1                     Poslovni broj: P-344/2024-13

Poslovni broj: P-344/2024-13

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici po sutkinji tog suda Željki Jurić, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice Andreje Vunić, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz P., B. R. 124, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., S. R. 14, protiv tužene ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., Ul. R. L. 6, radi utvrđenja ništetnosti, 25. studenoga 2024.

                                              r i j e š i o   j e

I               Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II               Postupak će se nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadalo zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.

Obrazloženje

1.               Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu od 22. svibnja 2024. radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, istaknuvši da je kao korisnik kredita s tuženikom Erste & Steiermarkische d.d. Rijeka, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51401652-5103643836 od 6. kolovoza 2007. sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama denominiran u CHF i denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF (švicarskih franaka), kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 70.000,00 CHF, u kojem je tuženik Erste & Steiermarkische d.d. Rijeka koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (čl. 9. st. 1. toč. 2. Ugovora) i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke (čl. 8. st. 1. Ugovora).

1.1.               Tužitelj je s tuženikom Erste & Steiermarkische d.d. Rijeka, sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN- 102/15, dalje ZIDZPK/15), sklopio Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj 5114199173 od 8. veljače 2016., kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no unatoč izvršenoj konverziji tuženik nije u cijelosti tužitelju vratio preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi.

1.2.               Slijedom navedenog tužitelj je predložio da nakon provedenog postupka sud donese presudu kojom će se utvrditi da su ništetne citirane odredbe Ugovora o kreditu.

3.               U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, pri čemu se poziva, između ostalog, i na činjenicu da je zaključenim Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj 5114199173 od 8. veljače 2016. izvršena konverzija navedenog kredita denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a koja je, prema navodima tuženika, izvršena u skladu s odredbama ZIDZPK/15, te stoga smatra da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli stranke zamijenile drugima i to s retroaktivnim učinkom pa stoga sporne odredbe više niti ne egzistiraju, kao što su se i sporazumjele oko iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku, čime je tužitelj pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvario pa mu se stoga osporava pravni interes za vođenjem ovog postupka.

4.               Nije sporno postojanje pravnog interesa tužitelja za pokretanje i vođenje predmetne parnice, neovisno o tome što je tužitelj s tuženikom Erste & Steiermarkische bank d.d. zaključio navedeni Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj 5114199173 od 8. veljače 2016. Naime, o postojanju pravnog interesa u ovakvim parnicama izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju br. Rev-2868/18 od 12. veljače 2019., u kojoj je istaknuto da činjenica što su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu na temelju čl. 19. c ZIDZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su izmijenile odredbe u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne.

5.               Međutim, u vezi pravnih učinaka dodatka ugovora o kreditu zaključenog na temelju čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje. Naime, na službenoj mrežnoj stranici, nakon sjednice Građanskog odjela održane 13. i 20. prosinca 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je 21. prosinca 2022. objavio tri različita pravna shvaćanja.

5.1.               Prema prvom shvaćanju, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja sporazuma ne bi imao pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15.

5.2.               Prema drugom pravnom shvaćanju, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imao bi pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15.

5.3.               Prema trećem pravnom shvaćanju, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imao bi pravo samo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. c ZIDZPK/15, od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

6.               Niti jedno od navedenih pravnih shvaćanja nije konačno službeno pravno shvaćanje Vrhovnog sudu Republike Hrvatske, jer do sada niti jedno od njih nije prošlo službenu evidenciju sudske prakse na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

7.               Opće poznato je da se u Republici Hrvatskoj vodilo, i još uvijek se vodi, veliki broj parnica sa identičnim tužbenim zahtjevima kao u ovom slučaju, kao što je opće poznato da su u sudskoj praksi u ovakvim predmetima općinski sudovi donosili dijametralno suprotne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u nekim odlukama su tužbeni zahtjevi odbijeni, a u nekima usvojeni), da su neke od donesenih odluka postale pravomoćne, što znači da su i županijski sudovi u takvim predmetima zauzimali različita dijametralno suprotna pravna shvaćanja, te da se povodom podnesenih revizija stranaka takvi predmeti trenutno nalaze na rješavanju na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u kojima još nije donesena niti jedna revizijska meritorna odluka.

8. U takvim okolnostima, cijeneći da je u nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 20. toč. 1. Zakona o sudovima (NN-28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 22/22, 60/22 i 16/23), da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da u vezi pravnih učinaka dodataka ugovoru o kreditu zaključenih na temelju čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije donio službeno pravno shvaćanje, ocijenivši da odluka suda u ovom predmetu ovisi o prethodnom rješenju pravnog pitanja da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19. c ZIDZPK/15, cijeneći da su pravna shvaćanja koje zauzme Vrhovni sud Republike Hrvatske snagom pravnog autoriteta tog suda obvezujuća za sve nižestupanjske sudove, sud je, odlučivši da sam ne rješava o navedenom prethodnom pitanju, temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) odredio prekid postupka te riješio kao u toč. I izreke.

9.               U toč. II izreke, sukladno odredbi čl. 215. st. 4. ZPP-a, odlučeno je da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma, imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.

U Virovitici 25. studenoga 2024.

          Sutkinja:

                                                                                             Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi odlučuje županijski sud. Žalba ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja (čl. 218. st. 1. ZPP).

Dostaviti:

1. Odvjetnik M. B., S. R. 14/1, Osijek

2. Odvjetničko društvo M., K. & P. d.o.o., L. 6, Zagreb