1

Posl. br. Gž-2101/2021-2

 

 

              Posl. br. Gž-2101/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja A. D. pok. K. iz K. G., OIB: ..., zastupan po J. D., odvjetnici iz K. S., protiv protustranke F. D. iz S., OIB: ..., zastupan po A. R., odvjetniku iz S., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. R1-60/09 od 02. kolovoza 2021., dana 02. prosinca 2024. 

 

 

r i j e š i o j e

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu pod posl. br. R1-60/09 od 02. kolovoza 2021. u točci II) izreke.

 

II              Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu pod posl. br. R1-60/09 od 02. kolovoza 2021. u točkama I), III) i IV) izreke i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem u točci I) izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja da se geometrijskom diobom na nekretninama označenima kao čest. zgr. 132, čest. zgr. 142/1, čest. zem. 336/2, čest. zem. 914/1, čest. zem. 916/1, čest. zem. 1102/6, sve k.o. K. G., upisane u Posjedovnom listu 1026 k.o. K. G., te čest. zem. 6641 (ranije oznake čest. zem. 1187) zk.ul. 2549 k.o. K. S. i čest. zem. 899 (ranije oznake čest. zem. 5416) zk.ul. 2548 k.o. K. S., provede postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na način da predlagatelju i protustranci pripadnu u vlasništvo dijelovi navedenih nekretnina u jednakoj vrijednosti. Nadalje toč. II) izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja da se u predmetnom razvrgnuću obuhvati i pravo korištenja grobnog mjesta oznake D02-04 na groblju G. o. m. u K. G. koja je suvlasništvo predlagatelja i protustranke svakoga za 1/2 dijela. Također je toč. III) izreke razvrgnuto suvlasništvo stranaka na predmetnim nekretninama na način da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeliti na način da predlagatelju A. D. pripadne 1/2 postignute vrijednosti, a protustranci F. D. pripadne 1/2 postignute vrijednosti, dok je toč. IV) izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2.              Protiv citiranog rješenja žalbu podnose obje stranke iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), a koji propis se na odgovarajući način primjenjuje sukladno odredbi čl. 11. Zakona o vanparničnom postupku ( Službene novine Kraljevine Jugoslavije br. 45/1934 i NN 73/91 ). 

3.              Predalagatelj u žalbi u bitnom navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi kako su tijekom postupka izrađeni Nalazi i mišljenja vještaka građevinske struke M. T. i J. Š., a koji da su oboje dali plan podjele predmetnih nekretnina, odnosno da je fizička/geometrijska dioba svih nekretnina koje su predmetom postupka moguća. Stoga da nije jasno iz kojeg je razloga sud odbio provesti geometrijsku diobu, obzirom da u svezi iste nije vezan sporazumom stranaka. Navodi i da nije jasno iz kojeg razloga sud smatra da je preduvjet za mogućnost podjele predmetnih nekretnina postojanje parcelacijskog elaborata. Ističe i da je sud trebao odlučiti i o diobi prava korištenja grobnog mjesta, te predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se provede geometrijska dioba predmetnih nekretnina, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4.              Protustranka u žalbi navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je prilikom razvrgnuća suvlasništva nekretnine geometrijskom diobom u odluci potrebno točno odrediti koji fizički dio pojedine suvlasničke nekretnine kao novoformirane čestice pripada pojedinom suvlasniku u skladu s parcelacijskim elaboratom jer da takav stav, sudski postupak razvrgnuća suvlasništva u izvanparničnom postupku čini nepotrebnim i besmislenim. Navodi da je način sudskog razvrgnuća uređen čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV-a ), te da je u konkretnom slučaju sud sukladno paragrafu 2. Zakona o vanparničnom postupku bio dužan po službenoj dužnosti poduzeti radnje kojima bi se omogućila geometrijska dioba, neovisno o prijedlogu stranaka. Navodi i da sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uopće uzeo u obzir odredbu čl. 52. ZV-a, te da je sud na raspolaganju imao sve činjenice, podatke i ovlasti donijeti odluku o razvrgnuću suvlasništva. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5.              Predlagatelj je u odgovoru na žalbu istakao da se načelno slaže s žalbom protustranke u dijelu kojim se osporava donijeta odluka o civilnoj diobi, međutim da se istovremeno izričito protivi žalbenim navodima kojima protustranka pokušava nametnuti svoj prijedlog diobe.

 

6.              Žalba predlagatelja je djelomično osnovana, dok je žalba protustranke u cijelosti osnovana.

 

7.              Predmet ovoga izvanparničnog postupka je sudsko razvrgnuće suvlasničke zajednice više nekretnina i to geometrijskom diobom u smislu odredbe čl. 50. ZV-a.

 

8.              Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

 

              - da iz Posjedovnog lista br. 1026 k.o. K. G. proizlazi da su stranke upisane kao suposjednici u 1/2 dijela na nekretninama označenim kao kč.br. 132, kuća površine 16 m2, kč.br. 142/1, kuća površine 43 m2, kč.br. 336/2, dvor površine 77 m2, kč.br. 914/1, vinograd, površine 923 m2, kč.br. 916/1, oranica, površine 896 m2, kč.br. 916/1, voćnjak, površine 895 m2, kč.br. 916/1, S., dvor, površine 500 m2, kč.br. 916/1, S., zgrada, površine 20 m2, kč.br. 1102/6, G., šuma, površine 303 m2, sveukupno 3673 m2

              - da iz Posjedovnog lista br. 955 k.o. K. S.. proizlazi da su stranke upisane kao suposjednici u 1/2 dijela na nekretninama označenim kao kč.br. 1187, M., O., površine 1518 m2

              - da iz zk.ul. 2549 k.o. K. S. proizlazi da su stranke upisane kao suvlasnici u 1/2 dijela na nekretnini označenoj kao kč.br. 6641, površine 1.319 m2 (ranije 1.511 m2)

              - da iz zk.ul. 2548 k.o. K. S. proizlazi da su stranke upisane kao suvlasnici u 1/2 dijela na nekretnini označenoj kao kč.br. 899, O., pašnjak, površine 2469 m2

              - da je tijekom postupka proveden očevid na licu mjesta i više vještačenja po vještacima geodetske, građevinske i poljoprivredne struke

              - tako da su vještačenjem po vještaku geodetske struke Z. R. identificirane predmetne nekretnine na način da kč.br. 132 i č.zgr. 142/1 u naravi predstavljaju stariju obiteljsku kuću u nizu na anagrafskoj oznaci ...., da kč.br. 336/2 u naravi predstavlja neobrađeni vrt, da je kč.br. 1187 ravne konfiguracije po kojoj prolazi asfaltni put, uz koji se nalazi stambeni objekt anagrafske oznake P. K., da kč.br. 1102/6 u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište svježe pokošeno na kojem se nalaze masline, da kč.br. 914/1 i 916/1 u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište jedinstvene cjeline omeđene starim suhozidima,

              - nadalje da iz procjene vještaka građevinske struke M. T. proizlazi da ukupna vrijednost svih nekretnina bez graditeljskih poboljšica iznosi 6.207.159,08 kn (  844.511,44 eura ), odnosno da 1/2 dijela sveukupne vrijednosti svih nekretnina iznosi 3.103.579,54 kn, dok da ukupna vrijednost svih graditeljskih poboljšica iznosi 56.958,18 kn, pa da ukupna vrijednost svih nekretnina s graditeljskih poboljšicama na njima iznosi 6.264.117,26 kn ( 852.260,85 eura), da je moguća geometrijska dioba predmetne kuće obzirom da ista predstavlja zasebnu stambenu cjelinu koja se sastoji od 2 etaže sa zasebnim ulazima na način da protustranci D. F. pripadne 57/118 dijela ( jednosoban dvoetažni stan na prvom katu), a predlagatelju D. A. 61/118 dijela ( jednosoban dvoetažni stan na drugom katu ), te da se predlaže podjela zemljišta na 2 jednaka dijela izuzev kč.br. 336/2 koja bi pripala u cijelosti predlagatelju A. D. i kč.br. 1102/6 koja bi pripala u cijelosti predloženiku F. D.

              - da iz dopunske procjene vještaka poljoprivredne struke Z. Š. proizlazi da današnja vrijednost poljoprivrednih kultura ( voćke i masline ) koje se nalaze na pojedinim česticama zemlje iznosi 232.385,40 kn,

              - da stranke nisu prihvatile citirana vještačenja, niti postigle sporazum u svezi geometrijske diobe predmetnih nekretnina

              - da je stoga proveden novi očevid na licu mjesta i nova vještačenja po vještacima građevinske struke J. Š., geodetske struke P. Č. i  poljoprivredne struke Ž. A.

              - tako da iz vještačenja građevinske struke J. Š. proizlazi da kč.br. 1187 k.o. K. S. ima površinu od 1.358 m2, da tržišna vrijednost zemljišta iznosi 1.366.795,30 kn ( 179.345,93 eura ), dok da tržišna vrijednosti za zgradu položenu na č.zgr. 132 i 142/1 k.o. K. G. iznosi 925.598,97 kn, odnosno ukupno 2.292.394,27 kn (300.799,67 eura ), da je stambenu zgradu obzirom na obilježja i trenutni način moguće podijeliti na način da predlagatelj dobije u prizemlju ostavu br. 2., 2. kat i potkrovlje, a protustranka u prizemlju ostavu br. 1. i 1. kat, dok da zajednički dijelovi ostanu unutrašnje stubište i hodnik, da prema GUP-u G. K. minimalna površina građevinske čestice iznosi 1.000,00 m2, pa kako da kč.br. 1187 ima u naravi površinu od 1.385,00 m2, to da se ista ne bi mogla dijeliti, dok da bi se obzirom na postojeću prostorno plansku regulativu,  obilježja i trenutni način korištenja stranke mogle biti suvlasnici predmetne čestice u idealnom dijelu i to na način da jednoj od stranaka pripadne sjeverni, a jednoj južni dio čestice

              - da iz vještačenja po vještaku geodetske struke P. Č. proizlazi  da kč.br.  914/1 K.O. K. G. ima evidentiranu površinu od 923 m2, a kč.br. 916/1 K. O. K. G. od 2.311 m2, te da iste u naravi predstavljaju kaskadno zemljište na kojem su većim dijelom zasađene višegodišnje masline, a isto je omeđeno starim kamenim podzidama sa svih strana, da je nakon obrade terenskih podataka i identifikacije granica parcela, izvršen uklop grafičkog dijela Prostornog plana uređenja G. K. kojim je utvrđena namjena predmetnog zemljišta po prostornom planu, a prema kojem su predmetne nekretnine većim sjevernim dijelom položene unutar poljoprivrednog područja, a manjim južnim dijelom unutar građevinskog područja naselja mješovite namjene, te da kč.br. 914/1 ima stvarnu površinu od 873 m2 ( od čega unutar poljoprivrednog područja 491 m2 i unutar građevinskog područja 382 m2), dok da kč.br. 916/1 ima stvarnu površinu od 2.337 m2 ( od čega unutar poljoprivrednog područja 1.704, m2 i unutar građevinskog područja 633 m2), pa da ukupna stvarna površine za obje nekretnine iznosi 3.210 m2

              - da iz procjene vještaka poljoprivredne struke Ž. A. proizlazi da tržišna vrijednost poljoprivrednih poboljšica na k.č. 914/1 i 916/1 i poljoprivrednog zemljišta površine 2.195 m2 ukupno iznosi 453.000,00 kn.

              - da stranke tijekom postupka nisu dostavile dokaze za grobno mjesto.

             

9.              Zaključno sud utvrđuje da je geometrijska dioba način razvrgnuća suvlasničke zajednice kod koje se stvari dijele na čestice na način da se od jedne zemljišne čestice stvaraju nove, koje kao takve tada u cijelosti pripadaju pojedinačnom dotadašnjem suvlasniku, dakle, dobivaju se potpuno dvije zasebne nekretnine, te da po pitanju dopuštenosti geometrijske diobe treba voditi računa o ograničenjima koja proizlaze iz odredbi čl. 160. do 162. Zakona o prostornom uređenju ( NN 153/13). Tijekom postupka stranke da nisu dostavile parcelacijski i geodetski elaborat, niti prijavni list za katastar i za zemljišnu knjigu, niti potvrdu nadležnog područnog ureda za katastar za nijednu nekretninu, a niti su to tijekom postupka predlagale, niti u tom smislu prigovarale provedenim vještačenjima. Stoga da kako predložena podjela ne bi bila provediva u zemljišnoj knjizi, to da nisu ispunjene pretpostavke za geometrijsku diobu istih zbog čega takav prijedlog odbija, te razvrgava suvlasničku zajednicu civilnom diobom. Također odbija i prijedlog da se predmetnim razvrgnućem obuhvati i pravo korištenja grobnog mjesta jer da stranke nisu dostavile nikakav dokaz u odnosu na grobno mjesto.

 

10.              Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

11.              Međutim ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

12.              Naime iz stanja u spisu proizlazi :

              - da predmet razvrgnuća u konkretnom slučaju čini ukupno 8 nekretnina i to kč.br. 132, kč.br. 142/1, kč.br. 336/2, kč.br. 914/1, kč.br. 916/1, kč.br. 1102/6, sve k.o. K. G., te kč.br.  6641 (ranije oznake kč.br. 1187) upisana u zk.ul. 2549 k.o. K. S. i kč.br. 899 (ranije oznake kč.br. 5416) upisana u zk.ul. 2548 k.o. K. S.,

              - da je na kč.br. 132 i 142/1 sagrađena stambena zgrada u povijesnoj jezgri K. G. koja se sastoji od prizemlja, 1. kata, 2. kata i potkrovlja

              - da ostale nekretnine u naravi čine neobrađeni vrt, poljoprivredno zemljište i pašnjak

              - da je tijekom prvostupanjskog postupka provedeno ukupno 6 vještačenja na okolnost identifikacije predmetnih nekretnina i njihovih vrijednosti, te prijedloga diobe

              - da stranke nisu sporazumno odredile način razvrgnuća.

13.              Kod sudskog razvrgnuća sud je u izboru načina razvrgnuća vezan prije svega strogim zakonskim odredbama, zatim sporazumom stranaka ukoliko je isti moguć i dopušten, a potom eventualnim pravom stranke na razvrgnuće isplatom (čl. 50. st. 1. ZV-a ), te tek ako u pojedinom slučaju sud u načinu razvrgnuća nije vezan striktnim zakonskim odredbama, sporazumom stranaka, odnosno pravom na razvrgnuće isplatom, razvrgnuće se provodi na način da se pokretne stvari dijele fizički, nekretnine geometrijski (čl. 50. st. 2. ZVDSP), a suvlasništvo nedjeljivih stvari civilnom diobom (čl. 50 st. 4. ZVDSP).

14.              Razvrgnuće civilnom diobom sud provodi tek ako niti jedan drugi način diobe suvlasništva nije moguć, odnosno tek u slučaju odsutnosti sporazuma stranaka o načinu razvrgnuća,  te u slučaju nemogućnosti razvrgnuća geometrijskom diobom ili uspostavom etažnog vlasništva ( čl. 53. ZV-a ) ili razvrgnuća isplatom ( čl. 51. ) ili razvrgnuća suvlasništva na nekoliko stvari  ( čl. 52. ZV-a ).

 

15.              Iz žalbenih navoda predlagatelja sadržajno proizlazi da isti predlaže razvrgnuće stambene zgrade sagrađene na kč.br.  132 i 142/1  uspostavom etažnog vlasništva u smislu odredbe čl. 53. ZV-a, dok iz žalbenih navoda protustranke proizlazi da isti predlaže razvrgnuće na način da svakom od stranaka pripadne određena stvar u cijelosti razmjerno suvlasničkim dijelovima u smislu odredbe čl. 52. ZV-a. Navedene prijedloge stranke su isticale i tijekom prvostupanjskog postupka. Štoviše tijekom postupka protustranka predlagala je diobu isplatom u odnosu na nekretnine na kojima se nalazi sagrađena stambena zgrada ( list 158-159 spisa ), dok su i vještaci u svojim prijedlozima diobe isticali mogućnost razvrgnuća isplatom.

 

16.              U svezi navedenih prijedloga sud tijekom postupka nije utvrdio odlučne činjenice za donošenje odluke o razvrgnuću, unatoč provedenim brojnim vještačenjima.

 

17.              Naime, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o razvrgnuću više nekretnina istodobno, te obzirom da su vještaci građevinske struke dali prijedlog etažne diobe stambene zgrade, to je prvostupanjski sud tijekom postupka bio dužan utvrditi da li u konkretnom slučaju u odnosu na nekretnine označene kao kč.br. 132 i 142/1 na kojima je sagrađena stambena zgrada postoje pretpostavke iz čl. 73. st. 3. i 4. ZV-a  za uspostavom vlasništva posebnog dijela ( uporabna dozvola iz koje je razvidno da je zgrada izgrađena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, odnosno potvrda da posebni dijelovi predstavljaju samostalne uporabne cjeline ), dok je u odnosu na ostale nekretnine bio dužan nedvojbeno utvrditi da li se iste mogu parcelirati, odnosno ukoliko ne mogu da li u odnosu na iste postoje pretpostavke za primjenu odredbe čl. 51. ili 52. ZV-a.

 

18.              Navedene odlučne činjenice tijekom prvostupanjskog postupka nisu utvrđene jer iz priložene dokumentacije i sačinjenih nalaza vještaka građevinske struke nije  razvidno da li u odnosu na stambenu zgradu uopće postoje naprijed navedene zakonske pretpostavke za uspostavom vlasništva posebnog dijela, dok iz sačinjenih nalaza vještaka geodetske struke nije razvidno da li se ostale nekretnine mogu parcelirati.

 

19.              Pri tom valja istaknuti da je razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva dopušteno i u situaciji kada nema sporazuma suvlasnika, odnosno ono se može nadomjestiti odlukom suda. Naime u smislu odredbe čl. 71. st. 1. ZV-a vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom, te je upravo smisao odredbe o sudskom razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostaviti etažno vlasništvo ako netko od suvlasnika bez valjanog razloga osujećuje provedbu etažiranja.

20.              Također valja istaknuti da nisu osnovani žalbeni navodi stranaka u svezi parcelacije nekretnina jer je za donošenje odluke o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina geometrijskom diobom potrebno provesti odgovarajući postupak u kojem bi se ispitala i raspravila mogućnost formiranja novih čestica (parcelacija) koje bi pripale strankama koje sudjeluju u postupku razvrgnuća, dok je za stjecanje vlasništva na posebnom dijelu nekretnine potrebno provesti postupak u kojem bi se utvrdilo može li se u skladu sa odgovarajućim zakonskim odredbama (uvjetima) uspostaviti etažno vlasništvo.

21.              Naime, geometrijska dioba nekretnine, provodi se tako da sud određuje da svakom suvlasniku pripadne neka stvar ili skupina stvari, razmjerno veličini suvlasničkog dijela, te sud u odluci o diobi suvlasništva morati točno navesti koji će fizički dio pojedine suvlasničke nekretnine pripasti pojedinom suvlasniku kao novoformirane čestice u skladu s parcelacijskim elaboratom i to na način da se takva odluka može provesti u odgovarajućem javnom upisniku ( katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi ) budući da u smislu odredbe čl. 55. ZV-a svaki suvlasnik koji je sudjelovao u diobi suvlasništva stječe na temelju pravomoćne odluke o razvrgnuću pravo vlasništva izvodeći ga iz onog svojeg suvlasničkog dijela s kojim je sudjelovao u razvrgnuću, a koji će mu istodobno prestati.

 

22.              Stoga ukoliko se parcelacija zemljišta ne može izvršiti na način da se osnuje nova samostalna pojedinačna zemljišna (katastarska) čestica ili ukoliko nije moguća uspostava etažnog vlasništva, tada takva nekretnina niti ne može biti objektom samostalnog prava vlasništva.

23.              Isto tako nisu osnovani niti žalbeni navodi stranaka u svezi postupanja suda po službenoj dužnosti jer u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina geometrijskom diobom sud nije dužan (nije ovlašten) naložiti vještaku mjerniku izradu prijavnog lista radi mogućnosti provedbe rješenja o razvrgnuću, a pogotovo ne po službenoj dužnosti ( stav VS RH, Rev 1121/15-2 od 23.01.2018.).

 

24.              Slijedom navedenog prvostupanjski sud će u cilju potpunog i pravilnog činjeničnog stanja u nastavku postupka utvrditi, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, da li u konkretnom slučaju u odnosu na nekretnine označene kao kč.br. 132 i 142/1 na kojima je sagrađena stambena zgrada postoje pretpostavke iz čl. 73. st. 3. i 4. ZV-a  za uspostavom vlasništva posebnog dijela, te ukoliko postoje provesti će dopunu građevinskog vještačenja na okolnost etažne diobe.

25.              Također će prvostupanjski sud dopunskim očitovanjem vještaka geodetske struke nedvojbeno utvrditi da li u odnosu na ostale nekretnine postoji mogućnost parcelacije ( osnivanje novih katastarskih čestica ), te ukoliko ne postoji razmotriti da li postoji mogućnost razvrgnuća isplatom u smislu čl. 51. ZV-a ili razvrgnuća da svakom od stranaka pripadne određena stvar u smislu čl. 52. ZV-a vodeći pri tom računa o potrebama stranaka.

26.              Tek ukoliko niti jedan od prethodno navedenih načina razvrgnuća nije moguć, tada će sud odrediti civilno razvrgnuće.

27.              Kako je sud prvog stupnja propustio utvrditi odlučne činjenice za donošenje odluke o razvrgnuću, te razmotriti načine razvrgnuća u smislu odredbe čl. 51., čl. 52. i čl. 53. ZV-a, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točci II) izreke ovog rješenja.

28.              Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za razvrgnućem prava korištenja grobnog mjesta.

 

29.              Naime, prema čl. 2. Zakona o grobljima ( NN 19/98, 50/12, 89/17 ) grobovi su komunalni objekti u vlasništvu lokalne samouprave odnosno G. Z.. na čijem se području nalaze. Nadalje odredbom čl. 13. st. 1. navedenog zakona propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu, te o tome donosi rješenje, dok je čl. 15. propisano da korisnik grobnog mjesta ima pravo ukopa, da je pravo korištenja groba nasljedivo i da se može ustupiti trećim osobama, te da se oprema i uređaji groba izgrađeni na grobu smatraju nekretninom.

30.              Iz citiranih odredbi proizlazi da pravo korištenja grobnog mjesta nije stvarno pravo na zemljištu groblja već subjektivno imovinsko pravo sui generis koje se ostvaruje uz uvjet plaćanja naknade. Također proizlazi da pravo korištenja grobnog mjesta uključuje pravo posjedovanja, uporabe i korištenja za točno određenu namjenu, također i pravo raspolaganja koje podrazumijeva prijenos nasljeđivanjem ili ustupanjem drugoj osobi, te to pravo u tim granicama  uživa zaštitu.

31.              S druge strane prema odredbi čl. 30. st. 1. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U tim granicama vlasnik ima među ostalim pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

32.              U konkretnom slučaju predlagatelj zahtjeva razvrgnuće sukorisništva grobnog mjesta geometrijskom diobom koja podrazumijeva diobu grobnog mjesta kao nekretnine na dvije nove fizički i pravno samostalne cjeline, a na takvu vrstu raspolaganja ovlašten je prema odredbama ZV samo (su)vlasnik nekretnine, a ne i nositelj prava (su)korištenja zahtjevom, čime u biti zahtjeva da mu se dopusti raspolaganje grobnim mjestom koje prelazi granice prava raspolaganja koje imaju kao nositelj prava korištenja na  grobnom mjestu kao nekretnini u vlasništvu druge osobe.

33.               Stoga se pravo korištenja grobnog mjesta ne može  razvrgavati primjenom odredbi ZV-a jer je riječ o takvom raspolaganju nekretninom za koje su sukladno odredbi čl. 47. toga Zakona ovlašteni samo njeni suvlasnici.

34.              Obzirom na navedeno primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točci I) izreke ovog rješenja.

                                                        U Rijeci 02. prosinca 2024.                                                                                                                                                                                         

Sutkinja:

Iva Smokvina Dadasović, v.r.