1

Poslovni broj: Gž-1178/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-1178/2024-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja zavoda, OIB: ..., Područna služba u V., V., zastupanog po punomoćniku N. Š., dipl. iur., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-62/2023-23 od 7. lipnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2024.,

 

presudio je

 

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-62/2023-23 od 7. lipnja 2024.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja zavoda, Područna služba u V., OIB: ..., koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: ..., isplatiti tužitelju zavod, Z., Područna služba u V., OIB: ..., na račun broj: ... Državnog proračuna Republike Hrvatske model ..., poziv na broj odobrenja ... iznos od 12.361,29 eura eura, sa zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju zavod, Z., Područna služba u V., OIB: ..., da tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: ..., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.148,17 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2024., kao od dana donošenja presude, po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana“

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 12. lipnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja 9. srpnja 2024., u kojem osporava navode žalbe tužitelja u cijelosti i predlaže istu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužitelj podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijena odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se tužitelj poziva jer je za svoju odluku dao valjane razloge te je istu moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Tužitelj tužbom traži naknadu štete u visini isplaćene obiteljske mirovine udovici osiguranika pok. J. M., M. M., za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 12.361,29 eura. Svoj zahtjev temelji na članku 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.; dalje: ZOMO).

 

6.1. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva s pozivom na članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/023.; dalje: ZOOP), a koji da se treba primijeniti na ovaj spor.

 

6.2. Između stranaka nije sporno;

- da se 20. ožujka 1996. dogodila prometna nesreća u kojoj je J. M. zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih je umro ... 1996.,

- da je za prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika D. Š. koji je zbog počinjenog kaznenog djela proglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora presudom Vojnog suda u Bjelovaru u spisu broj K-171/96,

- da je rješenjem tužitelja Klasa: 140-03/00-01-OB, Ur. broj: 341-02-03/1-00-1820-OB: 03186270986, M. (M.) M. priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 2. travnja 1996. u iznosu od 1.260,84 kuna počev od 1. ožujka 2000.,

- da je rješenjem tužitelja od 13. prosinca 2005. M. M. priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 1. studenog 2005. u iznosu od 869,20 kuna mjesečno, a korisnicima obiteljske mirovine ukupno iznos od 2.897,32 kuna, koji se isplaćuje mjesečno unatrag,

- da je tužitelj u odnosu na ranija razdoblja vodio parnične postupke i to kod Općinskog suda u Kutini pod brojem P-149/00 za razdoblje od 1. rujna 1999. do 31. prosinca 2000., pod brojem P-19/03 za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 30. studenog 2002., pod broj P-715/07 za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 30. studenog 2007., te kod suda kod kojeg se vodi i ovaj postupak pod broj Pn-112/2020 za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 31. siječnja 2020.,

- da se kod Trgovačkog suda u Bjelovaru pod brojem P-55/2017 vodio postupak između istih stranaka radi naknade štete za razdoblje od 18. veljače 2015. do 28. veljače 2017., u kojem je donijeta presuda pod brojem P-55/2017-10 dana 23. listopada 2017. kojom je odbijen zahtjev tužitelja,

- da je ta presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7187/2017-2 od 21. rujna 2018.,

- da su obje presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-611/19-2 od 1. ožujka 2022. i predmet je vraćen Trgovačkom sudu u Bjelovaru na ponovno suđenje, a postupak još nije dovršen.

 

6.3. Između stranaka je sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je da li se u ovom postupku primjenjuje ZOOM ili ZOOP, a u odnosu na koje pitanje postoji različita sudska praksa koja nije ujednačena.

 

6.4. Mišljenje je prvostupanjskog suda da se na predmet spora primjenjuje članak 27. ZOOP-a, o čemu da je mišljenje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske. Poziva se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., u kojemu je na pitanje „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe ZOOP ili ZOMO?“ revizijski sud određeno naveo “... valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.“. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021. odgovoreno je na pitanje „Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev-137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev-866/2022-2 od 30. kolovoza 2022.“

 

6.5. Člankom 27. ZOOP-a da je stavkom 1. propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema stavku 2., stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema stavku 3., razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema stavku 4., odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na

temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

 

6.6. U konkretnom slučaju da je potrebno utvrditi razmjerni iznos mirovine prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine koju prima udovica osiguranika pokojnog J. M., M. M., i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena da se radi o ozljedi na radu, odnosno razliku između obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario sada pok. osiguranik tužitelja J. M., obzirom na činjenicu da bi J. M. 2015. napunio 65 godina života (rođen ... 1950.) i ostvario uvjete na starosnu mirovinu. Navedeno je prvostupanjski sud utvrdio provođenjem financijskog vještačenja na temelju kojeg je utvrđeno da je u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. udovici osiguranika pok. J. M., M. M., isplaćeno 12.361,29 eura/93.136,14 kuna na ime obiteljske mirovine, da bi najniža starosna mirovina J. M., pod pretpostavkom da bi radio do svoje 65. godine, iznosila ukupno 13.616,21 eura/102.591,30 kuna, pa bi isplaćeni iznos obiteljske mirovine u odnosu na starosnu bio manji za 1.254,95 eura/9.445,16 kuna. Najniža invalidska mirovina zbog povrede na radu za J. M. da bi u utuženom periodu iznosila ukupno 12.967,81 eura/97.706,00 kuna te je taj iznos veći u odnosu na isplaćenu obiteljsku mirovinu za 606,49 eura/4.569,86 kuna.

 

6.7. Kako isplaćena obiteljska mirovina nije veća od pretpostavljene starosne imovine, a niti od invalidske mirovine zbog ozljede na radu, to je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

6.8. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi člankom 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), uz uvećanje za troškove vještačenja.

 

7. U svojoj žalbi tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz članka 27. ZOOP-a jer je mišljenja da se na zahtjev tužitelja trebaju primijeniti odredbe ZOMO-a. Ukazuje na neprovedivost članka 27. ZOOP-a te kako ta odredba nije propisana da bi išla na štetu štetnika koji je zaključio policu osiguranja upravo kako bi se šteta naplatila od osiguratelja. U protivnom, ukoliko tužitelj neće moći štetu naplatiti od osiguravajućeg društva, da će biti prisiljen istu potraživati direktno od štetnika što će istog dovesti u stanje dužničkog ropstva, jer ako tužitelj kapitalizira traženi iznos, da će se od štetnika tražiti milijunski iznos. Pozvao se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-856/2016 kojom je odbijena ustavna tužba Hrvatskog ureda za osiguranje, a koja je podnesena vezano uz članak 27. ZOOP-a te na odluku broj U-III-1008/2017 od 28. rujna 2021. kojom je odbijena ustavna tužba podnesena od osiguravajućeg društva u povodu presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5782/2014-3 od 7. studenog 2016. i kojom je povodom žalbe tužitelja preinačena prvostupanjska presuda na način da je usvojen tužbeni zahtjev te je izneseno pravno shvaćanje da su mjerodavne odredbe ZOOM-a i da je članak 160. ZOOM-a lex specialis u odnosu na članak 27. ZOOP-a.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. ZOOP-a. Odluka prvostupanjskog suda je u skladu sa shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je odgovorio na pitanje koji se zakon primjenjuje i na koje se poziva prvostupanjski sud. Shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

 

7.2. Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-856/2016 nije prihvatio prijedlog Hrvatskog ureda za osiguranje za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 161. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16.) uz obrazloženje da člankom 161. stavkom 2. ZOMO-a „… nije povrijeđeno ni načelo vladavine prava, jedno od temeljnih načela ustavnog poretka Republike Hrvatske sadržano u članku 3. Ustava. Naime, osporena norma je jasna i precizna te točno određuje što sve obuhvaća naknada stvarne štete na koju HZMO ima pravo. 11. U odnosu na prigovor da je članak 161. stavak 2. ZOMO-a suprotan članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima o prometu, Ustavni sud ističe da nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost dva zakona. U nadležnosti je redovnih sudova koji će zakon primijeniti kao mjerodavan u konkretnom slučaju. Ukoliko bi se takva primjena smatrala arbitrarnom, moguće ju je osporavati u postupku u povodu ustavne tužbe osobe koja smatra da su joj povrijeđena ustavna prava.“

 

7.3. Odlukom Ustavnog suda broj U-III-1008/2017 od 28. rujna 2021. odbijena je ustavna tužba osiguravajućeg društva koja je podnesena povodom presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5782/2014-3 od 7. studenog 2016. u kojoj je izražen stav da se u postupcima naknade štete koje pokreće HZMO protiv osiguravajućih društava treba primijeniti članak 161. ZOMO-a. Ustavni sud navodi: “11. U konkretnom slučaju podnositelj tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje time što mu je uskraćeno pravo na obrazloženu odluku u pogledu različitosti pravne prakse u istovjetnim predmetima unutar istog suda koji je donio osporenu drugostupanjsku presudu, kao i u pogledu različitosti pravne prakse sudova u usporedivim predmetima općenito, gdje se javljaju i pravna stajališta istovjetna osporenom, ali i drukčija, čime je dovedena u pitanje pravna sigurnost. Ustavni sud je stoga podnositeljevu ustavnu tužbu razmatrao iz aspekta eventualne povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava (analogno i člankom 6. stavkom 1. Konvencije)…“, „U tu je svrhu Ustavni sud trebao ispitati postoji li u konkretnom slučaju nekonzistentna sudska praksa i, ako postoji, je li bilo neučinkovitosti mehanizma za prevladavanje nekonzistentnosti sudske prakse, koji postoji u pravnom poretku Republike Hrvatske, ali i u kojoj se mjeri utvrđenja o tim pitanjima neposredno reflektiraju na osporenu presudu i podnositeljev položaj u vezi s njom.“, „Ustavni sud utvrdio je da je nakon toga razvidno da u praksi sudova u Republici Hrvatskoj, nadležnih za rješavanje sporova o kakvome je riječ i u ovom predmetu, u stvari ne postoje "duboke i dugotrajne" razlike u primjeni mjerodavnog prava. Stoga, a povrh relevantnih i razumnih razloga koje je Visoki trgovački sud u osporenoj presudi iznio, u konkretnom slučaju nije bilo potrebe da baš u ovom sudskom predmetu, zbog "neujednačenosti" sudske prakse, dozvoli podnošenje izvanredne revizije Vrhovnom sudu. Slijedom navedenog, Ustavni sud ne prihvaća prigovore podnositelja da je osporena presuda Visokog trgovačkog suda arbitrarna, bez relevantnih i dostatnih razloga te da je donesena protivno pozitivnim zakonskim propisima i postojećoj sudskoj praksi.“, „16. Slijedom svega navedenog, Ustavni sud utvrđuje da osporenom odlukom podnositelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije, niti ustavno pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava i člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.“. Dakle, u navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske je ocijenio jesu li konkretnom odlukom i postupanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske povrijeđena ustavna prava podnositelja tužbe na koje se povrede pozvalo osiguravajuće društvo. Ustavni sud Republike Hrvatske nije u toj odluci odgovorio na pitanje koji se zakon primjenjuje i zašto, jer to i nije bio zadatak Ustavnog suda.

 

8. Tužitelj je osporavao i odluku o naknadi parničnog troška u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

 

8.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o naknadi parničnog troška tuženiku.

 

9. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja te je pobijanu odluku potvrdio primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

10. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja jer taj trošak nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 14. studenog 2024.