Poslovni broj: Gž-537/2024-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S d.o.o. iz R, OIB…, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva T i p, odvjetnicima u Z, protiv tuženika 1. G R iz R, OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K i p, odvjetnicima u R i 2. H – O s d.o.o., E R iz R, OIB…, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi prvotuženika izjavljenoj protiv točki I, II, III i dijela točke VI izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-8/2024-16 od 3. lipnja 2024., 30. listopada 2024.

 

r i j e š i o j e

 

I. Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežnom dijelu odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-8/2024-16 od 3. lipnja 2024.

 

a) preinačuje u točki II izreke na način da se prvotuženiku Gradu Rijeci nalaže u roku od 15 dana uspostaviti ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku omogući da se nekretnina - poslovni prostor površine 34 m2 koji je u posjedu tužitelja S d.o.o., a nalazi se u R na adresi  smješten na k.č. br. k.o. R, upisanoj u zk. ul. iste katastarske općine priključi na električnu energiju

 

b) potvrđuje u točkama I i III i dijelu točke VI izreke kojem je naloženo prvotuženiku Gradu Rijeka u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak postupka od 312,50 EUR (slovima: tristo dvanaest eura i pedeset centi), sa zateznom kamatom koja teče od 3. lipnja 2024. godine do isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika Grada Rijeke za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:

 

„I. Utvrđuje se da je tuženik Grad Rijeka smetao tužitelja S d.o.o. u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu poslovnog prostora površine 34 m2, koji se nalazi u R na adresi Žabica 3, a smješten je na k.č. br.  k.o. R upisanoj u zk. ul. iste katastarske općine, na način da je iskopčanjem priključka struje (broj obračunskog mjesta 120893658, broj brojila 131264002450) izvršio smetanje posjeda predmetnog poslovnog prostora.

 

II. Nalaže se tuženiku Gradu Rijeci da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku omogući da se nekretnina - poslovni prostor površine 34 m2 koji je u posjedu tužitelja S d.o.o., a nalazi se u R na adresi  smješten na k.č. br. k.o. R, upisanoj u zk. ul. iste katastarske općine, odmah priključi na električnu energiju.

 

III. Zabranjuje se tuženiku Gradu Rijeci takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog poslovnog prostora.

 

IV. Tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrditi da ga je u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu poslovnog prostora površine 34 m2, koji se nalazi u Rna adresi Ž, a smješten je na k.č. br. k.o. R upisanoj u zk. ul.iste katastarske općine, smetao i tuženik H - O distribucijskog sustava d.o.o. na način da je iskopčanjem priključka struje (broj obračunskog mjesta  broj brojila  izvršio smetanje posjeda predmetnog poslovnog prostora, kao i da mu se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i zabrani takvo smetanje ubuduće, odbija se kao neosnovan.

 

V. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koja glasi:

 

'1. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja koja se odnosi na utvrđenje počinjenog smetanje posjeda tužitelja u odnosu na poslovni prostor površine 34 m2, koji se nalazi u R na adresi a koji je smješten na k.č. br.  k.o. R upisanoj u zk. ul. iste katastarske općine, od strane tuženika G R kao protivnika osiguranja i tuženika H - O d s d.o.o. kao protivnika osiguranja, kao i na priključenje predmetnog poslovnog prostora na električnu energiju

 

određuje se privremena mjera:

 

nalaže se tuženiku Gradu Rijeci kao protivniku osiguranja da izda nalog tuženiku H - O d s d.o.o. kao protivniku osiguranja da odmah priključi električnu energiju na nekretnini - poslovnom prostoru površine 34 m2, koji se nalazi u R, na adresi Ž, a smješten je na k.č. br. k.o. R upisanoj u zk. ul. iste katastarske općine, a u posjedu je tužitelja kao predlagatelja osiguranja.

 

2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je pokrenuo tužitelj ili do drugačije odluke suda.

 

3. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.'

 

VI. Tuženik Grad Rijeka je dužan naknaditi tužitelju trošak postupka od 312,50 EUR (slovima: tristo dvanaest eura i pedeset centi), sa zateznom kamatom koja teče od 3. lipnja 2024. godine do isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa u odnosu na tuženika Grad Rijeku, a protiv tuženika H – O d s d.o.o. u cijelosti, zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

VII. Zahtjev tuženika H - O d s d.o.o. za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.“

 

2. Protiv točki I, II, III i dijela točke VI izreke kojem je naloženo prvotuženiku G R naknaditi tužitelju parnične troškove prvotuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži naknaditi mu parnične troškove ili podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

.

4. Žalba je pravodobna i dopuštena.

 

5. Žalba je osnovana u neznatnom dijelu.

 

6. Predmet spora je zahtjev za zaštitu posjeda poslovnog prostora površine 34 m2, koji se nalazi u R na adresi , a smješten je na k.č. br. k.o. R upisanoj u zk. ul. iste katastarske općine, koji su tuženici smetali iskapčanjem priključka struje predmetnog poslovnog prostora, te da im se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da odmah o svom trošku omoguće da se nekretnina priključi na električnu energiju, kao i da im se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

 

- da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog poslovnog prostora, kojeg je najkasnije od rujna 2022. godine koristio za svoju djelatnost s obzirom da iz dopisa I - i n d.d. od 7. rujna 2022. proizlazi da je to društvo, kao dosadašnji korisnik predmetnog poslovnog prostora i vlasnik priključaka na komunalnu infrastrukturu, izdalo tužitelju suglasnost da na svoje ime prenese priključak vode, priključak struje i obvezu plaćanja komunalne naknade i naknade za uređenje voda

- da je prvotuženik, koji je nagodbom sklopljenom s Republikom Hrvatskom od 7. lipnja 2022. postao vlasnik novoformirane k.č. br. k.o. R u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor, postao svjestan da je tužitelj korisnik tog poslovnog prostora najkasnije 31. ožujka 2023., dakle, više od devet mjeseci prije počinjenog smetanja, kad je izdao tužitelju rješenje klasa:  urbroj: MVB kojim mu je naložio plaćanje komunalne naknade za predmetni poslovni prostor, a da je prije toga 8. ožujka 2023., dakle, 10 mjeseci prije izvršenog smetanja posjeda, prvotuženik izvršio očevid poslovnog prostora radi utvrđenja njegove površine i namjene

 

- da tužitelj nema nikakav ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen s prvotuženikom, kao ni prijašnjim korisnikom I – i n

 

- da je prvotuženik uputio drugotuženiku dopis od 11. prosinca 2023. u kojem je kao vlasnik od drugotuženika zahtijevao uklanjanje obračunskog mjesta ispred predmetnog poslovnog prostora koje se dotad vodilo na ime I – i n d.d.

 

- da je drugotuženik postupio sukladno nalogu prvotuženika te je izdao radni nalog broj 4401589373 temeljem kojeg je 9. siječnja 2024. uklonio električno brojilo ispred predmetnog poslovnog prostora, čime je tužitelju onemogućio daljnje korištenje električne energije

 

- da je tužitelj 16. siječnja 2024. došao u predmetni poslovni prostor i utvrdio da u objektu nema struje te da je električno brojilo iskopčano i odneseno iz ormarića u vlasništvu drugotuženika u koji je bilo ugrađeno

 

- da s obzirom da je brojilo iz poslovnog prostora kojeg je koristio tužitelj odneseno 9. siječnja 2024., a da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 31. siječnja 2024., da je tužba podnesena u subjektivnom roku od 30 dana od nastalog smetanja i saznanja za osobu koja je smetanje počinila, a svakako i unutar objektivnog roka od godine dana od nastalog smetanja

 

8. Prvostupanjski sud je zaključio da je prvotuženikovo traženje od drugotuženika da ukloni predmetno obračunsko mjerno mjesto bilo nezakonito, jer da ovlaštenje vlasnika tražiti isključenje i uklanjanje, i protiv posljednjeg, mirnog posjednika nije sadržano ni u Zakonu o tržištu električne energije ("Narodne novine", broj 111/21 i 83/23) ni u Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj 100/2022 – u daljnjem tekstu: Pravilnik). Prvostupanjski sud je dalje zaključio da se prvotuženik neosnovano poziva na članak 93. stavak 1. alineju 5. i 6. Pravilnika, jer postupanje prvotuženika na uklanjanju strujnog brojila bilo samovlasno s obzirom da je jedino drugotuženik ovlašten utvrđivati neovlaštenu potrošnju u postupku koji ovaj tuženik neprijeporno nije proveo (sukladno članku 93. stavak 2. Pravilnika). Prema ocjeni prvostupanjskog suda, prvotuženikov motiv za ovakvo postupanje bio je natjerati tužitelja kao bespravnog posjednika da napusti nekretninu u kojoj isključenjem električne energije više ne bi mogao obavljati svoju djelatnost. No kako prvotuženik takvo ovlaštenje, bez obzira na stečeno pravo vlasništva, nema i u odnosu na tužitelja koji je posljednji mirni posjednik nekretnine, prvostupanjski sud je zaključio da postupanje prvotuženika predstavlja smetanje posjeda, zbog čega da su se ispunile pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva sukladno članku 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV).

 

9. Ovaj sud u cijelosti prihvaća gornja činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

 

10. Protivno žalbenim navodima, prilikom donošenja pobijanog dijela rješenja ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

11. Iako se u žalbi s pravom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odredio rok od 8 dana za izjavljivanje žalbe, jer on iznosi 15 dana sukladno članku 348. ZPP-a u vezi s člancima 381. i 438. ZPP-a, to nije povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, jer nije utjecala na donošenje pravilnog i zakonitog pobijanog dijela rješenja, a prvotuženika to nije onemogućilo u podnošenju žalbe.

 

12. Ispitujući dalje pobijani dio prvostupanjskog rješenja u granicama razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a.

 

13. U žalbi se osnovano ističe da pobijana točka II izreke prvostupanjskog rješenja sukladno članku 443. stavku 1. ZPP-a ne sadrži primjeren rok za ispunjenje obveze, pa je stoga taj dio odluke valjalo djelomično preinačiti temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a i sukladno članku 443. stavku 1. i članku 328. stavku 2. ZPP-a u točki 1. pod a) izreke ovog rješenja odrediti rok za ispunjenje obveze od 15 dana.

 

14. Nisu osnovane žalbene tvrdnje da je tužitelj na pripremnom ročištu od 12. ožujka 2024. preinačio tužbu time što je u tužbenom zahtjevu odredio drugu nekretninu u odnosu na onu naznačenu u tužbi, pa da je posljedično tome i sama tužba podnesena izvan prekluzivnog roka od 30 dana određenog člankom 21. stavkom 3. ZV-a. Naime, iako je tužitelj na pripremnom ročištu izmijenio točku I i II tužbenog zahtjeva na način da umjesto „kč.br. k.o. “ treba ispravno stajati na svim mjestima „, nije riječ o preinaci tužbe nego o ispravljanju tužbenog zahtjeva pravilnim označavanjem katastarske oznake prijeporne nekretnine, koja je u tužbenom zahtjevu bila označena i s adresom, pa je nedvojbeno riječ o istoj nekretnini. Stoga je neosnovan i prigovor da je tužba podnesena izvan roka  propisanog člankom 21. stavkom 3. ZV-a.

 

15. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev u točki II izreke pobijanog rješenja dovoljno određen, jer radnje omogućavanja priključenja na sustav električne energije u sebi obuhvaćaju sve potrebe radnje za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, od toga da će prvotuženik uputiti drugotuženiku nalog za ponovno uključenje brojila do drugih radnji koje je u tu svrhu potrebno provesti.

 

16. U smislu članka 22. stavka 2. ZV-a u postupcima za smetanje posjeda ne raspravlja se o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda, poštenju posjednika, kao i koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, pa sud stoga u parnicama za smetanje posjeda utvrđuje je li tužitelj bio u mirnom posjedu te je li došlo do smetanja posjeda određenim činima koje je poduzeo tuženik.

 

17. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je smetanje posjeda od strane prvotuženika bilo samovlasno, jer ono nije u smislu članka 20. stavku 4. ZV-a bilo dopušteno zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona. Drugotuženik je jedini bio ovlašten sukladno članku 93. stavku 2. Pravilnika provesti postupak radi utvrđenja neovlaštene potrošnje električne energije, a to nesporno nije učinio.

 

18. Zbog navedenih razloga ovaj sud je u odbio preostali dio prvotuženikove žalbe kao neosnovan i odlučio kao u točki 1. pod b) izreke ovog rješenja temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

19. Dosuđujući dio odluke o parničnim troškovima iz točke VI izreke nije donesen na žaliteljevu štetu, jer bi tužitelj imao pravo na naknadu ukupnih troškova postupka od prvotuženika, a ne na 50%, koliko je suđeno, jer je tužitelj u odnosu na ovog tuženika u cijelosti uspio u tužbenom zahtjevu, a u odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere koji je odbijen prvotuženiku nisu nastali posebni troškovi, pa je i u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje i odlučiti kao u točki 1. pod b) izreke ovog rješenja temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

20. Žalitelj je uspio sam u neznatnom dijelu svoje žalbe pa je stoga temeljem članka 154. stavka 5. ZPP-a u točki 2. izreke ovog rješenja valjalo odbiti kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Dubrovnik, 30. listopada 2024.

 

           S u d a c:

                           

     Srđan Kuzmanić v.r.