, a osposobljavanje koje se traži u Republici Hrvatskoj obuhvaća bitno različite sadržaje od sadržaja koje obuhvaća potvrda kompetentnosti ili dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji. (3) Nadležno tijelo uspoređuje dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije. Ako na temelju te usporedbe nadležno tijelo ocijeni da kvalifikacije kandidata ne odgovaraju, odnosno da postoje bitne razlike između stručnih kvalifikacija kandidata i stručnih kvalifikacija koje su propisane za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj poziva kandidata zaključkom da se u roku od 30 dana pismeno očituje o izboru jedne od dopunskih mjera iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Nadležno tijelo donosi privremeno rješenje kojim se kandidatu utvrđuje dopunska mjera iz stavka 1. ovoga članka, a na temelju izbora kandidata iz stavka 3. ovoga članka, u roku od 60 dana od dana očitovanja kandidata o izboru dopunske mjere.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, prilikom određivanja dopunske mjere nadležno tijelo dužno je poštovati načelo proporcionalnosti te utvrditi jesu li kompetencije koje je kandidat stekao u državi članici ili trećoj zemlji tijekom svojeg stručnog iskustva ili u okviru cjeloživotnog obrazovanja, takve prirode da u cijelosti ili djelomično obuhvaćaju bitno različit sadržaj naveden u stavku 6. ovoga članka. (6) Bitno različit sadržaj iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva sadržaj osposobljavanja, odnosno stečene kompetencije odlučujuće za obavljanje profesije, a osposobljavanje kandidata pokazuje značajne razlike glede njegova trajanja ili pokrivenih područja od osposobljavanja koja su propisana u Republici Hrvatskoj. (7) Ako je kandidat izabrao dopunsku mjeru iz stavka 1. točke a) ovoga članka, nadležno tijelo dužno je u privremenom rješenju odrediti i uvjete za njegovo obavljanje s mogućim dodatnim obrazovanjem ili stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem, imenovati kvalificiranog stručnjaka za nadzor te odrediti kriterije za ocjenu uspješnosti obavljanja razdoblja prilagodbe.

(8) Ako je kandidat izabrao dopunsku mjeru iz stavka 1. točke b) ovoga članka, nadležno tijelo dužno je u privremenom rješenju utvrditi rok za polaganje (praktičnog i/ili teorijskog dijela) ispita provjere kompetentnosti kojim se kandidatu omogućava prvi izlazak na ispit provjere kompetentnosti unutar šest mjeseci od dana donošenja privremenog rješenja te popis obrazovnih sadržaja koji podliježu provjeri kompetentnosti, a nisu obuhvaćeni kandidatovim dokazima o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji, ali su bitni za bavljenje reguliranom profesijom u Republici Hrvatskoj.

(9) Provjera kompetentnosti iz stavka 8. ovoga članka utvrđuje se usporedbom obrazovanja, odnosno stručnog usavršavanja i osposobljavanja koje je za obavljanje regulirane profesije propisano u Republici Hrvatskoj i onog koje se zahtijeva u državi članici u kojoj je kandidat stekao svoje kvalifikacije, odnosno iz koje dolazi. Provjera kompetentnosti može obuhvaćati obrazovne sadržaje koji su prijeko potrebni za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj te poznavanje pravila struke, gdje je to primjereno.

(10) Detaljna pravila kojima se uređuju dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka i visina naknade troškova provedbe dopunske mjere utvrđuju se pravilnikom nadležnog središnjeg tijela državne uprave, uzimajući u obzir činjenicu da je kandidat nositelj stručne kvalifikacije u matičnoj državi članici.

(11) Naknada troškova provedbe dopunske mjere iz stavka 10. ovoga članka, kao i način plaćanja te raspodjela naknade, uključuje troškove dodatnog obrazovanja ili stručnog usavršavanja i osposobljavanja u razdoblju prilagodbe i troškove provedbe provjere kompetentnosti. Naknadu troškova plaća kandidat prije početka obavljanja dopunske mjere, a naknada ne smije biti viša od naknade koja se za istu namjenu obavljanja profesije utvrđuje za državljane Republike Hrvatske te ne smije prelaziti stvarne troškove postupka.

(12) Ako kandidat ne zadovolji na ispitu provjere kompetentnosti iz stavka 1. točke b) ovoga članka, može podnijeti zahtjev za ponavljanje ispita provjere kompetentnosti u roku od 15 dana od dana od kada nije zadovoljio na ispitu provjere kompetentnosti. Ako kandidat ni u ponovljenom roku ne zadovolji na ispitu provjere kompetentnosti, nadležno tijelo će rješenjem odbiti zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(13) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kandidat nema pravo izbora dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka i nadležno tijelo određuje privremenim rješenjem dopunsku mjeru u slučaju:

kad bavljenje profesijom zahtijeva precizno poznavanje pravnog sustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske i kada je savjetovanje i/ili pomoć povezana s poznavanjem pravnog sustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske stalni i bitni sadržaj obavljanja regulirane profesije

kada kandidat posjeduje kvalifikaciju na razini iz članka 13. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, a za obavljanje navedene profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva se kvalifikacija na razini iz članka 13. stavka 1. točke c) ovoga Zakona ili

kada kandidat posjeduje kvalifikaciju na razini iz članka 13. stavka 1. točke b) ovoga Zakona, a za obavljanje navedene profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva se kvalifikacija na razini iz članka 13. stavka 1. točke d) ili e) ovoga Zakona. (14) Nadležno tijelo može privremenim rješenjem odrediti provedbu obiju dopunskih mjera iz stavka 1. ovoga članka i kandidat nema pravo izbora dopunske mjere, u slučaju kada posjeduje kvalifikaciju na razini iz članka 13. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, a za obavljanje profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva se kvalifikacija na razini iz članka 13. stavka 1. točke d) ovoga Zakona.

(15) Privremenim rješenjem detaljno će se obrazložiti zašto je određena dopunska mjera, a posebno će sadržavati informacije o razini stručne kvalifikacije koja je potrebna za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj i razini stručne kvalifikacije koju posjeduje kandidat prema članku 13. ovoga Zakona; pojedinosti bitno različitog sadržaja iz stavka 6. ovoga članka zbog kojih je dopunska mjera određena i razlozi zašto se te razlike ne mogu nadoknaditi kompetencijama stečenim u matičnoj državi članici.

(16) Protiv privremenog rješenja nadležnog tijela kandidat ima pravo žalbe nadležnom središnjem tijelu državne uprave. Protiv privremenog rješenja nadležnog središnjeg tijela državne uprave kandidat nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.“

11. U osporavanom rješenju citirane su i druge mjerodavne zakonske i podzakonske odredbe. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

12. U postupovnom segmentu, mjerodavne su sljedeće odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP):

Članak 100.

„(1) Kad se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekima od njih može riješiti na temelju utvrđenoga činjeničnog stanja, može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima (djelomično rješenje).

(2) Ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.

(3) Ako prema okolnostima slučaja prije okončanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje mora biti označeno kao privremeno (privremeno rješenje). Privremeno rješenje ukinut će se rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari.

(4) Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatraju se samostalnim rješenjem. “

Članak 126. stavak 3.

„(3) Ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.“

Članak 127. stavak 1.

„(1) Nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.“

13. U odnosu na sporna pitanja koja se tiču donošenja dopunskog rješenja u okviru obnove postupka, Sud naglašava sljedeće.

13.1. Dopunsko rješenje može biti doneseno i u odnosu na rješenje doneseno u obnovi postupka. Rješenjem od 8. veljače 2019. tuženik je odredio (tj. dopustio) obnovu upravnog postupka izdavanja obaju privremenih rješenje: od 8. siječnja 2018. (u pogledu dotične regulirane profesije u osnovnoj školi) i od 18. rujna 2018. (u odnosu na spomenutu reguliranu profesiju u srednjoj školi). Rješenjem od 29. srpnja 2019. tuženik je odlučio u obnovi postupka što se tiče privremenog rješenja od 8. siječnja 2018. (priznanjem inozemne stručne kvalifikacije, uz ukidanje potonjega privremenog rješenja).

13.2. Tuženik je pritom propustio odlučiti u obnovi postupka u odnosu na privremeno rješenje od 18. rujna 2018. godine. U skladu sa člankom 127. stavkom 1. ZUP-a, tuženik je to rješenje bio ovlašten ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem. Osporavanim dopunskim rješenjem od 5. siječnja 2021. tuženik je odlučio privremeno rješenje od 18. rujna 2018. ostaviti na snazi. Pod pretpostavkom da u tom dijelu tužiteljev prijedlog za obnovu postupka nije osnovan, riječ je o dopuštenoj postupovnoj opciji. Tada se privremeno rješenje ukida tek donošenjem rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari, tj. rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije ili rješenja o odbijanju zahtjeva stranke. Dopunskim rješenjem od 5. siječnja 2021. nije dopunjeno privremeno rješenje od 18. rujna 2018., nego rješenje od 29. srpnja 2019. (doneseno u obnovi postupka)

13.3. Dopunsko rješenje tuženika od 5. siječnja 2021. ima, dakle, bitna svojstva dopunskog rješenja propisana u članka 100. stavku 2. ZUP-a. Stoga su s time povezani procesni prigovori tužitelja neosnovani.

14. Preostaje razriješiti sporno meritorno pitanje je li tuženik u obnovi postupka privremeno rješenje od 18. rujna 2018. trebao ostaviti na snazi, ili je tužitelju trebao priznati inozemnu stručnu kvalifikaciju radi pristupa i bavljenja reguliranom profesijom nastavnika stručnih predmeta u srednjoj glazbenoj i plesnoj školi u Republici Hrvatskoj. Predmet ovog upravnog spora nije ocjena zakonitosti privremenog rješenja od 18. rujna 2018. godine.

15. Prije donošenja privremenog rješenja od 18. rujna 2018., tužitelj se (podneskom od 26. kolovoza 2018.) izjasnio o izboru jedne od ponuđenih dopunskih mjera, izabravši mjeru provjere kompetentnosti koja podrazumijeva samo polaganje ispita navedenih u točki 1. zaključka tuženika od 25. srpnja 2018. godine. Riječ je o polaganju ispita iz deset kolegija, navedenih potom i u privremenom rješenju od 18. rujna 2018. godine. To je privremeno rješenje konačno, izvršno i pravomoćno.

16. U prijedlogu za obnovu postupka od 29. siječnja 2019. tužitelj je zamolio tuženika da mu izda pozitivno rješenje, odnosno da mu dopunske mjere umanji na najmanju moguću mjeru. Povodom prijedloga tužitelja za obnovu postupka od 29. siječnja 2019., u točki II. rješenja tuženika od 8. veljače 2019. odlučeno je da će se u obnovljenom postupku prethodno zaprimljena dokumentacija tužitelja s priloženim nastavnim planom i programom proslijediti na mišljenje nadležnoj visokoškolskoj ustanovi. U obrazloženju rješenja od 8. veljače 2019. navedeno je da se tužitelj, između ostalog, pozvao na to da je na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku završio pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje, te da dostavljeni nastavni plan i program može dovesti do drukčijeg rješenja u predmetnoj upravnoj stvari. Rješenjem o dopuštanju obnove postupka ne prejudicira se ishod obnove. Rješenje od 8. veljače 2019. konačno je, izvršno i pravomoćno.

17. U skladu s točkom II. rješenja od 8. veljače 2019., tuženik je zatražio mišljenje Muzičke akademije u Zagrebu, kao jedine hrvatske visokoškolske ustanove u kojoj se u kojoj se provodi diplomski studijski program dirigiranja. Akademija je provela zatraženu usporedbu programa, na temelju dokumentacije koju je dostavio tužitelj. Akademija je mišljenjem od 23. svibnja 2019. utvrdila da je riječ tek o djelomično usporedivim programima, uz stajalište da je potrebno polaganje kolegija navedenih u mišljenju tuženikova Stručnog povjerenstva od 11. svibnja 2018. godine.

18. Nadalje, ključni dijelovi pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Igora Vlajnića glase (izostavljena su posebna označavanja teksta):

„Vještak smatra kako je u dosadašnjim postupcima nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj posjeduje dvije pravovaljane visokoškolske kvalifikacije na razini E (Akademska diploma (Diploma Accademico), nakon završetka studijskog programa prvog stupnja Direzione d'Orchestra, izdana 27. 9. 2008. na Conservatorio di Musica „ ĐO" di Venezia, Talijanska Republika i Akademska diploma (Diploma Accademico), nakon završetka studijskog programa drugog stupnja Discipline Musicali (Direzione d'Orchestra) - Biennio Sperimentale, izdana 3. 6. 2016. na Conservatorio di Musica „G. B. Martini"- Bologna, Talijanska Republika), kao i Potvrdu o stečenim pedagoškim kompetencijama izdana od Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (program Pedagoško-psihološkodidaktičko-metodičke izobrazbe) od 23. 6. 2017.

Navedene visokoškolske kvalifikacije, prema razumijevanju vještaka, uredno su nostrificirane i omogućuju profesionalni rad u Republici Hrvatskoj kao i korištenje stečenih akademskih naziva. No, za pristup i bavljenje reguliranim zanimanjem učitelja u osnovnoj općeobrazovnoj i/ili glazbenoj i/ili plesnoj školi, odnosno nastavnika u srednjim školama tuženik je utvrdio postojanje bitnih razlika u studijskim programima koje je tužitelj uspješno okončao, u odnosu na usporedive studijske programe u Republici Hrvatskoj čijim se okončanjem stječe pravo pristupa i bavljenja reguliranom profesijom. Jednako tako, tuženik je više puta zaključio da kompetencije tužitelja samo djelomično odgovaraju onima koje se na sličnom studiju stječu u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, tužitelju je višekratno odbijano izdavanje rješenja kojim bi mu se dopustio pristup i bavljenje reguliranom profesijom.

U Privremenom rješenju od 8. 1. 2018. tuženik tako od tužitelja za pristup i bavljenje reguliranom profesijom učitelja stručnih predmeta u osnovnoj glazbenoj i plesnoj školi u RH traži ispunjenje dopunske mjere polaganja kolegija Klavir obligatno (šest semestara), Solfeggio (šest semestara), Metodika nastave TGP (dva semestra) i Pedagoška praksa (dva semestra), a navodi i da su to „kolegiji iz područja glazbene pedagogije". Vještak smatra da prva dva navedena kolegija nije moguće ubrojiti u pedagoške predmete, već su isti nedvojbeno stručnog karaktera.

U Privremenom rješenju od 18. 9. 2018. tuženik od tužitelja za pristup i bavljenje reguliranom profesijom nastavnika stručnih predmeta u srednjoj glazbenoj i plesnoj školi u RH traži ispunjenje dopunske mjere polaganja ispita iz kolegija Solfeggio (AZ A3 i A4, studijski program Dirigiranje), Klavir obligatno (A3, A4 i A5, studijski program Dirigiranje), Polifonija (Al i 942, studijski program Dirigiranje), Glazbeni oblici i stilovi (A2, studijski program Dirigiranje), Osnove glazbene pedagogije (studijski program Dirigiranje), Metodika nastave TGP (studijski program Dirigiranje), Pedagoška praksa TGP (studijski program Dirigiranje), Studij i korepeticija opernih uloga 3 i 4 (studijski program Dirigiranje), Aspekti suvremene glazbe i Sviranje partitura (A4 i A5, studijski program Dirigiranje). Vještak ponovno smatra da su neki od navedenih kolegija iz područja glazbene pedagogije, odnosno pedagoškog karaktera (Osnove glazbene pedagogiie, Metodika nastave TGP, Pedagoška praksa TGP).

U Zahtjevu za obnovu postupka kojeg je tuženik uputio 29. 1. 2019. stoji: „Smatram to nepravednim s obzirom na činjenicu da sam završio dopunsko pedagoškopsihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje (PPDMO) na Filozofskom fakultetu u Osijeku na području RH u lipnju 2017. g., stekavši time dodatnih 55 ECTS bodova (položeni predmeti su: Pedagogija, Didaktika, Metodika nastave, Psihologija odgoja i obrazovanja, Školska praksa, Slušanje, čitanje, pisanje i govorenje u nastavi, Komunikacijske vještine u obrazovanju te Izrada kurikuluma). “ Vještak utvrđuje istinitost ovoga navoda priloženom Potvrdom koja je u spisu predmeta.

U Rješenju tuženika od 8. 2. 2019. kojim se određuje obnova postupka utvrđuju se nove činjenice, što vještak smatra ispravnim zaključkom.

U Rješenju tuženika od 29. 7. 2019. stoji: „Priznaje se inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije učite/ja glazbene kulture u osnovnoj školi Vili učitelja stručnih predmeta u osnovnoj glazbenoj i/îli plesnoj školi u Republici Hrvatskoj..." Vještak smatra izuzetno problematičnim dio obrazloženja kojeg tuženik navodi u spomenutom Rješenju i to na okolnost da je do promjene odluke i priznavanja stručne kvalifikacije došlo na temelju Pojašnjenja stručne kvalifikacije od 26. 7. 2019. kojeg je izdala inozemna visokoškolska ustanova Consewatorio di Musica „Benedetto Marcello" di Venezia. Naime, uvidom u spis vještak utvrđuje da spomenuto Pojašnjenje u obliku slobodnog dopisa i bez jasnog i preglednog dokazivanja ostvarenih ishoda učenja i stečenih kompetencija samo navodi kako se „izuzetno poznavanje gradiva teorije i solfeggija dokazuje polaganjem ispita iz kolegija Glazbena semiografija (2 ECTS-a), Glavni predmet Orkestralno dirigiranje I-II-III (60 ECTS-a), Osnove zborskog dirigiranja (3 ECTS-a), a dodatne vještine vezane uz praksu klavira polaganjem ispita iz kolegija Čitanje i sviranje partiture I-II-III (24 ECTS-a)." Tuženik u spomenutom Rješenju od 29. 7. 2019. priznaje navedeno i utvrđuje (parafrazirano) kako „priznaje visokoškolsku kvalifikaciju Il. stupnja stečenu 29. 4. 2014. na Conservatorio di Musica „G. B. Mattini" u Bologni, Talijanska Republika i to na temelju Pojašnjenja druge visokoškolske ustanove Conservatorio di Musica „ ĐO" di Venezia. Vještak utvrđuje da je ovim postupkom tuženik implicitno priznao tuženiku stečene kompetencije iz kolegija koji su mu kao dopunska mjera određeni Rješenjem od 8. 1. 2018. pa, stoga, nije jasno zbog čega se te iste kompetencije ne priznaju i u Rješenju od 18. 9. 2018., odnosno u Dopunskom rješenju od 29. 7.2019., već se od tuženika ponovno traži polaganje konkretno kolegija: Solfeggio A2, A3 i A4 (dakle, šest semestara), Klavir obligatno 243, A4 i A5 (dakle, šest semestara), Metodika nastave TGP (dva semestra) i Pedagoška praksa TGP (dva semestra), a što je istovjetno traženome u Rješenju od 8. 1. 2018. i priznatome 29.7. 2019. Nadalje, nije sasvim jasno temeljem čega tuženik ustraje u traženju da se polaže kolegij Osnove glazbene pedagogije kojeg je, prema mišljenju vještaka, posjedovanje kompetencija tužitelj dokazao priloženom Potvrdom o završetku pedagoško-psihološko-didaktičko- metodičkog obrazovanja na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku. Prema shvaćanju vještaka, navedeni program upravo je osmišljen radi stjecanja pedagoških kompetencija šireg spektra različitih struka, a koje se traže u odredbama čl. 105. st. 6 Zakona o odgoju u obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87108., 86109., 92110., 105110., 90/11., 5112., 16/12, 86/12, 126/12., 94/13., 152/14, 07/17., 68118., 98/19., 6420., 151122., 155/23. i 156123.). Vještak smatra da je uspješnim okončanjem toga programa tužitelj stekao zakonom predviđene pedagoške kompetencije čime bi zahtijevanje polaganja kolegija iz toga područja bilo izlišno, a navedeno vještak prisnažuje i odlukom opisanom u Rješenju tuženika od 29, 7. 2019. kojom se navedene kompetencije priznaju za pristup i bavljenje reguliranom profesijom učitelja u osnovnoj i/ili osnovnoj glazbenoj ili plesnoj školi. Vještak nije upoznat s mogućnošću polaganja navedenih kolegija na različitim razinama potrebnim za rad u osnovnoj odnosno srednjoj školi.

Vještak utvrđuje da Pojašnjenje stručne kvalifikacije od 26. 7. 2019. kojeg je izdala inozemna visokoškolska ustanova Conservatorio di Musica „Benedetto Marcello” di Venezia navodi i kako su „za pristup preddiplomskom trogodišnjem studiju l. razine bile potrebne iste kompetencije kao i za stjecanje diplome (licence) iz teorije i solfeggija prema starom obrazovnom programu (kojom se stjecala najviša obrazovna kvalifikacija prije reforme studijskih programa iz 1999. godine). S obzirom da je tuženik navedeno objašnjenje prihvatio kao relevantno, a, prema mišljenju vještaka, ispravno tumačeći dispoziciju stručnih kompetencija sadržanog u nečemu što je u Talijanskoj Republici poznato kao vecchio ordinamento, nije sasvim jasno zbog čega se isto tumačenje nije zatražilo i za druge kompetencije koje se dovode u pitanje, odnosno zašto se slično tumačenje nije zatražilo i od druge visokoškolske ustanove koja je izdala i diplomu više razine (Conservatorio di Musica „G. B. Martini”, Bologna, Talijanska Republika) u odnosu na ostale tražene stručne kolegije. Vještak uvidom u dostupne materijale koji prileže spisu utvrđuje da nije moguće nedvojbeno utvrditi posjeduje li tužitelj kompetencije i dovoljnu razinu istih koje bi bile sadržane u kolegijima Polifonija A1 i A2, Glazbeni oblici i stilovi A2, Studij i korepeticija opernih uloga 3 i 4, Aspekti suvremene glazbe i Sviranje partitura A4 i A5. Navedeno nije razvidno iz priložene dokumentacije, ali se s visokim stupnjem sigurnosti može reći da bi se očekivalo kako tužitelj navedenim kompetencijama raspolaže s obzirom da je završio, prema mišljenju vještaka, dva studija (preddiplomski i diplomski) istoga usmjerenja, što bi bilo usporedivo sa integriranim diplomskim studijem dirigiranja koji se izvodi u Republici Hrvatskoj. Za bilo kakvo daljnje utvrđivanje činjenica vještak smatra potrebnim zatražiti detaljnija pojašnjenja od visokoškolskih ustanova u Talijanskoj Republici u kojima bi se pojasnilo stječu li se navedene kompetencije u okviru nekih drugih kolegija koje je tužitelj već položio. Vještak navedeno prisnažuje i tvrdnjama sadržanima u Stručnom mišljenju Umjetničke akademije u Splitu od 7.3. 2022. u kojem, između ostalog, stoji: „Naziv kolegija i ocjena koje daje bilo koja visokoškolska ustanova iz inozemstva daje samo okvirne opise sadržaja studijskog programa. Za sveobuhvatnu usporedbu studijskih programa koji su položeni na ustanovi koja je koncipirana u kontekstu drugog obrazovnog sustava bilo bi potrebno prevesti sve kurikulume svih kolegija i napraviti kvalitativnu usporedbu sustava vrednovanja i ocjenjivanja što bi bio jako opsežan posao kojeg bi trebalo raditi za svaki pojedini zahtjev priznavanja kvalifikacija." Vještak se slaže s navedenom konstatacijom o opsežnosti posla, ali je činjenica da je tuženik u Rješenju od 29. 7. 2019. na temelju mnogo oskudnijeg Pojašnjenja priznao pravo na pristup i bavljenje reguliranom profesijom učitelja u osnovnoj i/ili osnovnoj glazbenoj i plesnoj školi u Republici Hrvatskoj. No, vještak naglašava i da bi za sveobuhvatnu usporedbu studijskih programa bilo potrebno odrediti i s kojim se točno programom u Republici Hrvatskoj usporedba valja provesti i u koje vrijeme, a s obzirom da je, primjerice, iz podataka dostupnih na mrežnim stranicama Muzičke akademije Zagreb (http://www.muza.unizg.hr/studiii/integriranisveucilisni-studii-

dirigiranie/#kompetenciie, pristup: 2. 4. 2025.

https://d rive.google.com/drive/folders/l GSihsa NfH 1 zJ 54nXBgOPGTZxkrT9D521 , pristup 2. 4. 2025.) razvidno kako se taj studijski program (Dirigiranje) samo od 2018. do 2024. mijenjao šest puta.

Vještak iz prethodno spomenutog dopisa Umjetničke akademije u Splitu ističe i kako tvrdnju da „polaganje ispita navedenih dopunskom mjerom za gospodina JO ne bi trebalo iziskivati preveliki zadatak jer je znanje koje se u njima traži bazično te da će, obzirom na, po njegovom navođenju temeljito izučavanje i studij kojeg je u Italiji pohađao, provjera ovih znanja brzo i vjerodostojno dati dokaz o njegovim kompetencijama" smatra neprimjerenom, kako na osobnoj tako i na stručnoj razini, jer je činjenica da polaganje bilo kojeg ispita nikome nije zanemariv zadatak, posebno ako se radi o vještinama koje se ispituju na razinama mnogo većima od onih koje netko koristi, primjerice, u radu u osnovnoj školi.

Vještak, nadalje, smatra da bi se prema stručnim načelima očekivalo kako su ishodi učenja iz traženog kolegija Glazbeni oblici i stilovi A2 obrađeni u položenom kolegiju Glazbena analiza (dvije akademske godine po 5 ECTS bodova, na diplomskoj razini studija u Bologni), ishodi kolegija Polifonija A1 i A2 obrađeni u okviru kolegija Tehnike glazbene kompozicije (dvije akademske godine po 5 ECTS bodova na diplomskoj razini studija u Bologni), ishodi kolegija Studij i korepeticija opernih uloga 3 i 4 te Svîranje partitura i A5 obrađeni u okviru Samostalne prakse — simfonijski/operni repertoar te Stažiranje i ostale, uključujući i vanjske formativne aktivnosti po izboru studenta (dvije akademske godine s po 10+5 ECTS bodova na diplomskoj razini studija u Bologni) i Simfonijski/operni laboratorij (dvije akademske godine s po 5 ECTS bodova na diplomskoj razini studija u Bologni), a ishodi kolegija Aspekti suvremene glazbe obradeni u okviru kolegija Glazbena informatika, Glazbena estetika i sl. (sve na diplomskoj razini studija u Bologni).

Zaključak

Nakon provedenog uvida u dostavljeni spis vezanih predmeta, a u odnosu na zadatak postavljen od strane Suda, vještak zaključuje da Diploma Accademico di ll. Livelo in Discipline Musicali (Direzione d'Orchestra) Biennio Sperimentale (stečena 29. travnja 2014. na Conservatorio di Musica „G. B. Martini, Bologna, Talijanska Republika) per se ne udovoljava uvjetima za pristup i bavljenje reguliranom profesijom nastavnika stručnih predmeta u srednjoj glazbenoj i plesnoj školi u Republici Hrvatskoj. Navedeno je razvidno iz činjenice da je ista visokoškolska kvalifikacija samo dio završenog studija kojeg tužitelj posjeduje, a koji se treba promatrati zajedno s ranije stečenom kvalifikacijom u Veneciji. Također, prvotno spomenuta visokoškolska kvalifikacija u sebi ne sadrži pedagoške kompetencije nužne za pristup i bavljenje reguliranom profesijom u Republici Hrvatskoj.

Nastavno, nakon pregleda i ocjene valjanosti popisa razlikovnih kolegija navedenih u aktu Muzičke akademije Zagreb, KLASA: 602-05/19-9/16, URBROJ: 251- 79-119-17 od 23. svibnja 2019., a imajući pritom u vidu i kompetencije koje je tužitelj stekao na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (program Pedagoškopsihološko-didaktičko-metodičke izobrazbe), vještak utvrđuje da su izravno ili neizravno od strane tuženika tijekom Upravnog postupka tužitelju priznati kolegiji Solfeggio (A2, A3 i A4), Klavir obligatno (A3, A4 i A5), Osnove glazbene pedagogije, Metodika nastave TGP i Pedagoška praksa TGP.

Vještak, nadalje, utvrđuje da se za kompetencije iz kolegija Polifonija (A1 i A2), Glazbeni oblici i stilovi (A2), Studij i korepeticija opernih uloga 3 i 4, Aspekti suvremene glazbe i Sviranje partitura (A4 i A5) može očekivati da ih tužitelj posjeduje s obzirom da bi izostanak istih u bitnome narušio tužiteljevu sposobnost obavljanja profesije dirigenta, ali da isto nije u potpunosti razvidno iz priložene dokumentacije. Također, vještak smatra da je vrlo moguće da su određene kompetencije sadržane u nekim drugim položenim kolegijima, a što bi bilo potrebno utvrđivati temeljem dodatnih pojašnjenja s visokoškolskih ustanova koje su izdale inozemne visokoškolske kvalifikacije kako je to tuženik već učinio tijekom Upravnog postupka. Jednako tako, za utvrđivanje istoga potrebno je sveobuhvatno razmatrati obje stečene visokoškolske kvalifikacije zajedno (preddiplomsku i diplomsku razinu od 180 i 120 ECTS bodova), što bi bilo istovjetno integriranom diplomskom studiju u Republici Hrvatskoj (5 godina, 300 ECTS bodova). Vještak ističe i da se opravdano može postaviti pitanje predstavljaju li, u kontekstu danih pojašnjenja i analize, razlike u studijskim programima nešto što se može smatrati bitnim razlikama u visokoškolskim kvalifikacijama između onih koje tužitelj posjeduje i onih koji se za pristup i bavljenje traženim reguliranim profesijama mogu steći u Republici Hrvatskoj.

Vještak, konačno, ne može i ne želi tumačiti pravne norme ili njihovu primjenu, ali smatra da je dužan temeljem načela povjerenja i vjerodostojnosti iznijeti sve što je opazio i zaključio, s ciljem iznošenja objektivnog i stručnog mišljenja koje bi nedvojbeno utvrdilo činjenice relevantne za ovu pravnu stvar. “

19. Sudski vještak na raspravi dodaje, u bitnome, sljedeće. Što se tiče predmeta Glazbeni oblici, Polifonija, Čitanje partitura i Simfonijski laboratorij smatra da bi bilo izrazito neuobičajeno na ikojem studiju dirigiranja u svijetu da ti predmeti ne budu obuhvaćeni visokim obrazovanjem za dirigenta budući da je riječ o vitalnim znanjima za dirigiranje. Uz to, ovdje nije riječ o eksperimentalnom ni o novom studiju već o studiju s višedesetljetnim postojanjem. Za posve pouzdani zaključak bila bi potrebna ekstenzivna analiza odnosno usporedba kurikuluma pri čemu na umu treba imati i da studijski programi s vremenom evoluiraju čak i unutar iste ustanove. Eventualna pribava dostatnih informacija o studiju u Bologni svakako bi doprinijela potpunijoj usporedbi programa od strane tuženika. Upućujem i na dio pisanog nalaza i mišljenja gdje sam vezano uz to spomenuo analogiju s pribavom podataka iz Venecije u kontekstu djelomičnog usvajanja zahtjeva tužitelja u odnosu na pristupi profesiji u osnovnoj školi. U Republici Hrvatskoj ne postoji stupnjevanje u obrazovanju dirigenata već se provodi isključivo integrirani studij, dok u inozemstvu postoje primjeri stupnjevanja kao što je primjerice i tužitelj na različitim ustanovama u Italiji stekao dva različita stupnja dirigiranja. Koliko mi je poznato u odnosu na pristup profesiji u osnovnoj školi je važećim Pravilnikom propisano da pristupiti može i prvostupnik. Drugostupanjska diploma tužitelja sama po sebi ne udovoljava traženome, ali smatram da ju je potrebno sagledavati u cjelini s prvostupanjskom diplomom, što ukupno daje 300 ECTS bodova, a to je ekvivalent integriranom studiju u Republici Hrvatskoj. Uz to je potrebno u obzir uzeti i pedagoške kompetencije tužitelja stečene na Sveučilištu u Osijeku, pa sam stoga u pisanom nalazu i mišljenju zaključio da bi trebao otpasti barem dio pedagoških razlikovnih predmeta, dok sam u ostalom dijelu povukao analogiju s kompetencijama priznatim u dijelu predmeta koji se tiče Osnovne škole.

20. Stranke su se izjasnile o nalazu i mišljenju sudskog vještaka Igora Vlajnića.

20.1. Tužitelj je mišljenja da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka objektivan, stručan i argumentiran. Iz tog je nalaza i mišljenja jasno da tuženik nije proveo sveobuhvatnu usporedbu studijskih programa, ni kvalitativnu usporedbu sustava vrednovanja i ocjenjivanja, da nije zatražio pojašnjenje stručne kvalifikacije od inozemne visokoškolske ustanove u Bologni, odredivši dopunske mjere proizvoljno i paušalno, zanemarujući kvalifikaciju stečenu u Veneciji, kao i dodatnu edukaciju u Osijeku.

20.2. Tuženik smatra da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka nepotpun i da je vještak istodobno prešao granice zadaće vještačenja, upuštajući se u spekulacije koje pretjerano idu u korist tužitelja.

21. Sud ocjenjuje da nalaz i mišljenje sudskog vještaka Igora Vlajnića uvjerljivo upućuje na sljedeće zaključke. Prvo, cjelovito sagledano dvostupanjsko visoko obrazovanje tužitelja u inozemstvu isključuje potrebu za utvrđivanje dijela dopunskih mjera, i to onih koje su u privremenom rješenju od 18. rujna 2018. (i u točki 1. ovog obrazloženja) navedene pod točkama a) i b). Drugo, kompetencije koje je tužitelj stekao na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (program Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičke izobrazbe) isključuje potrebu za utvrđivanje dopunskih mjera navedenih pod točkama e), f) i g). Treće, za utvrđivanje potrebe određivanja ostalih dopunske mjere (navedenih pod c), d), h), i) i j)), potrebno je pribaviti podatke od inozemnih ustanova koji omogućuju potpuniju i precizniju usporedbu visokoškolskih obrazovnih programa koje je tužitelj završio u inozemstvu s relevantnim tuzemnim programima. Usto, kada za neku od dopunskih mjera postoji potreba na razini stručnih predmeta u srednjoj glazbenoj i plesnoj školi u Republici, a ta potreba u odnosu na konkretnu mjeru ne postoji na razini stručnih predmeta u osnovnoj glazbenoj i plesnoj školi u Republici Hrvatskoj, to je potrebno valjano obrazložiti. Stoga Sud zasad ne može zakonitom ocijeniti dio osporavane odluke tuženika vezane uz točku I. podtočke c), d), h), i) i j) privremenog rješenja od 18. rujna 2018. godine. Pritom je priliku da možebitno dovede do drukčijeg utvrđivanja odlučnih činjenica u ovome sporu tuženik propustio neodazivanjem na poziv Suda da navede predstavnike tijela koja su sastavila stručne podloge u predmetnom upravnom postupku koji bi bili saslušani u smislu članka 74. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). S druge strane, stanje spora ne daje pouzdanu podlogu ni za zaključak da mjere navedene pod c), d), h), i) i j) tužitelju nije potrebno odrediti, pri čemu je i sâm tužitelj u prijedlogu za obnovu postupka podredno predložio da mu dopunske mjere budu umanjene na najmanju moguću mjeru.

22. Sukladno prethodnom, Sud je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništio osporavano rješenje tuženika. Uz to, Sud je - u kontekstu rješavanja predmeta obnove postupka u upravnoj stvari priznavanja tužitelju inozemne stručne kvalifikacije i završenog programa pedagoško-psihološko-didaktično-metodičke izobrazbe za obavljanje regulirane profesije nastavnika stručnih predmeta u srednjoj i/ili plesnoj školi u Republici Hrvatskoj, na temelju inozemne visokoškolske stručne kvalifikacije, uz omogućavanje tužitelju pristupa i bavljenjem reguliranom profesijom nastavnika stručnih predmeta u srednjoj i/ili plesnoj školi za koju je osposobljen u matičnoj državi pod jednakim uvjetima koji vrijede za državljane Republike Hrvatske koji su svoju kvalifikaciju stekli završetkom odgovarajućega sveučilišnog studija u Republici Hrvatskoj - u odnosu na dio dopunskih mjera točkom II. izreke presude u cijelosti sam riješio stvar, dok je u preostalom dijelu točkom III. izreke presude to učinio djelomično. Što se tiče točke III. izreke presude, Sud ukazuje da iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/2020, Usž-1388/2020, Usž-2881/2021, Usž- 1919/2022, Usž-3216/2022, Usž-1319/2023, Usž-2082/2023 i Usž-3722/2023).

23. U izvršenju ove presude tuženiku preostaje dovršiti obnovu postupka u preostalom dijelu, u skladu s točkom III. izreke presude, te o tome donijeti odgovarajuće dopunsko rješenje. Tuženik je pritom vezan izrekom presude, te pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 151. ZUS-a). Ako tužitelj pritom odustane od osporavanja neke od preostalih dopunskih mjera, u tom dijelu tužitelj može odustati od prijedloga za obnovu postupka.

24. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

25. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u nastavku teksta: prijašnja Tarifa), odnosno Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23, u nastavku teksta: važeća Tarifa), u okviru troškovnika tužitelja podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor. U odnosu na radnje poduzete prije stupanja na snagu važeće Tarife (25. studenoga 2023.) Sud nije primijenio odredbu Tbr. 52. stavka 3. važeće Tarife, budući da Tarifa ne može imati povratno djelovanje (npr. presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. 71 Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023.). Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav tužbe (497,71 eura), pristup na ročište 4. svibnja 2022. (497,71 eura), sastav žalbe (622,14 eura), pristup na ročište od 6. studenoga 2024. (1.000,00 eura), te pristup na ročište 23. lipnja 2025. (1.000,00 eura), dakle ukupno 3.617,56 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Sud nije prihvatio dio troškovnika tužitelja kojim je važeća Tarifa primijenjena i na radnje poduzete u vrijeme važenja prijašnje Tarife. Stoga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

U Rijeci 3. srpnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Mirjani Mrčela, Zagreb, Martićeva 67

- Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu,

Rijeka, Erazma Barčića 5, na broj: Us-DO-57/2024