1

Poslovni broj: Kž-563/2024-7

 

Poslovni broj: Kž-563/2024-7

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.,114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: K-380/2024-28 od 3. srpnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Varaždinu Darka Galića, optuženika M. K., zamjenice branitelja, K. S., odvjetnice i tumača za turski jezik D. B.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi M. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

 

1.1.              Optuženik je osuđen na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci, a na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme uhićenja od 26. veljače 2024. pa nadalje.

 

1.2.              Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženog M. K. oduzet je mobitel S., sive boje, privremeno oduzet od optuženika.

 

1.3.              Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih troškova branitelja po službenoj dužnosti.

 

2.              Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju H. B., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženiku izrekne uvjetnu osudu ili „podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu“.

 

3.              Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, a odgovor na žalbu je dostavljen optuženiku i branitelju.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5.              Optuženik je u žalbi zatražio održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, pa je održana javna drugostupanjska sjednica u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Varaždinu, optuženika, zamjenice branitelja i tumača za turski jezik.

 

6.              Žalba optuženika nije osnovana.

 

7.              Iako se optuženik izrijekom žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu ni na koji način ne obrazlaže. Ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.

 

8.              Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu, s obzirom da se izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo, prema čl. 464. st. 7. ZKP/08, žalitelj ne može isticati. Pod istu žalbenu osnovu podvodi se i istaknuta tzv. Neizravna povreda kaznenog zakona, pa se žalitelj stvarno ne žali po toj žalbenoj osnovi.

 

9.              Žalitelj se žali zbog odluke o kazni tvrdnjom da mu je izrečena prestroga sankcija, s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, pri čemu tvrdi da mu prvostupanjski sud nije cijenio dovoljno olakotnim okolnosti priznanja kaznenog djela, izraženog kajanja i žaljenja, utjecaja priznanjem na kratkoću trajanja kaznenog postupka i da je otac malodobnog djeteta o kojem skrbi. Žalitelj ističe kako mu je prvostupanjski sud precijenio značenje utvrđenih otegotnih okolnosti i da mu je ispravnom ocjenom svih okolnosti valjalo izreći uvjetnu osudu.

 

10.              Prvostupanjski je sud optuženiku cijenio olakotnim priznanje počinjenja kaznenog djela, na koji način je doprinio bržem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje, neosuđivanost i činjenicu da je otac maloljetnog djeteta. Otegotnim mu je cijenjena iznimna društvena opasnost počinjenog kaznenog djela, kriminalna količina i sudjelovanje u prijevozu migranata koji je visoko organiziran i iznimno lukrativan za sudionike u lancu prijevoza. Zaključak je prvostupanjskog suda da je optuženiku na temelju stupnja krivnje, utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti i jačine ugrožavanja zaštićenog dobra, a uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja, potrebno izreći kaznu zatvora, ali u trajanju pri donjoj granici propisane kazne.

 

11.              Što se tiče žalbene tvrdnje da optuženiku nije dostatno vrednovano olakotnim okolnosti priznanja, žaljenja i kajanja, neosuđivanosti, osobnih i obiteljskih prilika, valja odgovoriti da te okolnosti, prema stajalištu ovog suda drugog stupnja jesu dostatno vrednovane i da u cjelovitoj ocjeni svih okolnosti iz čl. 47. KZ/11 iste trebaju rezultirati upravo kaznom kakva je i izrečena optuženiku. Žalitelju je izrečena gotovo minimalna kazna za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 za koje je zapriječen raspon kazne zatvora od 1 do 8 godina.  Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je precijenjeno značenje iznimne društvene opasnosti kaznenog djela u pitanju, kao i potreba ostvarenja generalne prevencije osudom optuženika i izricanjem kazne zatvora. Naime, optuženik je proglašen krivim za prijevoz 6 osoba koje nemaju pravo boravka u Republici Hrvatskoj, što predstavlja značajnu kriminalnu količinu konkretnog kaznenog djela. Dakle, radi se o većoj jačini ugrožavanja zaštićenog dobra – javnog reda, konkretnim djelom. Radi se i o pojačanoj društvenoj opasnosti ovog, posebno raširenog kaznenog djela, koju okolnost treba sagledati i u okviru opće preventivne svrhe izricanja kaznene sankcije – utjecaja na druge da ne čine kaznena djela. Osim toga optuženik je, prema vlastitim navodima, došao u Republiku Hrvatsku radi rada „na crno“, dakle nelegalne aktivnosti, upustio se u počinjenje predmetnog kaznenog djela, za što treba snositi i odgovarajuću posljedicu. Iz tih razloga ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i cijenio sve olakotne i spomenute otegotne okolnost, pa je kazna koja je izrečena, u cijelosti sukladna kako stupnju krivnje, tako i tim okolnostima, ali i svrsi kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.

 

12.              Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba optuženog M. K. nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.

 

U Varaždinu 10. prosinca 2024.