1

Poslovni broj: Gž-294/2023-2

Poslovni broj: Gž-294/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. Ć. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva Ć. i Š. iz Z., radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Psp-9/2022-43 od 14. prosinca 2022., dana 4. prosinca 2024.,

r i j e š i o   j e

Usvaja se žalba tužitelja, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Psp-9/2022-43 od 14. prosinca 2022. i rješava:

Utvrđuje se da je tuženik Z. Ć. smetao tužitelja D. I. dana 17. rujna 2019. u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu čkbr. 1327/10 oranice Z. od 61 m2, upisane u zk. ul. 7860 k.o. S. na način da je promijenio bravu na vratima ograde, čime je onemogućio tužitelju pristup na navedenu nekretninu, te se tuženiku nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da vrati prijašnju bravu na vrata ograde ili preda tužitelju ključeve od nove brave, te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 464,53 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine upisane u zk.ul. 7860 k.o. S., na način da je promijenio bravu na vratima ograde, čime da je onemogućio tužitelju pristup na nekretninu opisanu u izreci, pa da mu se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da vrati prijašnju bravu na vrata ograde ili preda tužitelju ključeve od nove brave, te mu se zabranjuje svako takvo ili tome slično smetanje ubuduće, dok je pod točkom I II. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi naknade troškova parničnog postupka. Ujedno je pod točkom II izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn/530,89 EURA.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači prvostupanjsko rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Između stranaka je nesporno da je tvrtka R. d.o.o. vlasnik nekretnine pod oznakom čkbr. 1372/1 k.o. S. upisana u zk.ul. 8867 te da je tuženik jedan od suvlasnika i ovlaštenih osoba za zastupanje navedene tvrtke, dok je sporno je li tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, odnosno je li isti promjenom brave na vratima ograde smetao posljednji mirni i faktični posjed tužitelja na nekretnini pod oznakom čkbr. 1372/10 k.o. S..

6. Polazeći od odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje: ZV) prvostupanjski sud zaključuje kako je u postupku utvrđeno da predmetna nekretnina pod oznakom čkbr. 1372/10 k.o. S. na kojoj se nalazi ograda i popločeno dvorište te travnjak predstavlja fizički, odnosno u naravi cjelinu sa kućom i dvorištem na čkbr. 1372/1 i da je u postupku utvrđeno da je tuženik dao nalog za promjenu brave na spomenutoj ogradi, ali da je za rješenje ovog postupka bitno da tuženik, kada je mijenjana brava na navedenoj ogradi nije postupao kao fizička osoba, već kao ovlaštena osoba tvrtke R. d.o.o., pa da je stoga osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U žalbi tužitelj tvrdi da je ovaj sud u ukidnoj odluci potvrdio pravni stav tužitelja kako je u parnici za smetanje posjeda pasivno legitimiran počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, ako se od toga nije ogradio. Isto tako navodi da je ovaj sud istaknuo kako je u postupku odlučno da li je čin smetanja promjene brave na ogradi radi posjedovanja nekretnine, zbog kojeg tužitelj ne može u posjed svoje susjedne nekretnine, učinio tuženik osobno tj. kao fizička osoba, jer u navedenoj nekretnini živi sa svojom obitelji, ili je navedene radnje isti poduzeo u korist i za račun navedene pravne osobe kao njegova odgovorna osoba, kako to tvrdi tuženik, a koje odlučne okolnosti prvostupanjski sud opet nije detaljnije i adekvatnije raspravio, slijedom čega je uslijed nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud za sada pogrešno zaključio da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika. Osim toga ukazuje da prvostupanjski sud nije raspravio odlučnu činjenicu na koju ga je uputio ovaj sud a to je da mora raspraviti na koji način je navedenu nekretninu zaposjeo tuženik da li kao fizička osoba s namjerom da u istoj živi s svojom obitelji, ili je navedene radnje koje je on poduzimao, poduzimao u korist i za račun navedene pravne osobe kao njegova odgovorna osoba, a da je tuženik sam tijekom postupka istaknuo da na spornu nekretninu tužitelj može pristupiti samo ako ga on pusti jer na istu ne može pristupiti samo tako, obzirom da ključ od brave otvara ulaz na njegovu česticu i u njegovu kuću. Stoga brani tezu da je nesporno da je osoba u čijem je interesu počinjeno smetanje upravo tuženik kao fizička osoba, a ne kao osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke R. d.o.o.

8. Ispitivanjem pobijane odluke sukladno žalbenim navodima, valja istaći da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), koju sadržajno opisuje tužitelj jer ista nema nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a nije našao da bi navedena odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, kako je u parnici za smetanje posjeda, kako to pravilno ističe tužitelj, pasivno legitimiran počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u čijem interesu je počinjeno smetanje ako se od toga nije ogradio, a nesporno je da je tuženik promijenio bravu na navedenoj ogradi te da tužitelj ne može u posjed nekretnine koju je prije koristio, na osnovi provedenih dokaza prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, smatrajući da tuženik kod mijenjanja brave nije postupao kao fizička osoba, već kao ovlaštena osoba tvrtke R. d.o.o.

10. To prije svega iz razloga što nije odlučno da je nekretninu koja se nalazi uz nekretninu koja je predmet ovog postupka kupila navedena tvrtka, jer u postupku za smetanje posjeda sud u posjedovnoj parnici pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

11. Kako je odlučno je li čin smetanja promjene brave na ogradi radi posjedovanja nekretnine, zbog kojeg tužitelj ne može u posjed svoje susjedne nekretnine, učinio tuženik osobno tj. kao fizička osoba ili je navedene radnje isti poduzeo u korist i za račun navedene pravne osobe kao njegova odgovorna osoba, valja istaći da je prvostupanjski sud zanemario kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva da tuženik sa svojom obitelji živi u kući koja je susjedna spornoj nekretnini i čini s istom jednu cjelinu, da navedena pravna osoba uopće nema sjedište na spomenutoj adresi, te da tuženik nije dokazao da je u posjedu navedene nekretnine temeljem ugovora o najmu za kojeg tvrdi da ga je sklopio s tvrtkom R. d.o.o. (tuženik navedeni ugovor nije priložio u spis).

12. Stoga kada se uzme u obzir činjenica da tuženik nije dokazao da se predmetna nekretnina u kojoj živi tuženik ne koristi za potrebe pravne osobe R. d.o.o. u svezi njenog poslovanja, a nije dokazao ni da je bravaru T. nastupajući kao ovlaštena osoba navedene pravne osobe izdao nalog da promijeni bravu na ogradi, jer za to također nije dostavio nikakav dokaz ( kao npr. račun kojeg je platio za izvršenu uslugu, niti je navedenu osobu predlagao da se sasluša kao svjedok), činjenica da je navedena pravna osoba angažirala zaštitarsku tvrtku za pružanje usluge tjelesne zaštite na nekretnini u kojoj živi tuženik sa svojom obitelji a koji Ugovor je zaključen u travnju 2019., dok je čin smetanja počinjen 17. rujna 2019. i koji je prema sadržaju ugovora prvenstveno sklopljen radi angažmana zaštitara prilikom deložacije na predmetnoj nekretnini za dan 4. travnja 2019. i štićenje navedenog objekta nakon deložacije, ne može ukazivati na zaključak, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, da to znači da čin smetanja nije poduzeo tuženik kao fizička osoba, pa je upravo on pasivno legitimiran u ovom postupku.

13. Slijedom navedenog pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan uvažavajući istaknuti prigovor promašene legitimacije na strani tuženika.

14. Kako nije sporno tijekom postupka da tužitelj od navedenog datuma nije u posjedu predmetne nekretnine jer mu tuženik ne da ključ, a nije sporno da je promijenio bravu na vratima ograde na koji način je onemogućio tužitelju pristup nekretnini koja je predmet ovog postupka valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a u svezi s čl. 381. istog Zakona usvajanjem žalbe tužitelja preinačiti prvostupanjsku odluku pod točkom I. I. izreke i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Kako je ovaj sud preinačio prvostupanjsku odluku valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka.

Tako je tužitelju valjalo priznati trošak temeljem Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u iznosu od 265,45 EURA te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EURA, sve sukladno zahtjevu tužitelja, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da istom naknadi trošak od 464,53 EURA. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo usvajanjem žalbe tužitelja preinačiti odluku o troškovima postupka pod točkom I. II. i II. izreke i odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu 4. prosinca 2024.