1

Poslovni broj: Gž-191/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-191/2024-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

              P R E S U D A              

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od tog sudaca Marije Vetma, predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ M, OIB:… iz L,  zastupanog po G J, odvjetniku iz L, protiv I. tuženika M R, OIB:… iz Z, II. tuženice M R, OIB:.., iz Z,  oboje zastupanih po I F, odvjetniku u Z, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv točke IV izreke i žalbi tuženika izjavljenoj protiv točke I izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1407/2020-21 od 28. studenog 2023., 23. listopada 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Tužiteljeva žalba se uvažuje, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1407/2020-21 od 28. studenog 2023.:

 

a) potvrđuje u točki I izreke

 

b) preinačuje u točki IV izreke tako da ista sad glasi:

 

"IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

                                                                      Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

 

"I. Nalaže se I. tuženiku M R, OIB:… iz Z, isplatiti tužitelju Đ M, OIB:.. iz L,  iznos od 141,88 € / 1.069,03 kn i II. tuženoj M R, OIB:…, iz Z, iznos od 141,88 € / 1.069,03 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.12.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve to u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj s zahtjevom za isplatu iznosa od 9.853,49 € / 74.241,13 kn.

 

III. Odbija se tužitelj s zahtjevom za isplatu kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 16.12.2013. pa do 13.12.2015.

 

IV. Nalaže se tužitelju Đ M, OIB: 45956345917 iz L, naknaditi I. tuženiku M R, OIB: … iz Z, i II. tuženoj M R, iz Z, parnični trošak u iznosu od 1.119,38 € / 8.437,50 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve to u roku od 15 dana."

 

2. Protiv dijelova navedene presude žalbe su podnijeli i tužitelj i tuženici. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke IV izreke prvostupanjske presude, dok su tuženici podnijeli žalbu protiv točke I izreke presude. Tužitelj predlaže da se pobijana točka IV izreke preinači na način da se tužitelju prizna pravo na naknadu parničnog troška.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Tužiteljeva žalba je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

5. U tužbi se ističe da je raniji tuženik sad pokojni D R, pravni prednik tuženika pod 1. i 2., od tužitelja 16. prosinca 2013. primio iznos od 76.379,19 kn (što je taj dan predstavljalo protuvrijednost od 10.000,00 €), primitak kojeg iznosa je potvrdio potpisom Izjave ovjerene od strane javnog bilježnika J A iz Z pod brojem ovjere OV-16299/2013, a sve u svrhu realizacije bankovnog kredita u inozemstvu. Kako tuženik nije ispunio svoju preuzetu obvezu, odnosno nije vraćao primljeni iznos od 76.379,19 kn, tužitelj da je sukladno člancima 360. i 362. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) dopisom ostavio tuženiku naknadni primjereni rok za ispunjenje svoje obveze, odnosno povrat primljenog iznosa, a budući tuženik niti u naknadno ostavljenom roku nije ispunio svoju obvezu, Ugovor među strankama da se smatra raskinutim po samom Zakonu, pa da je slijedom navedenog tuženik u obvezi vratiti ono što je na ime Ugovora primio odnosno isplatiti tužitelju iznos od 76.379,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dana primitka iznosa tj. od 16. prosinca 2013. pa do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatom. Uređenim tužbenim zahtjevom na ročištu od 3. listopada 2023. tužitelj potražuje iznos 10.137,26 € / 76.379,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2013. pa do isplate.

 

6. U tijeku ovog postupka umro je raniji tuženik D R, a naslijedili su ga tuženici pod 1. i 2., za po 1/2 dijela, što je utvrđeno  rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika L S K iz Z, kao povjerenice Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem O-6966/2016; UPP/OS-62/16, od 25. listopada 2016.

 

7. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je pokojni D R 16. prosinca 2013. sastavio Izjavu o pozajmici iznosa od 76.379,19 kn ovjerenu od strane javnog bilježnika J A iz Z istog dana pod brojem OV-16299/2013, te da je tužitelj s obzirom da u samoj Izjavi nije naveden rok vraćanja dopisom od 4. studenog 2015. pozvao tuženika naknadno ispuniti tu obvezu i ostavio mu primjeren rok za ispunjenje, a kako tuženik tu obvezu nije ispunio, da su se stekli uvjeti za raskid Ugovora sukladno članku 362. ZOO-a.

 

8. Oboje tuženika su od pok. D R naslijedili imovinu od po 1.065,39 kn odnosno 141,40 eura s osnove 1/2 dijela mirovine primljene za rujan mjesec 2016. od strane HZMO-a, te po 1/2 dijela sredstva na računu od 7,28 kn odnosno iznose od po 3,64 kn odnosno 0,48 eura, pa kad se zbroje iznosi od 141,40 eura i 0,48 eura dobije se svota od 141,88 eura (odnosno 1.065,39 kn + 3,64 kn = 1.069,03 kn).

 

9. Pobijanom točkom I izreke prvostupanjske presude je stoga temeljem članka 139. stavka 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu: ZN) djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev i to za iznose koje su tuženici naslijedili iza smrti D R, uvećan za zatezne kamate od dana dospijeća 13. prosinca 2015, kad je pravnom predniku tuženika istekao 30-dnevni rok za naknadno ispunjenje obveze iz tužiteljevog dopisa od 4. studenog 2015. u smislu članka 362. stavka 2. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (neožalbena točka II izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 16. prosinca 2013. pa do 13. prosinca  2015. (neožalbena točka III izreke), te je odlučeno o parničnim troškovima (pobijana točka IV izreke).

 

10. Za odluku o u točki I izreke pobijane presude prvostupanjski sud je dao jasne i valjanje razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

11. Ispitujući pobijanu točku I izreke u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Tuženici u žalbi kao novu činjenicu ističu da nisu zaprimili doznačen iznos mirovine pokojnog D R. U smislu članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što nije konkretan slučaj, pa o toj žalbenoj tvrdnji ovaj sud nije vodio računa.

 

13. Tuženici nadalje u žalbi kao novu činjenicu koju u smislu članka 352. stavka 1. ZPP-a nije dopušteno iznositi u žalbi navode i da im je ostaviteljeva mirovina navodno isplaćena 7. rujna 2021., nakon punih pet godina od ostaviteljeve smrti. U spisu predmeta, međutim, do zaključenja glavne rasprave postoji samo obavijest HZMO-a prvostupanjskom sudu od 31. kolovoza 2021. (list spisa 62) da su tuženicima po osnovi rješenje o nasljeđivanju broj O-6966/2016 doznačeni iznosi na ime ostaviteljeve mirovine za rujan 2016. (koji podatak tuženici, nakon što im je ta obavijest pročitana, nisu osporili), a u obavijesti ne stoji i kad su im ti iznosi doznačeni. U žalbi tuženici pozivajući se na članak 4. stavak 4. ZN-a i članak 193. stavke 3. i 4. ZN-a neosnovano i proizvoljno tvrde da zato što im ostaviteljeva mirovina nije doznačena u trenutku ostaviteljeve smrti nego više od 5 godina nakon toga, da ona ne može predstavljati imovinu iz koje bi tuženici bili dužni isplatiti ostaviteljev dug.

 

14. Slijedom navedenog valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, pa je stoga odlučeno kao u točki a) izreke ove presude temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

15. Tužiteljeva žalba je osnovana u odnosu na odluku o parničnim troškovima (točka IV izreke). Prvostupanjski sud je zaključivši da je u ovoj parnici tužitelj uspio u omjeru od 2,79% primjenom članka 154. stavka 5. ZPP-a odlučio da tužitelj u cijelosti tuženicima naknadi parnični trošak. U žalbi se osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o naknadi troškova strankama u ovome postupku propustio voditi računa o činjenici da su tuženici tijekom cijelog postupka osporavali i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom glede pravne osnove tužbe, dok u pogledu visine tužbenog zahtjeva da je uspio djelomično, te da je tužiteljev uspjeh u sporu stoga treba sagledavati i kvalitativno i kvantitativno. Ovo posebno stoga jer su pojedine pravne radnje temeljem kojih su se utvrđivale odlučne činjenice u ovome postupku poduzimane isključivo zbog činjenice da su tuženici osporavali i osnovu tužbenog zahtjeva, a ne samo visinu, a poduzimanje tih pravnih radnji je bilo nužno radi utvrđivanja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva.

 

15.1. Cijeneći sve naprijed navedene okolnosti ovaj sud utvrđuje da je uspjeh stranaka u ovom sporu polovičan, pa je stoga temeljem članka 154. stavka 4. odlučio kao u točki b) izreke ove presude.

 

U Dubrovniku, 23. listopada 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

      Marija Vetma v.r.