1

Poslovni broj: Gž Ovr-434/2024-2

Poslovni broj: Gž Ovr-434/2024-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. b. d.d., OIB: ..., iz R., zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku iz B., protiv ovršenika T. Š., OIB: ..., iz Đ., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. & R. d.o.o. iz Z., Pisarnica Đ., radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Ovr-1833/2014-61 od 16. rujna 2024., 19. studenog 2024.,

riješio je

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Ovr-1833/2014-61 od 16. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Nalaže se ovrhovoditelju E. & S. b. d.d., OIB: ..., R., da ovršeniku T. Š., OIB: ..., Đ. vrati iznos od 1.347,78 eura (tisuću tristo četrdeset sedam eura sedamdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do plaćanja po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 54,52 eura od 29. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura od 2. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 762,37 eura od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 265,45 eura od 03. srpnja 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 25. rujna 2024. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i utvrdi da je ovrha dovršena.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po prijedlogu ovrhovoditelja, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 25.387,63 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj P-582/10 od 20. svibnja 2010., određena je ovrha na svim ovršenikovim kunskim i deviznim računima, žiro računima, tekućim računima te oročenim novčanim sredstvima kod svih poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj, rješenjem o ovrsi broj Ovr-1833/14-3 od 31. listopada 2014.

5.1. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-1833/2014-39 od 9. rujna 2019. upućen je ovršenik na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koji su navedeni u njegovoj žalbi od 11. studenog 2014. te je stavljeno izvan snage rješenje ovršnog suda broj Ovr-1833/2014 od 20. srpnja 2015. kojim je utvrđeno da je ovrha dovršena.

5.2. Povodom žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-1833/14-3 od 31. listopada 2014. rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž Ovr-243/2020-6 od 28. rujna 2020. odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno rješenje o ovrsi. Rješenjem broj Ovr-1833/14-8 od 20. srpnja 2015. utvrđeno je da je ovrha dovršena, a protiv istog je žalbu podnio ovršenik. Drugostupanjski sud o toj žalbi nije odlučivao kako je to navedeno u podnesku broj Gž Ovr-243/2020-8 od 28. rujna 2020. obzirom da je svojim rješenjem broj Ovr-1833/2014-39 od 9. rujna 2019. prvostupanjski sud stavio izvan snage rješenje kojim je utvrđeno da je ovrha dovršena, a protiv kojeg rješenja se nitko nije žalio te je isto postalo pravomoćno. Tim rješenjem  je kompenzirana žalba ovršenika protiv rješenja kojim je utvrđeno da je ovrha dovršena.

5.3. U tijeku postupka ovršenik je tvrdio kako je njegova obveza preplaćena pa je 26. ožujka 2018. podnio prijedlog za protuovrhu novčanog iznosa od 19.184,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 30. siječnja 2018. do isplate. O tom prijedlogu odlučio je ovršni sud svojim rješenjem o ovrsi broj Ovr-1833/2014-31 od 5. studenog 2018. na način da je odredio predloženu ovrhu. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj pa je ovaj sud svojim rješenjem broj Gž Ovr-243/2020-7 od 28. rujna 2020. uvažio žalbu ovrhovoditelja, ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Sve to iz razloga što je prvostupanjski sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za protuovrhu pogrešno primijenio materijalno pravo jer o istoj nije odlučio primjenom članka 62., 63. i 64. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ), odnosno prije donošenja rješenja o ovrsi bilo je potrebno donijeti rješenje kojim će se prihvatiti prijedlog ovršenika i naložiti ovrhovoditelju da u roku od 15 dana vrati ovršeniku ono što je ovrhom dobio. Na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja kojim je ovrhovoditelju naloženo da ovršeniku vrati ono što je ovrhom dobio, na prijedlog ovršenika, rješenjem će se odrediti ovrha.

5.4. Prvostupanjski sud je na temelju vještačenja iz spisa broj P-585/2019 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom utvrdio da je ovrhovoditelj ovrhom u ovom postupku ustegnuo i naplatio više novca nego što je trebalo po navedenom rješenju o ovrsi i to za iznos od 2.037,97 eura. Ovršenik je ustvrdio da mu je ovrhovoditelj 18. svibnja 2018. na tekući račun vratio iznos od 690,19 eura zbog čega je prvostupanjski sud utvrdio da bi ovrhovoditelj ovršeniku trebao vratiti iznos od 1.347,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih više plaćenih iznosa, kako je to specificirano u izreci presude, pa do isplate.

6. Iako ovrhovoditelj žalbu ne podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud je temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a ispitao je li prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7. U svojoj žalbi ovrhovoditelj navodi da je svojim rješenjem od 20. srpnja 2015. sud utvrdio da je ovrha dovršena. Protiv istog da je ovršenik podnio žalbu o kojoj nikad nije odlučeno, već da je odlučeno o prijedlogu za protuovrhu bez da za to postoji osnova. Ovrhovoditelj da je dostavio sudu podatke da je ovršeniku vraćen iznos od ukupno 7.661,57 kuna, a da se ti iznosi ne navode u rješenju suda, zbog čega smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

7.1. Kao što je već naprijed rečeno, iako je ovrhovoditelj podnio žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda da je ovrha dovršena, o toj žalbi nije odlučeno iz razloga što je u međuvremenu, prije nego što je žalba povodom tog rješenja stigla pred drugostupanjski sud, prvostupanjski sud stavio izvan snage to svoje rješenje i isto je postalo pravomoćno jer nijedna stranka nije ulagala žalbu. Na taj način je žalba protiv rješenja kojim je utvrđeno da je ovrha dovršena postala bespredmetna.

7.2. Što se tiče visine iznosa koji je naveden u pobijanom rješenju, treba reći da je knjigovodstveno-financijski vještak, a čije vještačenje je prvostupanjski sud koristio i koje je dano u parničnom postupku radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena, uzeo u obzir sve iznose koji su naplaćeni temeljem rješenja o ovrsi koje je donijeto u ovom postupku te je izračunao koji iznos je ovrhovoditelj naplatio više nego što je za to imao osnovu, a kako je nesporno da je ovršeniku vraćen iznos od 690,19 eura, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu iznosa kojeg bi ovrhovoditelj trebao vratiti ovršeniku.

8. Zbog toga je, po ocjeni ovog suda, pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo te je žalba odbijena i potvrđeno je pobijano rješenje primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

Koprivnica, 19. studenog 2024.