REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2738/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sutkinji Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ante Kovačića 1, OIB: 14509285435, kojeg zastupa punomoćnica Nermina Stančić-Rokotov, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 17/III, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA - MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 28. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude dana 02. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA - MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, isplatiti tužitelju

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ante Kovačića 1, OIB: 14509285435,

1. iznos od 8.478,20 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1.471,00 EUR od 06. siječnja 2021.,

- 1.014,24 EUR od 21. kolovoza 2021.,

- 705,57 EUR od 13. rujna 2021.,

- 1.357,43 EUR od 21. kolovoza 2021.,

- 1.881,48 EUR od 21. kolovoza 2021.,

- 1.360,00 EUR od 21. kolovoza 2021.,

- 688,48 EUR od 21. rujna 2021.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

2. iznos od 921,35 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 170,72 EUR od 25. svibnja 2023.,

- 79,61 EUR od 25. svibnja 2023.,

- 79,64 EUR od 25. svibnja 2023.,

- 170,51 EUR od 25. svibnja 2023.,

- 170,55 EUR od 25. svibnja 2023.,

- 170,68 EUR od 25. svibnja 2023.,

- 79,64 EUR od 25. svibnja 2023.,

do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, 3. iznos od 985,47 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 99,54 EUR od 02. prosinca 2020.,

- 79,63 EUR od 22. veljače 2020.,

- 119,45 EUR od 11. svibnja 2021.,

- 119,45 EUR od 27. siječnja 2022.,

- 179,18 EUR od 24. studenog 2020.,

- 179,18 EUR od 02. prosinca 2020.,

- 89,59 EUR od 29. kolovoza 2020.,

- 119,45 EUR od 13. travnja 2021.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i

4. iznos od 2.505,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 423,05 EUR od 28. listopada 2020.,

- 149,31 EUR od 08. siječnja 2021.,

- 282,04 EUR od 24. travnja 2021.,

- 522,60 EUR od 19. kolovoza 2020.,

- 423,05 EUR od 22. rujna 2020.,

- 423,05 EUR od 03. lipnja 2020.,

- 282,04 EUR od 17. lipnja 2020.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, se u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate na dosuđene iznose preko stope zatezne kamate dosuđene u točki I izreke.

III. Nalaže se tuženiku, nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 923,05 EUR, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 02. srpnja 2025. pa do isplate, koja se obračunava uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. rujna 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženice radi naknade štete. U tužbi navodi, da je na temelju pravomoćnih i ovršnih sudskih presuda iz radnih sporova, posl. br. Pr-1687/2019 od 30.01.2020., Pr-1679/2019 od 19.03. 2020., Pr-1673/2019 od 17.12.2019., Pr-1665/2019 od 04.12.2019., Pr-1649/2019 od 30.12.2019., Pr-1647/2019 od 14.02.2020., Pr-1671/2019 od 15.11.2019., koje su protiv tužitelja vodili njegovi djelatnici, tužitelj bio dužan isplatiti dodatke na plaću za rad u posebnim uvjetima, odnosno za rad s izvorima opasnosti, sve s pripadajućima zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće. Ova materijalna prava utemeljena su u odredbama čl. 54. – 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" 142/2010, dalje u tekstu: KU) kojeg je sklopila Vlada RH s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja, da su djelatnici tužitelja su, radi naplate pravomoćno dosuđenih iznosa, pokrenuli ovršne postupke pred FINA-om te je radi namirenja njihovog potraživanja s tužiteljeva poslovnog računa prenesen iznos od ukupno 8.478,20 EUR u razdoblju od 05. siječnja 2021. do 12. rujna 2022., a radi se o prisilno naplaćenim iznosima: u predmetu Pr- 1687/2019 (Č), 1.471,00 EUR, dana 05.01.2021., u predmetu Pr-1679/2019 (U), 1.014,24 EUR, dana 20.08.2021., u predmetu Pr-1673/2019 (H), 705,57 EUR, dana 12.09.2022., u predmetu Pr-1665/2019 (K), 1.357,43 EUR dana 20.08.2021., u predmetu Pr-1649/2019 (A), 1.881,48 EUR, dana 20.08.2021., u predmetu Pr-1647/2019 (Ž), 1.360,00 EUR, dana 20.08.2021., te u predmetu Pr-1671/2019 (L), 688,48 EUR, dana 20.09.2021. Navodi također da je tužitelj na naprijed navedene iznose plaće bio obveznik uplate doprinosa na bruto plaće zaposlenika u ukupnom iznosu od 921,35 EUR, a radi se o sljedećim uplaćenim iznosima: za Č 170,72 EUR, dana 24.05.2023., za U 79,61 EUR, dana 24.05.2023., za H 79,64 EUR, dana 24.05.2023., za K 170,51 EUR, dana 24.05.2023., za A 170,55 EUR, dana 24.05.2023., za Ž 170,68 EUR, dana 24.05.2023., za L 79,64 EUR dana 24.5.2023. Uzimajući u obzir da je upravo Vlada RH sklapanjem KU obvezala tužitelja, kao poslodavca, da svojim djelatnicima isplaćuje dodatke na plaću za rad u posebnim uvjetima, odnosno za rad s izvorima opasnosti, pa je tuženik bio dužan osigurati novčana sredstva u državnom proračunu upravo za ovu namjenu te ih doznačiti tužitelju kako bi ih on, kao poslodavac, isplaćivao uz plaću svojim djelatnicima. Ovo zato što se u smislu odredaba iz čl. 107. i 109. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" 131/17), plaće djelatnika visokih učilišta financiraju iz državnog proračuna. Dakle, sredstva za ovu namjenu trebalo je za svaku pojedinu kalendarsku godinu osigurati u proračunu, a što je tuženik sve propustio učiniti. O problemima nastalim takvim tuženikovim propustom te o radnim sporovima koje su protiv tužitelja pokrenuli njegovi djelatnici tužitelj je, u više prilika, kako službenim dopisima tako i pozivima za miješanje u parnice obavijestio tuženika te pozvao na ispravak ovog propusta, a na što se sve tuženik oglušio. Kako su djelatnici tužitelja svoje pravo ostvarili prisilnom naplatom od tužitelja, umjesto da je ta sredstva tuženik osigurao u državnom proračunu, proizlazi da je tužitelj učinio izdatak za drugoga pa to predstavlja pravnu osnovu ove tužbe. Alternativno, ako sud ne bi našao utvrđenom takvu pravnu osnovu, ističe se da je tuženik takvim propuštanjem u ispunjenju svoje zakonske obveze prouzrokovao štetu tužitelju umanjenjem njegove imovine. Stoga je tuženik dužan nadoknaditi iznos koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi bila da nije bilo tog, tuženikovog neispunjenja obveze . Slijedom navedenog, tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznose koji su prisilno preneseni s njegova poslovnog računa na ime dodataka na plaću za rad u posebnim uvjetima, odnosno za rad s izvorima opasnosti, njegovih djelatnika, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana prijenosa svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Navodi nadalje da je tužitelj u gore navedenim sudskim sporovima morao snositi troškove sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 985,47 EUR, stoga s tog osnova zahtijeva da mu tuženik nadoknadi troškove sudskih pristojbi zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana isplate svake pojedinačne sudske pristojbe u radnom sporu pa do isplate, a radi se o sljedećim, plaćenim sudskim pristojbama: u premetu Pr-1687/2019 (Č) iznos od 99,54 EUR plaćeno 01.12.2020., te iznos od 79,63 EUR plaćen 21.02.2020., u predmetu Pr-1679/2019 (U) iznos od 119,45 EUR plaćen 10.05.2021., u predmetu Pr-1673/2019 (H) iznos od 119,45 EUR plaćen 26.01.2022., u predmetu Pr-1665/2019 (K) iznos od 179,18 EUR plaćen 23.11.2020., u predmetu Pr-1649/2019 (A) iznos od 179,18 EUR plaćen 01.12. 2020., u predmetu Pr-1647/2019 (Ž) iznos od 89,59 EUR plaćen 28.08.2020., te u predmetu Pr-1671/2019 (L) iznos od 119,45 EUR plaćen 12.04.2021. Ističe nadalje da je tužitelj bio primoran angažirati vanjski odvjetnički ured radi pružanja usluga zastupanja u navedenim radnim sporovima. Time je snosio troškove odvjetničkog honorara u navedenim radnim sporovima, u ukupnom iznosu od 2.505,14 EUR, stoga s tog osnova zahtijeva naknadu troškova odvjetničkog honorara plaćenih u svakom pojedinom radnom sporu, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje radi lakšeg izračuna potražuje od pravomoćnosti svake pojedine sudske odluke pa do isplate. Radi se o sljedećem trošku zastupanja: u predmetu Pr-1687/2019 (Č) iznos od 423,05 EUR od 28.10.2020., u predmetu Pr-1679/2019 (U) iznos od 149,31 EUR od 08.01.2021., u predmetu Pr-1673/2019 (H) iznos od 282,04 EUR od 24.04.2021., u predmetu Pr-1665/2019 (K) iznos od 522,60 EUR od 19.08.2020., u predmetu Pr-1649/2019 (A) iznos od 423,05 EUR od 22.09.2020., u predmetu Pr-1647/2019 (Ž) iznos od 423,05 EUR od 03.06.2020., te u predmetu Pr-1671/2019 (L) iznos od 282,04 EUR od 17.06.2020.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, i to kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako tužitelj svoje potraživanje temelji na pravomoćnim i ovršnim presudama iz radnih sporova koje su protiv tužitelja vodili njegovi djelatnici, te im je tužitelj bio dužan isplatiti dodatke na plaću za rad na posebnim uvjetima, odnosno za rad s izvorima opasnosti, a koja materijalna prava su utemeljena na odredbama čl. 54. do 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" 142/2010) kojeg je sklopila Vlada Republike Hrvatske s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja. Navodi kako potraživanja djelatnika tužitelja prema istom uopće nisu pokrivena Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje, obzirom na činjenicu da je pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu u tijeku postupak radi utvrđenja da otkaz Kolektivnog ugovora od 27. prosinca 2013. nije zakonit i dopušten te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, jer je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021. ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-R-700/2018-6 od 04. prosinca 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8589/14-47 od 29. siječnja 2018. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predmet se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem Pr- 16194/2021. Obzirom na činjenicu da se presude koje je tužitelj dostavio uz tužbu odnose na period od mjeseca svibnja 2014. do veljače 2015., to je isplata izvršena za period koji nije bio pokriven Kolektivnim ugovorom. Prema tome, radnici tužitelja nisu mogli ostvarivati prava iz Kolektivnog ugovora u razdoblju od mjeseca svibnja 2014. do mjeseca veljače 2015., obzirom isti u tom razdoblju nije važio, pa je potraživanje tužitelja s osnove isplaćenih dodataka na plaću za posebne uvjete rada neosnovano. U odnosu na potraživanje troškova sudskih pristojbi i odvjetničkog honorara tuženik se istima protivi obzirom na naprijed navedeno, a tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost kako osnova tako i visine tužbenog zahtjeva. Tužitelj također nije dostavio niti dokaze na okolnost plaćanja sudskih pristojbi, niti dokaz da su radnje obavljene, odnosno kada su radnje obavljene, obzirom na odredbu članka 8. stavka 4. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) slijedom čega tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik također upire na odredbu članka 155. ZPP-a, slijedom čega činjenica što je plaćao odvjetničke troškove ne znači da bi sud iste i priznao u parničnom postupku, sve da je i tužitelj uspio u istom, pa obzirom na navedenog predlaže Naslovnom sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelost.

3. Na ročištu dana 28. svibnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je tuženik izjavio da ne osporava tužbeni zahtjev koji se odnosi na visinu isplata po pravomoćnim sudskim odlukama, ali da i dalje osporava da bi tužitelj imao pravo na trošak odvjetničkog zastupanja i sudskih pristojbi, odnosno ne osporava visinu tih troškova na način kako ih je naznačio tužitelj, nego općenito pravo na naknadu tih troškova.

4. U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1687/2019 od 30.01.2020., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-629/2020 od **.**.2020. (Č), Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1679/2019 od 19.03.2020., potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž R-475/2020 od **.**.2021. (U), Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1673/2019 od 17.12.2019., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R- 384/2020 od **.**.2021. (H), Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr- 1665/2019 od 04.12.2019., potvrđena presudom Županijskog suda Zagrebu, posl. br. Gž R-420/2020 od **.**.2020. (K), Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1649/2019 od 30.12.2019., potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž R-116/2020 od **.**.2020. (A), Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1647/2019 od 14.02.2020., potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž R-297/2020 od **.**.2020. (Ž), Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1671/2019 od 15.11.2019., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-378/2020 od **.**.2020. (L) (list 7-78 spisa), zahtjevi za izravnu naplatu, - izvodi iz poslovnog računa tužitelja kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa], - tablični prikaz svih isplaćenih iznosa, (list 79-93 spisa), - tablični prikazi svih isplaćenih iznosa, - preslika zbrojnih naloga za prijenos (list 94-125 spisa), sudska rješenja o naplati pristojbe u gore cit. sudskim predmetima, izvodi iz poslovnog računa tužitelja kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa] (list 126-192 spisa), tablični prikaz svih uplaćenih iznosa, računi Odvjetničkog društva Stančić-Rokotov i partneri d.o.o., izvodi iz poslovnog računa tužitelja kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa] (list 192- 201 spisa).

5. Obzirom da je tuženik na ročištu dana 28. svibnja 2025. izjavio da ne osporava tužbeni zahtjev koji se odnosi na visinu isplata po pravomoćnim sudskim odlukama, a da jedino osporava pravo tužitelja na naknadu štete s osnova odvjetničkog troška i sudskih pristojbi, ali ne i visinu tih troškova sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem knjigovodstveno financijskog vještačenja, jer je to nepotrebno i nesvrsishodno u ovoj pravnoj stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza, ocijenivši ih sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu zateznih kamata koje tužitelj potražuje prema višoj stopi od propisane..

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koju tvrdi da je pretrpio jer je svojim djelatnicima isplatio naknade za rad temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, a sredstva za isplatu ove naknade da je tužitelju bila dužna doznačiti tuženica, što tvrdi da je ista propustila učiniti, kao i iznos bruto doprinosa na plaće, sudskih pristojbi i odvjetničkog troška proizašlog iz parnica koje su djelatnici vodili protiv ovdje tužitelja.

8. Tužitelj zasniva tužbeni zahtjev na tvrdnji da tuženik nije u državnom proračunu osigurao sredstva za dodatak na plaću za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti za tužiteljeve radnike, iako je Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje priznao pravo radnika na taj dodatak i obvezao tužitelja da ga isplati svojim radnicima.

9. Među strankama nije spono da je tužitelj prije podnošenja ove tužbe tuženiku uputio zahtjev za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a. Tuženica ne osporava tužiteljeve tvrdnje da je zahtjev za mirno rješenje spora primila, no da ga nije prihvatila. Ispunjena je stoga procesna pretpostavka dopuštenosti tužbe iz odredbe čl. 186.a ZPP-a.

10. Među strankama je nakon što je tuženik na ročištu dana 28. svibnja 2025. izjavio da ne osporava tužbu i tužbeni zahtjev koji se odnosi na visinu isplata po pravomoćnim sudskim presudama presudama, odnosno da sada osporava samo pravo tužitelja za naknadom troška odvjetničkog honorara i sudskih pristojbi, odnosno da ne osporava visinu tih troškova nego pravo tužitelja da od tuženika zahtjeva te troškove, sporno samo to ima li tužitelj pravo od tuženika zahtijevati iznos od 985,47 EUR s osnova sudskih pristojbi i iznos od 2.505,14 EUR s osnova troškova odvjetničkog honorara, te je li nastupila zastara.

11. Na temelju pravomoćnih i ovršnih presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu u predmetu Pr-1687/2019 (Č) tužitelj je isplatio iznos od 1.471,00 EUR dana 05.01.2021., u predmetu Pr-1679/2019 (U) iznos od 1.014,24 EUR dana 20.08.2021., u predmetu Pr-1673/2019 (H) iznos od 705,57 EUR dana 12.09.2022., u predmetu Pr-1665/2019 (K) iznos od 1.357,43 EUR dana 20.08.2021., u predmetu Pr-1649/2019 (A) iznos od 1.881,48 EUR dana 20.08.2021., u predmetu Pr-1647/2019 (Ž) iznos od 1.360,00 EUR dana 20.08.2021. te u predmetu Pr-1671/2019 (L) iznos od 688,48 EUR dana 20.09. 2021., a što proizlazi iz zahtjeva za izravnom naplatom, iz bankarskih izvoda i tabličnog prikaza isplate (list 7-103 spisa), dakle ukupno 8.478,20 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku kao naknadu za izdatak plaćen djelatniku na temelju pravomoćne sudske odluke, za isplatu kojeg izdatka da mu je tuženica bila dužna pravovremeno osigurati sredstva, što da je propustila učiniti.

12. Nadalje, tužiteljica potražuje iznos od 921,35 EUR s osnova obračunatih bruto doprinosa na plaću, a plaćenih dana 25, svibnja 2023. Da je tužiteljica navedeni iznos podmirila proizlazi iz preslike zbrojnih nalog za prijenos sredstava (list 104-109 spisa), a što je tužitelj kao poslodavac bio dužan učiniti temeljem odredbe čl. 81. Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj 84/08-152/24, dalje: ZOD.). Tuženik ne spori niti visinu niti činjenicu plaćanja navedenog doprinosa.

13. Iz obrazloženja navedenih presuda donesenih u radnom sporu između tužitelja i njegovih djelatnika razvidno je da je predmetni iznosi isplaćen po osnovi naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada te na poslovima s izvorima opasnosti, za razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2015., naime, plaća se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec. Na temelju činjeničnih i pravnih utvrđenja iz predmetnih parničnih postupaka razvidno je da tužiteljevi djelatnici pravo na isplatu naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada te na poslovima s izvorima opasnosti ostvaruje na temelju odredaba čl. 54. do 57. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/2010). Utvrđeno je nadalje da je predmetni Kolektivni ugovor bio na snazi kroz čitavo razdoblje isplate koje je djelatnica utužila, sve do 22. siječnja 2015. kada je prestao važiti istekom vremena na koji je zaključen.

14. Nije sporna činjenica da je u vrijeme donošenja navedenih pravomoćnih presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu bilo utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora koja je objavljena u ''Narodnim novinama'' broj 159/13 dana 30. prosinca 2013. nezakonita i da ne proizvodi pravne učinke, jednako kao što nije sporna niti činjenica da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021. ukinuta navedena presuda, jednako kao i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-700/2018 od 04. prosinca 2018. (kojom je ta presuda bila potvrđena) i da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 7 P-956/2023-15. Sud je uvidom u eSpis utvrdio da se ponovljeni postupak radi utvrđenja nezakonitosti Odluke Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora vodi na Općinskom radnom sudu u Zagrebu pod posl. br. Pr-16194/2021 i da je u 23. travnja 2024. donesena presuda kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora koja je objavljena 30. prosinca 2013. nezakonita i nedopuštena te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, a ujedno je utvrđeno da je Kolektivni ugovor bio na snazi do 22. listopada 2024. Predmetna presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024.

15. Tuženik u ovom postupku osporava pravo tužitelja za naknadom štete s osnova plaćenih sudskih pristojbi u iznosu o 985,47 EUR, a da pri tom ne osporava visinu tih pristojbi.

16. Uvidom u rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu sa potvrdama o plaćanju (list 140 spisa) sud je utvrdio da je ovdje tužitelj predmetnim rješenjima obvezan na plaćane sudskih pristojbi u iznosima navedenim pod točkom 3 tužbenog zahtjeva, i da je predmetne iznose tužitelj i platio.

17. Nadalje, uvidom u pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, sud je utvrdio da su tužitelja u ovom predmetu, a tamo tuženika zastupali odvjetnici iz odvjetničkog društva Stančić- Rokotov i partneri.

18. Uvidom u račune (list 142-192 spisa) sud je utvrdio da je predmetno odvjetničko društvo tužitelju izdalo račune za izvršene pravne radnje vezane za pravomoćne presude koje su predmet ovog spora, a uvidom u karticu dobavljača (list 193-195 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izvršio plaćanja po predmetnim računima.

19. Dakle, Vlada Republike Hrvatske zaključila je 15. lipnja 2002. s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj: 101/2002, 81/2003, 203/2003, 28/2006, 11/2008, 46/2008, 93/08, 2/09 i 142/10) temeljem kojeg je ugovora obvezala tužitelja kao poslodavca na plaćanje naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada svojim djelatnicima.

20. Prema odredbi čl. 139. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine" broj 96/93, 34/94, 21/95, 48/95, 29/96, 54/96, 128/99, 14/00, 67/00, 94/00, 129/00, dalje: ZVU) tuženik u državnom proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta, a među koje podloge prema st. 2. spadaju i plaće i naknade zaposlenika te materijalni troškovi visokih učilišta.

21. Sklopivši Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje tuženik je obvezao tužitelja kao poslodavca da svojim djelatnicima isplati naknade za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, odnosno s izvorima opasnosti, a da pri tome za tu naknadu nije doznačio tužitelju sredstva iz državnog proračuna, niti je sredstva za tu namjenu predvidio u državnom proračunu.

22. Odredbom čl. 109. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj: 123/03, 105/14, 174/04, 02/07, 45/09, 63/11 i 94/13) propisano je da se javna sveučilišta financiraju iz državnog proračuna, što između ostalog znači da se i tužitelj kao visoko učilište koje kao sastavnica sveučilišta u smislu čl. 62. tog Zakona financira iz državnog proračuna. Isto tako, odredbom čl. 107. st. 1. t. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisano je da se visoka učilišta financiraju iz državnog proračuna. Nadalje, prema odredbi čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju im se kao ukupni iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju za pojedine namjene.

23. Imajući u vidu da je tuženik sklopio Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje kojim je ugovoreno da radnici koji rade u posebnim uvjetima i s izvorima opasnosti imaju pravo na dodatak na plaću, tuženik je sukladno svojim zakonskim obvezama iz čl. 107. st. 1. t. 2. i čl. 109. st. 1. i st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju trebao tužitelju doznačiti potrebna novčana sredstva koja su potrebna za isplatu dodatka na plaću tužiteljevim radnicima, a što nesporno nije učinio.

24. Zaključno, Vlada Republike Hrvatske sklopila je Kolektivni ugovor s Nezavisnim sindikatom znanosti visokog obrazovanja te je tako obvezala tužitelja kao poslodavca da svojim djelatnicima isplati naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i zbog toga je tuženik trebao tužitelju doznačiti novčana sredstva koja su potrebna za isplatu tog dodatka, a budući da to nije učinio, tužitelju je prisilnom naplatom novčanih iznosa na temelju pravomoćnih presuda, nastala materijalna (imovinska) šteta umanjenjem njegove imovine, a što je uzrokovano upravo propustom tuženika kao štetnika da tužitelju doznači novčana sredstva potrebna za isplatu tog dodatka radniku tužitelja. Tužitelju je nastala daljnja šteta plaćanjem sudskih pristojbi u predmetnim sudskim sporovima, kao i trošak zastupanja po odvjetniku , pa slijedom navedenoga, s obzirom na to da su ispunjene sve zakonske pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete iz čl. 1045. i čl. 1046. ZOO, pri čemu visina štete u smislu čl. 1085. i 1090. ZOO proizlazi iz isprava u spisu, valjalo je obvezati tuženika da tužitelju naknadi cjelokupnu prouzročenu štetu u utuženom iznosu, jer tužitelj ima pravo potraživati cjelokupnu štetu nastalu propustom tuženika da u proračunu osigura sredstva koja je tužitelj kao poslodavac morao isplatiti svojim djelatnicima i to sve sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 1086. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO pri čemu je stopa zatezne kamate određena za ostale odnose i odlučeno je kao u točki I. i II Izreke ove presude.

25. Neosnovan i nadalje navod tuženika o zastari tužiteljeve tražbine. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se trogodišnji zastarni rok za naknadu štete koja je tužitelju nastala najranije 6. siječnja 2021. godine provedenom ovrhom. Budući da je tužitelj tužbu podnio dana 15. rujna 2023., jasno je kako nije protekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 230. ZOO-a za tražbine po osnovi naknade štete, jer se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete a ne izdatku za drugoga.

26. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 6 i 224 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a kako je to tužitelj zatražio na ročištu dana 28. svibnja 2025.

27. Tužitelju su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

- trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 199,08 EUR (Tbr. 32. Tarife) uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 49,77 EUR,

- trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 EUR (Tbr. 7.1. Tarife) uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 49,77 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 28. svibnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 175,35 EUR,

odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 923,05 EUR slijedom čega je odlučeno ako u točki II. izreke ove presude.

28. Odluka o zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 1. ZOO.

U Zagrebu, 02. srpnja 2025.

SUDAC

Marija Krajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

2. tuženici po ŽDO Zagreb