1

                            Poslovni broj: Gž-786/2024-3

 

Poslovni broj: Gž-786/2024-3

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak–Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. b. d.d., Z. (OIB: …), zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8410/2019-37 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I/Prihvaća se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8410/2019-37 od 15. ožujka 2024. u toč.I.- i toč.II. izreke pa se predmet u tim  dijelovima vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II/O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u toč.I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi ugovora o kreditu (sklopljenog između tužitelja kao korisnika i pravnog prednika tuženika kao kreditora) od 19. travnja 2007. u dijelu ugovorene redovne kamate koja je promjenjiva prema odluci kreditora i u dijelu ugovorenog tečaja CHF/kn na dan plaćanja obveza korisnika te radi isplate po osnovi ništetnih ugovornih odredbi preplaćenih novčanih iznosa u visini od 44.594,99 Eur. Toč.II. izreke tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 8.000,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nepobijanom toč.III izreke odbijen je zahtjev tuženika radi naknade troškova postupka preko dosuđenih u toč.II. izreke.

 

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se  ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom  odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom da je preinači, obzirom da su provedeni svi tijekom postupka predloženi dokazi te da prihvati tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 10/4 i naknadu po Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 250,00 Eur te izdatak s osnova pristojbene obveze na odgovor na žalbu u daljnjem iznosu od 60,40 Eur. U bitnome smatra da je  prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako je riječ o ugovoru koji je sklopljen u svrhu profesionalne djelatnosti - financiranja poslovnog prostora pa tužitelj nije bio u ovisnom položaju niti slabija ugovorna strana slijedom čega je i tužitelj u ispunjavanju svojih obveza trebao postupati sa povećanom pažnjom koja se od njega u pravnom prometu zahtijeva u smislu odredbe čl. 10. stav. 2. ZOO-a.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Naime, obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od činjeničnog obrazloženja predmetne tužbe – da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika – H. A.-A.-B. dana 19. travnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 106-50/2007 za kupnju poslovnog prostora u iznosu od 113.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, na rok otplate od 20 godina, da je na dan sklapanja Ugovora redovna kamata iznosila 6,75% godišnje no da se ista tijekom ugovornog razdoblja mijenjala sukladno jednostranim odlukama tuženika, da je tužitelj predmetni kredit otplatio 2015., te da mu prije sklapanja predmetnog ugovora nije objašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa, niti da postoji mogućnost da će se tečaj CHF-a toliko povećati u odnosu na kunu, da nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama Ugovora jer su sporne ugovorne odredbe bile sastavni dio standardnog, unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke na sadržaj kojih nije imao utjecaja te da je time narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, a što je protivno odredbama čl.81.Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, te odredbi čl.4., čl.269. i čl.272. Zakona o obveznim odnosima, pozivajući se pri tom na pravni doseg presuda sa pravnim utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa - presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Uz to navodi da su predmetne ugovorne odredbe i protivne odredbama čl.46.stav.2. i čl.51. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj  53/91, 73/91, 3/94, 111/93, i 112/99).

 

5.1. Prosuđujući predmetni obvezno-pravni odnos iz aspekta tuženikovog prigovora – da predmetni ugovor nije potrošački jer je sklopljen u svrhu kupovine poslovnog prostora, a da se posebno uređenje potrošačkih prava odnosi isključivo na ugovore koji su sklopljeni izvan svake profesionalne djelatnosti ili svrhe i neovisno o njoj, s jedinim ciljem zadovoljavanja vlastitih pojedinčevih privatnih potrošačkih potreba, pa da takva zaštita nije opravdana u slučaju ugovora kojeg je cilj profesionalna djelatnost slijedom čega da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenje iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa jer predmetni kredit nije potrošački kredit – prvostupanjski sud je navedeni prigovor našao osnovanim.

 

5.2. Polazeći pri tom od iskaza tužitelja koji je iskazao da je na polukatu zgrade imao poslovni prostor površine oko 60 m2 u kojem i danas kao i tada obavlja svoju poslovnu djelatnost njege i masaže putem svoje firme M. C. d.o.o. , da je obilazio banke sa svrhom iznalaženja kredita u svrhu kupnje poslovnog prostora u podrumskom dijelu iste zgrade, da mu djelatnica banke samo rekla da je  kredit u CHF povoljniji no da mu nije ništa govorila o mogućnosti drastičnog rasta tečaja i kamata za CHF, da je kupljeni poslovni prostor uredio i iznajmio za ugostiteljsku djelatnost, no da je sada prazan, te da nije pročitao ugovor o kreditu jer je zaboravio naočale, a kako mu je bio samo cilj da što prije dobije kredit, da je bio sretan samo da dobije kredit jer mu je bilo bitno da je poslovni prostor u istoj zgradi ispod njegovog poslovnog prostora, tako da nije niti pokušavao pregovarati - prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu odredbe čl.3. ZZP/03 (potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti) i da se stoga ne može pozivati na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pa kako tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji isključivo na proširenom djelovanju granica pravomoćnosti po kolektivnoj tužbi iz članka 502.c ZPP-a i da na okolnosti ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a nije ponudio nikakve dokaze, to je odbio tužbeni zahtjev.

 

6. Prije analize žalbenih navoda tužitelja valja navesti, da iako uvodno u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, da iz sadržaja iste proizlazi da je pobija tek u odbijajućem dijelu sadržanom u toč.I – i u odnosu na odluku o troškovima dosuđenih tuženika iz toč.II. izreke.

 

7. Tužitelj u žalbi osnovano i pravilno ukazuje da je prvostupanjski sud trebao prosuđivati osnovanost konkretnog tužbenog zahtjeva iz aspekta pretpostavaka ništetnosti predmetnih odredbi prema odredbama ZOO-a to više što se na iste tužitelj pozvao već i u tužbi te da ih i prvostupanjski sud reproducira u obrazloženju pobijane presude pa u navedenom žalitelj nalazi ostvarenom proturječnost u razlozima presude, a i u odnosu na stanje spisa, pa time obrazlaže žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a. U tom kontekstu ukazuje i da je prvostupanjski sud ignorirao njegov iskaz u dijelu u kojemu je naveo da je predmetni derutni poslovni prostor u podrumu zgrade u kojemu je imao već poslovni prostor kupio kao fizička osoba kako bi ga preuredio u stambeni prostor, no kako je ubrzo nakon toga započela gradnja C. C. u susjednoj zgradi uslijed koje je došlo do oštećenja na kupljenom prostoru, zbog čega da vodi i sudski postupak, a uslijed „divljanja kredita“ da nije imao novaca da dovrši preuređenje u stambeni prostor, to da je odustao od svoje prvotne namjere te prostor dao u zakup, a što sve da ukazuje da je nastupao kao fizička osoba – potrošač.

 

8. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354stav.2.toč.11. ZPP-a kada obrazlaže da se tužitelj pozvao isključivo na dosege pravnih učinaka presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača pokrenutom po tužbi Udruge potrošač protiv osam banaka između kojih i prednika ovdje tuženika (u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-140/2012) dok činjenica da je tužitelj predmetni kredit podigao u svrhu kupnje poslovnog prostora sama za sebe ne negira njegovo svojstvo potrošača pa je u tom smislu i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

8.1. Navedeno potvrđuje i stajalište Suda Europske unije izraženo u presudi broj C-347/23 u predmetu Zabiton u kojoj je odlučnom određena okolnost – da sklapanje ugovora o kreditu u svrhu ostvarivanja financijske pogodnosti iznajmljivanjem, ne isključuje, sama po sebi takve fizičke osobe iz pojma "potrošač" (istovjetno i presuda Suda EU od 8. lipnja 2023. u predmetu broj C-455/21 u predmetu Lyoness). 

 

8.2. Tome valja nadodati da je nacionalni sud države članice Europske unije dužan tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije i za sve nacionalne sudove država članica obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije, zbog čega je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). No pri tom kao što je prethodno navedeno, sklapanje ugovora o kreditu u svrhu ostvarivanja financijske pogodnosti iznajmljivanjem, ne isključuje, sama po sebi takve fizičke osobe iz pojma "potrošač" obzirom da je taj pojam objektivne naravi i da je i u dosadašnjoj praksi Suda EU široko tumačen kako bi se omogućila zaštita fizičkim osobama koje se nađu u podređenom položaju u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluge. 

 

8.3. Obzirom na izneseno, zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu odredbe čl.3. ZZP/03 za sada se ne može prihvatiti. Proturječan je i zaključak da se tužitelj nije pozvao na mjerodavne odredbe sadržane u ZOO-a vezane u djelomičnu ništetnosti predmetnih ugovornih ugovornih odredbi.

 

9. Imajući stoga u vidu izneseno, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudi i predmet pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP-a vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

9.1. U nastavnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu napomene sadržane u ovoj odluci te će dopunskim saslušanjem tužitelja na jasan i nedvosmislen način utvrditi da li isti ispunjava zakonom propisane pretpostavke da mu se pruža zaštita prema odredbama ZZP/03 ili – ukoliko utvrdi da nema svojstvo potrošača – da li su predmetne ugovorne odredbe ništetne prema odredbama u odredbe čl. 295. i 296. ZOO/05. Pri tom će se rukovoditi i odredbama čl.10.stav.1. i 2. ZOO-a te odrediti kvalitetu odnosno stupanj dužne pažnje tužitelja prilikom preuzimanja predmetnih obveza.

 

10. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl.166.stav.3. ZPP-a).

 

11. U nepobijanom odbijajućem dijelu sadržanom u toč.III. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu, 27. studenog 2024.