1

                            Poslovni broj: Gž-486/2023-2

 

                      

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

 

Poslovni broj: Gž-486/2023-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz G., … , OIB: … , kojeg zastupaju odvjetnici iz O. društva S. & Đ., … , S., protiv tuženika E. osiguranje d.d. Z., … , OIB: … , kojeg zastupaju odvjetnici iz O. društva G.&P. iz Z., … , S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama i tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, posl.br. Pn-298/2020 od 16. svibnja 2023., u sjednici održanoj 13. studenog 2024.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalbe se u pretežitom dijelu odbijaju, a u manjem dijelu prihvaćaju i                           presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, posl.br. Pn-298/2020 od 16. svibnja 2023. u pobijanom dijelu – u dijelu točke II. u kojem je određen tijek zakonskih zateznih kamata, točki III., IV. i V. se:

 

a) preinačuje:

 

- u dijelu točke II. u kojem su na svotu od 69,67 eura/525,00 kuna dosuđene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 13.03.2020. do 13.04.2020. i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,

 

- u dijelu točke V. za svotu od 33,70 eura/253,90 kuna i u tom dijelu sudi:

 

"Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d. iz Z., … , OIB: … , isplatiti tužitelju Z. V. iz G., … , OIB: … , na ime izgubljene zarade iznos od 33,70 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13.04.2020. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

-u točki IV. tako da glasi:

 

"Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini od 1.983,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. svibnja 2023. godine do do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

b) potvrđuje:

 

- u preostalom pobijanom dijelu točke II.,

- u točki III,

- u preostalom dijelu točke V.

 

II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d. iz Z., … , OIIB: … , isplatiti tužitelju  Z. V. iz G., … , OIIB: … , na ime neimovinske štete iznos od 6.500,00 kn / 862,69 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13.03.2020. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana ii pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d. iz Z., … , OIIB: … , isplatiti tužitelju Z. V. iz G., … , OIIB: … , na ime tuđe njege i pomoći iznos od 525,00 kn/ 69,67 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13.03.2020. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d. iz Z., … , OIIB: … , isplatiti tužitelju Z. V. iz G., … , OIIB: … , na ime troškova liječenja iznos od 400,00 kn/53,09 EUR--a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13.03.2020. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01..2023.g..do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini od 12.149,44 kn/1.612,50 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. svibnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

V. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (preko dosuđenog iznosa od 7.425,00 kn/985,46 EUR-a do iznosa od 20.274,83 kn/2.690,93 EUR-a, dakle za iznos od 12.849,83 kn/1.705,46 EUR-a) tužitelj se odbija".

 

2. Ovu presudu dopuštenim i pravovremenim žalbama pobijaju i tužitelj i tuženik, radi svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP).

 

2.1. Tužitelj presudu pobija u dijelu pod točkom V. izreke, kao i u odluci o troškovima (točka IV. izreke), predlaže u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu s navodima žalbe te o troškovima odlučiti u skladu s uspjehom stanaka, a traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

 

2.2. Tuženik prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete (točka III. izreke), u dijelu u kojem je odlučeno o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu za tuđu njegu i pomoć (dio točke II.), te u odluci o parničnim troškovima (točka IV. izreke).

 

3. Na žalbe je odgovoreno.

 

4. Žalbe su osnovane samo u manjem dijelu.               .

 

 

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom imovinske i neimovinske štete nastale tužitelju kao posljedica prometne nesreće za koju je tuženik, kao osiguratelj, nesporno odgovoran, ali je sporno bilo je li tuženik, isplatom koju je tuženik izvršio prije pokretanja sudskog postupka, već svu štetu tužitelju podmirio.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u prometnoj nesreći kod tužitelja došlo do:

 

- povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, jer je tužitelj zadobio istegnuće mišića vrata i natučenje lijeve potkoljenice, i zbog toga trpio bolove, koji su u jakom intenzitetu trajali jedan dan, srednjem intenzitetu sedam dana i blagom intenzitetu tri tjedna, da je trpio strah koji je u jakom intenzitetu trajao oko pola minute, sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 24 sata, umjerenog intenziteta slijedećih 10-14 dana, te blagog intenziteta slijedeća 3 -4 mjeseca, te da je došlo do umanjenja životnih aktivnosti u visini od 5 %,

- da je tužitelj imao potrebu za tuđom njegom i pomoći od 21 sat, a naknada po satu bila bi 25,00 kuna,

- da je tužitelj imao potrebu putovati u S. (tužitelj je iz G., opaska drugostupanjskog suda) radi fizikalnih terapija i kontrolnih pregleda, što je sve izazvalo troškove,

- da je tužitelj u razdoblju od kolovoza 2019. do siječnja 2020., u kojem je bio na bolovanju, izgubio zaradu od 2.514,13 kuna,

- da je zbog izostanka s rada u istom razdoblju primio manje neoporezivih naknada za prijevoz i topli obrok u ukupnom iznosu od 11.265,62 kune.

 

7. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom tužitelju (nakon što je po provedenim vještačenjima on precizirao i smanjio tužbeni zahtjev)  dosudio:

 

- na ime naknade neimovinske štete (povrede prava osobnosti) 6.500,00 kuna s obzirom da mu je već isplaćen iznos od 13.500,00 kuna, dok je u preostalom dijelu (za 4.500,00 kuna) tužbeni zahtjev odbio, nalazeći pravičnom novčanu naknadu od 20.000,00 kuna,

- na ime naknade za tuđu njegu i pomoć 525,00 kuna, dok je u preostalom dijelu (za 210,00 kuna) tužbeni zahtjev odbio,

- na ime troškova liječenja 400,00 kuna, s obzirom na potrebe odlazaka na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju što je sve izazvalo troškove koji korespondiraju sa svotom od 1.000,00 kuna (tužitelj je u iskazu navodio da su troškovi od cca. 1.000,00 do 1.500,00 kuna), budući je tuženik po ovom osnovu već isplatio 600,00 kuna,

 

dok je odbio u cijelosti:

- zahtjev za isplatom manje isplaćene plaće jer je tuženik tužitelju prije sudskog postupka isplatio 2.834,30 kuna, što je više od pripadajućeg,

- zahtjev za isplatu na ime izgubljene zarade s osnova gubitka neoporezivih dodataka za topli obrok i prijevoz od 7.885,93 kune, jer da je riječ o zaradi koja se ostvaruje uz faktično obavljeni rad kojeg u ovom slučaju nije bilo.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

9. U odnosu na žalbu tužitelja valja reći:

 

9.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kako bi pravična novčana naknada za neimovinsku štetu bila 24.500,00 kuna, jer prvostupanjski sud presuđujući o neimovinskoj šteti – povredi prava osobnosti, prvostupanjskom presudom nije pogrešno primijenio materijalno pravo, barem ne na štetu tužitelja, kada je pravičnom novčanom naknadom, s obzirom na kvalifikatorne okolnosti predmetnog slučaja koje se žalbom ne dovode u pitanje, te uvažavajući i važeće Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrao svotu od 20.000,00 kuna.

 

9.2. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o naknadi štete zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći s obzirom na to kakvu je pomoć tužitelj trebao s obzirom na ozljede koje je pretrpio.

 

9.3. Osnovano žalitelj napada odluku suda u pogledu izgubljene zarade, ali samo za svotu od 253,90 kuna/33,70 eura, a koja svota se odnosi na razliku između onog što je tuženik s ovog osnova isplatio tužitelju (2.834,30 kuna) i svote koju je tužitelj u mjesecima bolovanja manje primio u odnosu na usporedne radnike(3.088,20 kuna), kada se u izračun ne uzimaju u obzir i svote kada je primao više. To stoga što tužitelj traži naknadu štete a to je izgubljena zarada za svaki pojedinačni mjesec u kojem je štete bilo, a bilo ju je samo kada je primao manje nego bi primao da je radio, pa je samo u tom dijelu, vezano za izgubljenu zaradu valjalo žalbu prihvatiti. Neosnovano žalitelj tvrdi da je izgubljena zarada i ono što bi bio primao za troškove prijevoza i toplog obroka, jer tu nije riječ o zaradi već naknadi za troškove koje radnici, pa tako i tužitelj, imaju kada rade. To što tužitelj te novce ne bi trošio, ili ne u cijelosti, na ono za što su bili namijenjeni (topli obrok) ili ne onako kako su plaćeni (prijevoz, organizirajući isti drugačije), ne mijenja namjenu tih sredstava, pa u tom dijelu žalba tužitelja nije osnovana.

 

10. U odnosu na žalbu tuženika valja reći:

 

10.1. Neosnovane su žalbene tvrdnje kako je tužitelju dosuđena naknada od 400,00 kuna za troškove liječenja koji se odnose za obavljeni pregled u privatnoj poliklinici F., a na te troškove tužitelj ne bi imao pravo jer je svaki oštećenik dužan poduzeti sve da šteta bude što manja, pa u ovom slučaju koristiti usluge javnog zdravstva. To stoga što prvostupanjski sud odluku kojom je ovaj zahtjev prihvatio temelji na utvrđenju o troškovima liječenja nastalim zbog potrebe odlazaka na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju u S., a u tom pogledu ne postoji bitna povreda parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti u tom pogledu žalitelj na neku povredu ne ukazuje, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

10.2. Neosnovano tuženik tvrdi kako bi za naknadu za tuđu njegu i pomoć tužitelju pripadale zakonske zatezne kamate tek od presuđenja ne prije toga, ali osnovano dovodi u pitanje datum 13.03.2020. s obzirom na to da o tome prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne govori ništa. Naime, prema odredbi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, a što je 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako iz spisa proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen 14. travnja 2020. (list spisa 91) to je odluku o kamatama na dosuđenu naknadu za tuđu njegu i pomoć (u odnosu na koju se žalba jedino odnosi, premda je i za naknadu neimovinske štete kamata jednako dosuđena) valjalo djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti.

 

11. U odnosu na odluku o troškovima postupka koju obje strane pobijaju valja reći da je žalba tuženika neosnovana budući tuženik sa žalbom nije uspio u pogledu glavne stvari, već samo, i to djelomično, u pogledu odluke o sporednoj stvari (kamatama) a uspjeh stranaka mjeri se samo uspjehom u pogledu glavne stvari.

 

12. Tužitelj pobija odluku o trošku tvrdeći da nije primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: Tarifa) važeća na dan presuđenja, ta da mu nije priznat trošak sastava podneska od 22.08.2022. jer je taj podnesak bio potreban za vođenje parnice, dakle pogrešno je primijenjen ZPP-a.

 

12.1. Prema članku 154. ZPP-a o troškovima postupka u kojem su obje stranke djelomično uspjele u sporu, od postotka uspjeha stranke koje je više uspjela u sporu odbija se postotak uspjeha stranke koja je manje uspjela u sporu, pa se u tom postotku stranci koja je više uspjela u sporu dosuđuju troškovi (stavak 2.) osim onih troškova koji se dosuđuju u cijelosti jer na njihovu visinu uspjeh nema utjecaja, kao što su npr. troškovi vještačenja. Priznati se mogu samo troškovi koje je stranka zatražila i to ako su bili potrebni za vođenje parnice (članak 164. stavak 1. i članak 155. ZPP-a).

 

12.2. S obzirom na sadašnji uspjeh stranaka i to tužitelja od 69% (100% za osnov i 38% za visinu, jer mu je dosuđeno ukupno 7.678,90 kuna od ukupno zatraženih 20.292,83 kune) te tuženikov od 31%, to tužitelju pripada 38% od troškova koje je zatražio, a bili su potrebni za vođenje parnice, prema vrijednosti od 15,00 kuna  za bod, sukladno važećoj Tarifi na dan presuđenja.

 

12.3. Neosnovano tužitelj smatra da mu je trebalo priznati sastav podneska od 22.8.2022. jer bi to bio peti obrazloženi podnesak koji bi mu sud priznao a prema Tarifi ni odvjetnik od njega nema pravo na naknadu za više od četiri obrazložena podneska (Tbr.8. točka 1. Tarife).

 

12.4. Osnovani su žalbeni navodi da je vrijednost boda u vrijeme presuđenja iznosila 15,00, a ne 10,00 kuna kako je računao prvostupanjski sud, pa s tog osnova umjesto 13.000,00 kuna tužitelju pripada 19.500,00 kuna što uvećano za 25% PDV-a iznos 24.375,00 kuna, a 38% od toga, na koje tužitelj ima pravo, čini svotu od 9.262,50 kuna kojoj treba dodati trošak sudskih pristojbi od 558,00 kuna i trošak vještačenja od 5.120,00 kuna, kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, što čini ukupnu svotu od 14.940,50 kuna, što prema fiksnom tečaju od 1 euro = 7,53450 kn sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22) čini svotu od1.983,61 eura.

 

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a, a kao u I.b) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

 

 

14. O zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. u vezi s člankom 154. ZPP-a s obzirom da je tužitelj sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, a tuženik samo u pogledu sporedne stvari.

 

 

U Dubrovniku, 13. studenog 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić,v.r.