Poslovni broj Gž-35/2024-2

1

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B., OIB: …, iz M., nositelj Ureda ovlaštenog arhitekta – B. B., M., zastupanog po punomoćniku G. B., odvjetniku u Z., , protiv tuženika S. Š., OIB: …, iz M., zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku u I., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Porv-71/2022-30 od 20. listopada 2023., u sjednici održanoj dana 19. studenog 2024.,

r i j e š i o j e

              Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Porv-71/2022-30 od 20. listopada 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. A. V., M.,  poslovni broj Ovrv-392/2022, UPP/OS-Ovrv-98/2022 od 22. ožujka 2022., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku S. Š. iz M., OIB: …, da tužitelju B. B. iz M., OIB: …, nositelj Ureda ovlaštenog arhitekta – B. B., M., namiri tražbinu u iznosu od 2.904,94 eura (21.883,88 kuna) uz zakonske zatezne kamate na taj iznos koje teku od 28.12.2021., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 2.107,85 eura uz zakonsku zateznu kamatu počevši od 20. listopada 2023., do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju, istaknuta radi prijeboja u ukupnom iznosu od 7.000,00 eura (52.741,50 kuna).«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se ukine predmetni platni nalog i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te naloži tuženiku naknaditi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, budući da nije naveo kako se rješenje o ovrsi održava na snazi, a ne platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Također, ostvaren je i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisan čl. 354. st. 2. toč. 11. istoga Zakona, jer se pobijana presuda ne može ispitati. Pogrešno sud prvog stupnja zaključuje kako nije dokazano da su ugovori između stranaka raskinuti i to od strane tuženika, pa je ujedno i osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. I tužitelj i tuženik izričito i nedvojbeno iskazuju kako od kraja 2020. i početka 2021. između njih ne postoji bilo kakva komunikacija u vezi spornih ugovornih odnosa, čak štoviše tuženik je izričito rekao kako ne želi daljnju komunikaciju, jer građevinska dozvola nije ishođena do kraja 2020. kako je to dogovoreno. Projektna dokumentacija tužitelja, kao izvođača, nije bila dovršena, pa je jednostranom izjavom tuženik raskinuo ugovor o djelu, odnosno odustao od ugovora po nalogu, pa je poslije tog raskida/odustanka tužitelj nastavio i napravio dokumentaciju, ali po nalogu i kazivanjima trećih osoba, a ne tuženika. Očito je da je i sam tužitelj prihvatio raskid ugovora i nadalje ugovarao radove na izradi dokumentacije s trećim osobama. Tuženik nikada nije ovlastio treće osobe za zastupanje tuženika pred tužiteljem niti za davanje naloga mimo tuženika. Sud prvog stupnja niti jednom riječju ne obrazlaže tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Sud prvog stupnja pogrešno smatra kako ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se tužitelj obvezao ishoditi potrebnu građevinsku dozvolu na ime tuženika do 31. kolovoza 2020. Naime, na te okolnosti tuženik je predložio saslušanje tri svjedoka, koja sud nije saslušao, pa je na taj način pogrešno, odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje. U odnosu na prigovor radi prebijanja ističe kako se radi o procesno pravnom prigovoru, a ne materijalnom prigovoru o kojem odlučuje sud. Navodi kako je praktički onemogućen u dokazivanju svog potraživanja, jer je na okolnosti angažiranja izvođača radova za radove planirane početkom mjeseca listopada 2020. i naglog rasta cijena na tržištu u periodu od ugovorenog roka ishođenja pa do stvarnog ishođenja građevinske dozvole predložio i provođenje građevinskog vještačenja, koji dokaz je sud prvog stupnja odbio, pobija i odluku o troškovima postupka, a posebno troškove podnesaka od 10. svibnja 2022., 11. siječnja 2023. i 21. kolovoza 2023. koji nisu bili nužni za vođenje parnice, kao i zastupanje na ročištu od 11. siječnja 2023., a radi se o ročištu koje je odgođeno i nije se raspravljalo o glavnoj stvari.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući kako tuženik nije dokazao da je ugovor između stranaka raskinut, kao i da se tužitelj obvezao ishodovati građevinsku dozvolu do kraja kolovoza 2020., jer taj uvjet nije ni bio predmet ugovora. Takvi navodi tuženika su samo pokušaj izbjegavanja odgovornosti, a i sam tuženik u svom iskazu priznao je da je tužitelju platio nesporni dio iznosa. Upravo je tuženik osobno 19. studenoga 2022. podnio prijavu početka gradnje i to sukladno građevinskoj dozvoli izdanoj temeljem projektne dokumentacije koju je izradio tužitelj, a tuženik je znao i tko je prijavio gradnju i temeljem čega, ali očito mu nije odgovaralo u svom iskazu reći istinu, a istina je da je upravo tuženik upravo taj koji vodi cjelokupni projekt izgradnje predmetne nekretnine. Iz činjenice da je tuženik priznao da je podmirio dio utuženog računa, kao i da je osobno prijavio početak gradnje prema dokumentaciji koju je izradio tužitelj, te je osobno podigao kredit za financiranje gradnje, je razvidno da se sve radilo sa znanjem i po uputama tuženika. S obzirom da tuženik nije dokazao osnovu svog prigovora, to nije bilo smisla da se provode dokazi na okolnost visine navodnog tuženikovog potraživanja. Ističe i kako je sud prvog stupnja u cijelosti ispravno odlučio o troškovima postupka. Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja, te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava odgovora na žalbu, koji popisuje.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženik u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da donošenje odluke pod toč. I. izreke na način da se održava na snazi predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem se nalaže tuženiku namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 2.904,94 EUR (21.883,88 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, u sebi obuhvaća i platni nalog, nije bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene presude u tom dijelu.

6. Tuženik tvrdi i da je neizvođenjem dokaza građevinskim vještačenjem, onemogućen u raspravljanju, odnosno dokazivanju svog potraživanja, čime ukazuje na počinjenje bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koja, po ocjeni ovog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da sud rješava koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja važnih činjenica, a odluka suda da se neki od dokaza ne provedu ne onemogućava stranku u raspravljanju.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Međutim, prilikom donošenja pobijane presude sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP, na koju u žalbi sadržajno ukazuje tuženik, a koja je utjecala na zakonitost i pravilnost donesene presude

10. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime nastale štete zbog kašnjenja u ishodovanju građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće građevine na čest. zem. 4152/17 i čest. zem. 4152/22 k.o. T. isplati iznos od 2.904,94 EUR (21.883,88 kn).

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je između stranaka zaključen Ugovor po kojem se tužitelj obvezao za tuženika izraditi projektnu dokumentaciju potrebnu za ishodovanje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće građevine u T. na čest. zem. 4152/17 i čest. zem. 4152/22, obje k.o. T., da je tuženik tužitelju potpisao punomoć i ovlastio ga da ga može zastupati kod svih nadležnih tijela u svezi ishođenja građevinske dozvole, da sva projektna dokumentacija glasi na ime tuženika, da je i građevinska dozvola izdana i glasi na ime tuženika, da je tuženik platio tužitelju nesporni dio ispostavljenog računa za preuzetu obvezu, pa kako tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da se tužitelj obvezao građevinsku dozvolu ishoditi najkasnije do 31. kolovoza 2020., kao i da je raskinuo Ugovor s tužiteljem prije dovršetka izrade projektne dokumentacije, to je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, a posljedično ocijenio neosnovanim prigovor radi prijeboja istaknut od strane tuženika, jer nije dokazao propust tužitelja, pa samim time ni nastanak štete u ukupnom iznosu od 7.000,00 EUR.

12. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Svaka stranka je, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. U konkretnom slučaju tuženik, koji tvrdi da se tužitelj obvezao građevinsku dozvolu ishoditi najkasnije do 31. kolovoza 2020., a što tužitelj nije učinio, zatim da je zbog proteka roka koji je bitan sastojak ugovora raskinuo ugovor sa tužiteljem, kao i da je zbog odgode izvođenja radova za koje je već angažirao izvođače radova planirane početkom listopada 2020. pretrpio štetu zbog naglog rasta cijena na tržištu nakon ugovorenog roka pa do stvarnog ishođenja građevinske dozvole, je na te okolnost predložio saslušanje svjedoka I. O., J. O. i I. Š., koje dokaze sud prvog stupnja nije izveo, slijedom čega se, kada je odbio izvođenje predloženih dokaza, prilikom donošenja pobijane presude nije mogao pozivati na pravila o teretu dokazivanja. Naime, to pravilo primjenjuje se tek ako prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice.

14. Kako prvostupanjski sud nije izveo predložene dokaze, to je primijenivši pravila o teretu dokazivanja počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

15. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju te će saslušanjem predloženih svjedoka utvrditi odlučne činjenice u sporu stranaka, a nakon toga odlučiti i o potrebi izvođenja drugih dokaza koji se predlažu, a nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i o troškovima postupka.

Zadar, 19. studenog 2024.

                                                                    Predsjednik vijeća

       Igor Delin