1                    Kž-130/2023-5

 

 

               

    REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                         Kž-130/2023-5

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. R., zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi braniteljice optuženog, S. D., odvjetnice iz V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 12. travnja 2023. br. K-50/2023, u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženika Z. R. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru pod brojem 7 K-50/2023-3 od 12. travnja 2023. optuženi Z. R. proglašen je krivim zbog kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, pa je na temelju članka 235. stavka 1. u vezi člankom 44. stavkom 1. i stavkom 2., člankom 41. i člankom 47. stavkom 1. i stavkom 2. KZ/1 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna zatvora je temeljem članka 55. stavka 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, time da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optuženika.

 

2. Određeno je da ako se optuženi u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, a ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: „ZKP/08“) naloženo je optuženom Z. R. da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 1.250,00 kuna/ 165,91 eura[1].

 

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku da plati paušalni iznos troška kaznenog postupka prvostupanjskom sudu u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 eura1, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi Z. R. po braniteljici, odvjetnici S. D. iz V. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te izrečene kaznenopravne sankcije s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

6. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

 

7. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

8. Žalba nije osnovana.

 

9. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da su izreka prvostupanjske presude i njeno obrazloženje kontradiktorni, budući da u obrazloženju pobijane presude stoji da optuženik ne priznaje krivnju za počinjenje kaznenog djela, a prihvaća kaznenopravnu sankciju. Naime, optuženik temeljem članka 64. stavka 1. točke 7. ZKP/08 ima pravo iznijeti odnosno ne iznijeti svoju obranu i odbiti odgovarati na postavljeno pitanje ili se braniti šutnjom, dakle može se očitovati o optužbi i iznijeti svoju obranu na način kako smatra da je najpovoljnija za njegov položaj u kaznenom postupku, pa se tako može i očitovati o optužbi na način da se ne smatra krivim, a s druge strane prihvatiti predloženu kaznenopravnu sankciju, kako to proizlazi iz spisa. Time, izreka pobijane presude nije u nikakvoj kontradiktornosti sa njenim obrazloženjem, kako to pogrešno smatra žalitelj.

 

9.1. Osim toga, optuženi smatra da se u obrazloženju pobijane presude ne navode razlozi o odlučnim činjenicama budući da nisu saslušani policijski službenici koji su se utužene prigode nalazili na mjestu gdje se zbio inkriminirani događaj. Međutim, suprotno izloženim žalbenim navodima, iako naprijed navedeni policijski službenici nisu saslušani u postupku, jer stranke u postupku nisu niti predložile njihovo saslušanje, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi dao jasne, razumljive i prihvatljive razloge o odlučnim činjenicama koji se temelje na izvedenim dokazima u postupku.

 

9.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa je neosnovana žalba optuženika izjavljena iz ovog žalbenog osnova.

 

10. Žaleći se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, optuženik u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je višegodišnji pacijent odjela za psihijatriju s dijagnozama depresivnog i paničnog poremećaja te da ima problema s mokrenjem, a koja potvrđuje njegovu obranu. Međutim, suprotno izloženim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju obrasca medicinske pomoći o pacijentu za doktore TIM 1 Ambulanta, Zavoda za hitnu medicinu VSŽ od 21. kolovoza 2022. utvrdio da je optuženi utužene prigode bio neurološki uredan, bez hitnih stanja i potrebe za hospitalizacijom, a što je u suglasnosti i sa službenom zabilješkom Policijske uprave …, Postaje granične policije I. od 22.08.2022. iz koje proizlazi da je optuženi prije nego što je smješten u posebnu prostoriju za zadržavanje PGP I. pregledan od strane liječnika te da mu je omogućeno da obavi fiziološke potrebe. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, da je obrana optuženika iz koje proizlazi da je utužene prigode imao napadaj panike i da je trebao obaviti fiziološku potrebu pa da je zbog toga udarao rukama i nogama po metalnim vratima posebne prostorije za zadržavanje, usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

 

10.1. Nastavno tome, na temelju okolnosti u kojoj je optuženik rukama i nogama udarao po metalnim vratima posebne prostorije za zadržavanje u zgradi Postaje granične policije I. s očitom namjerom njihova oštećenja, a do čega je i došlo jer je time prouzročio oštećenje u vidu otpadanja žbuke oko okvira vrata, a imajući u vidu da iz obrasca medicinske pomoći o pacijentu za doktore TIM 1 Ambulanta, Zavoda za hitnu medicinu VSŽ od 21. kolovoza 2022. proizlazi da je isti utužene prigode bio neurološki uredan, bez hitnih stanja i potrebe za hospitalizacijom, tada su se, i po mišljenju ovoga drugostupanjskog suda, u takvom ponašanju optuženika ostvarila sva obilježja terećenog kaznenog djela. Pri tome, medicinska dokumentacija na koju u žalbi upire optuženik nije od značaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer se odnosi na razdoblje koje je uslijedilo nakon inkriminiranog događaja. Naime, optuženi je kazneno djelo oštećenje tuđe stvari počinio u kolovozu 2021., dok je medicinska dokumentacija na koju se poziva datirana na siječanj i veljaču 2023.

 

10.2. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio te na njemu donio zakonitu odluku kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.

 

11. Iako optuženik u uvodu žalbe ne navodi ovaj žalbeni osnov, iz sadržaja žalbe proizlazi kako smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon jer da imajući u vidu njegovo zdravstveno stanje, da je otac maloljetnog djeteta i nastalu štetu, tada da inkriminirani događaj predstavlja beznačajno djelo. Naime, temeljem članka 33. KZ/11 nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

 

11.1. Međutim, kada se uzmu u obzir sve okolnosti predmetnog kaznenog djela, odnosno da je optuženi u alkoholiziranom stanju, postupajući, kako je to utvrđeno, upravo s ciljem da ošteti okvir vrata posebne prostorije za zadržavanje PGP I. udarao rukama i nogama po vratima i time počinio štetu u vidu otpadanja žbuke oko okvira vrata, a kraj činjenice da je isti prethodno kazneno i prekršajno osuđivan, tada utuženo ponašanje optuženika po stajalištu ovoga suda ne predstavlja beznačajno djelo.

 

12. Optuženi se žali i zbog odluke o kazni ističući u žalbi da je izrečena kaznenopravna sankcija prestroga s obzirom na težinu kaznenog djela koje se optuženom stavlja na teret, nastalu štetu u iznosu od 1.250,00 kuna / 165,91 eura1 i zdravstveno stanje optuženika te smatra da bi se svrha kažnjavanja postigla i s blažom kaznenopravnom sankcijom.

 

12.1. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud na strani optuženika olakotnim cijenio njegove obiteljske prilike, odnosno da je otac maloljetnog djeteta o kojem je dužan brinuti i uzdržavati ga, dok je otegotnim cijenio njegovu raniju prekršajnu i kaznenu osuđivanost. Prema tome, kada se uzme u obzir i zdravstveno stanje optuženika i visina štete nastala predmetnim kaznenim djelom, na što optuženik upire u žalbi, nije dovedena u pitanje vrsta i visina izrečene kazne istom. To iz razloga što je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja propisane u članku 47. KZ/11, i po ocjeni ovoga suda, istog osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna zatvora je temeljem članka 55. stavka 2. KZ/11 zamijenjena s radom za opće dobro na slobodi, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Tako izrečena kaznenopravna sankcija je u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra, te će se upravo tako izrečenom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11.

 

13. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku 14. studenog 2024.

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                                    Nives Nikolac,v.r.