1                                 Broj: Ppž-278/2024

 

                      

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

                        Broj: Ppž-278/2024

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. Š., kojeg brani dr.sc. V. S., odvjetnik u S., zbog prekršaja iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine broj 82/08. i 69/17.) odlučujući o žalbi okrivljenog I. Š. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: Pp-17390/2022-7 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                 Odbija se žalba okrivljenog I. Š. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

2.               Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni I. Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 eura (četrdeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: Pp-17390/2022-7 od 14. studenog 2023., proglašen je krivim okrivljeni I. Š. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 4.000,00 eura/ 30.138,00 kuna, a koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 26,00 eura.

 

2.               Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog svih osnova predviđenih zakonom, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna jer je u izreci naveden pogrešan datum za izbore članova Gradskog vijeća Grada Trilja. Zatim, ističe da kao nositelj kandidacijske liste predlagatelja grupe birača na izbornoj listi nema status političke stranke te da ne raspolaže članstvom, a ujedno niti članicama ženskog spola koje je mogao u odgovarajućem omjeru uvrstiti na kandidacijsku listu. Također ističe kako je bio ograničen osobama koje su pristale biti kandidati na izbornoj listi odnosno, iako je ponudio mjesto na listi članicama s prebivalištem na području Grada Trilja, okolnost što su navedeno iste odbile ne može ići njemu na štetu iz razloga što se nikoga ne može prisiliti da bude biran. Smatra kako na njegovoj strani ne postoji element krivnje. Naposljetku, navodi kako se izrečenom novčanom kaznom ne ostvaruje svrha kažnjavanja, već ista predstavlja isključivo represiju.

 

3.               Žalba nije osnovana.

 

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, obzirom da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna.

 

5.1.           Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Iako okrivljenik opravdano ističe da je u izreci pobijane presude naveden pogrešan datum za izbore članova Gradskog vijeća Grada Trilja odnosno da su isti održani 30. travnja 2021., što je pogrešno jer isti datum predstavlja dan predaje kandidacijske liste predlagatelja grupe birača I. Š., I. M., Ž. M. (i isti je naznačen kao datum počinjenja prekršaja), predmetni nedostatak nije takav da bi zbog toga presudu bilo nužno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odlučivanje. Naime, datum održavanja izbora ne predstavlja bitno obilježje prekršaja i o istome ne ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika te stoga nije niti bilo nužno navesti datum održavanja izbora. Budući da iz činjeničnog opisa nedvojbeno proizlazi kako je okrivljenik počinio radnju zbog koje je proglašen krivim 30. travnja 2021. (kada je predložio kandidacijsku listu) presuda nije ujedno i nerazumljiva zbog činjenice što je navedeno da su izbori članova Gradskog vijeća Grada Trilja održani istog dana.

 

6.               Iz sadržaja žalbe, kao i iz pisane obrane, proizlazi da okrivljenik zapravo ne poriče objektivni učin prekršaja koji je predmet ovog postupka, nego isključivo osporava svoju prekršajnu odgovornost, smatrajući da je poduzeo sve potrebne mjere da do prekršaja ne dođe.

 

6.1.           Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa tako i one koja se pobija žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

6.2.           U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je okrivljenik kao nositelj kandidacijske liste grupe birača bio dužan pridržavati se zakonskih propisa, što nedvojbeno uključuje i postupanje u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova prilikom sudjelovanja za izbor članova Gradskog vijeća Grada Trilja. Naime, Zakon o ravnopravnosti spolova nedvojbeno i precizno propisuje koliki postotak članova suprotnog spola mora sadržavati svaka kandidacijska lista za izbore na lokalnoj razini. Eventualno postojanje određenih poteškoća oko sastavljanja kandidacijskih lista ni na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljenika. Naime, ne može okrivljenika ekskulpirati okolnost da nije bilo zainteresiranih ženskih osoba koje bi se kandidirale za izbornu listu. Ukoliko je tomu tako tada je predlagatelj kandidacijske liste u poziciji da odustane od izbora za članove Gradskog vijeća, a u suprotnom dužan je snosi posljedice počinjenog prekršaja.

 

6.3.           Stoga, na temelju navedenog nedvojbeno proizlazi da su se postupanjem okrivljenika ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja prekršaja za koje je isti proglašen krivim te nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7.               U odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u točno utvrđenom iznosu od 40.000,00 kuna/ 5.308,91 eura, a prvostupanjski je sud, prilikom odmjere visine kazne cijenio kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika činjenicu dosadašnje prekršajne nekažnjavanosti, te izrekao novčanu kaznu u blažem iznosu od propisane, smatrajući da će se istom postići svrha kažnjavanja, tako da okrivljenik prekršaj iste ili slične vrste više neće ponavljati. 

 

7.1.           Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema osnove za daljnje ublažavanje kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

             

8.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota u iznosu 40,00 eura, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ).

 

9.               Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 7. studenog 2024.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.