Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-1407/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1407/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji mr.sc. Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB: iz Z., tužiteljice N. L. G. O.: iz Z., tužitelja V. G., OIB: iz Z., tužitelja I. I. Z., OIB: iz Z., tužiteljice J. M. K., OIB: iz Z.,  tužiteljice V. K. G., OIB: iz Z., svi zastupani po punomoćnici L. M.-P., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. d.o.o., OIB: , , zastupanog po punomoćniku G. I., odvjetniku u Z., tuženika Z. d.o.o., OIB: iz Z., i  tuženika C. I. d.o.o., OIB: iz Z., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u S. B., radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tuženika G. d.o.o. Z. izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. kolovoza 2024. poslovni broj: Pn-1482/24-2, dana 8. studenog 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika G. d.o.o., Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. kolovoza 2024. poslovni broj: Pn-1482/24-2.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika G. d.o.o., Z. za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

" I Utvrđuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na 2. tuženika Z. d.o.o., jer je nad istim otvoren predstečajni postupak.

 

II Postupak se može nastaviti u odnosu na 2. tuženika nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene te nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka.

 

III Ukoliko bude doneseno pravomoćno rješenje o potvrdi plana restrukturiranja kojim će biti obuhvaćena predmetna tražbina, sud će nastaviti postupak i odbaciti tužbu u odnosu na 2. tuženika u cijelosti, odnosno u dijelu u kojem je tražbina obuhvaćena planom restrukturiranja."

 

2. Protiv citiranog rješenja tuženik G. d.o.o. izjavio je žalbu zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud rješenje preinači na način da odredi prekid postupka ne samo u odnosu na tuženika Z. d.o.o. nego i u odnosu na G. d.o.o., a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak radi donošenja nove, na zakonu utemeljene odluke.

 

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tuženika G. d.o.o., ističući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženici solidarno odgovaraju tužiteljima, ali da ih to ne čini jedinstvenim, a još manje nužnim suparničarima i da se odredba čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima odnosi na solidarnu odgovornost za štetu u kojoj se ne spominje jedinstveno suparničarstvo niti se spominje da solidarna odgovornost sama po sebi dovodi do jedinstvenog suparničarstva. Predlažu da ovaj sud odbije žalbu tuženika G. d.o.o. i potvrdi rješenje te im dosudi trošak žalbenog postupka.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju zahtijevaju od prodavatelja i investitora gradnje nekretnine (G. d.o.o.) te izvođača radova (Z. d.o.o.) i osobe zadužene za vršenje nadzora nad radom investitora i izvođača radova (C. I. d.o.o.,) na zgradi u Z., u kojoj se nalaze stanovi tužitelja, a koja šteta je nastala radi onečišćenja vode mineralnim uljima.

 

6. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju proizašlom iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, da je nad  tuženikom Z. d.o.o. otvoren predstečajni postupak pod poslovnim brojem St-152/2023 rješenjem od 6. veljače 2023. Pozivom na odredbu čl. 68. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24., dalje: SZ) kojom je određeno da danom otvaranja predstečajnog postupka nastupa prekid parničnih i arbitražnih postupaka protiv dužnika u svezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe, pa kako se radi o takvoj tražbini i kako tuženici nisu jedinstveni suparničari, sud utvrđuje prekid postupka samo u odnosu na tuženika Z. d.o.o.

 

7. U svojoj žalbi G. d.o.o. iznosi tvrdnje da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer izreka rješenja proturječi razlozima rješenja i u njemu ujedno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Obrazlaže da su tuženici jedinstveni suparničari jer se zbog prirode njihovog odnosa spor može riješiti samo na jedan način u odnosu na sve. Smatra da je sud propustio primijeniti odredbu čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima o eventualnoj solidarnoj odgovornosti tuženika, ako sud nađe osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., dalje: ZPP) jer je izreka rješenja razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima istoga, u njemu su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se rješenje može ispitati. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Odredbom čl. 196. st. 1. ZPP propisano je da više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno biti tužene (suparničari) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove, nadalje ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze iste vrste koje se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika i konačno ako je to drugim zakonom određeno.

 

10. Nadalje, prema odredbi čl. 201. ZPP ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

 

11. Konačno, valja ukazati i da je solidarna obveza obveznopravni odnos u kojemu je svaki od više vjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze (činidbe) od bilo kojeg dužnika, a svaki od više dužnika dužan je obvezu (činidbu) ispuniti premda je ona djeljiva. Ako je obveza (činidba) jednom ispunjena, svi su vjerovnici namireni i svi su dužnici oslobođeni obveze.

 

12. Stoga u okviru prikazanog zakonodavstva u pogledu predmeta spora konkretni tuženici su materijalni suparničari sukladno odredbi čl. 196. st. 1. toč. 1. ZPP, jer njihove obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove. Ujedno, okolnost da tuženici po pojedinim odštetnim osnovama tužiteljima odgovaraju solidarno, pa i primjenom odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO, (kojom je propisano da za štetu koju je više osobe prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno), upućuje na zaključak da su tuženici solidarni dužnici. Međutim, to samo po sebi ne znači da su i jedinstveni suparničari. Naime, solidarni dužnici predstavljaju obične suparničare jer se spor prema svima ne mora jednako sadržajno okončati budući pojedini od njih mogu isticati svoje posebne prigovore. (Jednako stajalište zauzeto je i u odluci VSRH Rev-886/06 od 03. srpnja 2007.)

 

13. Svaki suparničar u ovoj parnici je samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima (čl. 200. ZPP) pa su tuženici kao solidarni dužnici obični, a ne jedinstveni suparničari i spor se prema njima ne mora riješiti na jednak način.

 

14. Stoga je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 196. st. 1., čl. 200. i čl. 201. ZPP) kada je prekid postupka odredio samo u odnosu na Z. d.o.o., a ne u odnosu na sve tuženike.

 

15. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika G. d.o.o. kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

16. Tuženiku G. d.o.o. nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. ZPP).

 

17. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za u žalbenom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP), zbog čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

U Varaždinu 8. studenoga 2024.

 

 

 

Sutkinja

 

Bojana Skenderović, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu