Poslovni broj Pn-421/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa] D 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Pauliću, odvjetniku u OD Špehar i Gavranić u Zagrebu, protiv I. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupan po punomoćniku PJ i II. tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB:84924656517, zastupan po punomoćnici DJI, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 19. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika II. tuženika te odsutnosti I. tuženika, dana 02. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku da tužitelju solidarno isplate naknadu štete u iznosu od 12.044,58 eura/90.750,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. listopada 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku da tužitelju solidarno naknade prouzročeni trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju platiti II. tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice parnični trošak u iznosu od 49,77 eura u roku od 15 dana.

III. Odbacuje se zahtjev II. tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice  za  naknadu  troška  u  iznosu  od  62,50  eura,  kao nedopušten.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je 11. listopada 2018. kod II. tuženika ugrađen trajni elektrostimulator srca s dvokomornom stimulacijom (Medtronic sensia DR). Nakon ugradnje elektrostimulatora srca tužitelj nije imao nikakvih zdravstvenih problema ni tegoba što je vidljivo iz nalaza na kontrolnim pregledima od 06. studenoga 2018. i 24. siječnja 2019. Dana 09. ožujka 2019. tužitelj je pozvan u KBC Sestre milosrdnice u ambulantu za elektrostimulaciju na izvanrednu kontrolu. Tada je učinjena reprogramacija ES u DVIR 50- 130/min. Nakon reprogramacije započele su kod tužitelja tegobe u vidu nelagode i lupanja srca u hodu kao i nesigurnost u hodu. Zbog toga je 14. ožujka 2019. opet otišao na kontrolu gdje je ponovo učinjena reprogramacija u VVI 50-130/min. Zbog činjenice da su se i nakon toga nastavile tegobe, na kontrolnom pregledu 22. ožujka 2019. indicirana je zamjena baterije s obzirom na nemogućnost programiranja ES srca u DDD mod. Stoga je 24. ožujka 2019. hospitaliziran radi zamjene generatora elektrostimulatora srca, a dana 25. ožujka 2019. učinjena je zamjena generatora elektrostimulatora srca (Biotronik Effecta DR). Tužitelja nitko nije informirao zašto se poduzimaju navedene reprogramacije uređaja što je u suprotnosti s čl. 8. Zakona o zaštiti pacijenata. Pravo na obaviještenost nalaže pravovremenu informiranost pacijenta o svim stanjima njegove bolesti kao i posljedicama eventualnih medicinskih postupaka. Il. tuženik je propustio informirati tužitelja o stanju ugrađenog mu uređaja. U nalazu nakon izvanredne kontrole nije dao jasno očitovanje zašto ne postoji mogućnost vraćanja elektrostimulatora srca u program DDD 50-130/min koji je odgovarao tužitelju. Tužitelj je tek kasnije iz javno dostupnih informacija na web stranicama Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) doznao za ,,opoziv uređaja klase 1, SENSIA, SEDR01, pejsmejker s dvije komore" koji je ugrađen tužitelju. Navedenim opozivom obvezuju se predstavnici proizvođača uređaja tvrtke MEDTRONIC da "uruče dodatna pisma s hitnim pismom opoziva medicinskog uređaja podskupini liječnika s pacijentima čiji je uređaj pokazao dokaze o pauzi koraka koji je potencijalno povezan s ovom greškom kruga." Iz priložene medicinske dokumentacije za razdoblje od ugradnje pejsmejkera pa do poziva na izvanrednu kontrolu razvidno je da tužitelj nije imao nikakvih zdravstvenih tegoba, niti su utvrđena bilo kakva patološka odstupanja u radu uređaja. Iz toga slijedi da je tužitelj pozvan na izvanrednu kontrolu i bio podvrgnut medicinskim zahvatima potpuno bespotrebno. Štoviše, zbog činjenice da mu je dva puta bezuspješno reprogramiran pejsmejker zdravlje mu se pogoršalo pa je 25. ožujka 2019. bio potreban i operativni zahvat pri kojem je učinjena zamjena generatora elektrostimulatora srca (Biotronik effecta DR). Iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljivo da je bilo dokaza da je uređaj kod tužitelja pokazao ,,pauze u koracima koji bi bili povezani s greškom kruga", a kako je bilo navedeno u uputi FDA. Osim toga, ako je ll. tuženik u trenutku poziva tužitelja na izvanrednu kontrolu imao informaciju o neispravnosti uređaja bio je dužan odmah postupiti po naputku FDA kao i proizvođača i odmah izvršiti zamjenu uređaja, a ne neuspješnim reprogramacijama dodatno ugroziti zdravlje i život tužitelja. Il. tuženik Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice gdje su poduzeti ovi medicinski zahvati osiguran je od profesionalne odgovornosti policom osiguranja br. [broj police osiguranja] za razdoblje od 01.04.2018. do 01.04.2019. kod I. tuženog Croatia osiguranje d.d. Odgovornost Il. tuženika sastoji se od nesavjesnog liječenja protivnog pravilima struke, a I. tuženik odgovara kao njegov osiguravatelj po osnovi osiguranja od profesionaIne odgovornosti. Zbog poduzetih medicinskih zahvata tužitelj je trpio bolove prije i nakon same operacije, neugodnosti i bolove kod previjanja rana i odstranjivanje šavova. Također je trpio i intenzivan strah za život i zdravlje. Nakon operativnog zahvata privremeno mu je smanjena životna i radna sposobnost jer je morao paziti na pokrete ruke, nije mogao obavljati uobičajene poslove, nije mogao dignuti ruku više od razine ramena, trebao je izbjegavati rukovanje i teže poslove, morao je paziti kako spava te izbjegavati sve aparate koji proizvode vibracije i sl. Zbog svega navedenog, tužitelj traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i to: zbog pretrpljenih bolova 7.500,00 kn, zbog pretrpljenog straha 25.000,00 kn, zbog privremeno smanjene životne i radne sposobnosti 7.500,00 kn, što ukupno iznosi 40.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 17. listopada 2019. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost svog osiguranika ovdje drugotuženika, a posljedično navedenom osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nije sporno da je tužitelju kod drugotuženika dana 11. listopada 2018. ugrađen trajni elektrostimulator srca s dvokomornom stimulacijom. Prilikom otpusta dana 12. listopada 2018., u otpusnom pismu tužitelj je obaviješten o potrebi kontrole elektrostimulatora u ambulanti za elektrostimulaciju za 3-4 mjeseca (otpusno pismo priloženo uz tužbu). Dana 09. ožujka 2019. tužitelj je bio na kontroli te je s obzirom na rezultat iste učinjena reprogramacija elektrostimulatora srca, dok je dana 24. ožujka 2019. učinjena zamjena baterije. U konkretnom slučaju radilo se o redovitim kontrolama, o potrebi kojih je tužitelj bio obaviješten ( i koje su mu obzirom na zdravstveno stanje od ranije bile poznate), i koje su kontrole bile provedene prema svim pravilima medicinske struke i prema postojećim protokolima. Postupanja kao što su kontrole i reprogramiranje rada elektrostimulatora rada srca su preventivne mjere koje su uobičajeno obavljaju, sve sa ciljem očuvanja zdravlja pacijenta. Netočni su i navodi tužitelja da ga drugotuženik nije obavijestio o stanjima njegova zdravstvenog stanja, kao i o razlozima reprogramacije odnosno zamjene baterija na elektrostimulatoru. Tužitelj kao laik ne može tumačiti rezultate kontrole i ocjenjivati potrebu daljnjih postupaka. Isto tako, a kako to nastoji insinuirati tužitelj, osiguranik, u ovom slučaju drugotuženik ne može odgovarati za kvar ili nepravilan softverski rad uređaja (pod pretpostavkom da ga je i bilo) jer nije pravna osoba koja ga proizvodi niti ga stavlja u promet. Slijedom navedenog, nesporno je da je liječenje tužitelja kod drugotuženika bilo provedeno prema svim pravilima struke. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući kako je isti u ukupnom iznosu kao i po pojedinim vidovima štete neosnovan i previsoko postavljen. Eventualne smetnje u smislu srčane aritmije zbog kvara baterije trajale od 09. ožujka 2019. do 24. ožujka 2019. Dana 25. ožujka 2019. učinjena je zamjena baterije elektrostimulatora srca, "procedura i postproceduralni tok protekli su uredno,.. bolesnik je bio bez tegoba ....urednih parametara elektrostimulacije." U slučaju odluke suda o provođenju medicinskog vještačenja istim se mora utvrditi da li je u postupanju osiguranika ovdje drugotuženika bilo kakvih propusta, odnosno da li je liječenje tužitelja bilo u skladu s pravilima struke, te ovisno o tom utvrđenju će eventualno biti potrebno provesti medicinsko vještačenje, i to na okolnost visine štete, ranijeg zdravstvenog stanja tužitelja te svih kvalifikatornih okolnosti, završetka liječenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u vrijeme predmetnog događaja bio osiguran kod Croatia osiguranja d.d. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Dana 11. listopada 2018. tužitelju je ugrađen trajni elektrostimulator srca s dvokomornom elektrostimulacijom (Medtronic Sensia DR). Klinička indikacija bila je simptomatski (sinkopa) trifascikularni blok provođenja (PQ prolongacija, blok desne i prednji lijevi hemiblok). Nakon ugradnje tužitelju je prilikom ambulantnog pregleda i kontrole rada elektrostimulatora utvrđena uredna funkcija. U siječnju 2019. tuženik, kao centar koji ugrađuje elektrostimulatore srca, od strane kompanije Medtronic Adria obaviješten je da postoji tehnički nedostatak na elektrostimulatorima srca koji su proizvedeni, a potom i ugrađeni pacijentima u razdoblju od 10. ožujka 2017. do 7. siječnja 2019. Nakon stručne evaluacije mogućih kliničkih posljedica postavljena je indikacija za pregled i kontrolu elektrostimulatora srca iz spomenute serije s tehničkim nedostatkom. Slijedom navedenog, tužitelj je pozvan na izvanredni kontrolni pregled kod tuženika. Nakon uvida u sekvenciju elektrostimulacije, podložeći srčani ritam i postojeći nedostatak elektrostimulatora srca, utvrđeno je da je kod tužitelja potrebna reprogramacija elektrostimulatora u za njega potpuno siguran modalitet elektrostimulacije-DVlR, koji je bio službena preporuka proizvođača Medtronic. Navedeno je tužitelju i objašnjeno od strane djelatnika tuženika, te je tužitelj nakon toga pristao na reprogramaciju elektrostimulatora. Nakon pet dana tužitelj se javio kod tuženika sa simptomima palpitacije koje su odgovarale kompetitivnoj funkciji intrizične aktivnosti atrija i elektrostimilacije atrija. Stoga, tužitelju je od strane djelatnika tuženika učinjena reprogramacija elektrostimulatora srca u VVIR modalitet elektrostimulacije, kako bi se otklonili navedeni simptomi. Nakon osam dana tužitelj se ponovno javio na kontrolni pregled kod tuženika navodeći simptomatologiju intolerancije fizičkog napora, što je odgovaralo nemogućnosti elektrostimulatora srca da detektira intrizičnu aktivnost atrija. Zbog nemogućnosti pronalaska adekvatnog modaliteta elektrostimulacije i činjenice da DDD modalitet uslijed tehničkog nedostatka nije bio siguran, tužitelju je predložena zamjena baterije elektrostimulatora, na što je tužitelj pristao, pa je zamjena i učinjena. Nakon zamjene baterije elektrostimulatora srca novom, koja nije imala tehničkih nedostataka, bilo je moguće sa potpunom sigurnošću učiniti programaciju u DDD modalitet elektrostimulacije. Tuženik ističe da je čitav postupak liječenja tužitelja kod tuženika proveden prema pravilima struke i aktualnim smjernicama za elektrostimulaciju srca Europskog kardiološkog društva. Također, tužitelj je od strane djelatnika tuženika obaviješten o nastaloj situaciji i mogućnostima liječenja. Također, nakon operativnog zahvata zamjene baterije elektrostimulatora srca, tužitelju su od strane djelatnika tuženika date preporuke o daljnjem liječenju i pridržavanju mjera u svakodnevnom životu. Tuženik ističe kako je na informaciju o tehničkom nedostatku serije elektrostimulatora, koji je bio ugrađen tužitelju reagirao pravodobno, te da je nakon stručne evaluacije problema postupio prema svim smjernicama i preporukama nadležnih tijela i kompanija, u interesu potpune sigurnosti kako tužitelja, tako i ostalih bolesnika kojima su elektrostimulatori s tehničkim nedostatkom bili ugrađeni. Navedeni elektrostimulatori s tehničkim nedostatkom bili su distribuirani po cijelom svijetu, sto je jasno navedeno na stranicama FDA-a i tvrtke Medtronic. Također, tuženik ističe kako je činjenicu o tehničkom nedostatku elektrostimulatora iz navedene serije, saznao u isto vrijeme kada i ostali centri u svijetu i Hrvatskoj, te da je postupao u skladu sa svim preporukama proizvođača i s ciljem potpune sigurnosti svih bolesnika, pa tako i tužitelja. Slijedom svega navedenog, cjelokupno liječenje tužitelja kod tuženika obavljeno je prema svim algoritmima medicinske struke. Stoga, tuženik osporava odgovornost za utuženi događaj, kao i osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Rješenjem ovog suda od 07. studenoga 2022. dopuštena je preinaka tužbe, tj. daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu podneskom od 27. listopada 2022., stoga što je tužitelj prvotno, u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa 40.000,00 kn, dok je tek po izmjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske povećao tužbeni zahtjev na iznos od 90.750,00 kn/12.044,58 eura (fiksni tečaj konverzije: 1,00 euro/7,53450 kuna), pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP).

5. Tužitelj je podneskom od 05. veljače 2025. smanjio tužbeni zahtjev na 4.000,00 eura odnosno djelomično povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, čemu su se tuženici protivili. Tužitelj sada potražuje iznos od 4.000,00 eura sa zateznim kamatama od 17. listopada 2019. do isplate, pa budući da tuženici nisu pristali na povlačenje sukladno čl. 193. ZPP-a, sud je meritorno odlučio i o povučenom dijelu tužbe.

6. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka HJ i ŠJ, medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Josipu Vincelju te pregledom medicinske dokumentacije po istom vještaku, medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima Gordanu Makariću i Miroslavu Krpanu te pregledom medicinske dokumentacije po istim vještacima.

7. Na temelju ocjene dokaza te rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog nesavjesnog liječenja protivnog pravilima struke.

9. Između stranaka nije sporna aktivna niti pasivna legitimacija, kao i da su učinjeni medicinski zahvati, dok je sporno postoji li odgovornost tuženika za štetu za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio, odnosno da li su medicinski zahvati kojima je tužitelj bio podvrgnut bili medicinski opravdani te je li tužitelj bio informiran o liječenju, odnosno postoji li odgovornost na strani II. tuženika za štetu tužitelju, a time i I. tuženika kao osiguravatelja II. tuženika. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ostaje kod činjeničnih navoda navedenih u tužbi te postavljenog tužbenog zahtjeva. Kod II. tuženika mu je ugrađen trajni elektrostimulator oznaka navedenih u tužbi. Radi se o operativnom zahvatu koji vezuje nakon ugradnje nekoliko dana bolničkog liječenja, a nakon toga otpust na kućnu njegu. Obavio je dvije predviđene redovite kontrole. Redovite kontrole obavljene su prema predviđenom protokolu liječenja i na tim kontrolama nije prijavio niti je imao nikakvih tegoba i poteškoća. Nakon toga je uslijedio poziv i sjeća se radilo se o osobi koja se predstavila kao sestra iz KBC Sestre Milosrdnice, a radilo se o pozivu na izvanrednu kontrolu. U tom telefonskom kontaktu radi poziva na izvanrednu kontrolu nije tražio nikakva telefonom pojašnjenja zašto ga se poziva na izvanrednu kontrolu. Odazvao se pozivu na izvanrednu kontrolu koja je bila 9. ožujka 2019. o čemu i postoji dokumentacija. Na toj izvanrednoj kontroli nije postavio pitanje zašto je pozvan na izvanrednu kontrolu, ali mu je tom prilikom od strane liječnika dr. NJ pojašnjeno da je to radi reprogramiranja ugrađenog elektrostimulatora u DVIR mod, a prvi mod kod ugradnje elektrostimulatora bio je DDD mod. Liječnik ništa osim naprijed navedenog nije pojašnjavao niti je postavljao dodatna pitanja i pojašnjenja. Nakon spomenutog reprogramiranja počeo se osjećati loše. Osjećao je određeni nemir u srcu, to bi pojasnio kao određeni "sukob u srcu" koji mu stvara poteškoće pri kretanju i hodanju. Ističe da su ove pojave koje je opisao potencirale i činjenicu pojave straha točnije značajno se bojao. Opisane tegobe počeo je osjećati odmah nakon ugradnje, a to znači kada ga je sin već dovezao kući. Isto se manifestiralo sve intenzivnije. Odmah nakon ovih opisanih tegoba kontaktirao je bolnicu te je dobio novi termin za pregled. Tom prigodom primio ga je dr. NJ koji mu također kao i prvi puta ništa nije pojasnio, već mu je samo rekao radeći svoj posao da je izvršio novo reprogramiranje. Pitao je zašto ponovno reprogramiranje i zašto ima te teškoće time da je doktor odgovorio da će se ponovno reprogramirati i njemu je sve to izgledalo na određen način nekako tajnovito i nejasno. Nije liječniku postavljao nikakva daljnja pitanja već je vjerovao u njegovo postupanje. Sada je izvršeno reprogramiranje u novi mod VVI 50-130. Nakon ovog reprogramiranja ponovno se javljaju odnosno ostaju one iste poteškoće koje je spomenuo te ponovno kontaktira bolnicu te dobiva novi termin za pregled kod dr. NJ. Tom prigodom je liječniku dr. NJ rekao da bi najbolje bilo da ga vrati na onaj početni mod točnije DDD time da mu je liječnik pojasnio da to nije moguće već da ima dvije mogućnosti, a te mogućnosti su ili zamjena generatora ili da i dalje trpi bolove i ove tegobe koje ima tako dugo dok proizvođač "popravi to nešto", a to je 5, 6 mjeseci. Tužitelj nije znao što je. Tom prilikom dr. NJ nije rekao da se radilo o nekakvim problemima sa elektrostimulatorom vezanim uz proizvođača i to je ono što je po tužiteljevom mišljenju bilo tajnovito. Obzirom na ove dvije ponuđene opcije liječnika pitao je koja je njegova preporuka i liječnik mu je na to rekao da je njegova preporuka da se izvadi generator i stavi novi. Slijedio je upute liječnika o onome što bi za njega bilo najbolje i određen mu je termin operativnog zahvata točnije zamjena generatora. Ova zamjena generatora i ovaj operativni zahvat bio je istog tipa kao i onaj prvi, točnije na istom mjestu uz napomenu da se sada već ponovljeno dakle drugi puta radio zahvat na istom mjestu. Prilikom prvog operativnog zahvata točnije prilikom prve ugradnje trajnog elektrostimulatora čuo je pred skupinom studenata da je osoba imenom P rekao da se radi o aparatu koji će trajati najmanje 9 godina. Upravo i zbog te činjenice sva ova opisana događanja dodatno su ga uznemirila. Kod ove druge operacije generator je opet postavljen u DD mode i do danas je sve u redu po navedenom programu. Nakon što mu je predočen list 51 sudskog spisa gdje se nalazi izjava vezana uz osobne stvari, radi se o izjavi od 24.3.2019. navodi da se na istoj nalazi njegov potpis. Nakon što mu je predočen list 52, 53 sudskog spisa gdje se nalazi suglasnost kojom prihvaća preporučeni dijagnostički odnosno terapijski postupak od 24.3.2019. navodi da je navedeno osobno potpisao. Nakon što mu je predočen list 91, 92 sudskog spisa, a radi se o potpisanoj suglasnosti od 10.10.2018. navodi da se na spomenutoj suglasnosti nalazi njegov potpis. Navedeno pa tako i informativni pristanak koji se nalazi na poleđini te suglasnosti dano mu je na potpis što je i potpisao. Nakon što mu je predočen list 93 sudskog spisa točnije informativni pristanak – ugradnja trajnog elektrostimulatora srca od 12.10.2018. da se na navedenom ne nalazi njegov potpis. Nakon ovog posljednjeg operativnog zahvata točnije ugradnje novog generatora ima redovne kontrole i sada nema nikakvih poteškoća. Smatra da je povrijeđeno njegovo pravo pune informiranosti o tome što se to uopće događa, nije bio dovoljno informiran o tome zašto se sve to reprogramiralo i radilo. Mišljenja je da se u predmetnom slučaju radilo o ciljanoj neinformiranosti jer je kasnije došao do podataka sa web stranica i tiskovina da se radilo o pogreški proizvođača elektrostimulatora odnosno generatora elektrostimulatora. Pitanje je da li je trebao proživljavati sve one tegobe i posljedice vezane uz reprogramiranje i prijevremenu zamjenu budući mu je elektrostimulator zaključno vraćen na onaj početni mode kao kod prve ugradnje. Prvu ugradnju elektrostimulatora radio je dr. FJ dok za drugu ne zna tko je, ali u potpisu se nalazi i dalje ga vodi dr. FJ i prije prvog reprogramiranja dr. NJ je rekao da se dobro osjeća. Cijelo vrijeme njemu je pojašnjavano da se radi o zamjeni baterije da bi se on kasnije sam informirao i došao do saznanja da se nije radilo o promjeni baterije već o promjeni cijelog generatora. Ne sjeća se tko mu je donosio suglasnosti na potpis i to je potpisao u dobroj vjeri i uobičajeno je potpisivanje suglasnosti. Ne može se sjetiti da li mu je netko nešto dodatno kod te suglasnosti pojašnjavao. Zaključno kaže da se osjeća kao slaba strana u ovom postupku protiv dvije kompanije. U ovom postupanju koje je opisao našao je kršenje njegovih prava i osnova za naknadu štete, a to govori tim više što je dugo godina radio u Croatia osiguranju te su mu poznate takve i slične situacije.

11. Iz iskaza svjedoka HJ proizlazi da je zaposlen u KBC Sestre Milosrdnice i to od 2012. time da je 2012. započeo kao specijalizant na zavodu za kardiologiju spomenute KBC Sestre Milosrdnice. 2017. u 10. mjesecu stekao je zvanje specijalista kardiologa te od tog vremena i radi taj posao. Poznato mu je da je tužitelj bio na kontrolama u ambulanti za elektrostimulaciju. Kada mu je predočena medicinska dokumentacija ambulante za elektrostimulaciju koja prileži listu 9 i 10 sudskog spisa navodi da se na navedenoj medicinskoj dokumentaciji nalazi njegov potpis i liječnički žig. Pravilo poslovanja klinike je da pacijent nema svojeg liječnika, već se na klinici nalaze ukupno 4 liječnika specijalista kardiologa. Ne sjeća se da li je bio prisutan kod ugradnje trajnog elektrostimulatora dana 11.10.2018. Sam zahvat ugradnje trajnog elektrostimulatora, navedeni postupak pacijentu radi jedan liječnik uz asistenciju tehničara, a u slučaju ako bi se eventualno nešto zakompliciralo tada dolaze drugi liječnici. Sjeća se da je 1.2.2019. od strane proizvođača odnosno zastupnika Medtronic došla obavijest da su uočene određene greške vezano za ugrađene stimulatore te se sjeća da je održan kolegij te je odlučeno da se pozovu pacijenti kojima su ugrađeni sporni elektrostimulatori. Otprilike 2 do 3 dana nakon što je zaprimljena ranije navedena obavijest došli su podaci o serijskim brojevima ugrađenih elektrostimulatora. Vezano uz navedeno vodi se registar točnije na povijest bolesti se stavlja serijski broj kako bi se mogao u slučaju potrebe identificirati pacijent sa određenim ugrađenim uređajem. Pacijenti sa dobivenim serijskim brojevima od strane proizvođača odnosno zastupnika su kontaktirani putem telefona i to od strane specijalizanta ili medicinske sestre. Osobno nije kontaktirao niti tužitelja niti bilo kojeg drugog pacijenta kojem je ugrađen elektrostimulator. Pacijentima je prilikom pozivanja pojašnjeno odnosno rečeno im je da moraju doći na izvanrednu kontrolu radi moguće greške u funkcioniranju baterije elektrostimulatora. Radio je sve izvanredne kontrole, a određen broj pacijenata je tu izvanrednu kontrolu obavilo putem redovne kontrole budući im je došao termin redovne kontrole pa tu postoji mogućnost da tu redovnu kontrolu nije on obavio nego netko od drugih liječnika. Koliko se sjeća bilo ih je otprilike 200 do 220 pacijenata sa ugrađenim spornim elektrostimulatorima. Svrha izvanredne kontrole nije bila samo reprogramiranje, već i postotak elektrostimulacije od zadnje kontrole. Nije bilo nužno da se izvrši reprogramiranje. Kada je naveo da nije nužno da se izvrši reprogramiranje pri tom je mislio da se vodi računa o "memoriji" elektrostimulatora točnije radi se o bilješkama rada elektrostimulatora za svakog pojedinog pacijenta. U slučaju tužitelja do reprogramiranja je došlo temeljem zabilješki memorije, a isto tako i vodeći računa o ranijim simptomima kod tužitelja koji su doveli do potrebe ugradnje elektrostimulatora. Posebice pojašnjava da kod izvanredne kontrole je utvrđeno da je ukupni postotak rada elektrostimulatora bio približno 50% vremena, stoga je bilo potrebno reprogramirati elektrostimulator. Ne sjeća se da li ga je tužitelj pitao zašto je potrebno reprogramiranje, ali je siguran i sjeća se da je svakome od pacijenata kojeg je obradio odnosno koji je došao na izvanrednu kontrolu pojasnio razloge pozivanja na izvanrednu kontrolu. U slučaju tužitelja pokazala se potreba za reprogramiranjem, a iz razloga koje je opisao ranije u iskazu. Samo reprogramiranje nije invazivan zahvat, već se radi o svojevrsnom prislanjanju magneta na područje gdje je ugrađen elektrostimulator te se na taj način vrši reprogramiranje. Sjeća se da je tužitelj došao točnije javio se u ambulantu navodeći tegobe nakon opisanog reprogramiranja. Svakome od pacijenata prilikom izvanredne kontrole rečeno je da mogu imati tegobe i da se u slučaju tegoba jave u polikliniku. Sjeća se da je tužitelj istaknuo kao tegobu da "srce preskače u mirovanju" ili stručni naziv palpitacije po tipu ekstrasistolije. Ne sjeća se da li je tužitelj tražio da se elektrostimulator vrati u početni mode DDD. Tom prilikom tužitelju je pojašnjeno da može ili trpjeti tegobe ili da se pokuša sa novim modalitetom elektrostimulacije. Tom prilikom tužitelj se odlučio na reprogramiranje u VVI mode. Pacijentu kao i ostalim pacijentima rekao je da se radi o problemima vezanim uz proizvođača odnosno zastupnika te da je navedeno razlog pozivanja pacijenata i izvanrednih kontrola te reprogramiranja. Kod treće izvanredne kontrole tužitelj je naveo da ima probleme intolerancije točnije nepodnošenja napora. Kod te treće kontrole i izraženih tegoba od strane tužitelja tužitelju je pojašnjeno da su moguće ukupno tri opcije i to zamjena baterije, vraćanje u inicijalni mode DDD uz preuzimanje rizika od strane samog pacijenta i treća mogućnost je da ostane pacijent u jednom od dva moda uz koje evidentno ima tegobe. Kada je naveo preuzimanje rizika koji se vezuju uz inicijalni mode DDD, to konkretno znači da je postojala mogućnost da se pacijentu u konkretnom slučaju tužitelju zacrni pred očima, da dođe do sinkope, odnosno gubitka svijesti, a to primjerice vezuje i ostale posljedice kao npr. gubitak vozačke dozvole i slično. Tužitelj se odlučio na zamjenu baterije. Zamjena baterije točnije da bi se zamijenila baterija potrebno je napraviti novi zahvat, a taj novi zahvat je zamjena baterije. Navedeni postupak ne radi se ambulantno, već se radi o zahvatu uz koji se vezuje kratka hospitalizacija, minimalno dva dana. Tužitelju nije vraćen traženi mode DDD iz razloga što tužitelj nije htio prihvatiti rizike na koje je upozoren u slučaju vraćanja na početni mod DDD. Kada dođe obavijest od strane proizvođača o uočenim greškama uređaja nije nužno izvršiti reprogramiranje ako pacijent to ne želi. U konkretnom slučaju tužitelj je pristao na reprogramiranje jer da nije pristao imali bi izjavu o odbijanju. Kao liječnik smatra da je pacijent operativnim zahvatom kakav je i ugradnja elektrostimulatora odnosno zamjena baterije izložen trpljenju bolova i straha. Vezano uz informiranost tužitelja o svim situacijama veznim uz konkretni elektrostimulator reprogramiranja i u konačnici zamjenu baterije navodi da je osobno kao liječnik, a isto tako i zdravstvena ustanova točnije bolnica pacijentu pružili i da je dobio svu potrebnu informaciju vezano uz navedeno. Nova baterija sada radi na modu DDD. Sada se ne bojimo sinkopa jer je baterija nova i nije iz serije sa pogreškom. Potreba za reprogramiranjem kod tužitelja ukazala se zbog greške Metronica, odnosno proizvođača. U slučaju tužitelja reprogramiranje je posljedica greške proizvođača, ali i činjenice da tužitelj ima specifičan rad srca koji zahtijeva reprogramaciju. Kada mu se predočuje medicinska dokumentacija i to pregled 9.3.2019., kontrola 14.3.2019., kontrola 22.3.2019. te otpusno pismo 25.3.2019. te da navede koji su od ovih parametara zbog kojih je svjedok kao liječnik prvi puta izvršio reprogramiranje i gdje se vidi da su se ti parametri kasnije promijenili, svjedok odgovara sekvenca: AS-VS 52.1%, AS-VP 43.8%, AP-VS 0%, AP-VP 4% odnosno iz ovog se može zaključiti da je ukupna potreba elektrostimulacije kod tužitelja iznosila 47.8% u ventriklu i 4% u atrij, s obzirom na navedeno je bila potrebna reprogramacija. Na drugoj kontroli 14.3. je reprogramacija učinjena zbog tegoba koje je naveo pacijent, na trećoj kontroli je indicirana zamjena baterije, a nakon što je pacijent odbio ostati u prethodna dva modaliteta elektrostimulacije kao i preuzeti rizik za eventualnu sinkopu koja bi se mogla dogoditi. Budući je rekao da je imao oko 220 pacijenata te na postavljeno pitanje da se izjasni u koliko slučajeva je učinjeno reprogramiranje navodi da se ne sjeća točnog broja, ali da je to bilo barem 80%. U ostalih 20% pacijenata nije učinjeno reprogramiranje s obzirom na intrizički rad srca pojedinog pacijenta isto reprogramiranje nije bilo potrebno. Nakon što je pristiglo izvješće od strane proizvođača Medtronic bio je kolegij, napravio se plan pregleda te je dogovoreno što će se u kojem slučaju učiniti. Docent ŠJ razgovarao je sa tužiteljem u viziti prije zahvata. Razgovarao je u vezi promjene baterije, u viziti se razgovara sa svakim pacijentom, a osobito onim koji ide na invazivni zahvat. Tužitelj nije jedini pacijent kojem je zamijenjena baterija, poznato mu je da je to učinjeno još dvoje pacijenata, ukupno troje pacijenata koliko je mu je poznato. U cjelokupnom slijedu liječenja tužitelja ovaj zahvat zamjene baterije je bio nužan.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.prim.dr.sc. Josipa Vincelja proizlazi da je prema podacima iz medicinske i ostale dokumentacije kod tužitelja dijagnosticiran poremećaj provodnog sustava srca (trifascikularni blok tj. blok desne grane, prednji lijevi fascikularni blok i AV blok 1. stupnja i intermitentni AV blok 2. stupnja). Navedeni poremećaj je uzrokovao sinkopu tj. gubitak svijesti kod tužitelja. Zbog toga je dana 12.10. 2018. u KBC Sestre milosrdnice, Klinika za bolesti srca i krvnih žila izvršena ugradnja trajnog elektrostimulatora srca s dvokomornom stimulacijom (Medtronic Sensia DR). Na kontrolnim pregledima nakon implantacije dvokomornog ES srca tužitelj se dobro osjećao, nije imao kardijalne tegobe kao što su krize svijesti, stenokardije ili dispneju, uredno je podnosio umjereni tjelesni napor. U siječnju 2019. kompanija Medtronic šalje zdravstvenim ustanovama i HALMED-u hitnu sigurnosnu obavijest za podskupinu Medtronicovih dvokomornih elekrostimulatora srca tj. obavijest o dobrovoljnom povlačenju i prekidu distribucije podskupine Medtronicovih dvokomornih ES srca koji su bili distribuirani diljem svijeta u razdoblju između 10.3.2017. i 7.1.2019. Navedeni su načini rada (modovi) koji su podložni ovoj pogrešci u elektronici. U obavijesti je navedeno da je kod uređaja u zahvaćenoj podskupini, kada su programirani u dvokomorni način rada s atrijskim sensingom, može se javiti pogreška u elektronici koja utječe na funkcionalnost uređaja tj. može doći do pojave pauze u elektrostimulaciji i sinkope. Medtronic razvija ažuriranje softvera koji je moguće instalirati u zahvaćene uređaje kako bi se ispravio ovaj problem, a predviđa da će ovo ažuriranje softvera dostaviti regulatornim agencijama do druge polovice 2019. Do tada preporuke Medtronica su programiranje u način elektrostimulacije koji nije podložan pojavi pogreške, dok se ne instalira ažuriranje softvera. Kod bolesnika koji ne toleriraju programiranje u način elektrostimulacije koji nije podložan pojavi pogreške nastaviti kliničko praćenje u načinu rada koji je podložan pojavi pogreške dok ne bude dostupno ažuriranje softvera, ili razmotriti zamjenu uređaja. U navednoj podskupini bio je i elektrostimulator tužitelja koji je ugrađen 12.10.2019. Radi toga je na izvanrednoj kontroli u istoj Klinici 9.3.2019. i radi sigurnosti učinjeno prema preporukama Medtronica reprogramiranje ES iz DDD moda u mod DVIR koji nije bio podložan pogrešci u elektronici radi izbjegavanja opasnosti od pojave pauze u elektrostimulaciji i sinkope. Nakon reprogramacije ES tužitelj se žalio na ekstrasistole + simptomatologija PACE- a i vlastitog ritma. Zbog toga je učinjeno drugo reprogramiranje u mod VVI, jer je ES ugrađen zbog trifascikularnog bloka. Tužitelj i dalje imao zdravstvene tegobe te je na izvanrednom pregledu postavljena indikacija za zamjenu baterije ES, a zbog nemogućnosti programiranja ES u DDD mod zbog opasnosti od pojave pauze i sinkope. U istoj Klinici je dana 25.3.2019. učinjena zamjena baterije ES srca (Biotronik Effecta DR). Da li se morao mijenjati generator elektrostimulatora kod tužitelja? Odgovor na ovo pitanje ovisi o učestalosti, intenzitetu i trajanju zdravstvenih tegoba tj. simptoma koje je trpio tužitelj, a koji su bili uzrokovani reprogramiranjem elektrostimulatora u mod DVIR ili u mod VVI. Također je važan utjecaj navedenih zdravstvenih tegoba na kvalitetu života tužitelja, te da li bi tužitelj sa zdravstvenim tegobama nakon reprogramiranja elektrostimulatora mogao čekati do ažuriranja softvera u drugoj polovici 2019. Temeljem podataka o zdravstvenim tegobama tužitelja na izvanrednim kontrolama i temeljem podataka dobivenih pregledom tužitelja od strane stalnog sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj s navedenim zdravstvenim tegobama mogao čekati aktualizaciju tj. ažuriranje softvera u drugoj polovici 2019. godine i stoga nije bilo potrebe za zamjenom generatora elektrostimultora tj. ugradnjom novog uređaja. Tome u prilog ide i preporuka HALMED-a da se ne preporučuje preventivno vađenje ugrađenih elektrostimulatora s obzirom na to da rizik vađenja i ugradnje novog uređaja premašuje rizik privremenog reprogramiranja zahvaćenih elektrostimulatora. Zaključno, tužitelju se elektrostimulator morao iz DDD moda reprogramirati u druge modove kako je kod tužitelja učinjeno i nije mogao ostati u DDD modu unatoč obavijesti proizvođača, odnosno, nakon obavijesti proizvođača, a nije se morao mijenjati generator elektrostimulatora nego je mogao ostati ES u modu koji nije podložan pogrešci u elektronici dok ne pristigne najavljena aktualizacija tj. ažuriranje softvera od strane proizvođača.

13. Vještak prof.prim.dr.sc. Josip Vincelj je saslušan na ročištu od 13. lipnja 2024. te je naveo da je reprogramiranje elektrostimulatora bilo apsolutno potrebno iz DDD moda u DDVIR mod i kasnije u VVI mod, te je bilo apsolutno indicirano iz razloga jer se jedino na taj način moglo spriječiti utjecaj softverske greške u reprogramiranje na daljnje liječenje tužitelja. Što se tiče zamjene elektrostimulatora koji je u 2 navrata reprogramiran nije bilo potrebno po njegovom mišljenju. Pa bi sada obrazložio zašto. Cilj liječenja bolesnika je smanjenje simptoma (tegoba ili uklanjanje tegoba bolesnika, poboljšanje kvalitete života i produljenje života bolesnika, načini liječenja mogu biti: konzervativno liječenje (medikamentno), intervencijskim zahvatima, ugradnjom srčanih uređaja ili kirurškim zahvatom. U predmetnom slučaju simptomi odnosno tegobe bolesnika nisu bili takvog intenziteta duljine trajanja i učestalosti koji bi zahtijevali zamjenu generatora ili elektrostimulatora. Prema tome tužitelj sa simptomima koje je imao je mogao čekati ažuriranje softvera elektrostimulatora koje je bilo predviđeno od strane proizvođača u drugoj polovici godine, a pošto je ugradnja bila u 3 mj. nešto više od 3 mj. je druga polovica godine. Način liječenja tužitelja zbog njegovih tegoba od strane srca moglo je biti konzervativno ili intervencijskim zahvatom, tj. zamjenom elektrostimulatora. Oba načina liječenja su ispravna i moguća, a koja će opcija biti prihvaćena ovisi o ordinariusu (liječniku) koji liječi i prati bolesnika. U podnesku tuženika se govori o liječničkoj pogrešci, o tome nije bilo govora u zadatku koje je meni sud naložio, tako da se nema što očitovati o liječničkoj pogrešci. U pitanju liječenja tužitelja po pravilima struke kako je navedeno u podnesku II tuženika također nje bilo pitanje u zadacima vještačenja. Jako dobro mu je poznato da je odjel za aritmiju KBC Sestre Milosrdnice, referentni Centar ministarstva zdravstva i sigurno da kolege rade po pravilima struke, bez daljnjega. A kako je naveo postoje dvije opcije liječenja bolesnika, tj. konzervativno ili intervencijskim zahvatom, zamjene elektrostimulatora. Ako su simptomi bolesti vrlo učestalo jačeg intenziteta, dužeg trajanja, a nema očekivanog odgovora na konzervativno liječenje, tj. na medikametozu terapiju tada dolazi u obzir druga opcija, intervencijski zahvat (zamjena elektrostimulatora). Uvijek se može prvo pokušati konzervativno liječenje uz kontrolu, dijagnostičke postupke, kliničke preglede bolesnika i tada se vidi da li je medikamentna terapija učinkovita ili nije, ako nije onda se ide na drugu opciju. U medicinskoj dokumentaciji nema detaljnog opisa bolesnikovih simptoma. Za navedeno je da se žali na ekstrasistove, na drugoj kontroli navedeno je da se žali na tegobe. Drugo nije navedeno. Datumi kontrola bili su 14.03.2019. i 22.03.2019., zadnja kontrola kada je odlučeno za zamjenu elektrostimulatora – baterije. Odnosno to je bilo nakon reprogramiranja, a prije ugradnje zamjene koja se dogodila 25.03.2019. Kod kliničkog pregleda tužitelja na upit da li bi on mogao sa tim simptomima dočekati reprogramiranje, izjavio je da bi mogao čekati. Prema dopisu proizvođača elektrostimulatora "kompanija medtronic" koji su poslali svojim korisnicima, klinikama širom svijeta koji ugrađuju njihove elektrostimulatore, da je ustanovljenja greška u softveru navedenih serija, ali samo ako rade u DDD modu, da bi se izbjegla ova pogreška u softveru preporuka je da se izvrši reprogramiranje elektrostimulatora iz DDD moda u DVIR mod koji nije podložan pogrešci u elektronici i na taj način se izbjegavaju opasnosti od pojave dužih stanki u elektrostimulaciji i pojavi sinkope (nesvjestice). Proizvođač je predložio reprogramiranjem iz DDD moda u ostale modove kao jedno prijelazno razdoblje do ažuriranja, ispravljanja greške u elektronici. Proizvođač je preporučio te radnje ili ako to nikako bolesnici ne mogu podnositi, tada dolazi u obzir zamjena generatora. preporuka Halmed bila je sljedeća: problem sa navedenim elektrostimulatorom očituje se kao pauza u elektrostimulaciji u trajanju od 1,5 sec ili dulje. A prema procijeni proizvođača vjerojatnost takve pauze iznosi 2,8% mjesečno i ne preporučuje se preventivno vađenje ugrađene elektrostimulatora s obzirom na to da rizik vađenja i ugradnje novog premašuje rizik privremenom reprogramiranja zahvaćenog elektrostimulatora. Obzirom na preporuku medtronic (str 2. toč. 3. i 4.) preporuke u vezi s vođenjem bolesnika na temelju med. dokum. iz spisa nije vidljivo da bi kod tužitelja bio prisutna dentrikuski ritam izmicanja ili rizik za simptomatsku pauzu, a za koje okolnosti Medtronic preporuča reprogramiranje elektrostimulatora. Parametri nisu navedeni. Rizik od smrti veći je zbog greške u elektronici, a nakon reprogramiranja taj rizik nestaje. Ne može komentirati postotke. Vjerojatnost od pojave pauze od elektrostimulatora koje imaju greške u elektronici iznosi 2,8% mjesečno. Svaki simptom koji bolesnik osjeća pa tako i ove tegobe od strane srca, žali se na ekstrasisule , otežan hod, sigurno da utječe na kvalitetu života, kojemu je umanjen. A ne može odgovoriti na pitanje da li je trpio fizičku patnju, nikad nije imao takvih slučajeva jer nije bilo greške u softveru, nije se susretao s takvim slučajevima. Radio je do 2017. u klinici. Teško je predvidjeti točne tegobe tužitelja kroz vrijeme do ažuriranja softvera u drugoj polovici godine, sigurno da bi bile smetnje prisutne ali u kojem intenzitetu i kojeg trajanja, to ne može znati. Naveo je da postoje dvije mogućnosti liječenja, a o tome odlučuje liječnik koji liječi pacijente. Ne radi se o liječničkoj grešci nego o modalitetu liječenja, može biti ili jedan ili drugi, kako je naveo. Ako liječnik ima mogućnost odabira, iskazuje da prema medicinskoj dokumentaciji nije razvidno da li je pokušano medikamentno liječenje prije zamjene elektrostimulatora što bi bio neki redoslijed ili algoritam liječenja. Ako se medikamentnom terapijom riješe simptomi bolesnika ili se smanji intenzitet, trajanje i učestalost, a dijagnostički postupci pokazuju dobar odgovor na terapiju u smislu smanjenja brojeva ekstrasistova, nestanaka stanki, pauza, tada bi mogli pričekati ažuriranje softvera elektrostimulatora, ako nema očekivanog odgovora na terapiju uz dalje prisutne simptome i dijagnostičke postupke koji pokazuju značajan broj ekstrasistova, drugih patoloških promjena sustava srca, tada bi se odlučili za zamjenu elektrostimulatora a ne bi čekali reprogramiranje u drugoj polovici tekuće godine. Elektrostimulator je ugrađen 12.10.2018., izvanredna kontrola bila je 9.3.2019., sljedeća kontrola je bila 14.3.2019., pa 22.3.2019., što otprilike 2 tjedna od reprogramiranja iz DDD moda je dovoljno vremena da se ispita učinkovitost terapije. Redoslijed liječenja općenito bolesti je prvo počinjemo sa liječenjem medikamentima, a nakon toga koristimo druge opće i druge modalitete liječenja. Mnogi postupci u medicini i liječenju, terapijski i dijagnostičkim postupcima ovise o sinergiji liječnika i pacijenta uz jasnu primjenu preporuku ili uputa, makar navedene smjernice nemaju zakonsku osnovu. Oni služe kao pomoć pri liječenju. A za konkretan slučaj iz ovog predmeta nema smjernica. Ovo je bio prvi slučaj greške softvera u medicini. Nije se nikada susreo sa ovako nečim. U bolnici nije od 2018. ali još uvijek radi na nepuno radno vrijeme sa kardiološkim pacijentima. Nakon prestanka rada u klinici i dalje radi u kardiološkoj ambulanti, dijagnostičke i terapijske postupke za kardiološke bolesnike (sa srčanim greškama, aritmijama, elektrostimulatorima i ostalim uređajima koji se ugrađuju u srce). Nije liječio pacijente poput tužitelja, jer je to koliko mu je poznato jedini slučaj koji se liječi u KBC Sestre Milosrdnice. Učinak medikamentne terapije je individualan za svakog pacijenta ali se može očekivati kroz nekoliko dana, ovisi o dozi, pridruženim bolestima, da li redovito uzima terapiju, a potvrdu o učinkovitosti imamo temeljem dijagnostičkih postupaka i simptoma bolesnika koji su smanjeni ili nestaju. O tome ovisi da li ćemo promijenitii dozu lijeka ili vrstu ili kombinaciju lijeka.

14. Iz dopunskog iskaza svjedoka HJ proizlazi da je razlog zbog čega su trebali reprogramirati softverska pogreška u bateriji tvrtke Medtronik koja je uzrokovala više smrtnih slučajeva u SAD-u i Europi, na što su bili malo do te prve reprogramacije upozoreni kao bolnička ustanova. Ukupno je bilo 220 pacijenata koji su dobili uređaj sa tom softverskom pogreškom i preporuka je bila da ih se sve pregleda i ovisno o nalazu napravi reprogramacija. S obzirom da je kod gosp. DJ zabilježen totalni AV blok reprogramacija je bila potrebna zbog opasnosti da se ponovi sinkopa ( gubitak svijesti), a uslijed neadekvatnog odgovora elektrostimulatora. Prema navodu tvrtke neadekvatan odgovor je zabilježen u 2% vremena tijekom kojeg elektrostimulator radi u DDD modu. Posljedično je tužitelju prvo programiran u DVIR modu, no nakon ne može se sjetiti tjedan dana ili dva tjedna se tužitelj javio u bolnicu da ima tegobe, osjećaj preskakanja srca i da ne tolerira napor. Po tome je elektrostimulator programiran u VVI mod, no opet nakon kratkog vremena ne može se točno sjetiti koliko je točno prošlo se tužitelj javio u bolnicu da izrazito ne tolerira napor i tražio je neko drugo rješenje. U tom trenutku su bile moguće 3 opcije. Prva opcija je bila ostavljanje u VVI modu ili ponovno vraćanje u DVIR mod usprkos tegobama koje je imao, druga je bila zamjena baterije i treća programiranje u DDD mod uz prihvaćanje rizika od strane pacijenta. Pacijent se odlučio za opciju 2. Kada je tužitelj bio u DDD modu nije imao sinkopu. Postojala je opasnost od sinkope. Američka agencija za nadzor lijekova i medicinskih uređaja FDA je podigla uzbunu vezano za dvokomorne elektrostimulatore tvrtke Medtronik, potom su kontaktirali tvrtku koja im je poslala serijske brojeve elektrostimulatora iz serije koje su imali softversku pogrešku, potom su iz medicinskih zapisa a s obzirom na razdoblje u kojem su ugrađeni, utvrdili da je bilo 218 pacijenata koji su imali taj uređaj i zahtijevali kontrolu. U DVIR modu tužitelj se žalio na osjećaj preskakanja srca, intoleranciju napora. U VVI modu se žalio na izraženo nepodnošenje napora. U DVIR modu elektrostimulator ne prepoznaje pacijentov sinusni ritam i u bilo kakvom naporu bilo fizičkom ili emocionalnom se vlastiti srčani ritam i elektrostimulator preklapaju, odnosno natječu što uzrokuje osjećaj preskakanja srca jer ima 2 predvodnika. Posljedično tome stimulacija u ventrikulu (srčane klijeci) prati i vlastiti srčani ritam i elektrostimulator što dovodi do neadekvatne frekvencije srca s obzirom na napor. U VVI modu elektrostimulator ne prepoznaje vlastiti srčani ritam i uključuje se isključivo kada frekvencija srca bude ispod zadane vrijednosti što je u najčešćem slučaju 40 ili 50 u min. Tužitelj je u tom modu osjećao ne podnošenje napora jer mu je frekvencija od 40 ili 50 u min bila preniska, a elektrostimulator u srčanoj klijetci nije adekvatno mogao pratiti vlastiti ritam. Koliko se sjeća tužitelj nije osjećao fizičke bolove osim napora. Stanje koje je tužitelj osjećao nije se moglo stabilizirati medikamentima. Konačna odluka o zamjeni elektrostimulatora je pacijentova. Nakon promjene elektrostimulatora kvaliteta života tužitelja se poboljšala, u odnosu na razbolje kada je bio u DVIR i VVI modu. Da se čekalo na ažuriranje softvera baterije pacijent bi u tom periodu imao tegobe na koje se žalio, a na što on nije htio pristati. Ažuriranje softvera se dogodilo 12 mjeseci nakon, a prva informacija je bila da će biti moguće nakon 6 mjeseci tj ažuriranje je učinjeno i nakon toga nije bilo problema sa elektrostimulatorom. Sigurno je ažuriranje bilo u dužem periodu nego što je inicijalno rečeno. Tužitelj prije reprogramiranja nije imao tegobe. 24 sata, 2% vremena iznosi otprilike 30 minuta, svih 218 pacijenata je bilo pod rizikom da im tijekom 30 minuta u tijeku dana svakog dana da im se dogodi sinkopa, zato je bila nužna reprogramacija baterije elektrostimulatora. Načini rada tih modova nisu bili podložni novoj grešci. Kod tužitelja nakon reprogramiranja i prvog i drugog pojavile su se tegobe koje do tada nije imao ni prije prvog reprogramiranja. Pacijenta se moglo ostaviti bez reprogramacije isključivo uz rizik sinkope, te ga se nije moglo dijagnostički pratiti bez intervencije, te dodaje rizik nije bila samo sinkopa nego smrtni ishod. Uputa Medtronika je da su modovi bili klasificirani kao sigurni bez pogreške. Od strane Medtronika su dobili potvrdu da su DVIR mod, VVI mod te drugi modaliteti osim DDD, DDDR i modaliteti koji na drugom mjestu imaju veliko slovo D apsolutno sigurni i nemaju softversku pogrešku, u suprotnome bi svim pacijentima trebalo zamijeniti odmah bateriju, a DVIR mod i VVI mod uzrokovali su tegobe kod tužitelja. Prema sjećanju tri pacijenta su imala tegobe koje su rezultirale zamjenom baterije, dodatno otprilike 15-20 pacijenata je imalo tegobe u jednom od ova dva modaliteta, a koji su razriješeni samo prebacivanjem iz jednog u drugi. Točno je da je 10% pacijenata imalo tegobe nakon reprogramiranja u jedan od dva moda. Rizik smrtnosti kod gore navedenih pacijenata je bio manji nakon reprogramiranja. Bilo je znakova da kod tužitelja ne postoji ventrikulski ritam izmicanja i da postoji opasnost od značajne pauze koja rezultira pred sinkopom, sinkopom ili svijesti. Nije postojala mogućnost praćenja bez intervencija u bilo kojoj od faza, zato što nije bilo znakova ventikulskog izmicanja kod pacijenta u više od 40% vremena, odnosno u više od 40% vremena je pacijent bio ovisan o radu elektrostimulatora, odnosno vitalno ovisan. Tužitelj je upozoren na mogućnost simptoma nakon reprogramacije što je jasno iz činjenice da mu je bila dostupna specijalistička kardiološka kontrola u vrlo kratkom periodu od prvotne kontrole. Što se tiče procedure zamjene baterije pacijentu je dano usmeno i pismeno obrazloženje, u to je siguran jer je potpisan informirani pristanak, znači da je netko s pacijentom pričao i informirao ga što potpisuje. Kod bivšeg poslodavca na bilo koju invazivnu proceduru se ne može ići, a bez da pacijent potpiše informirani pristanak. Pacijenti koji su bili vitalni o radu stimulatora nisu ostavljeni u modalitetu sa softverskom pogreškom, ne sjeća se od svih pacijenata koliko je onih koji su morali biti reprogramirani i onih koji nisu morali. Ne sjeća se da li je bilo pacijenata koji su čekali na ažuriranje bez reprogramiranja, to je bila osobna odluka svakog pacijenta. Niti jedan pacijent nije umro, a koliko je od onih koji su čekali ažuriranje umrlo ne sjeća se.

15. Iz iskaza svjedoka ŠJ proizlazi da je tada bio u svojstvu pročelnika zavoda za aritmije, klinike za bolesti srca i krvnih žila, KB Sestre Milosrdnice. Nije bio direktno involviran u predmet tužitelja ali je upoznat sa svim stavkama predmeta. Ono što može reći, implantacija pejsmekera 2018 je bila u skladu sa smjernicama Europskog kardiološkog društva, misli da je bila 2019. kada su upozoreni od proizvođača elektrostimulatora srca, to je tvrtka Medtronic da postoje nedostaci u seriji pejsmekera, koji je tužitelju ugrađen. Shodno preporukama proizvođača kao i svim ostalim pacijentima kojima je implantirana ta navedena serija elektrostimulatora, postupili su po preporukama, a u skladu sa strukom reprogramacije elektrostimulatora. Idealna reprogramacija tog elektrostimulatora koja je bila do tada više nije bila moguća jer je postojala mogućnost disfunkcije a samim time i ugroze bolesnika, s toga su uređaj reprogramirali u preporučeni mod. U kratkom roku unutar 7 dana bolesnik se javio s novonastalim tegobama koje mogu biti posljedica te reprogramacije jer to više nije idealna fiziološka reprogramacija stimulatora. S toga su se odlučili opet u skladu sa strukom po preporuci za još jednu opciju reprogramcije, međutim i ovaj mod reprogramacije je uzrokovao subjektivne smetnje. Obzirom da više nisu postojale druge mogućnosti reprogramacije razgovarali su s bolesnikom, objasnili opcije i predložili zamjenu baterije. Bolesnik je obrazloženje shvatio, prihvatio, što je potvrdio potpisom u kojem su objašnjene sve komplikacije zahvata. U vrlo skorom roku je učinjen zahvat i baterija je zamijenjena. Što je omogućilo da se reprogramira elektrostimulator u optimalno fiziološko mod. Koliko mu je poznato sam zahvat i razdoblje po zahvatu je prošlo bez komplikacije. Ordinirajući liječnik koji je komunicirao i objasnio bolesniku je docent NJ, tadašnji zaposlenik zavoda. Da li se moglo po preporukama pričekati aktualizaciju softvera, to je bila njihova jasna intencija u pokušaju reprogramiranja uređaja. Obzirom na kliničke tegobe koje mogu biti posljedica reprogramacije odlučili su se za ovu zadnju opciju u dogovoru s bolesnikom. Prva reprogamacija je napravljena na temelju naputka proizvođača koji je uputio obavijest, govori o globalnoj razini. Fiziološka reprogramacija pejsmekera tzv. DDD mod je u ovoj seriji bolesnika nosio minimalni rizik disfunkcije aparata koji bi mogao imati teške posljedice uključujući i smrt i to je bio razlog da se napravi reprogramacija elektrostimulatora. Svi parametri elekstrostimulatora dostupni na zadnjoj kontroli su bili uredni. Ali zbog softverske greške koju ne možemo detektirati u običnom pregledu postojala je mogućnost disfunkcije uređaja i ugroze bolesnika i to je bio razlog za sve daljnje postupke. Razlog svih postupaka je bio softverski program koji se nije klinički manifestirao do tada, do trenutka prvog izvanrednog pregleda. Ne zna ni mjesec ni godinu kada je bilo izvršeno ažuriranje softvera. Ne može točno odgovoriti da li se izmijenila kvaliteta života tužitelja nakon reprogramacije, jer nije kontaktirao tužitelja, ali može pretpostaviti rezervni modovi DVI mod i VVI mod nisu kompletno fiziološki kao što je DDD mod. Iz tog razloga mogu nastati određene tegobe koje mijenjaju kvalitetu života, što je kod tužitelja i nastalo jer se javio na novu izvanrednu kontrolu, ali ga ne može životno ugroziti. Smjernice Europskog kardiološkog društva su korištene kod primoimplatacije uređaja 2018. Sve ostale radnje su posljedice softverske greške a ne klinike niti u smjernicama možemo naći podlogu za daljnje postupanje. Nije u ovom slučaju postojala mogućnost da se pomoću medikamenata izbjegne zamjena. Nije struke da razumije softverske greške, ali ako dobije upozorenje da softverska grešaka može ugroziti bolesnika to nama kao kliničarima predstavlja moralnu i profesionalnu obvezu da napravimo sve da to spriječimo. Nemoguće je predvidjeti da će kod 0,02 % pacijenata doći do smrtnog slučaja, tu razlike ne radimo jer je isto za nas 99% ili puno manje. Apsolutno je utvrđeno nepostojanje fibrilacija atrija i iz tog razloga je prva reprogramacija bila u DVI mod, a reprogramcija u VVI mod je zadnja opcija i najlošija, kada su iscrpljene mogućnosti, predložena je zamjena. Iza stručnih odluka stoji. Postojanje ili nepostojanje fibrilacija atrija, utvrđuje se snimanjem EKG i uvidom u memoriju uređaja, što je i učinjeno. Na pitanje da li je kod tužitelja utvrđeno da postoji eskejp ritam, ne može dati odgovor na temelju materijala koji je imao. To na temelju njegovog znanja i iskustva ne mijenja postupke. Kako bi na temelju svog iskustva mogao odlučiti drugačije od onoga što sugerira proizvođač, on takvih iskustava nema, ako mu nešto nije logično sigurno bi to razmotrio u konziliju kolega. Struka je radila prema preporukama proizvođača i vlastitim razmišljanjima. Ne sjeća se kada je bilo dostupno ažuriranje sustava te da li je bilo pacijenata koji su odbili reprogramiranje.

16. Dopunski saslušan na ročištu od 19. svibnja 2025. vještak prof.prim.dr.sc. Josip Vincelj je naveo da iz iskaza svjedoka prof. ŠJ i docenta NJ je vidljivo da je zamjena generatora pejsmejkera bila potrebna zbog subjektivnih poteškoća tj. zdravstvenih tegoba koje je tužitelj osjećao nakon više promjena modula pejsmejkera što je bilo nužno zbog greške u softveru (u elektronici) što je bila i preporuka proizvođača da se izvrši promjena moda kod pacijenata koji su imali taj pesmejker sa softverskom greškom u cijelome svijetu pa tako i kod nas. Iskaz svjedoka i njegovo mišljenje se razlikuju u tome što su svjedoci prof. H i docent NJ bili uključeni u liječenje tužitelja i oni su svoje mišljenje o potrebi zamjene generatora donijeli na temelju praćenja tužitelja i na temelju svojeg kliničkog iskustva. Kada je on radio pisani nalaz i mišljenje za potrebe suda, radio ga je na temelju medicinske dokumentacije koja je bila u spisu u kojem nije bilo detaljnog opisa ove problematika kod tužitelja, a što su iskazali svjedoci. Zbog toga i postoji razlika između mišljenja svjedoka i nalaza i mišljenja njega kao vještaka. U nalazu i mišljenju njemu je bila vodilja medicinska dokumentacija u spisu i iskaz tužitelja kod kliničkog pregleda od strane vještaka prema kojem je tužitelj bio mišljenja da unatoč subjektivnim teškoćama bi mogao čekati do vremena kada će biti izvršeno programiranje stimulatora, a to je bilo u roku nekih 6 mjeseci od obavijesti proizvođača. Pročitao je iskaze svjedoka. Oni su bili uključeni u liječenje tužitelja i po svojem nahođenju su zaključili da treba zamijeniti elektrostimulator (pesmejker) a ne čekati reprogramiranje stimulatora kojeg nosi tužitelj, a koje će biti u roku od 6 mjeseci ili nešto duže po obavijesti proizvođača. Zaključno, liječenje tužitelja je moguće na dva načina ili čekati reprogramiranje i ispravak softverske greške uz subjektivne poteškoće koje navodi tužitelj ili zamijeniti generator a ne čekati reprogramiranje odnosno ispravak softverske greške elektrostimulatora. I jedan i drugi način liječenja je ispravan, a koji će se način liječenja odabrati ovisi o liječniku koji kontrolira i prati bolesnika, o subjektivnim poteškoćama bolesnika, o kvaliteti života bolesnika, odnosno o rizicima i koristi jednog i drugog načina liječenja. U ovom slučaju ne radi se o liječničkoj pogrešci, a to nije bio niti zadatak vještaka. Smatra da je postupanje liječnika bilo ispravno od dva modaliteta liječenja koja su oba ispravna, oni su izabrali jedan od njih. Ostaje kod svog navoda da odluku o mogućnostima liječenja uz suglasnost pacijenta donosi liječnik koji liječi pacijenta, uz uvjet da je liječnik dužan objasniti pacijentu mogućnosti liječenja i sve rizike i koristi takvog načina liječenja. Liječnici kliničari su liječnici koji se bave dijagnostikom i liječenjem bolesnika u klinikama. U predmetnom slučaju ugroza tužitelja bila je zbog softverske greške u elektrostimulatoru zbog čega je rađena promjena moda u više navrata po preporuci proizvođača i nakon toga više nije bilo ugroze za tužitelja, jedino su bile prisutne subjektivne poteškoće preskakanja srca i intolerancija napora, a te dvije poteškoće ne predstavljaju ugrozu, kao što je bilo prije promjene moda. Softverska greška ne može se detektirati na običnom liječničkom pregledu. Kvaliteta života pacijenta nakon zamjene elektrostimulatora se poboljšala, a to može potvrditi nalazom kliničkog pregleda tužitelja koji je izjavio da nema nikakve smetnje. Mi ne možemo predvidjeti budućnost tj. predvidjeti pogoršanje. Nisu bile prisutne subjektivne poteškoće kod tužitelja, ali je bilo nužno promijeniti mod zbog softverske greške koja u novom modu nije bila prisutna. Znači promjena moda je bila zbog softverske greške a ne zbog subjektivnih poteškoća tužitelja. Promjena moda elektrostimulatora po preporuci proizvođača se trebala učiniti zbog softverske greške a koja je mogla uzrokovati u radu elektrostimulatora tj. određeni period elektrostimulator bio bi van funkcije, a pacijent bi mogao imati sinkopu ili nesvjesticu ili neki fatalni događaj. Znači jasno je i potpuno opravdano bilo mijenjati mod starog pesmejkera koji je imao softversku grešku uz subjektivne poteškoće pacijenta uz sve te tri promjene moda. Preporuke proizvođača bile su da se promijeni mod i čekati proizvođača vrijeme kada će ispraviti greške ili zamijeniti staru bateriju. Jedino je bila preporuka HALMED-a da se ne preporuča zamjena baterije, nego da se čeka ispravak softvera, jer je rizik zamjene baterija veći nego rizik čekanja ispravka softverske greške. U predmetnom slučaju postojala je opasnost od sinkope zbog softverske greške, a da li je bila fibrilacija atrija ili eskejp ritam, nije mu poznato. Do siječnja 2019. Medtronic je zaprimio četiri prijave događaja kod dva bolesnika, gdje su pauze u elektrostimulaciji (tj. prestanak rada stimulatora) bile klinički vidljive zbog ove pogreške u elektronici. U spisu, odnosno dokumentaciji tužitelja ne postoje podaci o tim pauzama elektrostimulaciji (pacing). Bilo je opravdano reprogramiranje, tj. promjena moda po preporuci proizvođača i zbog sigurnosti za pacijenta, a da li su liječnici detaljno ispitivali trajanje pauze (pacing) nema podataka u spisu. Nije dovoljno izvršiti neki zahvat na temelju svog iskustva i poteškoća pacijenta nego su potrebni rezultati dijagnostičkih pretraga.

17. Sud prihvaća iskaze svjedoka HJ i ŠJ, jer su isti međusobno suglasni, logični, životni i uvjerljivi te suglasni sa medicinskom dokumentacijom u spisu.

18. Iskaz tužitelja o tijeku liječenja nije posebno cijenjen jer se radi o osobnom doživljaju samog tužitelja koji je, kao što je već ranije navedeno, nedvojbeno imao tegobe nakon reprogramacije te je njegov strah za vlastito zdravlje i doživljaj samog medicinskog zahvata i daljnjeg tijeka liječenja razumljiv, međutim ne i racionalan jer sama činjenica da je došlo do tegoba nakon reprogramacije i zamjene elektrostimulatora, a koja je po njegovom mišljenju bila bespotrebna, ne znači da je isto posljedica liječničke pogreške.

19. Iako je tužitelj u svom iskazu negirao da je informiran o svom stanju i tijeku liječenja, on ipak navodi da mu je dr. Š pojasnio da je pozvan na izvanrednu kontrolu radi reprogramiranja ugrađenog elektrostimulatora u DVIR mod. Nadalje, da je liječniku dr. NJ rekao da bi najbolje bilo da ga vrati na onaj početni mod točnije DDD time da mu je liječnik pojasnio da to nije moguće već da ima dvije mogućnosti, a te mogućnosti su ili zamjena generatora ili da i dalje trpi bolove i ove tegobe koje ima tako dugo dok proizvođač "popravi to nešto", a to je 5, 6 mjeseci. Liječnik mu je rekao na upit da je njegova preporuka da se izvadi generator i stavi novi.

20. Dakle, sam tužitelj potvrđuje kao što su iskazivali i svjedoci, da su ga informirali o zdravstvenom stanju i tijeku liječenja, a tužitelj je i potpisao suglasnosti za zahvate, što je sam potvrdio te dodatno naveo da se ne sjeća da li mu je netko nešto dodatno kod potpisivanja suglasnosti pojašnjavao.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Josipa Vincelja i to stoga što smatra da je dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a svojim usmenim očitovanjima nakon uvida u iskaze svjedoka liječnika kliničara, vještak je u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonio prigovore te nakon toga na zadnjem ročištu nije više bilo primjedbi.

22. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja ističe se da na temelju čl. 261. st. 3. ZPP-a, ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

23. Prema mišljenju ovog suda u provedenom vještačenju vještaka prof.prim.dr.sc. Josipa Vincelja nema niti proturječnosti niti nedostataka, a niti postoji osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja budući je isti detaljnim usmenim očitovanjima tijekom postupka na ročištima jasno obrazložio i pojasnio sve nejasnoće, pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP-a te je dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja odbijen, a na zadnjem ročištu za glavnu raspravu nisu ponovno istaknuli taj dokazni prijedlog. Nadalje, sama činjenica da stranka nije zadovoljna vještačenjem ne znači da je isti proturječan i nepravilan, budući vještaci nalaz i mišljenje moraju dati u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, a ne subjektivnih očekivanja stranaka.

24. Svjedoci su iskazali da su tužitelja u potpunosti informirali o svim aspektima njegovog zdravstvenog stanja i tijeka liječenja, da su prema njihovom mišljenju morali tužitelju elektrostimulator iz DDD moda reprogramirati u druge modove te da su bili uključeni u liječenje tužitelja te su zbog prisutnih tegoba kod tužitelja iznijeli svoje mišljenje o potrebi zamjene generatora, što je i učinjeno.

25. Naime, provedenim vještačenjem je utvrđeno da se tužitelju elektrostimulator morao iz DDD moda reprogramirati u druge modove kako je kod tužitelja učinjeno i nije mogao ostati u DDD modu unatoč obavijesti proizvođača, odnosno, nakon obavijesti proizvođača, što su tvrdili i svjedoci. Nadalje, sam vještak je naveo da su svjedoci bili uključeni u liječenje tužitelja i oni su svoje mišljenje o potrebi zamjene generatora donijeli na temelju praćenja tužitelja i na temelju svojeg kliničkog iskustva. Kada je vještak radio pisani nalaz i mišljenje za potrebe suda, radio ga je na temelju medicinske dokumentacije koja je bila u spisu u kojem nije bilo detaljnog opisa ove problematike kod tužitelja, a što su iskazali svjedoci. Stoga je vještak na zadnjem ročištu od 19. svibnja 2025. zaključio da je liječenje tužitelja moguće na dva načina:

-ili čekati reprogramiranje i ispravak softverske greške uz subjektivne poteškoće koje navodi tužitelj,

-ili zamijeniti generator, a ne čekati reprogramiranje odnosno ispravak softverske greške elektrostimulatora.

Smatra da je i jedan i drugi način liječenja ispravan, a koji će se način liječenja odabrati ovisi o liječniku koji kontrolira i prati bolesnika, o subjektivnim poteškoćama bolesnika, o kvaliteti života bolesnika, odnosno o rizicima i koristi jednog i drugog načina liječenja. U ovom slučaju smatra da se ne radi o liječničkoj pogrešci. Postupanje liječnika je bilo ispravno, od dva modaliteta liječenja oba su ispravna, oni su izabrali jedan od njih.

26. Zaključno, na osnovu svega prethodno izloženog, proizlazi da je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da od strane djelatnika II. tuženika kao osoba koje su liječile tužitelja nije dokazana liječnička pogreška ili propust za koji bi postojala odgovornost II. tuženika, a koja bi bila osnova za naknadu štete tužitelju u ovom predmetu. U pogledu primjeni odredbi čl. 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine br. 169/04, 37/08) utvrđeno je da je tužitelj kao pacijent bio obavještavan o svom zdravstvenom stanju te o svim posljedicama koje mogu nastati nakon što se podvrgne medicinskim zahvatima, pri tome u pogledu navedenog isti je potpisao odgovarajuću suglasnost u smislu čl. 16. Zakona o zaštiti prava pacijenata.

27. Dakle, u liječenju tužitelja nije bilo propusta djelatnika II. tuženika, odnosno isti je izveden u skladu sa pravilima struke i poštujući načela propisana čl. 2. Zakona o liječništvu (Narodne novine br. 121/03 i 117/08), a nastale tegobe, iako neugodne za tužitelja, nisu posljedica propusta djelatnika II. tuženika, pa stoga ne postoji odgovornost II. tuženika te time niti I. tuženika kao osiguravatelja II. tuženika za naknadu štete tužitelju u smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) te je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

28. Ostali priloženi i provedeni dokazi, posebno provedeno vještačenje po vještacima Gordanu Makariću i Miroslavu Krpanu, nisu posebno cijenjeni jer isti nakon zadnjeg ročišta za glavnu raspravu više nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka.

30. Slijedom navedenog, II. tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška plaćenih predujmova za pristup vještaka na ročišta u iznosu od 33,18 eura i 16,59 eura.

31. Stoga je tuženiku valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 49,77 eura, dok je za iznos od 62,50 eura zahtjev odbačen, jer je o naknadi tog dijela troška već odlučeno pravomoćnim rješenjem pols.br. Pn-421/2020- 44 od 14. lipnja 2024. sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a te o istome sud ne može ponovno odlučivati.

32. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu dana 02. srpnja 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana