Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1 Broj: Ppž:11050/2021
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
Visoki prekršajni sud republike Hrvatske |
|
Zagreb |
Broj: Ppž-11050/2021 |
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. Š. i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, II policijske postaje Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 6. rujna 2021., broj: 11.Pp-4879/2021-3, u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 6. rujna 2021., broj: 11.Pp-4879/2021-3, okr. D. Š. i okr. K. B. su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u t. 1. izreke pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), a okr. D. Š. još i prekršaj iz čl. 17. istog Zakona, za koje su im izrečene novčane kazne i to okr. D. Š. u ukupnom iznosu 600,00 kuna (za svako djelo po 300,00 kuna), a okr. K. B. 300,00 kuna, u koje kazne im je uračunato lišenje slobode 15. i 16. kolovoza 2021., tako da okrivljenicima nije preostalo ništa za platiti.
1.1. Istom presudom, u odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je svaki okrivljenik obvezan naknaditi 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji u odnosu na oba okrivljenika, s prijedlogom da se žalba prihvati a pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno da se preinači na način da se okrivljenicima izreknu kazne zatvora 30 dana za svaki prekršaj.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirane prekršaje propisuje niže novčane kazne (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je blaži za okrivljenike.
5. U vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) po kojem su okrivljenici proglašeni krivima i koji je za prekršaj iz čl. 6. tog Zakona propisivao, osim kazne zatvora do 30 dana, i novčanu kaznu od 50 do 350 DEM, a za prekršaj iz čl. 17. tog Zakona, osim kazne zatvora do 30 dana, i novčanu kaznu od 50 do 200 DEM. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) propisana je, osim kazne zatvora do 30 dana, i novčana kazna od 20,00 do 170,00 eura, dok je za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) propisana, osim kazne zatvora do 30 dana, i novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za ove prekršaje, propisuje niže novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.
6. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.
7. Budući da su inkriminirani prekršaji počinjeni 15. kolovoza 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetne prekršaje blaži za okrivljenike, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.
8. Odluka o izrečenim novčanim kaznama razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i na temelju žalbe tužitelja u kojoj se ističe da su izrečene novčane kazne blage i poticajne da okrivljenici ponovno počine isti ili sličan prekršaj, upire se na način počinjenja prekršaja te ističe da su izrečene novčane kazne toliko niske da se ničim ne mogu opravdati imajući na umu sve što su okrivljenici počinili inkriminiranog dana.
9. Osnovano tužitelj, pozivajući se na protupravnu količinu za koju su okrivljenici proglašeni krivima u t. 1. izreke pobijane presude (prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira), ističe da je okrivljenicima trebalo izreći kaznu zatvora. Pritom ovaj sud smatra da nema mjesta izricanju kazne zatvora u zakonom propisanom posebnom maksimumu (30 dana), kako to predlaže tužitelj, jer u spisu nema podataka da bi okrivljenici bili osuđivani zbog bilo kojeg prekršaja. Imajući na umu da su okrivljenici proglašeni krivima da su prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinili na način da su vozeći i koristeći se osobnim vozilom provocirali druge vozače i prolaznike izazivajući nered na ulici, da su izazvali prometnu nesreću, da su ničim izazvani verbalno napali osobu na čiju štetu su izazvali prometnu nesreću, da su verbalno i fizički napali dvije osobe, da su zaustavili jedno vozilo, vikali na vozača i pljuvali po njegovom vozilu te se, nakon što su se kratko vrijeme udaljili s mjesta događaja, ponovno vratili držeći veće kamenje u rukama s namjerom da tim kamenjem gađaju osobe koje su prethodno verbalno i fizički napali, ovaj sud smatra da je značajno izražena agresivnost i upornost u neprimjerenom i protupravnom ponašanju okrivljenika koji su doslovno maltretirali veći broj građana, narušavali sigurnost prometa te počinili i fizički napad na dvije osobe s više udaraca u glavu i po tijelu. Zbog navedene protupravne količine u ponašanju okrivljenika ovaj sud smatra da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da će se svrha kažnjavanja postići izricanjem novčane kazne, a ne kaznom zatvora.
10. Stoga je ovaj sud okr. D. Š. i okr. K. B., za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji su proglašeni krivima u t. 1. izreke pobijane presude, izrekao kazne zatvora 15 dana, svakom okrivljeniku, smatrajući ih primjerenima stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. U izrečene kazne zatvora, valjalo je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunati vrijeme lišenja slobode oba okrivljenika.
11. U pravu je tužitelj i kada ističe da je okr. D. Š., za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrečena preblaga kazna. Međutim, suprotno prijedlogu tužitelja, ovaj sud smatra da imajući na umu protupravnu količinu opisanu u t. 2. izreke pobijane presude, u korelaciji s činjenicom da je okr. D. Š. neosuđivana osoba, nema mjesta izricanju kazne zatvora, nego novčane kazne i to u visini zakonom propisanog posebnog maksimuma. I u činjenju ovog prekršaja okr. D. Š. je iskazao izrazitu upornost, jer je vrijeđao i omalovažavao policijske službenike i prilikom njihovog uredovanja na mjestu događaja i tijekom dovođenja u službene prostorije II PP Zadar, kao i tijekom provođenja službenih radnji u prostorijama II PP Zadar. Navedena protupravna količina ukazuje na izrazitu drskost i upornost, ali, kao što je već rečeno, po ocjeni ovog suda, ne u tolikoj mjeri da bi okrivljeniku trebala biti izrečena kazna zatvora. Stoga, ovaj sud smatra da je za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira primjereno izreći novčanu kaznu u visini zakonom propisanog maksimuma, ocjenjujući da je ista dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
12. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zapisničarka: |
|
Predsjednica vijeća: |
|
|
|
Nikolina Maretić, v.r. |
|
Goranka Ratković, v.r.
|
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.