REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-1650/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice ĆS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju u svojstvu opunomoćenika zastupa otac HS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje (OIB: 83358955356), Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa službena osoba CS, radi prigovora – vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/24-04/30, URBROJ: 355-03-01/17-24-09 od 20. rujna 2024., radi naknade štete, te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-602-06/24-04/30, URBROJ: 355-03- 01/17-24-09 od 20. rujna 2024. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, koje mišljenje je izdao ovdje tuženik (KLASA: 602-06/24-04/654, URBROJ: 355-03-01/17-24-04 od 29. srpnja 2024.). Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće (izostavljena su posebna označavanja teksta):

„ ĆS (…) izjavila je dana 9. 8. 2024. godine pravovremeni i dopušteni prigovor protiv Mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA: 602-06/24-04/654, URBROJ: 355-03-01/17-24-04, od 29. 7. 2024, godine, u predmetu vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije Diplomirani inženjer mehatronike koja je stečena na instituciji Univerzitet u Novom Sadu Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, Republika Srbija.

(…)

Postupajući po zahtjevu, prije izdavanja mišljenja, proveden je postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije u kojem je, temeljem članka 8. stavak 1. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, procijenjeno sljedeće:

- Izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije uz detaljan opis stečene inozemne obrazovne kvalifikacije na hrvatskom jeziku koji u najboljoj mogućoj mjeri opisuje kvalifikaciju (članak 8. stavak 1. podstavak 1.), gdje je procijenjeno:

Izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije glasi Diplomirani inženjer mehatronike, s tim da se opis naziva stečene inozemne kvalifikacije u uopćenom prijevodu na hrvatski jezik može označiti kao sveučilišna prvostupnik (baccalaurea) inženjerka mehatronike i robotike, koja procjena proizlazi iz nazivlja sadržanog u Popisu akademskih naziva i akademskih stupnjeva te njihovih kratica (NN 87/09, 88/11, 61/12, 144/13, 50/15 - Integrirani popis, 37/17, 58/18, 55/19, 70/20, 120/21, 21/23), uz napomenu da temeljem članka 10. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije stečeni naziv koristi u Republici Hrvatskoj u njegovu izvornom obliku.

- Razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (članak 8. stavak 1. podstavak 2.), gdje je procijenjeno:

Razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru može se procijeniti temeljem Zakona o Nacionalnom okviru kvalifikacija Srbije („SI. glasnik RS", br. 27/2018, 6/2020, 129/2021 dre zakon i 76/2023) i Šifrarnika nivoa kvalifikacija (izvor: http://noks.mpn.gov.rs/sr/uporedna- tabela-nivoa-kvalifikacija-i-vrsta-obrazovanja), kojima je uređen nacionalni kvalifikacijski okvir Republike Srbije. Na temelju navedenog, predmetna obrazovna kvalifikacija predstavlja 1. razina visokog obrazovanja osnovne akademske studije prvog stepena, odnosno razinu 6.2 A Nacionalnog okvira kvalifikacija Srbije (NOKS). Povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja te posljedično s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, je provedeno (izvor: EQF Referencing report – Serbia - https://europass.euro a.eu/en/document-library/eqf-referencig-report-serbia). Razina 6.2 A NOKS-a povezana je s razinom 6 Europskog kvalifikacijskog okvira (European Qualifications Framework — EQF), odnosno 1. razinom Kvalifikacijskog okvira Europskog prostora visokog obrazovanja (Qualifications Framework for the European Higher Education Area — QF-EHEA).

Slijedom navedenog, razina predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije Diplomirani inženjer mehatronike stečene završetkom studijskog programa Mehatronika na visokom učilištu Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, Novi Sad, Republika Srbija, uspoređena je s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku sveučilišnog prijediplomskog studija i smještena je, u generičkom smislu, na razinu 6.sv Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO).

Razina 6.sv HKO-a povezana je s razinom 6 Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (European Qualification F*amework for Lifelong Learning — EQF), odnosno s 1. razinom Kvalifikacijskog okvira Europskog prostora visokog obrazovanja (Qualifications Frameworkfbr the European Higher Education Area — QF- EHEA).

- Obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija (članak 8. stavak 1. podstavak 3.), gdje je procijenjeno:

Obrazovni profil je mehatronika.

(…)

- Informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ona stečena (članak 8. stavak 1. podstavak 5.), gdje je procijenjeno:

Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije u Republici Srbiji kao zemlji stjecanja, ostvaruje pravo na stručno zvanje Diplomirani inženjer mehatronike.

- Informacija o tome je Ii kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu (članak 8. stavak 1. podstavak 6.), gdje je procijenjeno:

Kvalifikacija nije stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja. Kvalifikacija nije stečena kroz program obrazovanja odraslih.

Stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije nije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu.

- Kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno- obrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju rad obrazovne ustanove i programa potvrđenih i/ili izdanih od strane nadležnog tijela, te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena (članak 8. stavak 1. podstavak 7.) gdje je procijenjeno:

Podaci o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju rad visokog učilišta: visoko učilište Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, Republika Srbija, i studijski program Mehatronika formalno su dio sustava visokog obrazovanja Republike Srbije prema podacima navedenim u Vodiču kroz akreditovane visokoškolske ustanove i studijske programe u Republici Srbiji nadležnog akreditacijskog tijela Republike Srbije - Nacionalno telo za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju NAT (izvor: https://www.nat.rs/wp- content/uploads/2024/09/Vodi%C4%8D-za-studente-o6.09.2024. pdf).

Naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije (članak 8. stavak 1. podstavak 8.), gdje je procijenjeno:

Naziv obrazovnog programa: studijski program Mehatronika; osnovne akademske studije prvog stepena.

Obujam (trajanje) obrazovnog programa: službeni obujam i trajanje studijskog programa: 240 ECTS bodova, 4 godine.

Na temelju Rešenja o priznavanju ispita, Fakulteta tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, Republika Srbija, od dana 12.1. 2016. godine, podnositeljica zahtjeva upisana je na 4. godinu osnovnih akademskih studija prvog stepena studijskog programa Mehatronika akademske godine 2015/2016. Podnositeljici zahtjeva je priznato 30 ispita (159 ECTS bodova) temeljem ranije položenih ispita na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Republika Hrvatska te je za stjecanje kvalifikacije diplomirani inženjer mehatronike podnositeljica zahtjeva bila dužna položiti 12 diferencijalna ispita (69 ECTS bodova) i napisati i obraniti diplomski rad (15 ECTS bodova). Podnositeljica zahtjeva je završetkom predmetnog studijskog programa ukupno stekla 243 ECTS boda.

Godina upisa u program: akademska godina 2015./2016. godine. Godina stjecanja kvalifikacije: 2017. godine.

Nakon provedenog postupka vrednovanja, u skladu s člankom 9. stavak 2. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, Agencija je izdala pobijano mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj, u kojem mišljenju je Agencija ocijenila:

U dijelu koji se odnosi na razinu inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj da je istu moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku sveučilišnog prijediplomskog studija i smještena je, u generičkom smislu, na razinu 6.sv Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO).

- U dijelu koji se odnosi na obujam (trajanje) inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj, utvrđeno je da inozemna obrazovna kvalifikacija u Republici Srbiji kao zemlji stjecanja, čini četverogodíšnji program kojem je službeni obujam 240 ECTS bodova.

- U dijelu koji se odnosi na profil inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj, utvrđeno je da se radi o profilu mehatronika.

- U dijelu koji se odnosi na kvalitetu inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe Republici Hrvatskoj utvrđeno je da se radi o učinkovitom sustavu vanjskog osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju kojim je osiguran kvalitetan rad predmetnog visokog učilišta i izvođenje studijskog programa te doseg razine kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj.

Ne može se prihvatiti navod prigovora da je u konkretnom slučaju riječ o „starom programu studiranja" te da bi, slijedom toga, prilikom vrednovanja trebalo uzeti u obzir čl. 49. st. 5. Zakona o Nacionalnom okviru kvalifikacija Srbije iz svih ranije navedenih razloga, a, osim toga, postupajući po prigovoru, Agencija za znanost i visoko obrazovanje je pribavila informaciju Fakulteta tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, Novi Sad, da je podnositeljica prigovora završila osnovne akademske studije prvog stepena, dakle novouvedeni studijski programi u Republici Srbiji, a koji je, prema čl. 5. st. 6. i 7. Zakona o Nacionalnom okviru kvalifikacija Srbije, smješten na nivo 6 NOKS-a, a ne nivo 7 NOKS-a kako to pogrešno navodi podnositeljica prigovora. Što se tiče zahtjeva podnositeljice prigovora da joj se prizna sveukupni obujam, odnosno 321 ECTS bod, za navesti je da predmet ovog konkretnog postupka vrednovanja nije cjelokupno obrazovanje podnositeljice, nego inozemna obrazovana kvalifikacija Diplomirani inženjer mehatronike. Navedeno jasno proizlazi iz odredbe članka 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija kojim je propisano da je Agencija za znanost i visoko obrazovanje nadležna za provođenje vrednovanja inozemnih obrazovanih kvalifikacija o završenom visokom obrazovanju, a što je u predmetnom slučaju, kako je navedeno, inozemna obrazovana kvalifikacija Diplomirani inženjer mehatronike temeljem koje je podnositeljica zahtjeva ukupno stekla 243 ECTS boda. Pritom se napominje da je službeni obujam predmetnog studija 240 ECTS te 3 dodatno stečena ECTS boda ne čine razliku u procjeni stečene razine obrazovanja.

Kako prigovorom podnositeljice nije dovedena u pitanje osnovanost niti jednog od elementa na kojima se temelji Míšljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA: 602-06/24-04/654, URBROJ: 355-03-01/17-24-04, od 29. 7. 2024, godine, to je odlučeno kao u izreci ovog Rješenja.“

2. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje tijek svojeg studija i tijek postupka, upire na Lisabonsku konvenciju (Konvenciju o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe) – naročito u pogledu tereta dokazivanja, te tvrdi, u bitnome, sljedeće. U oba stupnja postupka odlučivala je ista službena osoba, a nije smjela. Dokazi koji nisu izvedeni u prvostupanjskom postupku ne mogu biti izneseni tek u drugostupanjskom postupku. Postupak tuženika je ne samo nezakonit, nego i neustavan, pri čemu tužiteljici nije omogućeno pravo na žalbu. Nesporno je da je tužiteljica studij završila po tzv. starom programu. Na studijima u Zagrebu i Novom Sadu tužiteljica je stekla ukupno 321 ECTS bod. Predmet postupka nije vrednovanje cjelokupnog obrazovanja tužiteljice, ali jest kvalifikaciju koju tužiteljica ima kada pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica ima 321 ECTS bod i razinu 7.1 sv. što treba usporediti sa studijem u Republici Hrvatskoj – magistrom inženjerkom strojarstva smjera mehatronike i robotike (300 ECTS bodova). Tuženik iz vrednovanja izostavlja dodatak diplomi. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i osporavano mišljenje tuženika, uz nalaganje tuženiku da ponovno odluči o zahtjevu tužiteljice. Traži i naknadu štete (uključujući izmaklu dobit) te naknadu troškova raznih upravnih i sudskih postupaka, u ukupnom iznosu od 132.610,49 eura.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica neosnovano traži dodatnih 78 bodova na temelju ispita položenih u Republici Hrvatskoj, te se njezina kvalifikacija u Republici Hrvatskoj može usporediti isključivo s kvalifikacijom sveučilišni prvostupnik inženjer mehatronike i robotike, za čije je stjecanje potrebno najmanje 180 ECTS bodova. Obujam tužiteljičinog studija u Republici Srbiji predstavlja osnovne akademske studije. U predmetnom slučaju riječ je o vrednovanju inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada, koji postupak je uređen Zakonom o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovanih kvalifikacija. Tužiteljica ne uočava razliku između vrednovanja propisanog tim Zakonom od postupaka koji su provođeni na temelju prijašnjih zakona. Postupak vrednovanja treba razlikovati i od postupka nostrifikacije, koji je u Republici Hrvatskoj ranije provođen prema Zakonu o priznavanju istovrijednosti stranih svjedodžbi i diploma. Zakonom o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovanih kvalifikacija propisano je da je mišljenje neupravni akt, kojim se daje informacija o usklađenosti inozemne obrazovne kvalifikacije stečene u inozemstvu s odgovarajućom kvalifikacijom u Republici Hrvatskoj, što ostavlja na dispoziciji eventualnom poslodavcu hoće li zaposliti određenu osobu. U postupku su vrednovani svi zakonom propisani kriteriji. Kako je mišljenje neupravni akt, nema zapreke da o prigovoru odlučuje ista službena osoba tuženika, pri čemu u ovoj vrsti predmeta nije predviđena mogućnost izjavljivanja žalbe. Ukazuje i na dosadašnju upravnosudsku praksu u sporovima koje je pokretala ovdje tužiteljica, za koju praksu smatra da ide u prilog tuženikovoj argumentaciji. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, u spisima ovosudnih sporova vođenih pod poslovnim brojevima Us I-1552/2020 i Us I-1031/2022, te u spisu ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 25. lipnja 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U osporavanom rješenju tuženika citirane su mjerodavne odredbe Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovanih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 69/22) i drugih primjenjivih propisa. Te su odredbe, stoga, tužiteljici poznate.

7. Prema članku 9. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovanih kvalifikacija, o zahtjevu za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije ne odlučuje se rješenjem (upravnim aktom), već se o takvom zahtjevu izdaje mišljenje. Ako podnositelj zahtjeva nije zadovoljan izdanim mišljenjem, on može izjaviti prigovor čelniku tijela (ovdje tuženika). Upravni postupak započinje tek izjavljivanjem prigovora (ako je prigovor izjavljen). Ova normativna solucija sukladna je općem uređenju prigovora prema Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), prema kojem je prigovor redovit pravni lijek u situacijama u kojima se ne vodi upravni postupak, pri čemu je žalba protiv prigovora dopuštena ako postoji drugostupanjsko tijelo, kojeg u ovoj vrsti predmeta nema (članak 3. stavak 2., članak 12. stavak 3. i članak 122. ZUP-a). Više je upravnih područja, poput predmetnoga, koje je zakonodavac uredio na način da početna faza obrade pojedinih traženja podnositelja nemaju obilježja rješavanja upravne stvari u upravnom postupku, uz nastavnu pravnu zaštitu putem prigovora, ako podnositelj odluči izjaviti ga. Mišljenje iz članka 9. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovanih kvalifikacija nema, dakle, pravna obilježja prvostupanjske odluke u upravnom postupku, niti se mišljenje izdaje u upravnom postupku. Zbog toga su neosnovani prigovori tužiteljice koji polaze od toga da mišljenje tuženika od 29. srpnja 2024. ima obilježja prvostupanjske odluke, uključujući prigovore koji se tiču odlučivanja od strane iste službene osobe (čelnice tijela), odnosno nemogućnosti izjavljivanja žalbe. K tomu, mogućnost iznošenja cjelovite argumentacije tužiteljica je imala u ovome sporu, što je tužiteljica i iskoristila.

8. Nadalje, tuženik je osporavanom rješenju sveobuhvatno, cjelovito i precizno razmotrio navode sadržane u tužiteljičinom prigovoru, uz razumnu i pravilnu činjeničnu i pravnu raščlambu mjerodavnih podataka i njihovih izvora, uključujući službene izvore iz Republike Srbije. Tuženik je pritom pravilno elaborirao, između ostalog, sadržaj i doseg predmeta konkretnog postupka, primjenu kriterija propisanih člankom 8. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovanih kvalifikacija, kao i razloge zbog kojih se tužiteljičin studij u Republici Srbiji ne može smatrati tzv. starim programom studiranja i zbog kojih tužiteljici ne može biti priznat zatraženi 321 ECTS bod. S time povezanom argumentacijom tuženika, dopunjenom izlaganjem u ovome sporu, Sud je suglasan. Ta je argumentacija tužiteljici poznata, a većim je dijelom citirana prethodno u ovom obrazloženju. Usto, ECTS bodovi koje je tužiteljica ostvarila na studiju u Zagrebu tužiteljici su već priznati prilikom upisa na studij u Novom Sadu, gdje je upravo slijedom tog priznavanja i uračunavanja tužiteljica bila dužna položiti samo diferencijalne ispite te napisati i obraniti diplomski rad. Dakle, ne samo da se u ovoj vrsti predmeta ne zbrajaju bodovi stečeni na različitim studijima, već bi prihvaćanje tužiteljičine argumentacije značilo da bi ECTS bodovi koje je tužiteljica stekla na studiju u Zagrebu zbiljski bili vrednovani dvaput, za što nema valjanog ni razumnog pravnog niti logičkog uporišta. Uzgred, dokle god nije dosegnut minimalni broj ECTS bodova za priznavanje hrvatske razine 7.1 sv. (ovdje: magistar inženjer, najmanje 300 ECTS bodova), nije od utjecaja koliki je manji broj ECTS bodova stečen.

9. Naposljetku, u svjetlu članka III.3. stavka 5. Lisabonske konvencije (Zakon o potvrđivanju Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe, „Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 9/02), tuženik se za sva činjenična utvrđenja odlučna za rješavanje ovog predmeta pozvao na odgovarajuće dokaze. Zbog toga je neutemeljen i tužiteljičin prigovor kojim putem pozivanja na pravilo o teretu dokazivanja pokušava dovesti u sumnju zakonitost tuženikova rješenja.

10. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

11. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u odnosu na glavno traženje, odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu štete, kao i njezin zahtjev za naknadu troškova spora (članak 118. stavak 1., te članak 144. i članak 147. ZUS-a).

U Rijeci 3. srpnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- HS, [adresa]

- Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38