Poslovni broj: Gž R-119/2024-2

 

             

    Republika Hrvatska

  Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                  Poslovni broj: Gž R-119/2024-2

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te, Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R., OIB: …, iz H.-T., …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz O. društva Š. & Š. & R., Z., …, protiv tuženika V. d.d. u stečaju, OIB: …, Z., …, zastupanog po punomoćnici D. R. D., odvjetnici u O. društvu M. i partneri d.o.o., Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-3701/2018-86 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća 6. studenoga 2024.

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja M. R. i žalba tuženika V. d.d. u stečaju te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-3701/2018-86 od 31. srpnja 2024.

r i j e š i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja M. R. i žalba tuženika V. d.d. u stečaju te potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-3701/2018-86 od 31. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I./ Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja M. R. iz H.-T., …, 1. višeg isplatnog reda u iznosu od 59.264,62 eura

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. R. iz H.-T., …, u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja M. R. iz H.-T., …, 1. višeg isplatnog reda u iznosu od 58.318,93 eura, te za dospjeli iznos troška parničnog postupka u iznosu od 3.583,51 EUR."«

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

»I./ Odbacuje se tužba tužitelja M. R. iz H.-T., … kao nedopuštena, u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja M. R. iz H.-T., …, 1. višeg isplatnog reda u iznosu 8.105,40 eura po osnovi kapitalizirane rente i po osnovi zateznih kamata na iznos od 125.688,96 eura tekućim od 28.4.2017. do 5.10.2017."

II./ Svaka stranka snosi svoje troškove.«

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II./ te protiv rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ukazuje na odredbu čl. 140. Stečajnog zakona navodeći da u trenutku otvaranja stečajnog postupka tražbina tužitelja za rentu zbog izgubljene zarade za ubuduće nije dospjela (dospjela je za dane od podnošenja tužbe 24. travnja 2017. pa do otvaranja stečaja 5. listopada 2017.), pa je trenutkom otvaranja stečajnog postupka takva tražbina odnosno sve nedospjele rente zbog izgubljene zarade dospjele odjednom. Zaključak prvostupanjskog suda kojim je prihvatio izračun vještaka smatrajući da je rentu potrebno kapitalizirati doživotno i to kao razliku između plaće i invalidske mirovine do 65 godine tužitelja te kao razliku između starosne mirovine i invalidske mirovine do predvidivog kraja života tužitelja – nije pravilan. Naime, trenutkom otvaranja stečajnog postupka sve nedospjele tražbine dospijevaju i sud je trebao sagledati pitanje visine izgubljene zarade analizirajući pravomoćnu presudu Općinskog suda u Krapini broj P-652/05 od 8. prosinca 2010. koja i dalje egzistira. U toj presudi nije navedeno do kada je tuženik u obvezi plaćati rentu zbog izgubljene zarade. Ukazuje i na odredbu čl. 1088. Zakona o obveznim odnosima te čl. 1096. istog Zakona. Analizirajući navedene odredbe i odredbe Stečajnog zakona zaključiti je da je naknada u obliku novčane rente zbog izgubljene zarade tužitelja dosuđena doživotno te je tuženik mogao tražiti ukidanje rente dosuđene navedenom presudom, a kako to nije učinio presuda i dalje egzistira i proizvodi pravne učinke. S obzirom na navedeno sud je trebao primijeniti izračun rente doživotno – kao razliku između plaće i invalidske mirovine u kojem slučaju je vještak izračunao potraživanje u iznosu od 125.688,96 EUR. Sud je tužitelju trebao dosuditi iznos od 124.219,70 EUR koliko je tužitelj prijavio tražbinu u stečajnom postupku. S obzirom na navedeno sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama tužitelj smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. S obzirom da odluka o glavnoj stvari nije pravilna, nije pravilna niti odluka o trošku postupka. Predlaže se uvažiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da se utvrdi da je osnovana tražbina tužitelja 1. višeg isplatnog reda u iznosu od 117.583,55 EUR uz dosuđivanje troška postupka te iznos dospjelog troška postupka do otvaranja stečajnog postupka uz naknadu troška sastava žalbe, a podredno ukinuti prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu i vratiti predmet na odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. I./ izreke i dijelu pod toč. II./ izreke rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ukazuje da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Prije svega navodi kako za nastavak postupka nisu bili ispunjeni uvjeti s obzirom da je tužitelj u stečajnoj prijavi naveo kako za svoju tražbinu raspolaže ovršnom ispravom, a rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 26. veljače 2018. osporena mu je tražbina za koju ne postoji ovršna isprava te je tužitelj upućen na nastavak parnice. Tužitelj, nije kao stečajni vjerovnik, na ispitnom ročištu tražio ispravak tablice stečajnih tražbina, niti je protiv navedenog stečajnog rješenja ulagao pravne lijekove te je isto pravomoćno. U parnici se utvrđenje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi ili na ispitnom ročištu. Tužba koju vjerovnik podnosi mora biti identična prijavi tražbine u stečajnom postupku kako glede osnove tražbine tako i iznosa tražbine i isplatnog reda jer nikakve izmjene nisu dozvoljene. U situaciji kada vjerovnik raspolaže ovršnom ispravom onda se u parnicu upućuje osporavatelj, ako je u parnični postupak upućen vjerovnik koji raspolaže ovršnom ispravom onda isti mora ustati žalbom protiv rješenja o utvrđivanju i osporavanju tražbine. Ako bi podnio tužbu takva tužba bila bi odbačena zbog toga što je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari. Pogrešan je navod iz točke 20. obrazloženja pobijane odluke u svezi s čime se ističe da sud na uvjete nastavka postupka pazi tijekom cijelog postupka ex offo u smislu Zakona o parničnom postupku i Stečajnog zakona, pa i bez obzira na procesno rješenje o nastavku postupka koje sud ne obvezuje u smislu konačne odluke o predmetu spora. Stoga je jasno kako u toč. I./ izreke presude odluka nije pravilna niti na zakonu osnovana odnosno nejasna je i proturječna. Niti odluka o trošku nije osnovana navodeći kako je tuženik uspio sa 54,16 %, a tužitelj 45,84 % gledajući visinu zahtjeva. Osim toga, tuženik je uspio i u dijelu osnove tužbenog zahtjeva jer je tužba djelomično odbačena za iznos od 8.105,40 EUR te po osnovi zakonskih zateznih kamata. Tuženik nije osporavao da tužitelju, a ukoliko bi bili ispunjeni uvjeti za nastavak parnice temeljem pravomoćne presude može pripadati iznos rente do 65 godine tužiteljevog života, (a ne do vjerojatnog trajanja tužiteljevog života), te da mu nakon 65 godine može pripadati samo razlika između invalidske i starosne mirovine. Dakle, parnične stranke nisu uspjele u približno jednakom omjeru. Slijedom navedenog predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu uz naknadu troškova tuženiku, a podredno se predlaže ukinuti presudu odnosno rješenje u pobijanom dijelu te vratiti prvostupanjskom sudu na odlučivanje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19. dalje ZID ZPP) na koju u žalbi ukazuju tužitelj i tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je osnovana njegova tražbina 1. višeg isplatnog reda koji temelji na činjenici da tužitelju pripada iznos kapitalizirane rente kao razlike između plaće i invalidske mirovine doživotno odnosno dospjeli iznos troška parničnog postupka i po osnovi zateznih kamata na iznos kapitalizirane rente za razdoblje od 28. travnja 2017. do 5. listopada 2017.

10. Iz spisa predmeta, u bitnome, slijedi:

- da je tužitelj zadobio ozljedu na radu kod tuženika 28. srpnja 1998. radi čega je u desetom mjesecu 2002. upućen u invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krapini, poslovni broj P-652/05-63 od 8. prosinca 2010. tuženik obvezan da tužitelju naknadi štetu, između ostalog, i mjesečnu rentu radi izgubljene zarade od 1. listopada 2009. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 5.160,65 kn,

- da je tužitelj podnio predmetnu tužbu 28. travnja 2017. radi isplate kapitalizirane rente,

- da je tijekom ovog postupka nad tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-118/2017 od 2. listopada 2017.,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-834/17-9 od 11. listopada 2017. utvrđen prekid postupka i određeno da će se postupak nastaviti kad stečajni upravitelj ili pravni slijednici pravne osobe preuzmu postupak ili ih sud na prijedlog protivne strane odnosno po službenoj dužnosti pozove da to učine,

- da je tužitelj u stečajni postupak prijavio svoje tražbine iz ovog predmeta i to kapitaliziranu rentu u iznosu od 885.933,30 kn i troškove ovog postupka do otvaranja stečaja u iznosu od 50.000,00 kn (l.s. 476-477 spisa),

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1181/17 od 26. veljače 2018. (l.s. 40-50 spisa) osporena tražbina 1. višeg isplatnog reda tužitelja (redni broj 125.) u iznosu od 935.933,30 kn te je isti upućen na parnicu radi utvrđenja osporenih tražbina,

- da je tužitelj predložio nastavak ovog postupka podneskom od 2. ožujka 2018. radi utvrđenja osporenih tražbina,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-834/2017-12 od 3. travnja 2018. pozvan stečajni upravitelj tuženika da preuzme parnicu čime se po pravomoćnosti tog rješenja prvostupanjski postupak nastavio te

- da je prvostupanjski sud radi utvrđivanja visine kapitalizirane rente izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji L. T. G. iz društva V. T. d.o.o. koja je sačinila tri varijante izračuna i to u slučaju da je:

1) dosuđenu rentu za izgubljenu zaradu potrebno kapitalizirati doživotno kao razliku između plaće i invalidske mirovine, tada kapitalizirani iznos rente iznosi 947.003,45 kn, odnosno 125.688,96 EUR.

2) dosuđenu rentu za izgubljenu zaradu potrebno kapitalizirati do 65. godine života tužitelja, kao razliku između plaće i invalidske mirovine, tada kapitalizirani iznos rente iznosi 428.212,71 kn odnosno 56.833,59 EUR i

3) dosuđenu rentu za izgubljenu zaradu potrebno kapitalizirati doživotno i to kao razliku između plaće i invalidske mirovine do 65. godine života tužitelja (što iznosi 428.212,71 kn odnosno 56.833,59 eura) te kao razliku između starosne i invalidske mirovine od 18. srpnja 2025. (kao dan kada bi tužitelj navršio 65 godina života) i predvidivog kraja života tužitelja (što iznosi 18.316,53 kn odnosno 2.431,02 eura), tada kapitalizirani iznos rente iznosi 446.529,24 kn odnosno 59.264,62 EUR.

11. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrajući da tužitelj ima pravo na kapitaliziranu rentu za izgubljenu zaradu prihvatio zahtjev na utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja 1. višeg isplatnog reda u iznosu od 59.264,62 EUR po trećoj varijanti nalaza i mišljenja vještakinje, dok je odbio zahtjev tužitelja po osnovi kapitalizirane rente radi utvrđivanja osnovanosti tužiteljeve tražbine 1. višeg isplatnog reda u daljnjem iznosu od 58.318,93 EUR.

11.1. Smatra da tužitelj u ovom postupku ne može tražiti utvrđenje osnovanosti tražbine 1. višeg isplatnog reda u odnosu na zateznu kamatu tekuću od 28. travnja 2017. do 5. listopada 2017. na kapitalizirani iznos rente budući da potraživanje u tom dijelu niti nije bilo prijavljeno i osporeno u stečajnom postupku pa je tužbu tužitelja u tom dijelu odbacio kao nedopuštenu.

12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako nisu bili ispunjeni uvjeti za nastavak predmetnog postupka.

12.1. Naime, u stečajnoj prijavi (l.s 476-477) koju je tužitelj podnio u stečajnom postupku istaknuo je podatke o tražbini navodeći da raspolaže ovršnom ispravom za iznos od 51.606,50 kn te za daljnje iznose mjesečne rente od 5.160,65 kn koji kapitalizirano iznose 885.933,33 kn te također prijavio tražbinu troška ovog parničnog postupka u iznosu od 50.000,00 kn odnosno ukupno 935.933,30 kn.

12.2. Točno je, na što upire tuženik u žalbi, da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj St-1181/17 od 26. veljače 2018. utvrdio osporene tražbine viših isplatnih redova odnosno 1. višeg isplatnog reda za koje ne postoji ovršna isprava, između ostalih, tražbinu tužitelja u navedenom iznosu od 935.933,35 kn, međutim, navedenim rješenjem, a s obzirom da je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka o tražbini već tekla predmetna parnica, upućen je tužitelj, kao stečajni vjerovnik, čija je tražbina osporena – staviti prijedlog za nastavak parnice.

12.2. Prema tome, po ocjeni ovog suda, u procesnopravnoj situaciji kada je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka o spornoj tražbini već tekla parnica pravilno je tužitelj, kao stečajni vjerovnik, a čiju je tražbinu tuženik osporio upravo iz razloga što je pokrenut predmetni spor (l.s.47), stavio prijedlog za nastavak parnice, a prvostupanjski sud pravilno donio rješenje o nastavku parničnog postupka na koje stranke nisu izjavile žalbu, tako da suprotni žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost pobijane odluke.

12.3. Dakle, kako je čl. 270. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.) propisano da se u parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu, tužitelj je pravilno zahtjev uskladio zahtijevajući utvrđenje osnovanosti njegove tražbine.

13. Sporno pitanje, i u ovoj fazi postupka, je pitanje načina obračuna visine kapitalizirane rente.

13.1. Naknada u obliku novčane rente propisana je odredbom čl. 1088. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) koja u st. 1. određuje da se u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno, ili za određeno vrijeme.

13.2. Nije sporno da je tuženik po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-652/05 od 8. prosinca 2010. dužan tužitelju isplaćivati, između ostalog, "osnovom rente radi izgubljene zarade od 1. listopada 2009. pa nadalje iznos od 5.160,65 kn mjesečno sa zateznim kamatama tekućim od 10.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate".

13.3. Dakle, zaključiti je da iz sadržaja navedene pravomoćne presude slijedi da je tužitelju dosuđena naknada u obliku novčane rente doživotno jer u navedenoj presudi nije određeno vrijeme na koje bi ista bila određena.

13.4. Navesti je da je u citiranom pravomoćnom postupku izveden dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje M. P. koji je sačinio izračun plaće koju bi tužitelj ostvario da je ostao na radu i iznosa invalidske mirovine koju prima.

13.5. Međutim, ovaj sud ne prihvaća kao pravilno shvaćanje tužitelja da su trenutkom otvaranja stečajnog postupka sve nedospjele tražbine rente dospjele i to upravo u visini razlike izgubljene zarade po navedenoj pravomoćnoj presudi jer tužitelj ne raspolaže pravomoćnom i ovršnom ispravom u pogledu kapitaliziranog iznosa rente, a što je braneći se od prigovora presuđene stvari i sam isticao tijekom prvostupanjskog postupka, pa tako i u podnesku od 5. travnja 2023.

13.6. Slijedom toga, po ocjeni ovog suda, nije odlučna činjenica što tuženik nije tražio ukidanje „ovršne isprave“ po kojoj se plaća renta kako to tvrdi tužitelj pozivajući se na čl. 1096. ZOO.

14. Odredbom čl. 1088. st. 5. ZOO određeno je da iz ozbiljnih razloga vjerovnik može zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos.

14.1. U konkretnom slučaju tužitelj nije odmah umjesto novčane rente potraživao jedan ukupan iznos naknade buduće imovinske štete nego kasnije tj. predmetnom tužbom te je upravo u predmetnom postupku valjalo utvrditi (ne)postojanje pretpostavki odnosno ozbiljnih razloga za isplatu kapitalizirane rente, a s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja u svezi nelikvidnosti odnosno stečaja tuženika, i po ocjeni ovog suda, postoji ozbiljan razlog za isplatom jednog ukupnog iznosa naknade buduće imovinske štete.

14.2. Nadalje, po ocjeni ovog suda na način obračuna visine kapitalizirane rente nije bez utjecaja činjenica što tužitelj u međuvremenu ispunjava uvjete za punu starosnu mirovinu tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi predvidljivo tužitelj bio umirovljen (po čl. 112. st. 1. toč. 6. Zakona o radu "Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života) 18. srpnja 2025. kada će navršiti 65 godina. Prema tome njegov gubitak sastojao bi se do 65 godine života u razlici između plaće i invalidske mirovine te u razlici između starosne i invalidske mirovine od 18. srpnja 2025. i predvidivog kraja života tužitelja. Naime, radi se o naknadi u iznosu koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede upravo u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetnog događaja tako da je tužitelju pravilno priznata razlika u primanjima na njegovu štetu tj. kapitalizirano 59.264,62 EUR.

14.3. Slijedom navedenog neosnovanim se ocjenjuje žalbeni navod tužitelja kako je prvostupanjski sud trebao prihvatiti izračun rente, ali kao razliku između plaće i invalidske mirovine doživotno u daljnjem iznosu od 58.318,93 EUR.

15. Žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke po toč I./ izreke rješenja te, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj u ovom postupku ne može tražiti utvrđenje osnovanosti tražbine 1. višeg isplatnog reda u iznosu od 8.105,40 EUR po osnovi kapitalizirane rente i po osnovi zateznih kamata na iznos od 125.688,96 EUR tekućim od 28. travnja 2017. (kao dana podnošenja tužbe) do 5. listopada 2017. (kao dana otvaranja stečajnog postupka) budući da u tom dijelu nije podnio prijavu niti su ista osporena u stečajnom postupku, a stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u tom postupku stoga je navedeni zahtjev nedopušten i valjalo ga je odbaciti.

16. Prvostupanjski sud je neosnovanim ocijenio tužiteljev zahtjev na utvrđenje osnovanosti tražbine 1. višeg isplatnog reda u iznosu od 3.583,51 EUR koji se odnosi na troškove ovog postupka od podnošenja tužbe do otvaranja stečajnog postupka smatrajući da su stranke u ovom postupku djelomično uspjele i da odluku valja utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP.

16.1. Po ocjeni ovog suda žalbeni navodi tužitelja i tuženika nisu s uspjehom doveli u pitanje gornju odluku prvostupanjskog suda budući da su stranke i po ocjeni ovog suda djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je pravilno sud prvog stupnja odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

16.2. Točno je kako tvrdi tuženik da nije osporavao da tužitelju može pripadati iznos rente do 65 godine tužiteljevog života te da mu nakon 65 godine može pripadati samo razlika između invalidske i starosne mirovine, međutim, odgovoriti je da je tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, kao i u drugostupanjskom postupku, tuženik dovodio u pitanje dopustivost pokretanja i vođenja parničnog postupka tako da, po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi tuženika izneseni u svezi s time nisu doveli u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja o djelomičnom uspjehu stranaka u približno jednakim dijelovima.

17. Slijedom svega iznesenog valjalo je po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovane žalbe i potvrditi prvostupanjsku presudu odnosno po odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje, kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zadru 6. studenoga 2024.

 

Predsjednica vijeća

 

                                                                                    Sanja Prosenica, v.r.