1

Poslovni broj: Kž-749/2024-7

 

Poslovni broj: Kž-749/2024-7

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih E. B. i A. B. zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i optuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj K-323/2024-26 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I/              U povodu žalbe optužene A. B., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda i sudi:

 

Optužena A. B., s podacima kao u pobijanoj presudi,

 

oslobađa se od optužbe

 

              da bi 6. veljače 2024. oko 17:15 sati u N., u cilju da se materijalno okoristi ilegalnim prebacivanjem stranih državljana, za neutvrđeni novčani iznos, zajedno i po prethodnom dogovoru na način da je E. B. upravljao teretnim vozilom R. M., reg. oznaka … (P.), u kojem se optužena A. B. nalazila kao suvozačica, te prevozila 12 osoba i to tri državljana T. s potvrdama o registraciji tražitelja međunarodne zaštite i koji se ne smiju kretati izvan područja Republike Hrvatske, a koje je prevozila u smjeru Republike Njemačke i 9 ilegalnih migranata državljana K. koji su prethodno mimo granične kontrole došli na područje Republike Hrvatske u kojoj su nezakonito boravili, i koje je prevozila u smjeru S. i I., a koje je sve osobe istog dana prethodno preuzela u teretno vozilo oko 16:15 sati u Z., sve dok u tome nije spriječena od strane policijskih službenika,

 

dakle, iz koristoljublja omogućila i pomogla drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj i s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno ući u drugu državu članicu Europske unije, poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma,

 

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.

 

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na optuženu A. B. padaju na teret proračunskih sredstava.

 

I./              Na temelju čl. 556. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) od optužene A. B. oduzima se mobitel …, bijele boje, nepoznatog I. broja, koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

 

III/              Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda odluci o kazni na način da se optuženi E. B. za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, po čl. 326. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 6. veljače 2024. pa nadalje.

 

              IV/               U preostalom dijelu odbijaju se djelomično žalba državnog odvjetnika i žalba optuženog E. B. u cijelosti, kao neosnovane i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optužene E. B. i A. B. zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz čl. 326. st. 1. KZ/11 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je ovaj Zakon objavljen zajedno sa svojim izmjenama i dopunama). Optuženicima je po čl. 326 st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca, svakome.

 

1.1.              Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženicima je uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 6. veljače 2024. pa nadalje.

 

1.2.              Na temelju čl. 79. st. 2. i 6. KZ/11 od optuženika su oduzeti mobiteli, pobliže označeni u izreci, za koje je određeno da postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Optuženom B. vraćeno je privremeno oduzeto teretno vozilo R. M. poljskih registarskih oznaka …, prometna dozvola serijskog broja … i ključ, dok je optuženoj B. vraćen mobitel …, plave boje, nepoznatog I. broja.

 

1.3.              Na temelju čl. 148. st.1. i 6. ZKP/08 optuženici su obvezani na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 za nagradu i nužne izdatke postavljenih branitelja o čemu će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje, odnosno optužena B. je dužna platiti iznos od 1.906,25 EUR koji je već isplaćen branitelju po službenoj dužnosti, dok su optuženici oslobođeni plaćanja paušalne svote iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08.

 

2.              Protiv presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s žalbenim prijedlogom za preinakom pobijane presude i osudom optuženika na kazne zatvora u duljem trajanju, odnosno ukidanjem pobijane presude i vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1.              Žali se optuženi E. B. po braniteljici V. M., odvjetnici, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na blažu kaznu.

 

2.2.              Žali se i optužena A. B. po branitelju M. U., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odluke o kazni i o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu.

 

3.              Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbe optuženika, niti su optuženici odgovorili na žalbu državnog odvjetnika.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

 

4.1.              Optužena A. B. je u žalbi zatražila obavijest o drugostupanjskoj sjednici, pa je održana javna drugostupanjska sjednica na kojoj su putem video linka s Zatvorom u Zagrebu sudjelovali optuženici i braniteljica optuženog B. V. M., odvjetnica, uz učešće tumača za ruski jezik R. B., dok su u sudnici ovog suda bili neposredno prisutni zamjenica županijske državne odvjetnice B. Kelemenić i branitelj optužene B., M. U., odvjetnik.

 

5.              Žalba optužene A. B. dala je povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti, žalba državnog odvjetnika osnovana je djelomično u odnosu na optuženog B. po osnovi žalbe zbog odluke o kazni, dok žalba optuženog B. nije osnovana.

 

6.              Optužena A. B. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 parafrazirajući tu odredbu. Ovo obrazlaže tvrdnjom kako prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju kojih je razloga utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo i koje je točno radnje počinjenja kaznenog djela poduzela, jer njezina uloga u počinjenju djela nije bila odlučujuća. Ovime se žaliteljica stvarno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i posredno, povrede kaznenog zakona, koju potonju žalbenu osnovu ne ističe u podnijetoj žalbi, ne i zbog bitne povrede koja nije ostvarena u pobijanoj presudi. Ispitujući, stoga, pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe optuženika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje koje od bitnih postupovnih povreda u pobijanoj presudi na postojanje kojih pazi po službenoj dužnosti.

 

-          odluka u odnosu na optuženu A. B.

 

7.              Ova žaliteljica ne žali se zbog povrede kaznenog zakona pa ona stoga nije mogla biti prihvaćena, već je u povodu te žalbe po službenoj dužnosti preinačena pobijana presuda jer je u pobijanoj presudi povrijeđen kazneni zakon na štetu žaliteljice iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08.

 

7.1.              Optužena A. B. proglašena je krivom kao supočiniteljica kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 zajedno s optuženim E. B., a njezina supočiniteljska uloga opisana je na slijedeći način: „u cilju da se materijalno okoristi ilegalnim prebacivanjem stranih državljana, za neutvrđeni novčani iznos, zajedno i po prethodnom dogovoru na način da je E. B. upravljao teretnim vozilom R. M., reg. oznaka … (P.), u kojem se optužena A. B. nalazila kao suvozačica, te prevozila 12 osoba“. Odredbom čl. 36. st. 2. KZ/11 određeno je da su supočinitelji više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela. Iz ovako stiliziranog opisa vidljivo je kako je optuženi B. kao vozač primio u automobil 12, što tražitelja međunarodne zaštite, što migranata, koje je prevozio, dok je za optuženu B. označeno da je sjedila na mjestu suvozača i na taj način u automobilu prevozila te osobe. I dok se u razlozima pobijane odluke jasno navodi koju je radnju počinjenja kaznenog djela počinio optuženi B., u pogledu optužene B. (toč. 8. obrazloženja) navode se razlozi da je optuženica priznala kazneno djelo, da je supočinitelj i da je djelo počinila s izravnom namjerom, nakon čega se prepisuju pravni i zakonski opis kaznenog djela u pitanju. Nema niti jednog razloga izloženog u smislu čl. 35. st. 2. KZ/11 koji bi opisao koju je točno radnju počinjenja kaznenog djela ili bitan doprinos počinjenju istoga poduzela optužena B.. Optuženi B. je kao vozač automobila zaustavio isti i primio u vozilo 12 osoba te nastavio vožnju do mjesta zaustavljanja od strane policije, a tu radnju primanja u vozilo i posebno prijevoza, životno je logično, nije mogla poduzeti i optužena B. na suvozačkom mjestu. Izreka pobijane presude ne sadrži opis supočiniteljstva optužene B. u radnji počinjenja kaznenog djela niti opis njezinog bitnog doprinosa, a takvu izreku ne pojašnjavaju niti dani razlozi u pobijanoj presudi. To što je u mobitelu optuženice pretragom pronađena komunikacija koja upućuje na njeno sudjelovanje u pregovorima o prijevozu, primanju uputa, kao i video zapis s prikazom izgleda osoba koje su se nalazile u vozilu kojim je upravljao optuženi B., bez opisivanja u činjeničnom opisu, odnosno davanjem ikakvih razloga u tom pravcu koji bi pojasnili supočiniteljsku/sudioničku ulogu optuženice, ne dovodi do utvrđenja da je ista imala supočiniteljski doprinos u kaznenom djelu. Supočiniteljstvo je potrebno opisati u činjeničnom opisu točnim navođenjem radnji koje je optuženik poduzeo i davanjem razloga kojima se utvrđuje takav supočiniteljski doprinos, što u konkretnoj pobijanoj presudi izostaje. Zbog toga je ovaj sud drugog stupnja utvrdio da je na štetu optuženice u pobijanoj presudi povrijeđen kazneni zakon u pitanju iz čl. 469. toč. 1. KZ/11 jer djelo koje je opisano u činjeničnom opisu ne predstavlja kazneno djelo u odnosu na optuženicu, pa je stoga preinačena pobijana presuda i optuženica je oslobođena od optužbe.

 

7.2.              U odnosu na mobitel X. R. koji je privremeno oduzet od optuženice, iako je donijeta oslobađajuća presuda, valjalo je po čl. 556. st. 1. ZKP/08 oduzeti isti i odrediti da taj predmet postaje vlasništvo Republike Hrvatske po čl. 79. KZ/11 jer se radi o predmetu uporabljenom za počinjenje kaznenog djela, jer je prema sadržaju pretrage mobitela, isti korišten za dogovor za počinjenje djela i primanje uputa za počinjenje djela.

 

7.3.              Odluka o trošku postupka u odnosu na optuženu B. zasniva se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08.

 

-          odluka u odnosu na optuženog E. B.

 

8.              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u odnosu na optuženog B. u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

8.1.              U odnosu na ovog optuženika državni se odvjetnik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je ovaj optuženik priznao počinjenje kaznenog djela pa da je time doprinio bitno bržem i ekonomičnijem okončanju ovog postupka. Nadalje, državni odvjetnik smatra da je optuženiku trebalo cijeniti da je prevozio 21 „migranta“ (očita greška u pisanju jer je optuženik prevozio 12 osoba) kao znatniju kriminalnu količinu, ali i radnje poduzete u pripremi prijevoza, dolazak iz L. u Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela, pa da stoga kazna pri donjem minimumu propisane kazne ne odgovara zahtjevima svrhe kažnjavanja u posebnom, niti općem smislu. Ovdje se ukazuje i na brojnost činjenja istovrsnih kaznenih djela s mogućim učinkom na sigurnost Republike Hrvatske, odnosno država članica EU. Time se državni odvjetnik stvarno žali zbog odluke o kazni u odnosu na ovog optuženika, ne i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.2.              U pogledu odluke o kazni, optuženi B. ističe kako je prvostupanjski sud izgubio iz vida brojne olakotne okolnosti i da mu je izrekao prestrogu kaznu zatvora. Ovaj žalitelj ukazuje na to da se on izjasnio krivim nakon što je shvatio značenje protupravnog postupanja, da ima problema s zdravstvenim stanjem o čemu ništa nije govorio tijekom postupka, niti je ova tvrdnja na bilo koji način obrazložena ili dokumentirana u žalbi, da nikada nije kažnjavan i da se u počinjenje djela upustio zbog loše materijalne situacije. Slijedom navedenoga ovaj žalitelj predlaže izricanje blaže kazne.

 

9.              Državni odvjetnik je djelomično u pravu, dok optuženik nije. Prvostupanjski je sud optuženiku ispravno vrednovao olakotnim priznanje kaznenog djela, jer se ovaj optuženik očitovao kako se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, no tu je okolnost precijenio. Naime, optuženik je zatečen u počinjenju kaznenog djela pa njegovo priznanje, uz okolnost zatjecanja u počinjenju djela, ali i sadržaj pretrage mobitela, nema posebno značenje u pogledu ubrzanja kaznenog postupka i ostvarenja načela ekonomičnosti. U konačnici, u pravu je državni odvjetnik da sadržaj materijalne obrane optuženika nije u skladu s njegovim očitovanjem o krivnji, pa i ovu okolnost valja sagledati u okviru odredbe čl. 47. KZ/11. Činjenica da je optuženik otac troje punoljetne djece ne predstavlja nikakvu okolnost od značaja za izbor vrste i mjere sankcije, jer odnos roditeljstva ima značenje u smislu potrebe brige, skrbi i uzdržavanja djece, kako bi mogao biti vrednovan kao olakotna okolnost u smislu pozitivnog odnosa prema obiteljskim obvezama. Ista ne predstavlja automatizmom olakotnu okolnost. S druge strane, iako je utvrdio navedene okolnosti, prvostupanjski ih sud propustio ispravno vrednovati kao otegotne i to kriminalnu količinu, okolnosti organiziranja i pripremanja počinjenja kaznenog djela, ali i ispravno vrednovati postupanje optuženika s izravnom namjerom. Optuženik je u Republiku Hrvatsku došao iz L., iznajmivši vozilo za potrebe spornog prijevoza migranata, u okviru organiziranog poduhvata jer su migranti primili poruke s izgledom konkretnog vozila i lokacijom preuzimanja na prijevoz, a prevozio je 12 migranata. Time je djelo počinjeno sa značajnijom kriminalnom količinom, na postojanje izravne namjere upućuju podaci o internetskoj pretrazi značenja prijevoza migranata i kaznenopravnim reperkusijama takvog ponašanja, što kaznenom djelu optuženika daje veće značenje. Osim toga valja voditi računa i o potrebi generalno preventivnog djelovanja osude počinitelja ovog raširenog kaznenog djela na području Republike Hrvatske, s svrhom odvraćanja mogućih počinitelja. Uzimajući u obzir navedeno, ovaj je sud drugog stupnja, djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačio pobijanu presudu u odnosu na optuženog B. u odluci o kazni i po čl. 326. st. 1. KZ/11 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci. Ovakvom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u odnosu na optuženika.

 

9.1.              S druge strane, istom argumentacijom kao pod 9., valja navesti kako optuženik nije u pravu kada pobijanu presudu napada u pogledu odluke o kazni. Priznanje optuženika vrednovano je sukladno njegovom stvarnom značenju, kao i roditeljstvo, koje uopće ne predstavlja olakotnu okolnost. Pitanje zdravstvenog stanja optuženika nije se uopće pojavilo tijekom rasprave do njenog zaključenja, a niti je obrazloženo, niti dokumentirano u žalbi. Isto će eventualno, ako se radi o ozbiljnijoj akutnoj bolesti ili znatnijem pogoršanju kronične bolesti imati učinak na izdržavanje kazne prema propisima o izvršavanju kazne zatvora. Optuženiku je olakotnim vrednovan izostanak podataka o ranijoj kažnjavanosti u smislu ranijeg života u skladu s propisima, ali ova okolnost, kraj utvrđenih i ispravno vrednovanih otegotnih okolnosti nema toliko značenje kod izbora vrste i mjere kazne. Iz tih razloga, ali i slijedom prihvaćene argumentacije državnog odvjetnika, žalba optuženog B. nije osnovana.

 

10.              Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I/-III/ izreke na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 u povodu žalbe optužene B., po službenoj dužnosti i djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika; odluka pod toč. IV/ izreke temelji se na odredbi čl. 482. ZKP/08 na temelju utvrđenja da su žalbe državnog odvjetnika djelomično i optuženog B. u cijelosti neosnovane.

 

U Varaždinu 10. prosinca 2024.