P-884/2021-58

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. EM pok. BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. TM pok. BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. ĐM pok. BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika: 1. MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3. IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženika pod 5. zastupa punomoćnik Mladen Oštro, odvjetniku iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 3/I, 6. HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se su tužitelji stekli pravni temelj, pravni osnov za utvrđenje prava suvlasništva svaki za po 1/3 dijela u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika izvršiti upis prava suvlasništva predmetne nekretnine svaki od tužitelja za po 1/3 dijela, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.„

II. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev:

Utvrđuje se su tužitelji stekli pravo (su)vlasništva svaki za po 1/3 dijela u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika izvršiti upis prava suvlasništva predmetne nekretnine svaki od tužitelja za po 1/3 dijela, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.

III. Nalaže se tuženiku pod 5. UM u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.564,53 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 11. siječnja 2016., se navodi da su tužitelji suvlasnici i suposjednici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23036 KO [katastarska općina], koja nekretnina ima katastarsku oznaku kat. čest. zem. [katastarska čestica]. Površina iste je 396 m2. Pravni osnov stjecanja ove nekretnine je nasljeđivanje iza smrti pravnog prednika stranaka, njihovog oca, sada pok. CM. Njihov otac CM pok. FM ovu nekretninu stekao je temeljem kupoprodajnog ugovora od 11. srpnja 1975., kada je kupio ovu nekretninu. Kupio je i pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] u naravi vrt pred zgradom. Predmetnu nekretninu, odnosno ugovor od 11. srpnja 1975., kupili su pravni prednici tužitelja, njihovi roditelji CM, njegova majka ČM žena BM te sami tada mldb. tužitelji TM, ĐM i EM. Naime, u to vrijeme, obzirom da se radilo o „pravu korištenja“ bio je određen maksimum koliko može pojedinac kupit, pa su zato u ugovoru o kupoprodaji naznačeni i tada mldb tužitelji. Prodavatelj ove nekretnine bio je SM pok. E. Upravo je SM pok. E još tada bio uknjižen kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU 13206 KO [katastarska općina]. Pravni prednici tužitelja te sami tužitelji postavili su zahtjev za uknjižbu prava vlasništva, koji zahtjev im je odbijen u predmetu pod br. Z-2765/1976. i to rješenjem od 15. ožujka 1977. Razlog odbijanja je što u molbi nisu bili priloženi rješenje o nacionalizaciji predmetnih nekretnina, građevinsku i uporabnu dozvolu, ugovor o diobi i sl. Naime, u to vrijeme predmetna nekretnina bila je nacionalizirana. Također, treba reći da je NM pok. SM pokrenuo 23. studenog 1984. postupak protiv predloženika, ovdje tužitelja, radi uređenja međa. U tom postupku NM jasno priznaje da su ovdje tužitelji tada – trajni korisnici zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] te suvlasnici obiteljske zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica]. Isto tako kod Općinskog suda u Splitu vodio se postupak pod br. I P-153/81 u kojem postupku je jasno utvrđeno da je na temelju diobenog ugovora od 25. veljače 1972. koji je ovjeren u potpisu dana 2. ožujka 1972. došlo do diobe nekretnina i baš na način da je SM u cijelosti pripao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Položajnim nacrtom Geoprojekta Split od 30. prosinca 1971. izvršena je parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] u pod čestice i to 4923/1/2/3/4/5 KO [katastarska općina]. Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 15. lipnja 1973. pod br. Z-2343/1972. odbijena je molba SM i AM da se u zemljišnim knjigama provede uknjižba u skladu sa navedenom diobom. Međutim, rješenjem Općinskog suda u Splitu od 9. travnja 1974. pod br. Z-2193/1973. je odobren otpis čest. zem. [katastarska čestica] iz ZU 6604 i prijepis iste u ZU 13206 te uknjižba iste na ime GM u cijelosti. Pravni prednik tužitelja, kao i sami tužitelj neposredno nakon kupnje ove čestice tj. još od 11. srpnja 1975. u stalnom su, neposrednom i mirnom posjedu predmetne nekretnine. Ovu nekretninu priveli su svrsi. Radi se o uredno održavanom voćnjaku i travnjaku. Takav posjed nikada nije bio doveden u pitanje, nikada ni od koga nije bio ometan. Tužitelji imaju stvarni i pravni interes tražiti od suda uređenje zk stanja, odnosno uknjižbu prava vlasništva, jer su stvarni vlasnici predmetne nekretnine već više od 50 godina.

Slijedom iznesenog, predlažu usvajanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanja na naknadu parničnog troška onih tuženika koji se usprotive tužbi.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 7. ožujka 2025., tuženik pod 5. UM navodi kako se protivi podnesenoj tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže sudu neka nakon provedene rasprave, postavljeni tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te tužitelje solidarno obveže na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Tuženik UM ne spori kako su tužitelji pod 1. i pod 3. uknjiženi suvlasnici za 1/3, odnosno 2/3 idealnog dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na kojoj se nalazi položena njihova obiteljska kuća. Tužitelji, u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uz tužbu nisu priložili niti jedna relevantan dokaz o tome kako imaju, ili su imali, ili je njihov prednik imao, bilo kakva vlasnička ili posjedovna prava u odnosu na tu, predmetnu nekretninu. Priložena potvrda II Policijske postaje PU Splitsko- dalmatinske od 25. veljače 2021. je potpuno irelevantna i izlišna, jer je tužitelj ĐM, tog dana samovlasno i bezobzirno pokušao spriječiti tuženika UM kako bi ovaj konačno ogradio granice svog posjeda i za sada zemljišnoknjižnog suvlasništva predmetne nekretnine te je inscenirao dolazak na lice mjesta radnika policije. Uz tužbu dostavljena presuda istog suda IP-153/81 od 1. lipnja 1987. se odnosi na nesporno, a to je pravo suvlasništva čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a ne odnosi se na predmetnu nekretninu. Tom presudom je kao tuženik pod 7. obuhvaćena i tadašnja Općina Split, pa se u tužbi tužitelji neosnovano pozivaju kako su, oni, odnosno njihov prednik CM, stekli navodno i pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica]. Potpuno je neosnovano i ne odgovara istini tvrdnja iz tužbe kako su prednik tužitelja i sami tužitelji u neposrednom i mirnom posjedu predmetne nekretnine, kod činjenice kako miran, zakonit i neposredan posjed vršili prednik tuženika sad pok. RM, zajedno sa svojim sinovima, od kojih je jedan tuženik UM.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige od 3. ožujka 2021. za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prerisa katastarskog plana od 30. kolovoza 2013., zamolbe za izdavanje potvrde od II PP Split od 20. veljače 2021., potvrde II PP Split od 25. veljače 2021., presude IP-153/81. od 1. lipnja 1987., prijedloga uređenja međe od 12. srpnja 1983., rješenja Z-2765/76. od 15. ožujka 1977., rješenja IR-533/84. od 3. rujna 1985., rješenja O-1399/82. od 27. veljače 1984., zapisnika IR-461/1983. od 16. svibnja 1984., kupoprodajnog ugovora od 11. srpnja 1975., diobenog ugovora od 25. veljače 1972., odobrenja za građenje broj: 351/UP-I-2385/74/GB/JB od 22. srpnja 1974.,vještačenjem po sudskom vještaku Mili Čatipoviću, saslušanjem tužitelja, saslušanjem tuženika, saslušanjem svjedoka ŽM, JM, FM, LM, OM, DM.

4. Rješenjem ovog suda od 22. veljače 2022. odbačena je tužba u odnosu na ĆM ud. B, KM ženu T, ZM ud.

Đ i ER ženu M.

5. Rješenjem ovog suda od 4. travnja 2025. prekinut je postupak u odnosu na tuženika BR te je istovremeno i nastavljen postupak tako da su kao tuženici umjesto BR označeni HM i VM.

6. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.1. Podredni tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama i to između tužitelja i tuženika pod 5. UM sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige od 3. ožujka 2021. za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao suvlasnici na čest. zem. [katastarska čestica] upisani ĆM. B, TR žena T, ĐR žena M, MM, PM, MR, ŠM i UM, dok je čest. zem. [katastarska čestica] upisana u z. u. [broj ZK uloška] iz z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 20. studenog 2019., na temelju prijedloga Z-38743/2019.

9. Čitanjem zamolbe za izdavanje potvrde od II PP Split od 20. veljače 2021. utvrđeno je da PR podnosi zamolbu II PP Split radi izdavanja potvrde o policijskom postupanju 20. veljače 2021. u svezi ometanja posjeda na [adresa].

10. Čitanjem potvrde II PP Split od 25. veljače 2021. utvrđeno je da se u istoj navodi kako je točno da su policijski službenici II PP postupali na adresi u [adresa] povodom dojave IR da mu susjed ometa posjed. Neposrednim opažanjem utvrđeno je da se na zemljanom posjedu koji se nalazi istočno od obiteljske kuće IR nalazi hrpa obloženih metalnih stupova i metalna ograda sa kojima UM namjerava ograditi odnosno fizički podijeliti zemljani posjed.

11. Čitanjem presude IP-153/81 od 1. lipnja 1987. utvrđeno je da se istom utvrđuje da su tužitelji na jednake dijelove vlasnici zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa su dužni tuženici trpjeti uknjižbu prava vlasništva.

U obrazloženju presude se navodi da je TR SM priznao tužbeni zahtjev i da je naveo da su se on i njegov brat AM podijelili 1972. tako da je njemu pripala u cijelosti čest. zem. [katastarska čestica], a Pašku čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Kako je to zemljište bilo nacionalizirano radilo se podijeli prava korištenja. On da je tužiteljima te njihovom predniku BM prodao dio čest. zem [katastarska čestica] i to baš 4923/3 zajedno sa zgradom koja je bila izgrađena na zemljištu. Tijekom postupka je umro GM te su umjesto njega kao tuženici navedeni: ĆM ud. SM, ĆM E. SM, KM TR ž. T, ZM ud. P, [adresa] ĐR ž. M i I Vojna ud. Š. Tuženik pod 7. bila je Općina Split, a tužitelji: ŠR. BM, IR UR pok. BM, IR PR pok. BM, IR EM pok. BM.

U obrazloženju se navodi da je prije Diobenog ugovora od 25. veljače 1975. položajnim nacrtom Geoprojekta od 30. prosinca 1971. izvršeno cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] u pod čestice 4923/1/2/3/4 i /5. GM i AM su Ugovor o diobi podnijeli na provedbu, ali je rješenjem Z-193/72 od 9. travnja 1974. izvršen otpis čest. zem. [katastarska čestica] i prijenos u novi zemljišnoknjižni uložak uz uknjižbu na ime HR, a u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] koja je u međuvremenu cijepana izvršen samo prijenos čest. zem. [katastarska čestica] i upis na ime VR, a čest. zem. [katastarska čestica] i dalje su ostale upisane na GM i AM za po ½ dijela

12. Čitanjem rješenja Z-2765/76 od 15. ožujka 1977. utvrđeno je da je istim odbijena molba BM da se dopusti uknjižba prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora od 11. srpnja 1975. na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] u naravi vrt pred zgradom s obrazloženjem da na citiranim česticama nije upisan zgrada, da je čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao suvlasništvo HR i SM, da je čest. zem. [katastarska čestica] uknjižena kao suvlasništvu drugih osoba, a na čest. zem. [katastarska čestica] upisan je kao vlasnik AM. Da bi se uknjižbi moglo udovoljiti trebalo je priložiti rješenje o nacionalizaciji, građevinsku i uporabnu dozvolu, ugovor o diobi između HR i SM, položajni nacrt te potvrde o radnom odnosu.

13. Čitanjem rješenja IR-533/84 od 3. rujna 1985. utvrđeno je da se prijedlog predlagatelja CR smatra povučenim, a koji je podnio protiv predloženika FR, UR, U i EM u postupku uređenja međa. U prijedlogu je predlagatelj NM naveo da je trajni korisnik zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a predloženici da su trajni korisnici zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

14. Čitanjem zapisnika IR-461/1983 od 16. svibnja 1984. utvrđeno je da je u postupku uređenja međa sklopljena sudska nagodba između predlagatelja ČM, UR, U i EM i predloženika ČR u kojoj nagodbi stranke utvrđuju kako su predlagatelji vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te se uspostavlja međa navedene nekretnine s čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno skici sudskog vještaka Kosović Čedomila od 1. travnja 1984.

15. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 11. srpnja 1975. utvrđeno je da je GM prodao BM, ČM, UR, PR i EM čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pravo vlasništva odnosno korištenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Čitanjem Diobenog ugovora od 25. veljače 1972. utvrđeno je da je isti sklopljen između braće AM i SM, a prema kojem Ugovoru je GM pripalo pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica], a GM Pašku čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te su se diobenici međusobno ovlastili na uknjižbu prava vlasništva. Ugovor ovjeren u potpisu kod Općinskog suda u Splitu 2. ožujka 1972.

17. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Ćatipovića od 31. svibnja 2023. proizlazi da je 21 ožujka 2023. izašao u svojstvu vještaka mjernika u predmetu P- 844/21 na očevid na ZK čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) u k. o. [katastarska općina] temeljem Poziva Općinskog suda u Splitu. Na očevidu tužitelj je pokazao svoj posjed koji u naravi predstavlja obrađeni vrt sa nekoliko stabala voćaka, a ista je omeđena na sjeveru dijelom betonskim zidom a dijelom nije definirana na terenu, na istoku međa nije materijalizirana, na jugu definirana je betonskim zidom te rubom objekta, a na zapadu međa također nije materijalizirana na terenu. Analizom digitalnog ortofoto snimka i usporedbom sa dostupnom arhivskom građom utvrdio je da se sporna nekretnina u cijelosti nalazi na kat. čest. zem. [katastarska čestica] (zk oznake čest. zem. [katastarska čestica]) u k. o. [katastarska općina], a prikazana je na Prikazu lica mjesta i u Foto albumu kao tijelo omeđeno slovima A-B- C-D-E-F-G-H-I-J-K-A. Uvidom u kat. operat kat. čest. zem. [katastarska čestica] vodi se u posjedovnom listu br. 23176 kao vinograd upisane površine 396 m2, a uvidom u zemljišne knjige ZK čest. zem. [katastarska čestica] vodi se u ZK ulošku br. [broj ZK uloška] kao vinograd upisane površine 396 m2.

18. Iz iskaza tužitelja pod 3. ĐM od 6. prosinca 2023. proizlazi da je njegov pok. otac BM predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom još 1975. od GM. U predmetnom ugovoru iz 1975. navedeni su i oni tužitelji kao malodobni, kao i njihova majka. Kupili su nekada jedinstvenu parcelu oznake 4923. Odmah po kupoprodaji roditelji su započeli sa izgradnjom kuće, a predmetna, danas 4923/1 se obrađivala i služila kao vrta. Kada mu je predočena skica nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Čatipovića, list 105 spisa, potvrđuje da se radi o vrlu koji je označen slovima A… A, dok je kuća označena brojem kat. čest. [katastarska čestica]. Kada se parcela koja je kupljena točno pocijepala ne može se očitovati, ali je kupljena kao jedinstvena. Nitko nikada nije osporavao ni roditeljima ni njemu, niti bratu, niti sestri pravo vlasništva niti posjeda. U vrtu su bile razno razne voćke trešnje, višnje, breskve, sadili su se krumpiri i slično. Jedini spor imali su sa susjedom SR oko uređenja južne međe, a koji postupak je završen nagodbom, a u kojem je utvrđeno da međa predstavlja granicu južnog dijela njihovog zemljišta, odnosno granicu sjevernog dijela zemljišta SR. Tuženik UM do trenutka podnošenja tužbe nije nikada osporava vlasništvo ili posjed na predmetnoj nekretnini. Kuća UM je udaljena zračne linije 50 metara, a sa sjeverne strane svoje kuće imali su terasu s koje su uredno mogli vidjeti da se predmetna nekretnina obrađuje jer isto nije bilo nepoznato nikome pa tako ni njemu. Već 1976. odmah po kupnji napravljene su međe na terenu. Navodi da je gospodin UM kupio nekretninu istočno od njihove nekretnine. Bilo mu je drago jer je bilo sve zaraslo pa je mislio da će sve to očistiti. Međutim, par mjeseci prije podnošenja tužbe susjed FM mu je rekao da se UM želi uknjižiti na njihovu parcelu, ovdje predmetnu. Nakon toga UM je počeo stavljati ogradu na njegov vrta što je maknuo. Također je UM sa sjeverne strane nasuo 2 kamiona zemlje tvrdeći da je to njegovo. Čestica istočno od njihove je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19. Tužitelja pod 1. EM i tužiteljica pod 2. Neda Bešlić 6. su se u cijelosti pridružili iskazu svog brata, tužitelja pod 2.

20. Iz iskaza tuženika UM od 11. travnja 2024. proizlazi da je njegov pok. stric Mate od Duje Kaliterne 1958. kupio parcelu koju je kasnije podijelio sa svojom braćom, među ostalima i sa njegovim ocem koji je kasnije podigao kuću. Njegova kuća nalazi se južnije od predmetne nekretnine. Tužitelji su mu jedni od prvih susjeda te ih poznaje cijeli svoj život. Kada mu je predočena skicu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Čatipovića list 105 spisa potvrđuje da se radi o vrtu koji je označen slovima A…A. 2019. odlučio je kupiti dio predmetne parcele te je u zemljišniku provjerio vlasničko stanje. Isto je napravio i sa katastrom. Kako je NM bio upisan kao suvlasnik, istog je kontaktirao te mu je CR prodao svoj suvlasnički udio na predmetnoj parceli. Radi se negdje oko 200-tinjak kvadrata predmetne parcele. Tužitelji su unatrag par godina počeli čistiti predmetnu nekretninu koja je do tada bila livada. S obzirom na to da su tužitelji čistili predmetnu nekretninu, a on je odlučio kupiti istu od upisanog suvlasnika, nije mu bilo čudno zašto se čisti ta nekretnina. Tužitelji su obrađivali nekretninu, međutim nije u ovom trenutku siguran je li to predmetna nekretnina ili nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] koja graniči sa predmetnom. Nekih 6 mjeseci nakon što je kupio od NM suvlasnički udio predmetne nekretnine tužitelj ĐM je htio napraviti zid i to na granici između predmetne nekretnine i nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica]. Rekao mu je da to ne radi, ako nešto treba da će se dogovoriti međutim sve je završilo u konačnici tako da je policija izašla na lice mjesta. Navodi da na predmetnoj nekretnini ima jedno stablo breskve, tko ju je posadio nije mu poznato i ima jedna smokva. Što se tiče razne verdure (krumpir, salata i sl.) toga nikada nije bilo na predmetnoj nekretnini. Danas tužitelji sade razne kulture jer smatraju da se radio njihovoj nekretnini. Što se tiče odnosa sa tužiteljima prije 2019. navodi da su se uvijek pozdravljali, i dan danas, nikada nisu imali nekakve sukobe. Prije nego su otišli na zemljišnik kada su se raspitivali među susjedima čija je nekretnina svi su rekli da se radi o vlasništvu obitelji NM. Prije 2019. svaki dan je viđao tu parcelu jer mu prozor gleda na parcelu. Nakon što je kupio predmetnu nekretninu pokušao je ući u posjed kupljenog dijela ali je tužitelj krenuo raditi zid. Tužitelji su došli na svoju nekretninu na koju imaju kuću 1975. Nije pokretao nikakav postupak s obzirom da mu je branio stupiti u posjed jer nije imao razloga, savjesno je kupio.

21. Iz iskaza svjedokinje ŽM od 11. travnja 2024. proizlazi da je prva susjeda tužitelja, odnosno da živi svega 10-ak metara udaljena od njihove kuće i to od 1972. Tužitelji su došli kasnije i to 1975. kada su kupili parcelu na kojoj su kasnije podigli kuću. Kada joj je predočena skica nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Čatipovića list 105 spisa potvrđuje da se radi o vrtu koji je označen slovima A…A, kojeg su od početka obrađivali i koristili tužitelji. Sadili su krumpir, biže i ostalu verduru. Na parceli se nalaze stabla, trešnje, orah, šljive. Nikada nikoga osim tužitelja nije viđala na predmetnoj nekretnini. Sjeća se da joj je pok. ŠR, majka tužitelja, govorila da kad nje nema da može slobodno ubrati određene voćke. Poznaje i tuženika UM jer on ima kuću u blizini. Nikada ga nije vidjela na predmetnoj nekretnini. Ne znači joj ništa ime NM. Majka tuženika nije izlazila iz vrtla, stalno ga je obrađivala, zalijevala, nije radila, tužitelji su joj dok je bila živa pomagali, a nakon njene smrti nastavili su obrađivati vrta. Prozor obitelji UM gleda na vrta, tako da su to mogli vidjeti. U susjedstvu se znalo čija je parcela.

22. Iz iskaza svjedoka JM od 11. travnja 2024. proizlazi da poznaje tužitelje i UM dugi niz godina. Ima svoju kuću koja je u samoj blizini kuće tužitelja i tuženika UM. Živi tu od 1969., a tužitelji su došli par godina poslije. Kada mu je predočena skica nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Čatipovića list 105 spisa potvrdio je da se radi o vrtu koji je označen slovima A…A, isti je obrađivala još majka tužitelja, sadila se razno razna verdura blitva, krumpir, također su tu bile voćke koje su se obrađivale. Nakon smrti pok. majke tužitelja isto su nastavili raditi i oni. Osim tužitelja nikada nikoga drugoga nije viđao na predmetnoj nekretnini, niti je itko od susjeda, koliko mu je poznato, postavljao pitanja ili dvojio da to ne bi bilo vlasništvo tužitelja. Navodi da tuženik nije mogao ne vidjeti tužitelje da se vrt obrađuje. Članovi tužiteljeve obitelji u kontinuitetu su obrađivali predmetni vrt. NM mu nije poznat. Potvrđuje da je parcela bila omeđena. Nije mu poznato da je tuženik UM tu držao zečeve.

23. Iz iskaza svjedoka FM od 11. travnja 2024. proizlazi da ima svoju kuću u samoj blizini predmetne parcele, a za koju može potvrditi da je ona koja mu je predočena na skici nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Čatipovića list 105, potvrđuje da se radi o vrtu koji je označen slovima A…A. Još je majka tužitelja pok. ŠR obrađivala nekretninu koja mu je predočena. Sadila se razno razna verdura, bilo je stablo trešnje i smokve. Nakon majke tužitelji su nastavili obrađivati istu, osim tužitelja i njihove prednice drugog nikoga nije viđao na predmetnoj nekretnini. Nitko nije među susjedstvom postavljao pitanja čija je nekretnina. NM mu nije poznat. Kuća u kojoj živi UM ima prozore koji gledaju na predmetnu nekretninu te da je kao susjed mogao viđati tužitelje.

24. Iz iskaza svjedoka LM od 3. listopada 2024. proizlazi da poznaje tužitelje dugi niz godina, da živi južnije od njihove kuće, odnosno u neposredno blizini. Kada mu je predočena skica nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Čatipovića list 105 potvrdio da se radi o vrtu koji je označen slovima A- …-A, kojeg su od početka 70- ih godina obrađivali i koristili tužitelji kako njihovi roditelji, tako kasnije i oni. I sam je pomagao u obrađivanju predmetne parcele pokojnoj majci tužitelja. Na parceli se nalaze danas određene kulture i to stabla šljive, smokve i slično, masline, sadila se razno povrće. Nikada nikoga osim tužitelja, odnosno njihovih prednika nije viđao na predmetnoj nekretnini. Tuženika UM nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini. S obzirom na položaj kuće UM istome nije moglo ostati nepoznato da predmetnu nekretninu koriste, obrađuju tužitelji.

25. Svjedoka OM je izjavio da poznaje tužitelje dugi niz godina, da živi u neposredno blizini. Kada mu je predočena skica skica nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Čatipovića list 105 potvrdio da se radi o vrtu koji je označen slovima A- …-A, kojeg su od početka 70-ih godina obrađivali i koristili tužitelji kako njihovi roditelji, tako kasnije i oni. I sam je pomagao u obrađivanju predmetne parcele pokojnoj majci tužitelja. Na parceli se nalaze danas određene kulture i to stabla šljive, smokve i slično, masline, sadila se razno povrće. Nikada nikoga osim tužitelja, odnosno njihovih prednika nije viđao na predmetnoj nekretnini. Tuženika UM nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini. S obzirom na položaj kuće UM istome nije moglo ostati nepoznato da predmetnu nekretninu koriste, obrađuju tužitelji.

26. Iz iskaza DM od 3. listopada 2024. proizlazi da poznaje tužitelje dugi niz godina, živi u neposredno blizini. Kada mu je predočena skica nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Čatipovića list 105 spisa potvrdio je da se radi o vrtu koji je označen slovima A- …-A, kojeg su od početka 70-ih godina obrađivali i koristili tužitelji kako njihovi roditelji, tako kasnije i oni. I sam je pomagao u obrađivanju predmetne parcele pokojnoj majci tužitelja. Na parceli se nalaze danas određene kulture i to stabla šljive, smokve i slično, masline, sadila se razno povrće. Nikada nikoga osim tužitelja, odnosno njihovih prednika nije viđao na predmetnoj nekretnini. Tuženika UM nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini. S obzirom na položaj kuće UM istome nije moglo ostati nepoznato da predmetnu nekretninu koriste, obrađuju tužitelji.

27. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su stekli pravnu osnovu za utvrđenje prava suvlasništva kao glavni tužbeni zahtjev, odnosno da su dosjelošću stekli pravo (su)vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k.o.

Split, kao podredni tužbeni zahtjev.

28. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud podredni tužbeni zahtjev tužitelja smatra osnovanim, a glavni tužbeni zahtjev neosnovanim.

29. Treba ponajprije istaći da tužitelji činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. („Narodne novine“ broj:

26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužitelji opravdavaju istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.

30. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj:

91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

31. S obzirom na to da su tužitelji, odnosno i njihovi prednici, otac i majka, stupili u posjed predmetne nekretnine 1975., to je vrijeme dosjelosti tužiteljima protjecalo u dva pravna režima – po pravnim pravilima OGZ-a i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list SFRJ broj 6/1980., dalje ZOVO, koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima Narodne novine broj 53/1991., kao zakon Republike Hrvatske). Članak 28. stavak 4. ZOVO govori o vremenu stjecanja prava vlasništva od 20 godina, a to je vrijeme potrebno za savjesnog posjednika nepokretne stvari po tom propisu. No odredba iz članka 8. stavak 2. ZOVO Zakona traži za stjecanje prava vlasništva nekretnina vrijeme od 10 godina, za savjesnog i zakonitog posjednika. Ako su tužitelji počeli stjecati dosjelošću pravo vlasništva sporne nekretnine od 1975. po uvjetima iz članka 8. stavak 2. ZOVO ako su dakle bili savjesni i zakoniti posjednici mogli su steći pravo vlasništva u roku 10 godina. Kako od vremena kada su tužitelji počela stjecati dosjelošću pravo vlasništva nekretnina (od 1975.) do stupanja na snagu ZOVO nije isteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva nekretnina (to je vrijeme od 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60. od 4. travnja 1960.), nastavio je teći rok i u režimu ZOVO (od 1. rujna 1980.) koji za dosjelost prava vlasništva savjesnog posjednika traži također 20 godina posjeda, a za zakonitog i savjesnog 10 godina.

32. U slučaju kao što je ovaj kad teče vrijeme dosjedanja u dva navedena režima, a kad je ZOVO-om propisan kraći rok (10 godina) a nakon stupanja na snagu tog zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog (u ovom slučaju ostaje još za protek vremena dosjelosti cca 15 godina) rok ističe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom (a to je vrijeme od 20 godina prema navedenom Načelnom mišljenju broj 3/60). U ovom dakle slučaju traži se protok vremena po navedenom Načelnom stavu od 20 godina, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, a to vrijeme bi tužiteljima isteklo 1995. budući su tužitelji stupili u posjed predmetnih nekretnina 1975. i tada je počelo teći vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

33. Međutim, osim samostalnog posjedovanja traži se i određena kvaliteta posjeda. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, na kojeg se upućuje s obzirom na početak dosjedanja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, već je bio potreban samo pošteni posjed. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60., od 4. travnja 1960., kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojega su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/1990., 9/1992. i 77/1992.; dalje: ZOVO), nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a, presumira se da je posjed pošten. Prema odredbi članka 28 stavak 2. i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme, pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također, u smislu članka 159. stavak 3. ZV-a) traži se pošteni posjed, a u smislu članka 18 stavak 5 ZV-a, poštenje posjeda se presumira.

34. Kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dođe se do zaključka da se tužitelji odnosno njihovi prednici, otac i majka, u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1975. pa do danas preko 50 godina i to na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1975. zaključenog s GM. E. Stranke su dogovorile kupoprodajnu cijenu koju su u cijelosti i isplatili, platili porez na promet te stupili u posjed predmetne nekretnine, a koja nekretnina u naravi predstavlja Vrt pred zgradom. Odmah do nalazi se obiteljska kuća koju su podigli roditelji tužitelja, a izgradnji su pristupili odmah nakon kupoprodaje iz 1975. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka razvidno je da je prodavatelj SM bio uknjiženi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme kupoprodaje. NR pok. E se još davne 1972. podijelio sa svojim bratom AM pok. E na način da je SM u cijelosti pripala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a AM čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. SM je i upisan kao vlasnik 1974. Tužitelji i njihovi prednici su se pokušali uknjižiti 1976, ali im je molba odbijana 1977. jer nisu priložili rješenje o nacionalizaciji, građevnu i uporabnu dozvolu, ugovor o diobi. Naime, u to vrijeme predmetna nekretnina bila je nacionalizirana. NM pok. SM koji je tuženiku, kako tvrdi, prodao svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine, je još 23. studenog 1984. pokrenuo protiv ovdje tužitelja postupak uređenja međa, a u kojem postupku jasno priznaje da su ovdje tužitelji trajni korisnici zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina].

Čitavo to vrijeme tužitelji i njihovi prednici, majka i otac, su se ponašali kao vlasnici predmetne nekretnine, tuženici niti njihovi prednici, a niti treće osobe, nisu osporili pravo vlasništva iako su svoja vlasničko pravna ovlaštenja manifestirali njima na očigled. U navedenom pravcu iskazivali su osim tužitelja i svjedoci AR, JM, FM, LM, OM, GR. Iskazi tužitelja i svjedoka međusobno se nadopunjavaju, identični su o odlučnim činjenicama radi čega se i prihvaćaju. Radi se o najbližim susjedima tužitelja, ali i tuženika, koji nemaju razloga niti interesa iskazivati neistinito. Potvrdili su da se radi o vrtu koji su od početka 1970-tih koristili i obrađivali još roditelji tužitelja, sadilo se razno povrće, na parceli se i danas nalaze stabla šljive, smokve, masline i slično. Neki od svjedoka su osobno pomagali roditeljima tužitelja u obrađivanju nekretnine. Potvrdili su i to da nikog drugog osim tužitelja i njihovih roditelja nisu vidjeli na predmetnoj nekretnini. Iskaz tuženika u suprotnosti je sa iskazima svih saslušanih svjedoka i tužitelja, nema uporište u niti jednom izvedenom dokazu radi čega se i ne prihvaća. Ostali tuženici tijekom cijelog postupka bili su pasivni čime su potvrdili sve navode tužbe. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se radi o obrađenom vrtu, sa nekoliko stabala voćaka te je nekretnina dijelom omeđena, a dijelom međa nije definirana na terenu. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mile Čatipovića kao stručan, argumentiran u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbi na isto.

35. Dakle, tužitelji se prema utvrđenjima ovoga suda nalazi u stvarnom, faktičnom posjedu predmetne nekretnine, radeći je kao svoju i za sebe i kako je to vrijeme bilo duže od 20 godina koliko se prema važećim pravnim pravilima traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (Načelno mišljenje broj 3/60., članak 28. stavak 4. ZOVO-a, odnosno članak 159. stavak 3. ZV-a), dođe se do zaključka da su tužitelji računajući posjed prednika u posjedu predmetne nekretnine preko 50 godina do danas. S obzirom na to da se posjed smatra samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Za postojanja dobre vjere kod posjedovanja dovoljno je da je posjednik uvjeren da stvar odnosno nekretninu posjeduje temeljem valjanog naslova, tj. da je uvjeren da je nekretnina koju posjeduje njegovo vlasništvo, a upravo to je slučaj u ovom postupku.

36. Zaključno, u postupku je nesporno utvrđeno da su prednici tužitelja stupili u posjed 1975., da vrijeme posjedovanja datira još za vrijeme važenja OGZ-a, da je proteklo vrijeme izvanrednog dosjedanja propisanog odredbama tada važećeg OGZ- a, odnosno vrijeme prihvaćeno Načelnim mišljenjem proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60. od 4. travnja 1960., kojim je najdulji rok dosjedanja skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću do stupanja na snagu ZOVO-a. Naime, pravni učinci stjecanja prava vlasništva dosjelošću nastupaju ipso iure, čime su ispunjene pretpostavke dosjelosti, jer stjecanje vlasništva dosjelošću ne nastupa tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost pa stoga nekretnina dosjelošću prelazi u dosjedateljevo vlasništvo bez upisa u zemljišne knjige, a upis u zemljišne knjige ima deklaratoran i publicitetan učinak time da je stjecatelj vlasništva dosjelošću ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva.

36.1. Upravo radi iznesenog odbijen je glavni, a usvojen podredni tužbeni zahtjev. U skladu s iznijetom činjeničnom osnovom i predloženim dokazima pretpostavke stjecanja prava vlasništva sud je dužan raspraviti, a one nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.

37. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka NM jer se navedeni iskaz, kod svih prednjih utvrđenja i izvedenih dokaza ukazuje suvišnim te bi se daljnjim pozivanjem navedenog svjedoka, nakon godine i pol dana neuspješnog pokušaja, samo nepotrebno odugovlačio postupak. I punomoćnik tuženika UM je konačnu odluku o daljnjem pozivanju svjedoka prepustio sudu.

38. Prednjim utvrđenjima je za nadodati da su ostali tuženici tijekom cijelog postupka bili pasivni iako su uredno pozivani na ročišta i obavještavani o svim stadijima postupka, što samo potvrđuje zaključak suda o svim utvrđenjima tijekom postupka.

39. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe 500 bodova, zastupanja na ročištima od 21. ožujka 2023., 6. prosinca 2023., 11. travnja 2024., 3. listopada 2024. i 24. ožujka 2023. po 500 bodova, za sastav podnesaka od 15. prosinca 2022. po 500 bodova, odnosno ukupno 700 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 2,00 eura daje iznos od 1.400,00 eura. Navedeni iznos trebalo je uvećati za 25 % PDV-a u iznosu od 350,00 eura pa se dobije iznos 1.750,00 eura. Navedeni iznos trebalo je uvećati za 20% na ime zastupanja više osoba što predstavlja iznos od 2.100,00 eura. Na navedeni iznos trebalo je nadodati trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eura, što ukupno iznosi 2.564,53 eura.

Nije priznat trošak sudske pristojbe prema odluci suda kao neodređen.

40. Slijedom svih prednjih utvrđenja, odlučeno je kao u izreci.

Split, 2. srpnja 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 5

- tuženici od 1. do 4. i od 6. do 7.

- u spis