1

 

Poslovni broj Gž R-278/2024-3

                                                                                  Poslovni broj Gž R-278/2024-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci,u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz P., Općina G., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika K. d.o.o. D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku iz G., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-399/2024-92 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća 25. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-399/2024-92 od 18. srpnja 2024..

 

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

 

   Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od ukupno 10.777,10 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2016. do isplate, pobliže navedeno kao u toj točki izreke, dok je točkom II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.148,16 eura s zateznom kamatom.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i  tužbeni  zahtjev  tužiteljice  u  cijelosti  odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka, uvećanog za žalbeni trošak.

 

 

 

 

 

3.Tužiteljica na žalbu tuženika nije odgovorila.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu od 13. listopada 2013. u ukupnom iznosu od 10.777,10 eura s zateznom kamatom.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi ukazuje, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama. O odlučnim činjenicama nema proturječnosti između onoga što se navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, razlozi presude zbog kojih je sud ocijenio kao neosnovane tuženikove prigovore (prigovor o isključivoj odgovornosti tužiteljice, prigovoru zastare) su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju tuženik također u žalbi ukazuje jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio sve izvedene dokaze  u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci presude.

 

9.1. U ovom žalbenom postupku sporno je činjenično i pravno pitanje odgovornosti za štetu, pri čemu tuženik ustraje pri tvrdnjama da je do nastanka štete došlo isključivom krivnjom tužiteljice, sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare u odnosu na povišeni (preinačeni) dio tužbenog zahtjeva, te je li pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

 

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

 

- da je do nastanka štete došlo 13. listopada 2013. u jutarnjim satima prilikom dolaska tužiteljice na posao;

 

-  da je u to vrijeme tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na poslovima pomoćne kuharice u restoranu u D.;

 

- da je toga dana padala kiša, da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo prilikom pada na dijelu prostora između kuhinje i restorana, odnosno točnije ispred otvorenih vrata za ulazak u restoran;

 

 

 

 

 

- da je taj dio prostora u vrijeme štetnog događaja bio popločen keramičkim pločicama bez ikakve protuklizne zaštite, da pod u tom dijelu nije u potpunosti ravan, već čini pregib-nagib;

 

- da je prije štetnog događaja čistačica oprala pod koji je zbog toga bio mokar i klizav,te da tuženik na tom dijelu prostora nije postavio odgovarajuće upozorenje o mokroj i klizavoj površini poda;

 

-  da je tužiteljica ulaskom u poslovni prostor tuženika trebala proći tim dijelom prostora kako bi došla do garderobe, gdje se trebala preodjenuti u radnu odjeću i obuću;

 

- da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja bila obuvena i odjevena u „civilnoj“ odjeći, a na nogama je imala „balerinke“ s gumenim potplatom koji je također bio mokar;

 

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom proksimalnog dijela nadlaktične kosti (lijevog ramena) koji se konsolidirao s pomakom;

 

- da je tuženikov osiguratelj C. O. d.o.o. u postupku mirnog rješenja spora isplatio tužiteljici iznos od 3.300,00 kuna / 437,99 eura od čega se iznos od 3.000,00 kuna / 398,17 eura odnosi na duševne bolove zbog smanjenje životnih aktivnosti, a iznos od 300,00 kuna / 39,82 eura na dnevnu naknadu za liječenje tužiteljice u bolnici;

- da je liječenje tužiteljice završeno 22. ožujka 2016.;

- da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja, te nakon toga tijekom liječenja trpjela fizičke bolove, strah, da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u omjeru od 25 %, zaostala je naruženost u srednjem stupnju, te da je tužiteljica imala potrebu za tuđom njegom i pomoći u trajanju od ukupno 286 sati.

              11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći sve izvedene dokaze u odnosu na točno utvrđivanje mjesta na kojem je tužiteljica pala, pritom cijeneći odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj  59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12 - dalje ZZR), zatim odredbu čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine"  broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje ZR/09), zatim odredbe čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 – dalje ZOO), ocijenio je da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik koji je sukladno odredbi čl. 15. ZZR-a propustio ispred prostora koji je neposredno prije štetnog događaja, čistačica oprala i koji je zbog toga bio mokar i klizav, postaviti odgovarajuće upozorenje o mokrom i klizavom podu, te da u takvim okolnostima nema suodgovornosti tužiteljice u nastanku štetnog događaja.

12. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu, ocijenio je da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske

 

 

 

štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i fizičko zdravlje u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a, pa je tužiteljici po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio naknadu u iznosu od 2.389,01 eura/18.000,00 kn, po kriteriju straha u iznosu od 1.858,12 eura/14.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3.848,96 eura/29.000,00 kn, koju je umanjio za isplaćeni iznos od 398,17 eura/3.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 2.322,65 eura/17.500,00 kn, te je dosudio pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 10.020,57 eura, a po osnovi naknade za tuđu njegu i pomoć (imovinska šteta) iznos od 756,52 eura ili ukupan iznos od 10.777,10 eura, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

13. Sva opisana činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a isti žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

 

              14. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora da je do nastanka štete došlo isključivom krivnjom tužiteljice, što tuženik obrazlaže navodima da se je tužiteljica prilikom dolaska na posao i ulaskom u poslovni prostor tuženika nepotrebno uputila u prostor kuhinje, umjesto da je odmah krenula prema garderobi kako bi obukla radnu odjeću i obuću, a na koji način da je postupila i radnica A. K., da u takvim okolnostima tužiteljica nije imala potrebu prolaziti po navedenom dijelu prostora, pa da tada do nastanka štetnog događaja ne bi došlo.

              15. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, stranačkog iskaza tužiteljice, kao i uvidom u presliku spisa Inspektorata rada, Ispostave u D., kao i u tom spisu priložene fotografije koje je 16. listopada 2013. godine (treći dan po nastanku štetnog događaja) sačinila inspektorica zaštite na radu, kao i na temelju očevida na licu mjesta koji je izvršen 18. prosinca 2019. utvrdio točno mjesto (lokaciju) na kojem je tužiteljica pala. Radi se o prostoru između kuhinje i restorana koji je u padu (nagibu), pri čemu je tužiteljica imala namjeru otići u garderobu, što su potvrdili saslušani svjedoci, pa žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica prije štetnog događaja nepotrebno ulazila u kuhinju umjesto odmah u garderobu, nisu osnovani, te ne ukazuju na postojanje suodgovornosti ili isključive odgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja.

              16. U provedenom postupku nesporno je utvrđeno da je čistačica tuženika neposredno prije štetnog događaja oprala navedeni prostor koji je zbog toga bio mokar i klizav. Nije sporno da se radi o prostoru koji je popločen keramičkim pločicama koje u to vrijeme nisu imale nikakvu protukliznu zaštitu, pri čemu je sud provedenim očevidom na licu mjesta utvrdio da je tuženik nakon štetnog događaja na navedeni dio prostora postavio protuklizne trake.

17. Tuženik je propustio ispred navedenog dijela prostora koji je njegova čistačica oprala, postaviti odgovarajuće upozorenje o mokrom i klizavom podu što predstavlja propust tuženika u osiguravanju sigurnih uvjeta za rad.

 

 

18. U takvim okolnostima, činjenica da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila obuvena u „balerinke“ s gumenim „potplatom“ koji je također bio mokar jer je toga jutra padala kiša, nema utjecaja na postojanje suodgovornosti tužiteljice. Tuženik ničim nije dokazao niti tvrdi da bi tužiteljica eventualno trčala ili na drugi način nepravilno hodala, a iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica navedenim dijelom prostora normalno hodala.

19. Odredbom čl. 15. ZZR-a propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu; a iznimno od toga poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

20. U konkretnom slučaju, propisane iznimke koje poslodavca u potpunosti ili djelomično oslobađaju od odgovornosti za štetu nastale radniku ozljedom na radu, nisu ostvarene.

21. Naprotiv, tuženik kao poslodavac u opisanim okolnostima konkretnog slučaja propustio je osigurati u prostoru restorana između kuhinje i restorana sigurne uvjete za prolazak svojih radnika, a to je najmanje bilo postaviti odgovarajuće upozorenje o mokrom i sklizavom podu što tuženik neprijeporno nije učinio.

21. Prema shvaćanju ovog suda, u opisanim okolnostima radi se o šteti od opasne stvari u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a, jer mokre i skliske keramičke pločice s nagibom, bez ikakve protuklizne zaštite predstavljaju opasnu stvar, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj, u konkretnom slučaju tuženik kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora u smislu odredbe čl. 1064. ZOO-a, dok suprotno žalbenim navodima tuženika ne postoje okolnosti koje bi u potpunosti ili barem djelomično isključivale odgovornost tuženika za štetu.

22. Stoga žalbeni navodi tuženika o njegovoj odštetnoj neodgovornosti nisu osnovani.

23. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi da je sud pogrešno zaključio o neosnovanosti prigovora zastare. Ovo iz razloga, jer je prvostupanjski sud, imajući u vidu da je liječenje tužiteljice završeno 22. ožujka 2016. kada je tužiteljica saznala za sve elemente opsega i visine štete koju je pretrpjela, a da je tužba podnesena 1. ožujka 2017., prigovor zastare pravilno ocijenio kao neosnovan.

24. Nadalje, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi o zastari preinačenog dijela zahtjeva koji je tužiteljica učinila podneskom od 21. prosinca 2022. Ovo iz razloga, jer je podnošenjem tužbe, u konkretnom slučaju 1. ožujka 2017. došlo do prekida zastare, pa preinačeni dio zahtjeva nije u zastari što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske donijetim na II. sjednici Građanskog odjela toga suda održanoj 27. svibnja 2024.

             

 

 

25. Opseg i visinu štete prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja, kao i uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu, te je pravilnom primjenom materijalnog  prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 10.020,57 eura, koja po svakom od navedenih kriterija koji utječu na visinu naknade, nije utvrđena u previsokom iznosu.

26. Isto tako, tužiteljici je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosuđena naknada imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, pri čemu je sud pravilno utvrdio dužinu potrebe za tuđom njegom i pomoći u trajanju od 286 sati, te cijenu nestručne tuđe pomoći u iznosu od 20,00 kn, što daje iznos od 756,52 eura.

              27. Stoga je tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava dosuđena ukupna naknada štete od 10.777,10 eura sa zateznom kamatom.

              28. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

29. Slijedom obrazloženog, te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci, 25. listopada 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić