1

Poslovni broj: Gž-39/2021-4

Poslovni broj: Gž-39/2021-4

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. B., iz R., OIB ...., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU M. M. i S. M. K., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Grad R., R., OIB ....., radi prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-2090/2019-23 od 28. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.,

p r e s u d i o    j e     

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-2090/2019-23 od 28. listopada 2020. potvrđuje. 

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i dosuđujući dio točke 2  rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-2090/2019-23 od 28. listopada 2020. potvrđuje. 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva dijela: - nekretnine k.č.1709/3 k.o. S. D. koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka N. V. broj elaborata 1288/2019 od 29. studenoga 2019. (u kojem je sadržan potvrđeni geodetski elaborat broj 539/2013 tvrtke A. d.o.o. od 03. ožujka 2018.) označen oznakom k.č.1709/3 k.o. S. D., površine 210 m², opisan kao izgrađeno zemljište površine 158 m² i dvorište 52 m², upisane u zk.ul. 2195 k.o. S. D.; - dijela nekretnine k.č. 2069 k.o. S. D. koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka N.V. broj elaborata 1288/2019 od 29. studenoga 2019. (u kojem je sadržan potvrđeni geodetski elaborat broj 539/2013 tvrtke A. d.o.o. od 03. ožujka 2018.) označen oznakom k.č. 2069 k.o. S. D., površine 127 m², opisan kao izgrađeno zemljište površine 44 m², i dvorište površine 83 m², upisane u zk.ul. 2284 k.o. S.D., što je tuženik dužan priznati.

2. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku, odbačena je tužba tužitelja u dijelu koji glasi:

"Tuženik Grad R., R., OIB: .....dužan je trpjeti da se na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti provede parcelacija i formiranje novih čestica u katastarskom operatu i u zemljišnim knjigama te izvrši uknjižba prava vlasništva s imena i vlasništva tuženog na ime i u vlasništvo tužitelja na navedenim nekretninama sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju izda ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1. ove presude, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti." (točka 1. izreke).

3. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 665,73 eur/5.015,93[1] kn sa zateznim kamata tekućim od 28. listopada 2020. do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 1.240,50 eur/9.346,57 kn odbijen (točka 2. izreke).

4. Protiv citirane presude i dosuđujućeg dijela točke 2. izreke rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP), predlažući da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

5. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije te presuda i rješenje u pobijanom dijelu potvrde.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu i  rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti  u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude i rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je dosjelošću stekao pravo vlasništva: dijela nekretnine k.č.1709/3 k.o. S. D. koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka N. V. broj elaborata 1288/2019 od 29. studenoga 2019. (u kojem je sadržan potvrđeni geodetski elaborat broj 539/2013 tvrtke A. d.o.o. od 03. ožujka 2018.) označen oznakom k.č.1709/3 k.o. S. D., površine 210 m², opisan kao izgrađeno zemljište površine 158 m² i dvorište 52 m², upisane u zk.ul. 2195 k.o. S. D.; - dijela nekretnine k.č. 2069 k.o. S. D. koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka N. V. broj elaborata 1288/2019 od 29.studenoga 2019. (u kojem je sadržan potvrđeni geodetski elaborat broj 539/2013 tvrtke A. d.o.o. od 03. ožujka 2018.) označen oznakom k.č. 2069 k.o. S. D., površine 127 m², opisan kao izgrađeno zemljište površine 44 m² i dvorište površine 83 m², upisane u zk.ul. 2284 k.o. S. D..

9. Uviđajem na licu mjestu sud prvog stupnja utvrđuje da prijepor u naravi predstavlja dio terase, garažu i betonsku površinu koja se nalazi ispred terase i garaže, u širini od oko 2m.

10. Provedenim geodetskim vještačenjem utvrđuje da je uklopom podataka katastarskog plana na snimak stvarnog stanja s terena razvidno da položaj, površina i oblik pokazane nekretnine i objekta k.o. S. D. na katastarskom planu, ne odgovora, odnosno uvelike odstupa od oblika i površine pokazane nekretnine snimljene prilikom uviđaja, čemu je razlog  starost važećeg katastarskog plana izrađenog u relativno sitnom mjerilu i potpuno drugačijom osnovnom namjenom (oporezivanje). Isto tako, odstupanja važećeg katastarskog plana od stvarnog stanja na terenu da su rezultat promjena u obliku, položaju i površinama predmetnih nekretnina (nadogradnja objekta i slično) koje su nastale kroz godine, a nisu geodetskim ili parcelacijskim elaboratima evidentirane u katastru i zemljišnoj knjizi na način da evidentiraju stvaran/točan položaj i oblik katastarskih čestica, već su mjerenja prilagođavana deformiranom katastarskom planu upitne točnosti. S obzirom da su mjere prijepora na skici izmjere A. d.o.o. (list 79 spisa), na kojem tužitelj temelji tužbeni zahtjev, detaljno navedene u odnosu na objekt, utvrđuje da  je bez obzira na odstupanja katastarskog plana u odnosu na stvarno stanje, zahtjev podoban za odlučivanje.

11. Nadalje, cijeneći iskaze saslušanih svjedoka V. V., J. T., D. B., Š. B., S. B. i J. K., utvrđuje da su suglasno iskazivali o postojanju mirnog, neprekidnog i poštenog posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika, tužiteljevog oca J. B. i djeda J. B. još od 50.-tih godina prošlog stoljeća i ranije. Tuženik da pak ni jednim dokazom nije oborio presumpciju poštenog posjeda tužitelja na prijeporu osobno i putem pravnih prednika, slijedom čega sud utvrđuje da je posjed tužitelja koji je trajao najmanje od 1958. (koju godinu je spominjalo više svjedoka) pa do danas pošten.

12. U odnosu na prigovor tuženika da je k.č. 1709/3 k.o.  S. D. imala status javnog dobra, što među strankama nije sporno, a proizlazi i iz zemljišnih knjiga, koji status je imala do donošenja odluke Gradskog vijeća Grada R. 30. svibnja 2014., temeljem koje se kao vlasnik upisao Grad R., utvrđuje da okolnost što je navedeno zemljište bilo upisano u zemljišnim knjigama kao javno dobro, ne znači da se stvarno radilo o javnom dobru kada se isto faktično nije koristilo kao javno dobro nakon izgradnje kuće pa i ranije dok se predmetno zemljište, prema suglasnim izjavama svjedoka, koristilo kao oranica, od strane tužiteljevog djeda J. B., iz kojih razloga utvrđuje da je k.č. 1709/3 k.o. S. D. podobna za stjecanje prava vlasništva.

13. U odnosu na prigovor da je k.č. 2069. k.o. S. D. nastala 1996. formiranjem parcele i parcelacije te je u postupku dopune zemljišne knjige kao vlasnik upisan Grad Rab temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu, poslovni broj RZ-14/15 od 14. studenoga 2016., utvrđuje da je ista nastala tek 1996. te da se neovisno o tome je li nekretnina upisana u javnim knjigama moglo stjecati vlasništvo dosjelošću prema pravnim pravilima paragrafa 1468. i 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ). Pri tome, sud utvrđuje da nije imao razloga posumnjati u istinitost navoda tužitelja kako nije imao saznanja o postupku osnivanja zk. ul. 2284., k.č. 2069. k.o. S. D., jer s obzirom na radnje koje je tužitelj poduzimao radi uknjižbe - naručivanje geodetskog elaborata za ispravljanje podataka katastarskog plana, katastarske izmjere ili tehničke reambulacije – za promjenu područja i granica katastarskih općina 2013., obraćanju Državom uredu za upravljanje državnom imovinom 2014., nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi iznio prigovor u postupku dopune da je za isti znao.

14. Nadalje, utvrđuje da iz rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Rabu posl.br. RZ- 14/15 od 14. studenog 2016. (list 50 spisa) proizlazi kako je rješenjem  zemljišnoknjižnog suda od  1. kolovoza 2016. osnovan u knjizi za k.o. Supetarska Draga zk. ul. 2284, u koji je  upisana k.č. 2069, a u vlastovnicu je prema katastarskim podacima o korisnicima na zemljištu upisano vlasništvo Grada Raba. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar R., Ispostava za katastar nekretnina R. za k.č. 2069 k.o. S. D., klasa: ..... od 13. srpnja 2016. (list 49 spisa) utvrđuje da je po zahtjevu Grada R. 2015. u postupku provedbe geodetskog elaborata predmetna katastarska čestica upisana kao izgrađeno zemljište sa 40 m², parkiralište sa 605 m², ukupno 645 m². Stoga zaključuje da je u postupku dopune zemljišne knjige Grad R. znao da je jednim dijelom predmetna nekretnina izgrađena (po trećoj osobi i da u naravi predstavlja dio kuće), pa je mogao posumnjati da mu ne pripada pravo koje se upisuje u zemljišnu knjigu,  slijedom čega da Grad R. nije postupao u dobroj vjeri i ne uživa zaštitu u odnosu na podatke upisane u postupku dopune (čl. 190. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17).

15. Cijeneći da se za razrješenje odnosa između stranaka ima primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle pravna pravila OGZ-a, sud prvog stupnja u primjeni paragrafa 1460.-1472. i paragrafa 1477. OGZ-a utvrđuje da je tužitelj poštenim posjedovanjem predmetnih nekretnina od druge polovice 50.-tih godina prošlog stoljeća do druge polovice 90-tih godina stekao pravo vlasništva dosjelošću, odnosno prije donošenja odluke Gradskog vijeća Grada R. 30. svibnja 2014. i provođenja postupka dopune zemljišnih knjiga 2015.-2016., iz kojih razloga donosi pobijanu presudu.

16.Suprotno žalbenim navodima  tuženika ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da su se na strani tužitelja ispunile zakonske pretpostavke iz odredbi paragrafa 1460.-1472. i paragrafa 1477 OGZ-a za stjecanje prava vlasništva prijepora dosjelošću s obzirom na utvrđeni nesmetani pošteni posjed predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika – oca J. B. i djeda J. B., koji su iste koristili još od  50-tih godina prošlog stoljeća, prvobitno kao oranicu, a zatim izvršenim građenjem kao terasu i garažu te betonirali dio ispred terase i garaže.

17. Stoga je evidentno da se prijepor faktično nije koristio kao javno dobro i da je podoban za stjecanje prava vlasništva. Izvanknjižno vlasništvo tužitelja i njegovih prednika na prijeporu razvidno je i iz povijesti promjena na k.č. 1709/3 k.o. S.  D. (list 40 spisa), koja je nastala 1982. i na kojoj je  od tada do danas kao posjednik upisan J. B. pok. J., te da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rabu poslovni broj O-103/2013 UPP-OS-68/13 od 19. studenoga 2013. predmetna nekretnina utvrđena kao ostavinska imovina u izvanknjižnom vlasništvu ostavitelja, sada pok. J. B., sina J. – oca tužitelja, kao i povijesti promjena  na k.č. 2069 k.o. S.  D. (list  49 spisa),  koja je upisana kao izgrađeno zemljište sa  40 m² i parkiralište sa  605 m², odnosno da je  dio predmetne nekretnine koja predstavlja dio  prijepora bila izgrađena i u vrijeme vođenja postupka dopune zemljišne knjige, iz kojih  razloga okolnost  da tužitelj u tom postupku nije isticao ikakav prigovor, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, upis izvanknjižno stečenih prava na toj nekretnini  tužitelj je  mogao zahtijevati po pravilima koja određuju pravo izvanknjižnog  nositelja prava na nekretnini da  zahtijeva njihov upis, a što  je tužitelj i učinio podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari.

18. Prema tome, prihvaćajući utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj putem svojih pravnih prednika bio u nesmetanom, samostalnom i poštenom posjedu prijepora od polovice 50-tih godina do  druge polovice 90-tih godina prošlog stoljeća, te i prije donošenja odluke Gradskog vijeća Grada R. 30. svibnja 2014. i provođenja postupka dopune zemljišnih knjiga 2015.-2016., u konkretnom slučaju za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću na strani  tužitelja ispunile su se i subjektivne i objektivne pretpostavke, kako u odnosu na kvalitetu posjeda, poštenje kojega tuženik u postupku nije osporio, tako i vrijeme potrebno za dosjelost,  vodeći pri tome računa da se u rok dosjelosti ima računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., kako je to izraženo u pravnom shvaćanju odluka Europskog suda za  ljudska prava, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu  broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj  35298/04, Radomilja i dr. protiv  Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.

19. Iz ovih je razloga  presuda suda  prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi, tako i visini, utemeljena  na odredbama iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, iz kojih razloga je  na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana u točki  2. izreke rješenja.

21. U preostalom dijelu (točka 1. i odbijajući dio točke 2. izreke) rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano  ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci,  27. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović v.r.