Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Pr-134/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić, Split, Mažuranićevo šetalište 11, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, 21000 Split, OIB: 69403366669, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš-Bajić & Meri Blaslov Pavasović, Split, Ćiril Metodova 38, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 22. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, OIB: 69403366669 isplatiti tužiteljici RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 301,78 € bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom, a za razdoblje od 1. 1. 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, a za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

-za veljaču 2018. godine, na iznos od 13,86 €, od 15.03.2018. godine,

-za ožujak 2018. godine, na iznos od 3,15 €, od 15.04.2018. godine,

-za travanj 2018. godine, na iznos od 13,20 €, od 15.05.2018. godine,

-za svibanj 2018. godine, na iznos od 9,04 €, od 15.06.2018. godine,

-za lipanj 2018. godine, na iznos od 44,89 €, od 15.07.2018. godine,

-za srpanj 2018. godine, na iznos od 47,33€, od 15.08.2018. godine,

-za rujan 2018. godine, na iznos od 52,29 €, od 15.10.2018. godine,

-za ožujak 2019. godine, na iznos od 15,09 €, od 15.04.2019. godine,

-za travanj 2019. godine, na iznos od 14,40 €, od 15.05.2019. godine,

-za svibanj 2019. godine, na iznos od 11,71 €, od 15.06.2019. godine,

-za srpanj 2019. godine, na iznos od 13,78 €, od 15.08.2019. godine,

-za kolovoz 2019. godine, na iznos od 14,47 €, od 15.09.2019. godine,

-za studeni 2019. godine, na iznos od 15,46 €, od 15.12.2019. godine,

-za prosinac 2019. godine, na iznos od 29,51 €, od 15.01.2020. godine,

-za siječanj 2020. godine, na iznos od 3,60 €, od 15.02.2020. godine,

sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

2. Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, OIB: 69403366669 isplatiti tužiteljici RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 671,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 3. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 13. veljače 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je tužiteljica u vremenu od siječnja 2018. do 31.siječnja 2020. kod tuženika radila na radnom mjestu njegovateljice gdje joj je rad bio organiziran na način da je u navedenom razdoblju ostvarila veliki broj prekovremenih sati. U vremenskom razdoblju od 21. lipnja 2018. do podnošenja tužbe na snazi je bio Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi ('NN' 61/2018), a kojim je plaća tužiteljice propisana u članku 51., a također je u spornom razdoblju na snazi bio TKU za službenike i namještenike ('NN' 128/2017, 47/2018, 123/2019), a koji plaću radnika u članku 50. definira podjednako kao i gore navedeni KU. Ističe je da su u odredbama članka 51., 53., 54. KU-a, te članku 53. TKU-a propisani dodaci uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata, a prema članku 19. KU-a prekovremeni rad se smatra svaki sat rada duži od onog predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena, a prekovremeni rad je poslodavac dužan platiti svakom zaposleniku, iznimno Navodi se da je tužiteljica u razdoblju važenja KU 61/2018 neprekidno radila na radnom mjestu njegovateljice u redovnom i prekovremenom radu, a umjesto novčane isplate prekovremenog rada poslodavac je zamijenio prekovremeni rad za slobodne dane bez ikakvog pisanog zahtjeva zaposlenika i taj prekovremeni rad nije isplatio. Platne liste poslodavca izdane na temelju COP-a ne prikazuju broj odrađenih sati prekovremenog rada i isti nije usklađen s evidencijom rada pa je sporna isplata odrađenih prekovremenih sati s obzirom da tužiteljica nikad nije podnijela pisani zahtjev da se isti zamjene slobodnim danima, a ti prekovremeni sati nisu isplaćeni niti prikazani na obračunima plaća za navedene mjesece. Nadalje, navodi se kako je tužiteljici rad organiziran na način da radi subote, nedjelje i smjenski rad, a za svaku vrstu navedenog prekovremenog rada ide povećanje plaće za određeni postotak, a tuženik je od 1.siječnja 2018. do 31.siječnja 2020. isplaćivao redovan rad uz povećanja za posebne uvjete rada, ali tužiteljici nije isplaćivan prekovremeni rad kao ni uvećanja za posebne uvjete prekovremenog rada. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaću po svim navedenim osnovama, posljedično tome pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad budući da je odredbom članka 23.stavka 4. KU-a propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danima da pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Temeljem prednjeg, tužiteljica podnosi stupnjevitu tužbu, te predlaže naložiti tuženiku dostaviti evidenciju rada i platne liste za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. siječnja 2020, a sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP-a predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos koji bude utvrđen po pribavi dokumentacije i provedenog financijskog vještačenja zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 2. listopada 2023. tuženik navodi da je točno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovateljice, međutim, u utuženom periodu od 1. siječnja 2018. do 31. siječnja 2020. tuženik je plaću tužiteljice te sve dodatke na istu, isplaćivao prema satima njezinog rada i u visini kako je to bilo određeno važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi (NN br. 61/2018 - dalje KU) te Temeljenim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 128/17, 47/18, 123/19 – dalje: TKU). Na osnovnu plaću tužiteljice izračunatu sukladno čl. 50. st. 2. TKU-a (umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža), ispravnost izračuna koje osnovne plaće ne spori ni tužiteljica, tuženik tužiteljici, za sve sate rada za koje je KU-om ili TKU-om određeno uvećanje satnice (rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad u drugoj smjeni, rad u dane blagdana) tu satnicu i uvećavao za propisani postotak, a što sve jasnim proizlazi i iz platnih lista tužiteljice koje je ista uredno primila i na site nije imala primjedbi. Navodi se da je plaća tužiteljice uvećavana i za pripadajući dodatak na uvjete rada – čl. 54. KU, ukoliko radnik na to ostvaruje pravo, a što je također evidentirano u platnoj listi. Tuženik osporava da bi tužiteljica u utuženom periodu radila prekovremeno te da bi joj tuženik, kao poslodavac, umjesto uvećanja plaće po osnovi tog prekovremenog rada odobravao, mada to ona nije tražila, korištenje slobodnih dana. Tuženik je ustanova socijalne skrbi u kojoj je, sve s obzirom na njegovu djelatnost – cjelodnevna briga i skrb o starijim i nemoćnim osobama, rad određenih radnika raspoređen kroz cijeli tjedan uključivo subote, nedjelje i državne blagdane sve prema rasporedu radnog vremena sukladno odredbi čl. 17. KU, a o kojem rasporedu se svi radnici tuženika, pa i tužiteljica, blagovremeno obavještavaju jer drugačije ne bi uopće bilo moguće organizirati rad kod tuženika niti uredno obavljati njegovu registriranu djelatnost. Eventualni prekovremeni rad radnika obavlja se isključivo po nalogu ravnatelja tuženika i to u nepredviđenim situacijama kada zbog iznenadne i nepredvidive odsutnosti s rada (bolovanje) više radnika nije moguće organizirati uredno obavljanje djelatnosti poslodavca – tuženika izmjenama rasporeda rada postojećih radnika, a što je također poznato tužiteljici. Navodi se kako prema odredbi čl. 22. KU, dani tjednog odmora su u pravilu subota i nedjelja, a ukoliko radnik radi na dane tjednog odmora poslodavac – tuženik mu je dužan osigurati korištenje neiskorištenog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju time da mu ovo korištenje mora osigurati, u svakom slučaju, nakon 14 dana neprekidnog rada. Slobodni dani o kojima tužiteljica govori u tužbi, nisu slobodni dani u smislu odredbe čl. 19. st. 5. KU, a na koje bi ona bila upućena, mimo svoje volje i zahtjeva, po osnovi ostvarenih sati rada u prekovremenom radu. Ističe, kada radnik, pa dakle i tužiteljica, prema rasporedu svog radnog vremena radi subotu ili nedjelju, da joj tuženik po okončanju razdoblja koje je tužiteljica provela na radu zbog kojeg tjedni odmor nije korišten, omogućava korištenje tog neiskorištenog dana tjednog odmora, što može pasti u bilo koji radni dan u tjednu, a kada radnik – tužiteljica radi, po rasporedu radnog vremena, subotu, nedjelju ili na blagdan, da se istoj po tom osnovu uredno uvećava plaća (sati rada na taj dan), u postotku uvećanja kao je to određeno KU-om.

3. Podneskom od 12. svibnja 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 301,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. U podnesku od 21. svibnja 2025. tuženik ističe, a s obzirom na uređeni tužbeni zahtjev, kako je isti neosnovan i predlaže ga kao takvog odbiti.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom platnih lista za tužiteljicu, evidencije radnog vremena, zapisnika ovog suda od 12. lipnja 2024. u predmetu pod broj Pr-86/23 u kojem su saslušane svjedokinje KV i IV, nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split, po stalnoj sudskoj vještakinji Ines Lozić od 27. studenoga 2024. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka da je tužiteljica zaposlenica tuženika i da radi na radnom mjestu njegovateljice.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadom neisplaćene plaće s osnova prekovremenog rada za razdoblje od 1.siječnja 2018. do 31.siječnja 2020.

10. Odredbom članka 17. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 32/17), a koji je u primjeni za utuženi period od 1.siječnja 2018. do 31. 5. 2018., propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena; stavkom 2. istog članka je propisano da se prekovremeni rad plaća na kraju svakog mjeseca; stavkom 3. istog članka propisano je da kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen zaposlenik ima višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad; stavkom 4. istog članka propisano je da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te da ako zaposlenik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 3. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada.

11. Odredbom članka 19. stavka 1. KU-za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 61/18, 3/19), a koji je u primjeni za dio utuženog razdoblja od 1. 6. 2018. do 31.siječnja 2020. je također propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena; stavkom 2. istog članka je propisano kada u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena na kraju razdoblja za koje je nejednaki raspored radnog vremena određen zaposlenik ima višak sati, višak sati se plaća kao prekovremeni rad; stavkom 3. istog članka propisano je da se uvećanje osnovne plaće za izvršeni prekovremeni rad plaća na kraju svakog mjeseca za mjesec za koji je ostvaren prekovremeni rad, te da je poslodavac obvezan svakom zaposleniku platiti prekovremeni rad, te iznimno, ako zaposlenik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, odobriti korištenje jednog ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), sukladno mogućnostima organizacije rada; stavkom 5. istog članka propisano je da se plaćeni prekovremeni rad i korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada međusobno isključuju.

12. Odredbom članka 43. stavak 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 32/17) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; stavkom 2. istog članka osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; stavkom 3. istog članka propisano je da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje jednom mjesečno, najkasnije do petnaestog dana u mjesecu, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, a stavkom 5. istog članka da su dodaci na osnovnu plaću uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija.

13. Člankom 45. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 32/17) određena su uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad iznosi 50%, a odredbom članka 51. stavka 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 61/18, 3/19) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; stavkom 2. istog članka osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; stavkom 3. istog članka plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se jednom mjesečno, najkasnije do petnaestoga dana u mjesecu, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, dok je stavkom 5. istog članka propisano da su dodaci na osnovnu plaću uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija.

14. Odredbom članka 53.stavka 1. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 61/18, 3/19) propisana su uvećanja pri čemu uvećanje osnovne plaće zaposlenika za prekovremeni rad iznose 50%.

15. Iz iskaza saslušane svjedokinje KV, koji iskaz je dan u predmetu ovog suda pod br. Pr-86/23, a za koji su stranke suglasne da se koristi i u ovom predmetu, proizlazi da je kod tuženika radno vrijeme organizirano u tri smjene i to jutarnju od 6- 14 h, popodnevnu od 14-22 h te noćnu od 22 h do 6 h ujutro. Ista je navela da je radno vrijeme organizirano prema rasporedu kojeg radi voditeljica zdravstvene službe ili šefovi odjela, te da ista ne radi cijeli tjedan jutro već prema tom rasporedu. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da kroz razdoblje od siječnja 2018 do siječnja 2020.godine je radila više nego što je redovni mjesečni fond sati i to svaki mjesec. Ista navodi da svi ti sati koje je odradila prekovremeno da joj nisu plaćeni i da je to razvidno iz njene obračunske liste plaće u kojima da je zabilježen samo redovan mjesečni fond sati, a da se ne piše prekovremeni rad. Nadalje, iz iskaza iste proizlazi da su se ona i ostali radnici žalili pisano, ravnatelju i ostalim službama i potraživali svoje odrađene sate, ali da od tih žalbi nije bilo ništa. Navodi se da tek nakon što su podnesene tužbe sudu da im je isplaćen prekovremeni rad za 2023.godine, ali da ne zna točno za koji period i da im je to isplaćeno jednokratno. U odnosu na slobodne dane ista je istakla da su slobodne dane preko dana tjednog odmora u kolektivu koristili prema potrebi službe, te da kad nije imao tko raditi da ih nisu mogli iskoristiti. Ista je istakla da su radnici u periodu od 01.siječnja 2018.godine do 31.siječnja 2020.godine radili prema potrebama službe, te da kad nije bilo radnika da su radili daleko više od propisanih mjesečnih sati.

16. Iz iskaza saslušane svjedokinje IV, koji iskaz je dan u predmetu ovog suda pod br. Pr-86/23, a za koji su stranke suglasne da se koristi i u ovom predmetu, proizlazi da je ista bila sindikalni povjerenik, te da je sve počelo 2019.godine kada da je sva dokumentacija radnika dostavljena središnjici sindikata zaposlenika u socijalnoj skrbi, a koji da su to dali odvjetnicima na utuženje koji da su po tome postupili. Ista je istakla da ona radi 40 sati tjedno u jutarnjoj smjeni sa tjednik odmorom od 48 sati. Ista navodi da je problem nastao jer da prema kolektivnom ugovoru svaki radnik ima pravo na 48 sati tjednog odmora, te da mu je poslodavac to dužan omogućiti najdulje nakon isteka 14 dana neprekidnog rada. Ista je istakla da su svi radnici (KV, SV) radili u tri smjene, a neki i u dvije smjene ovisno o radnom mjestu, te da je zdravstvena služba radila u tri smjene, jutro, popodne, noć, dok da su čistačice i kuhinjsko osoblje radile u dvije smjene, jutro od 6h-14h i popodne od 14h-22 h. Ista navodi da zbog organizacijskih problema nekim radnicima koji su tužili da se nije odmah moglo dati zamjenske dane tjednog odmora nakon što su imali 14 dana neprekidnog rada. Ista ističe da svi ti dani tjednog odmora da su po njenom saznanju svi radnici iskoristili, ali ne uvijek u propisanom periodu. Međutim, da članovi sindikata koji su tužili smatraju kako su im dani tjednog odmora trebali biti dani u omjeru 1:1,5 ili plaćeni kao prekovremeni rad. Nadalje, ista ističe da je 2019.godine ona kao predstavnik sindikata zatražila od ravnatelja plaćanje razlike od standardnog radnog dana do prekovremenog, ali da je ravnatelj bio stava da se tu uopće ne bi radilo o prekovremenom radu pa da se nakon toga krenulo sa utuženjem. Također je ista navela da je sigurno da je u nekim mjesecima bilo i više odrađenih sati nego što je navedeno u platnim listama pa da tužitelji zato i potražuju prekovremeni rad.

17. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split, a po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Ines Lozić od 27. studenoga 2024. proizlazi, a kako je prikazano i u primjeru odabranog obračuna plaće za kolovoz 2019., da je tužiteljica radila u kontinuitetu više od 5 dana tjedno (više od 40 sati) dok se u članku 17. KU navodi da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno koje je raspoređeno na 5 dana u tjednu, te da tužiteljica nakon ciklusa rada uzastopnih dana ne bi radila već bi bila slobodna, što se suštinski odnosi na tjedni odmor. Uvidom u platne liste razvidno je da je tuženik tužiteljici na sve sate rada obračunavao dodatak za uvjete rada i uvećanja zavisno jesu li sati odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Analizom Evidencija rada s podacima iz obračuna plaća razvidno je da je tužiteljici isplaćivana plaća svaki mjesec u broju sati koji bi odgovarali mjesečnom fondu sati (broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka x 8h) neovisno o stvarnom broju sati rada tužiteljice iskazanih u pojedinom mjesecu, te da u pojedinim mjesecima po Evidencijama rada tuženik ne iskazuje da bi tužiteljica imala ostvaren mjesečni fond sati (broj sati rada + godišnji i bolovanja) ali isto tako da postoje i mjeseci kad bi se iskazivalo po Evidencijama rada da bi tužiteljica ostvarila veći broj ukupnih sati od mjesečnog fonda. Stoga, u slučaju kad je ukupan broj sati po evidencijama bio niži od mjesečnog fonda tužiteljici je obračunavan i isplaćen veći broj sati dok je u mjesecima kad je tužiteljica po Evidencijama imala veći broj sati od fonda sati nije obračunavan prekovremeni rad već je obračunata plaća u visini mjesečnog fonda. Vještakinja ističe kako je pravno pitanje, u koje vještakinja ne ulazi, mogućnosti obračuna i isplate plaće u visini redovnog mjesečnog fonda kao i je li tužiteljici za svaki sad rada iznad 40 h tjedno pripada dodatak na prekovremeni rad.

17.1. U Tabeli 1. vještakinja je dala usporedbu sati rada tužiteljice iskazano na evidencijama rada i u obračunima plaće, razliku u satima dvaju izvora podataka te iskaz sati koji prelaze tjedni fond sati od 40 sati tjedno (rad od 5 dana u tjednu x 8 sati) prema evidencijama rada, ali je pravno pitanje, u koje vještakinja ne ulazi, je li tužiteljici pripada pravo potraživanja u mjesecima kad se iskazuje veći broj sati u odnosu na mjesečni fond, s obzirom da u pojedinim mjesecima broj sati po evidencijama je bio manji od mjesečnog fonda po kojem fondu sati je izvršen obračun i isplata plaće. U Tabeli 2. vještakinja je dala izračun potraživanja po osnovu dodatka za prekovremeni rad. Izračun razlika izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće. Za svaki mjesec utvrđena je vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada i razlika u broju obračunatih i isplaćenih sati u odnosu na sate po evidencijama rada kao i izračun dodatka koji moguće pripada tužiteljici za rad iznad mjesečnog fonda sati, kao i dodatak za prekovremeni rad za sate iznad 40 h tjedno. Usporedbom evidencija rada i obračuna plaće tužiteljici su obračunata i plaćena uvećanja i dodaci koji ovise o uvjetima rada te dobu dana i danu u tjednu, na sve sate i prema evidencijama, dok nije obračunat dio sati u mjesecima kad je bio veći od fonda, te nije iskazan dodatak za prekovremeni rad za rad iznad 40 h tjedno (razlike u mjesečnom fondu sati se ne iskazuju).

17.2. Vještakinja je, a sukladno raspoloživoj dokumentaciji i stanju u spisu, mišljenja, pod pretpostavkom da sud zauzme stav da za mjesece u kojima se po evidencijama rada iskazuje veći broj sati od sati za koje je plaća obračunata i isplaćena kao i da bi tužiteljici pripadalo pravo potraživanja dodatka za prekovremeni rad proizišao iz rada duže od 40h tjedno zbog organizacije rada po kojoj je tužiteljica radila kontinuirano po više od 5 uzastopnih dana, da potraživanje tužiteljice iznosi 301,78 EUR (Tabela 2.) od čega: po osnovu neobračunatih sati koji su ujedno i sati iznad mjesečnog fonda sati iznos od 156,22 EUR i po osnovu neobračunatog dodatka za prekovremeni rad iznad 40h tjedno u iznosu od 145,56 EUR. Po vještakinji je tuženik u skladu s čl. 22. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi omogućavao pravo na tjedni odmor tužiteljici uzevši u obzir mogućnost rada najduže do 14 dana neprekidno.

18. Na nalaz i mišljenje Centra za vještačenje d.o.o. parnične stranke nisu imale primjedbi, a sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

19. Imajući u vidu prednje, materijalnu dokumentaciju priloženu u spisu (evidencija radnog vremena i platne liste), iskaze svjedokinja danih u predmetu ovog suda pod br. Pr- 86/2023, posebice nalaz i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split, nesumnjivo je utvrđeno kako su tužiteljici u utuženom razdoblju od 1.siječnja 2018. do 31.siječnja 2020. obračunata i plaćena uvećanja i dodaci koji ovise o uvjetima rada, te dobi dana i danu u tjednu na sve sate rada, dok tužiteljici nije obračunat dio sati u mjesecima kada je bio veći od mjesečnog fonda radnih sati, te nije iskazan dodatak za prekovremeni rad iznad 40 sati tjedno i to prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja d.o.o. Split u iznosu od sveukupno 301,78 eura.

19.1. Kod tuženika je u organizacijskom smislu bio nejednaki raspored radnog vremena uslijed kojeg se pojavljivao višak radnih sati, što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedokinja KV i IV koje su iskazale da su radnici pa tako i tužiteljica radili u smjenama /jutarnjoj 6-14 h, popodnevnoj od 14-22, te noćnoj od 22 h do 6 h jutro/ i to prema rasporedu kojeg radi voditeljica zdravstvene službe ili šefovi odjela, te da su radnici kod tuženika u utuženom razdoblju radili više nego što je redovan mjesečni fond sati, a čime su ostvarivali višak sati koji im se sukladno odredbi članka 17.stavka 3. navedenog KU-a za djelatnost socijalne skrbi (NN 32/17), te članka 19.stavka 2. KU-a za djelatnost socijalne skrbi (NN 61/18, 3/19) treba platiti kao prekovremeni rad. Isto tako, iz iskaza svjedokinja KV i IV proizlazi kako radnicima pa tako i tužiteljici kod tuženika nije iskazan dodatak za prekovremeni rad iznad 40 sati tjedno premda su radili prekovremeno (sukladno članku 17.stavka 1. i 3. KU/17, te članka 19.stavka 1. i 2. KU/18), a iz iskaza svjedokinje IV proizlazi da je bilo više odrađenih sati nego što je prikazano u platnim listama pa da radnici zato i potražuju prekovremeni rad, kao i da je nekim radnicima po podnošenju tužbi za neplaćeni prekovremeni rad u 2023. od strane tuženika jednokratno plaćen iznos na ime prekovremenog rada, što dovodi do zaključka da je tuženik tim plaćanjem prekovremenog rada priznao postojanje prekovremenih radnih sati.

20. Dakle, po mišljenju ovog suda osnovano je potraživanje tužiteljice u odnosu na neobračunate sate koje je tužiteljica nesumnjivo odradila, a koji su ujedno sati iznad mjesečnog fonda sati, radi čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatom ukupnog iznosa od 301,78 eura (na ime neobračunatog dodatka na prekovremene sate rada iznad 40 h tjedno 156,22 eura i na ime neobračunatih sati koji su ujedno i sati iznad mjesečnog fonda sati 145,56 eura).

20.1. Na dosuđeni iznos od 301,78 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15 i 29/18 – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to tužiteljica pravilno zatražila, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) pa je tužiteljici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje Tarifa) i popisu troška priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 25 bodova, za sastav podneska od 14. 5. 2024., 12. 5. 2025. i 21. 5. 2025. po 25 bodova, za zastupanje na ročištu od 22. 5. 2024. i 22. 5. 2025. po 25 bodova; za pristup ročištu za objavu presude 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 325,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 81,25 eura, te za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, daje ukupan iznos od 671,70 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od 3. srpnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 3. srpnja 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika