Poslovni broj: Us I-1834/2024-13

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Jelena Dulčić, odvjetnica u Hvaru, Marina Blagaića 18, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske, Zagreb, I. Lučića 6, OIB: 38083028711, radi obnove postupka ukidanja rezervacije dionica, nakon javne rasprave zaključene 6. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika ĐZT, objavljene 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-990-01/24-02/1, URBROJ: 360-04-02/05-2024-4 od 5. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-990-01/24-02/1, URBROJ: 360- 04-02/05-2024-4 od 5. srpnja 2024. odbačen je prijedlog ĐZ, ovdje tužitelja, za obnovu postupka ukidanja rezervacija dionica trgovačkog društva SUNČANI HVAR d.d. [adresa] okončanog rješenjem tuženika KLASA: UP/I-943-06/16- 01/65, URBROJ: 360-03-03/10-2016-3 od 14. srpnja 2016., uz obrazloženje u bitnom kako prijedlog nije podnesen od ovlaštene osobe, niti je okolnost na kojoj se temelji prijedlog učinjena vjerojatnom.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi, koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 22. srpnja 2024., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba postupka. Tužitelj u bitnom ističe kako je zatražio obnovu predmetnog postupka ukidanja rezervacije dionica iz razloga nesudjelovanja u tom postupku, a koji razlog je apsolutne prirode, a sve iz razloga jer je on stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], te jer se upravo u vrijeme vođenja postupka ukidanja rezervacije i donošenja tog rješenja, pred tuženikom vodio postupak obnove postupka okončanog rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju (dalje: HFP) od 28. veljače 1994., koja činjenica kako je nesporna. Obrazloženje tuženika kako u postupku ukidanja rezervacije dionica sudjeluje samo trgovačko društvo koje je izdavatelj dionica, kako ne udovoljava ni testu razumnosti, niti testu razložnosti. Pojašnjava kako je rješenjem HFP-a od 28. veljače 1994. određena rezervacija dionica u odnosu i na č. zem. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to iz razloga što nisu dostavljani dostatni dokazi prava raspolaganja i korištenja. Navodi kako u vrijeme donošenja tog rješenja u niti jednom zakonu, odnosno nekom podzakonskom aktu, nije postojala odredba iz koje bi proizlazilo posebno materijalno- pravno ovlaštenje HFP-a za donošenje odluke o “rezervaciji dionica”, već se radilo o svojevrsnom obliku privremenog i uvjetnog izdavanja dionica i privremenog prijenosa tako izdanih dionica na HFP. Ta privremena “rezervaciju dionica” kako je bila uvjetovana obvezom društva da opravda procjenu i uključenje nekretnina u vrijednost društvenog kapitala - dostavom dokaza o stečenom pravu raspolaganja i korištenja, jer da u protivnom HFP posebnim rješenjem ukida rezervaciju dionica koje odgovaraju procijenjenoj vrijednosti nekretnina, te nalaže/daje suglasnost društvu za smanjenje temeljnog kapitala u toj protuvrijednosti, uz nalaganje upisa smanjenja temeljnog kapitala u sudskom registru. Iz navedenog, kako je jasno da je HFP bez zakonskog uporišta producirao izdavanje “rezerviranih dionica”, odnosno dionica bez pokrića, koje je prenio na sebe, privremeno i uvjetno, dok ta rezervacija ne bude ukinuta u odgovarajućem postupku. Međutim, te dionice kako su izvan pravnog prometa i nisu raspoložive za prodaju. U konkretnom slučaju kako su činjenice da u postupku pretvorbe do donošenja rješenja od 28. veljače 1994. ne postoji dokaz kako su predmetne nekretnine oduzete od prijašnjih vlasnika na temelju tada važećih propisa, kao i da je društvo Sunčani Hvar s.p.o. imalo stečeno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a niti u postupku „ukidanja rezervacije dionica“ postoji dokaz o vlasništvu, na temelju kojeg bi tuženik imao valjanu pravnu osnovu za ukidanje rezervacije dionica. Nadalje se poziva na odredbu članka 65. stavak 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 94/13, 18/16 i 89/17, 52/18 i 112/18), koji je bio na snazi 14. srpnja 2016., kojom odredbom kako je bilo propisano što čini neprocijenjenu imovinu, te s tim u vezi ističe kako su u konkretnom slučaju nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] procijenjene uz rezervaciju dionica, slijedom čega u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedene zakonske odredbe. Nadalje, ističe kako je, a s obzirom na privremenu i uvjetovanu rezervaciju, da bi se ukinula rezervacija dionica, Sunčani Hvar d.d. trebao dostaviti dokaze na okolnost stečenog prava vlasništva, a što nije učinio, slijedom čega tuženik kraj činjenica da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik i da se pred tuženikom vodi postupak obnove pretvorbe okončane rješenjem HFP-a od 28. veljače 1994., trebao pozvati tužitelja da sudjeluje kao stranka u postupku ukidanja rezervacija, odnosno priznati mu aktivnu legitimaciju za podnošenje prijedloga za obnovu. Tužitelj dalje ističe kako su neistiniti navodi tuženika da nije mogao utjecati na prijenos dionica. Pojašnjava sadašnji status „rezerviranih dionica“, poziva se na isprave priložene u spisu ovog suda pod poslovnim brojem UsI-1672/23, u koji predlaže izvršiti uvid, te ističe kako kada se povežu činjenica „ukidanja rezervacija“ osporenim rješenjem sa dostupnim podacima, je očito kako je tuženik za vrijeme vođenja postupka obnove postupka pretvorbe okončanog rješenjem HFP-a od 28. veljače 1994., bez činjenične i pravne osnove ukinuo rezervaciju i tako oslobođene i besteretne dionice prodao, a osporenim rješenjem da brani nezakonite radnje iz 2016. Tuženik kako je rezervirane dionice, bez naknadnog opravdanja, oslobodio u svoje ime i za svoj račun, čime kako je uveo u hrvatski pravni sustav presedan „dionice bez uloga“, te tako oslobođene dionice bez uloga u temeljnom kapitalu, prodao i uprihodio znatnu imovinsku korist. O nezakonitosti postupanja tuženika kako je izvanredni profesor dr.sc. CZ, Pročelnik katedre za trgovačko pravo i pravo društva Pravnog fakulteta u Splitu izradio pravno mišljenje „U Splitu, 15. veljače 2024.“, koje tužitelj dostavlja uz tužbu. Zaključno, tužitelj ističe kako za sada egzistiraju slijedeće odluke:

- pravomoćno rješenje tuženika KLASA: UP/ I-943-06/13-01/6, URBROJ: 360-04-

02/05-2023-37 od 22. svibnja 2023.godine, u dijelu pod točkom II.izreke, kojim je ostavljeno na snazi rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju poslovni broj: 01-02/92- 06/183 od 28. veljače1994.;

- pravomoćno rješenje HFP-a od 28. veljače 1994. kojim je pod točkom 4. odlučeno kako je u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala poduzeća uključena i procijenjena vrijednost zemljišta i objekata u iznosu od hrd 40.084.250.00, odnosno DEM 11.150.000, a dionice kako se u naznačenoj vrijednosti rezerviraju kod Hrvatskog fonda za privatizaciju. Rezervacije kako se odnose na zemljište i objekte, među ostalim, i za lokaciju restoran „FOR“, zemljište i objekte k. č. [katastarska čestica].. č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za koje nisu dostavljeni dokazi prava raspolaganja i korištenja;

- pravomoćno rješenje tuženika KLASA: UP/I-943-06/16-01/65, URBROJ: 360-03- 03/10-2016-3 od 14. srpnja 2016. kojim je ukinuta rezervacija dionica određena točkom 4.a. rješenja HFP-a broj: 01-02/92-06/183 od 28. veljače 1994. Stoga kako je i pravnom laiku jasno da u isto vrijeme ne mogu pravno egzistirati točka 4. a rješenja od 28. veljače 1994. i rješenje tuženika od 14. srpnja 2016., budući da sud ista međusobno proturječna i isključujuća. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbene navode tužitelja kao neosnovane, te ističe kako predmet ovog upravnog spora je zakonitost osporenog rješenja, dok opunomoćenica tužitelja u tužbi iznosi ne u potpunosti točnu kronologiju radnji i podnesaka poduzimanih u drugom upravnom postupku koji se vodio kod tog tijela pod KLASOM: UP/I-943-06/13-01/6, a koji je okončan donošenjem pravomoćnog rješenja KLASA: UP/I-943-06/13-01/6, URBROJ: 360-04-02/05-2023-37 od 22. svibnja 2023. Potonjim rješenjem kako je ostavljeno na snazi rješenje HFP-a broj: 01-02/92- 06/183 od 28. veljače 1994. godine, kojim je društvenom poduzeću „SUNČANI HVAR“, [adresa] dana suglasnost na provedbu pretvorbe, i to prvenstveno iz razloga jer je društveno poduzeće „SUNČANI HVAR“ s p.o. Hvar bilo u zakonskoj obvezi u svom postupku pretvorbe prijaviti predmetne nekretnine te je iste valjalo procijeniti u društveni kapital poduzeća u postupku pretvorbe. Pojašnjava kako je društveno poduzeće kao subjekt pretvorbe bilo dužno u postupku pretvorbe sukladno članku 2. stavku 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03 i 145/10) prijaviti sva sredstva koja je vodilo u svojoj aktivi, pa tako i predmetne nekretnine, a tadašnji HFP je bio dužan prihvatiti takve nekretnine kao dio procijenjenog društvenog kapitala tog poduzeća. Predmetno rješenje od 22. svibnja 2023. kako je potvrđeno presudom ovog suda pod poslovnim brojem UsI-1672/2023- 22 od 6. svibnja 2024. uz obrazloženje da je CERP zakonito postupio kada je u obnovljenom postupku ostavio na snazi rješenje kojim je završen postupak čija se obnova traži. U pogledu dostavljenog pravnog mišljenja izrađenog od strane izv.prof.dr.sc. CZ ističe se da isto nije ni od kakvog utjecaja na donošenje odluke u ovom upravnom sporu jer da su navodi u istome teorijski izneseni bez ikakve mogućnosti povezivanja i stvarne primjene u odnosu na odredbe kako Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, tako i Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Potonje iz razloga što su u trenutku pretvorbe društvena poduzeća određene nekretnine vodili u svojoj aktivi, ali nisu imali valjane dokaze prava korištenja na istima iz općepoznatih razloga zanemarivanja i nesređivanja zemljišnih knjiga posebice u bivšoj državi. S obzirom da su društvena poduzeća bila u zakonskoj obvezi prijaviti u svom autonomno provedenom postupku pretvorbe sva sredstva koja su vodila u svojoj aktivi, a u sudski registar nije bilo moguće upisati kapital u protuvrijednosti imovine za koju nije bilo dokazano vlasništvo, jedino moguće rješenje tada je bilo rezervirati taj dio kapitala, odnosno dionice u protuvrijednosti nekretnina za koje nisu tada bili riješeni imovinsko pravni odnosi. Tuženik naglašava kako su skoro sva društvena poduzeća koja su provela postupak pretvorbe u svojoj aktivi vodili nekretnine za koje nisu imali valjane dokaze prava korištenja. Od vremena pretvorbe do danas da je zauzet stav upravnih sudova kako je društvo, koje je subjekt pretvorbe, odgovorno za evikciju u pogledu nekretnina koje je u autonomno provedenoj pretvorbi uključilo i procijenilo u svoj društveni kapital te za čiju su protuvrijednost izdane dionice, a što je upisano u sudski registar ili drugu evidenciju. Dakle, razvila se upravno sudska praksa da društvo snosi odgovornost za svako pravno uznemiravanje od strane trećeg kojim se umanjuje, isključuje ili ograničava pravo vlasništva u pogledu nekretnina koje je u autonomnoj pretvorbi uključilo i procijenilo u svoj društveni kapital. U prilog navedenom tuženik dostavlja presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž- 41/16-2 od rujna 2016. Na temelju navedene prakse upravnih sudova kako je i donijeto rješenje od 14. srpnja 2016. koje se problematizira u navedenom pravnom mišljenju, odnosno rješenje kojim je okončan postupak ukidanja rezervacije dionica trgovačkog društva SUNČANI HVAR d.d. Pojašnjava kako predmet upravnih postupaka ukidanja rezervacije dionica/poslovnih udjela određene u postupku pretvorbe nekog društvenog poduzeća jesu dionice/poslovni udjeli, a ne nekretnine u protuvrijednosti kojih je izvršena rezervacija dionica/poslovnih udjela, slijedom čega da su neutemeljeni navodi tužitelja kako rješenje od 14. srpnja 2016., kojim je ukinuta rezervacija dionica trgovačkog društva SUNČANI HVAR d.d., [adresa], predstavlja izravno i grubo zadiranje i miješanje u njegovo pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Također, ističe kako je neutemeljen navod tužitelja da je tuženik navedenim rješenjem, bez ikakve činjenične i pravne osnove, predmetne nekretnine tužitelja prenio u vlasništvo trgovačkog društva SUNČANI HVAR d.d. [adresa]. Naime, tuženik ističe kako su tim rješenjem samo oslobođene dionice trgovačkog društva SUNČANI HVAR d.d. [adresa] kako bi se njima moglo raspolagati na način predviđen zakonom, te se tim rješenjem ni na koji način nije diralo u pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, dok tuženik nema zakonske ovlasti ni utvrđivanja prava vlasništva, niti rješavanja imovinsko- pravnih odnosa na nekretninama. Provođenje postupka pretvorbe i privatizacije kako je imalo za cilj stjecanje prava vlasništva od strane zakonom određenih osoba nad poduzećem subjektom pretvorbe sukladno članku 4. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a ne na nekretninama koje je trgovačko društvo nastalo pretvorbom uključilo u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala te su u protuvrijednosti istih izdane dionice i upisane u sudski registar ili drugu evidenciju. Iz navedenog razloga da u upravnim postupcima ukidanja rezervacije dionica/poslovnih udjela sudjeluje samo trgovačko društvo koje kao izdavatelj dionica jedino ima interes sudjelovati u postupku ukidanja rezervacije dionica (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Usž-41/16-2 od 8. rujna 2016.). Pretraživanje tužitelja po web stranicama te navođenje broja dionica koje su prodane kako nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom upravnom sporu, jer su predmet tih raspolaganja koje navodi tužitelj bile dionice kojih je imatelj bila Republika Hrvatska, a kojima je upravljao tuženik kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske i koje su se nalazile u trenutku raspolaganja u portfelju Republike Hrvatske. Tuženik dalje upućuje na točku 3.3. Strategije upravljanja državnom imovinom za razdoblje od 2019. - 2025. ("Narodne novine", broj 96/19) koju je na temelju odredbe članka 18. stavka 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj 52/18 i 153/23) donio Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, kojom kako je propisano kako je tuženik po pravomoćnom okončanju postupka ukidanja rezervacija ovlašten raspolagati tim dionicama na način predviđen zakonom. Zaključno, tuženik dostavlja izvadak iz e- sudskog registra iz kojeg je razvidno da je odlukom Glavne skupštine društva SUNČANI HVAR d.d., Hvar od 21. prosinca 2018. određen prijenos dionica manjinskih dioničara Glavnom dioničaru PTR PRIME TOURIST RESORTS (CYPRUS) LIMITED iz kojeg razloga Republika Hrvatska nije više imatelj dionica trgovačkog društva SUNČANI HVAR d.d., [adresa], dakle, razvidno je kako je proveden postupak prijenosa dionica manjinskih dioničara na glavnog dioničara temeljem odredbe članka 300. f Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23). Slijedom iznijetog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Podneskom od 25. veljače 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika u bitnom navodeći kako do donošenja rješenja od **.**.2016. Đ Hvar d.d. nije dostavio nikakve dokaze kojima bi opravdao unos čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u temeljni kapital i izdavanje dionica u protuvrijednosti tih nekretnina, međutim, kako je tuženik unatoč navedenoj činjenici donio predmetno rješenje. Činjenicu da tuženik nije smio donijeti rešenje od 14. srpnja 2016. kako potvrđuje i rješenje HFP-a Klasa: UP/I-943-06/97-01/50, Urbroj: 563-03-04/03-2002- 31 od 30. siječnja 2002., koje tužitelj djelomično citira, zatim presuda ovog suda pod poslovnim brojem UsInoi-146/2014 od 29. svibnja 2017. te presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-3439/2017 od 29. kolovoza 2018. Opetovano navodi kako trenutno pravno egzistiraju rješenje HFP-a od 28. veljače 1994. kojim je pod točkom 4A1.4. odlučeno kako se rezerviraju dionice kod HFP-a, koja rezervacija kako se odnosi na nekretnine na lokaciji FOR, i to čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], i to iz razloga što nisu dostavljeni dokazi prava raspolaganja i korištenja, te rješenje CERP-a od 14. srpnja 2016. kojim je odlučeno da se ukida predmetna rezervacija, a što kako u pravnom prometu nije normalno, niti moguće.

5. U sporu je održana rasprava 5. lipnja 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, kojom prilikom je opunomoćenica tužitelja istaknula kako osporeno rješenje ne sadrži razumne i razložne razloge zbog čega je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka, a što kako nije u skladu sa zakonom, a o čemu kako govori brojna praksa redovnih sudova, te Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.

6. Opunomoćenica tužitelja je popisala trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 6. ožujka 2025., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura bez PDV-a.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu, te uz podnesak tuženika od 13. veljače 2025.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je obnova upravnog postupka, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

10. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je tužitelj, uz podnositelje PZ i JZ, prijedlogom, poslanim preporučenom pošiljkom 12. siječnja 2024. zatražio dostavu rješenja tuženika KLASA: UP/I-943-06/16-01/65, URBROJ: 360-03-03/10-2016-3 od 14. srpnja 2016., a podredno je podnio zahtjev za obnovu navedenog postupka, uz obrazloženje u bitnom kako su trebali sudjelovati u navedenom predmetu kao stranke, radi zaštite svojih prava i interesa, a što tuženiku nije moglo ostati nepoznato, budući da je na dan donošenja tog rješenja u tijeku bila obnova postupka pretvorbe Sunčanog Hvara temeljem pravomoćnog zaključka HFP- a od 21. srpnja 2003. i pravomoćnog zaključka Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) od 9. travnja 2013., a u prostorijama tuženika kako su 22. travnja i

22. kolovoza 2016. održane usmene rasprave.

11. Nadalje, podneskom od 29. ožujka 2024., a nakon što je tužitelju i ostalim predlagateljima, dostavljena preslika spisa (KLASA: UP/I-943-06/16-01/65), tužitelj, zajedno s ostalim predlagateljima, ističe kako im nije prestalo pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te pojašnjava kako je čestica zgrade i dalje ostala u njihovom vlasništvu, a zemljište ispod zgrade 17/2 i zemljište 177/2, K. O. [katastarska općina] je pretvorbom prava korištenja koje je imao njihov pravni prednik (otac) EZ, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stavrnim pravima pretvoreno u pravo vlasništva predlagatelja. Napominju kako su oni vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina, dok im tuženik nije omogućio sudjelovanje u navedenom postupku, a trebao je, budući da je upravo tuženik vodio postupak obnove postupka privatizacije. Za navesti je kako je tužitelj kasnijim podneskom obavijestio tuženika kako je nakon uređenja imovinskopravnih odnosa s ostalim predlagateljima, on upisan kao jedini vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], te time i jedini predlagatelj obnove postupka ukidanja rezervacija dionica.

12. Postupajući po prijedlogu tužitelja, osporenim rješenjem tuženika, pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. ZUP-a, odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika KLASA: UP/I-943-06/16-01/65, URBROJ: 360-03-03/10-2016-3 od 14. srpnja 2016., uz obrazloženje u bitnom kako prijedlog nije podnesen od ovlaštene osobe, a niti je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Naime, tuženik pojašnjava kako predmet postupaka ukidanja rezervacije dionica/poslovnih udjela određene u postupku pretvorbe nekog društvenog poduzeća jesu dionice/poslovni udjeli, a ne nekretnine u protuvrijednosti kojih je izvršena rezervacija dionica/poslovnih udjela, pri čemu ističe kako je provođenje postupka pretvorbe i privatizacije imalo za cilj stjecanje prava vlasništva od strane zakonom ovlaštenih osoba nad poduzećem subjektom pretvorbe, sukladno odredbi članka 4. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a ne na nekretninama koje je to trgovačko društvo nastalo pretvorbom uključilo u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala te su u vrijednosti izdane dionice i upisane u sudski registar ili drugu evidenciju. Iz navedenog kako je razvidno kako u postupcima ukidanja rezervacije dionica/poslovnih udjela sudjeluje samo trgovačko društvo koje kao izdavatelj dionica jedino ima interes sudjelovati u tim postupcima, dok tužitelj svoje interese može štiti samo u postupku radi utvrđenja prava vlasništva na navedenim nekretninama koji postupak vodi pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu. Raspolaganjem dionicama kako tužitelj nije oštećen, budući da njegov cilj nije steći dionice, već pravo vlasništva na navedenim nekretninama.

13. Sud prihvaća iznijeto obrazloženje tuženika kako tužitelj ne bi bio osoba ovlaštena za podnošenje prijedloga za obnovu kao zakonito i pravilno.

14. Naime, osobe ovlaštene za obnovu postupka u smislu odredbe članka 126. stavak 1. ZUP-a jesu stranka i državni odvjetnik, odnosno drugo ovlašteno državno tijelo.

15. Stranka u upravnom postupku je u skladu s odredbom članka 4. stavak 1. ZUP- a fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Pri tome, ima li neka osoba svojstvo stranke, treba prosuđivati i prema materijalnim propisima iz kojih za neku osobu proizlazi određeno pravo, obveza ili pravni interes.

16. Odredbom članka 123. stavak 1. ZUP-a propisano je kako se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: 1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, 2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, 3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta, 4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina, 5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, 6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, 7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom.

17. Odredbom članka 126. stavak 1. ZUP-a je propisano da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

18. Nadalje, odredbom članka 65. stavak 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom propisano je kako neprocijenjena imovina, u smislu toga Zakona, su dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, građevinska zemljišta, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća ili su ista uključena po knjigovodstvenoj vrijednosti, u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.), odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća te u pogledu kojih imovinskopravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom.

Stavkom 7. navedene zakonske odredbe je propisano kako Centar može uz prethodnu suglasnost Državnog ureda ukinuti rezervaciju dionica koje su u prije provedenom postupku bile izuzete od raspolaganja.

19. Pregledom spisa tuženika KLASA: UP/I-943-06/16-01/65, sud je utvrdio kako je tuženik po službenoj dužnosti i prethodnoj suglasnosti Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom KLASA: 943-06/15-01/389, URBROJ: 536-041/01-2016-39 od 5. srpnja 2016., sukladno odredbi članka 65. stavak 7. Zakona o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom, pokrenuo postupak ukidanja rezervacija dionica trgovačkog društva SUNČANI HVAR d.d. [adresa], određene točkom 4. rješenja HFP-a broj: 01-02/92-06/183 od 28. veljače 1994., zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa u odnosu na 370.213 dionica navedenog trgovačkog društva nominalne vrijednosti 7.404.260,00 kuna. Kao stranka u tom postupku je sudjelovalo trgovačko društvo Sunčani Hvar d.d. [adresa].

20. Predmetnim rješenjem HFP-a od 28. veljače 1994., pozivom na odredbu članka 12. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, dana je suglasnost na društvenom poduzeću "SUNČANI HVAR" [adresa] na provedbu pretvorbe sukladno tom rješenju. Točkom 4. tog rješenja je utvrđeno kako u procjenjuju vrijednost društvenog kapitala poduzeća je uključena i procijenjen vrijednost zemljišta i objekata u iznosu od HRD 40.084.250.000, odnosno DEM 11.150.000.000. Dionice u naznačenoj vrijednosti kako se rezerviraju kod HFP-a, pri čemu je utvrđeno kako se rezervacije odnose na zemljište i objekte, jer da nisu dostavljeni dostatni dokazi raspolaganja i korištenja, između ostalog, odnose i pod točkom 14. na lokaciju: Restaurant "FOR", zemljište i objekte k. č. [katastarska čestica]; 178/1, 2, 3, čest. zgr. [katastarska čestica]; 17/1, 2, 4, sve K. O. [katastarska općina].

21. Cilj pretvorbe koju je provodilo samo društveno poduzeće sukladno odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća bilo je pronaći poznatog vlasnika pravnom predniku društva, a ne nekretnine na koju pretendira pravni prednik društva, odnosno društvo nastalo pretvorbom. Prema upravno sudskoj praksi društvo koje je subjekt pretvorbe odgovorno je za evikciju u pogledu nekretnina koje je u autonomnoj pretvorbi uključilo i procijenilo u svoj temeljni kapital te za čiju su protuvrijednost izdane dionice, dakle ono snosi odgovornost za svako pravno uznemiravanje kojim se umanjuje, isključuje ili ograničava pravo vlasništva u pogledu nekretnine koju je u autonomnoj pretvorbi uključilo i procijenilo u svoj temeljni kapital.

22. Tužitelj svoj prijedlog za obnovu obrazlaže činjenicom kako je u istom trebao sudjelovati kao stranka u postupku, jer da je on zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina u odnosu na koje je bila izvršena rezervacija dionica. Međutim, iz naprijed navedenog je razvidno kako je svrha određivanja rezervacije dionica bila zaštita eventualnih pravnih interesa trećih osoba utemeljenih na zakonu. Nadalje, prema pravnom shvaćanu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci tog suda pod poslovnim brojem U-zpz-10/2019 od 25. rujna 2024. rješenje o ukidanju rezervacija dionica nema nikakav pravni učinak na vlasničkopravne odnose.

23. Iz navedenog je razvidno kako provođenje postupka ukidanja rezervacije dionica nema nikakvih utjecaja na prava ili pravne interese tužitelja, pa je pravilno odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupku, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

24. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 2. srpnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. ĐZ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Jelena Dulčić, odvjetnica u Hvaru, Marina Blagaića 18

2. Centar za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske, Zagreb, I. Lučića 6

3. u spis