Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj Gž-1501/2024-3
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž-1501/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača G. S. iz R., .......OIB: ..., odlučujući o žalbi vjerovnika H. iz Z., OIB: ..., Regionalnog ureda R., R., zastupanog po voditelju Regionalnog ureda R. A. B., dr. med. spec. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 103 Sp-1017/2022-9 od 25. kolovoza 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06. studenoga 2024. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba vjerovnika HZZO iz Z., Regionalnog ureda R., R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 103 Sp-1017/2022-9 od 25. kolovoza 2023. godine u točkama I, II i III izreke.
II Odbacuje se kao nedopuštena žalba vjerovnika H. iz Z., Regionalnog ureda R., izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 103 Sp-1017/2022-9 od 25. kolovoza 2023. godine u dijelu koji se odnosi na točku IV izreke tog rješenja.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I izreke) otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača G. S. iz R., OIB: ... (u nastavku teksta: potrošač).
2. U točki II izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača.
3. U točki III izreke oslobođen je potrošač od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike pobliže naznačene u toj točki izreke.
4. U točki IV izreke istog rješenja odbijen je prijedlog Fina da se potrošač oslobodi od preostalih obveza u odnosu na one vjerovnike čije tražbine, tj. osnove za plaćanje je Fina prestala izvršavati temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20, u nastavku teksta: ZPONS), a koje u ukupnom iznosu glavnice iznose 2.437,83 eura.
5. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi vjerovnik HZZO iz Z., Regionalni ured R., (u nastavku teksta: vjerovnik), iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 23. Zakona o stečaju potrošača (“Narodne novine” br. 100/15, 67/18 i 36/22, u nastavku teksta: ZSP) i odredbom članka 10. Stečajnog zakona (“Narodne novine” br. 75/15 i 104/17), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i odbije prijedlog za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača, a uz žalbu prilaže isprave na koje se poziva u tom pravnom lijeku.
6. Žalba vjerovnika je dijelom neosnovana, a dijelom nedopuštena.
7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je u ovom predmetu Fina podnijela dana 07. studenoga 2022. godine prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, koja se nije očitovala da li je suglasna s provedbom tog postupka, pa da se smatra kako je dala navedeni pristanak.
8. Na temelju uvida u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje dostavljenom od strane Fine (u nastavku teksta: Očevidnik), utvrđuje da potrošač ima u razdoblju duljem od tri godine (3974 dana neprekidne blokade) evidentirane tražbine radi prisilnog ostvarenja u odnosu na vjerovnike i po osnovama naznačenima u točki III izreke pobijanog rješenja, čija nenaplaćena glavnica ukupno iznosi 1.544,46 eura.
9. Provjerom podataka iz Očevidnika, kao i podataka o imovini potrošača, utvrđuje da je ista u posljednje tri godine ostvarila ukupno 94.752,47 kuna s osnove dohotka od nesamostalnog rada-plaće, odnosno 31.584,16 kuna godišnje, što znači da je primala plaću/mirovinu koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, pa utvrđuje da je od ovrhe izuzet iznos u visini od 3/4 primanja potrošača, odnosno da maksimalan ukupan iznos koji bi potrošaču mogao ostati slobodan na raspolaganju iznosi 7.896,04 kuna godišnje.
10. Nadalje utvrđuje da potrošač osim neoporezivih primitaka koji se odnose na ostale ne navedene naknade plaća koje se isplaćuju na teret državnog proračuna ili na teret sredstava obveznog osiguranja, kao i zaštićenog računa na kojem se nalaze sredstva izuzeta od ovrhe koja jednako tako ne predstavljaju imovinu koja se može unovčiti kao stečajna masa, nema druge imovine, pri čemu utvrđuje da je ista vlasnica nekretnina, ali da se one u skladu s odredbom članka 79.i stavak 10. ZSP-a ne mogu unovčiti radi namirenja vjerovnika u jednostavnom postupku stečaja potrošača.
11. Stoga utvrđuje da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kuna, tj. da iznosi 7.896,04 kuna.
12. Prvostupanjski sud utvrđuje da se u povodu poziva suda iz oglasa od 10. studenoga 2022. godine objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova javila H.r., ističući da osporava popis imovine potrošača i predlaže po službenoj dužnosti utvrditi vrijednost potrošačeve imovine, u vezi čega utvrđuje da potrošač u konkretnom slučaju nije dala popis imovine, pa da stoga ne vrijedi presumpcija da ista nema imovine iz koje se mogu namiriti njezini vjerovnici, već se, zbog činjenice da potrošač nije reagirala na poziv Fine, samo presumira da je ona pristala na provođenje ovog postupka.
13. Stoga pozivom na odredbe članaka 79.a stavak 2. i 79.g stavak 1. i 4. ZSP-a, kao i na odredbu članka 173. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), odlučuje kao u točkama I-III izreke pobijanog rješenja.
14. Nadalje utvrđuje da tražbine vjerovnika koje je Fina brisala s osnova glavnice prelaze iznos od 20.000,00 kuna, zajedno sa glavnicom iz točke 1.1. Očevidnika (1.544,43 eura + 2.437,83 eura= 3.982,29 eura), pa odlučuje kako je naznačeno u točki IV izreke pobijanog rješenja.
15. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 23. ZSP-a, te odredbom članka 10. SZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane odluke nije počinjena neka od tih povreda.
16. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje vjerovnik, jer naznačeno rješenje nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može ispitati.
17. Neosnovano vjerovnik žalbenim navodima (indirektno) ukazuje i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, a to stoga jer iz spisa proizlazi da je sud prvog stupnja oglasom od 10. studenoga 2022. godine koji je javno objavljen na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča suda obavijestio vjerovnike potrošača da je Fina dana 07. studenoga 2022. godine podnijela tom sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, te ih je ujedno pozvao da u roku od 45 dana od objave oglasa ospore popis imovine koji je potrošač dostavio i/ili da obavijeste sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u slučaju da jednostavni postupak stečaja potrošača bude otvoren, te da dostave dokaze na kojima temelje svoje tvrdnje.
17.1. Stoga su vjerovnici potrošača, pa prema tome i žalitelj, na propisani način (članak 79.f stavak 1. ZSP-a) bili obaviješteni o pokretanju ovog postupka, te su shodno tome imali mogućnost u istome na odgovarajući način sudjelovati, slijedom čega su neosnovane tvrdnje žalitelja da mu je bilo onemogućeno sudjelovanje u ovom postupku kao stranke o čijim pravima se odlučuje, pa da se zbog toga nije mogao očitovati o bitnim činjenicama.
18. Na navode vjerovnika da bi donošenjem pobijanog rješenja od strane sudskog savjetnika umjesto suca pojedinca bilo postupljeno protivno odredbi članka 21. stavak 2. ZSP-a, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba postupka, valja odgovoriti da ovlaštenje sudskog savjetnika za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača i donošenje odluke u tom (predmetnom) postupku proizlazi iz odredbe članka 79.s ZSP-a, koja se u konkretnom slučaju kao posebna odredba (lex specialis) primjenjuje i ima prednost u odnosu na opću odredbu članka 21. stavak 2. ZSP-a.
19. Neosnovano je i pozivanje vjerovnika na odredbu članka 5. ZSP-a, jer se u smislu odredbe članka 79.o ZSP-a ta odredba ne primjenjuje u jednostavnom postupku stečaja potrošača.
20. Pogrešno žalitelj smatra i da zbog toga što osnova za plaćanje u pogledu koje je sud prvog stupnja u točki III izreke te odluke oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na istoga nije bila evidentirana u redoslijedu neizvršenih osnova duže od tri godine neprekidno ne bi bile ispunjene pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja propisane odredbom članka 79.a stavak 2. ZSP-a.
20.1. Naime, u vezi toga valja navesti da je u smislu potonje odredbe ZSP-a za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača dovoljno da je kroz neprekinuto razdoblje duže od tri godine postojala barem jedna evidentirana neizvršena osnova za plaćanje, pri čemu se trajanje tog razdoblja utvrđuje na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik, a ne samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja potrošača, a koje pretpostavke su u konkretnom slučaju ispunjene.
21. Nadalje, okolnost da potrošač nije dala izričitu suglasnost za provedbu predmetnog postupka, kako proizlazi iz sadržaja prvostupanjskog spisa, ne znači da zbog toga ne bi bile ispunjene prepostavke da se taj postupak provede, u smislu odredbe članka 79.d stavak 1. ZSP-a, jer je odredbom članka 79.c stavak 4. ZSP-a propisano kako će se smatrat da je potrošač suglasan da se može provesti jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom ako se ne očituje u roku od 15 dana od dana dostave poziva (iz članka 79.b stavka 1. ovoga Zakona) ili dostavi popis imovine.
22. Pri tome okolnost da potrošač nije dostavila popis svoje imovine u roku od 15 dana od dostave poziva za očitovanje da li je suglasna s provedbom jednostavnog postupka stečaja potrošača nije sama po sebi od odlučnog značaja za njezino poštenje, već je u toj situaciji sud prvog stupnja dužan utvrditi ima li potrošač ovršive imovine (vanjskim provjerama ili iz dokaza koje dostave vjerovnici), pa ako utvrdi da ona ima ovršivu imovinu čija je vrijednost manja od 10.000,00 kuna, otvoriti će i zatvoriti jednostavni postupak potrošača i osloboditi istu od preostalih obveza, dok će u slučaju da vrijednost ovršive imovine potrošača prelazi iznos od 10.000,00 kuna, otvoriti postupak stečaja, imenovati povjerenika i nastaviti voditi postupak.
23. Protivno žalbenim navodima, potpuno je i pravilno sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje se odnose na primanja potrošača, kao i na preostalu njezinu imovinu, pa je na temelju podataka koje mu je u tom pogledu dostavila Fina, dakle na način propisan odredbom članka 79.f stavak 2. ZSP-a, pravilno utvrdio da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kuna, tj. da iznosi 7.896,04 kuna, pri čemu iz tako pribavljenih podataka ne proizlazi da je potrošač u protekle tri godine otuđivao dio svoje imovine.
24. Pri tome na navode vjerovnika koji se poziva na odredbu članka 4. ZSP-a, valja odgovoriti da u situaciji kada nitko od potrošačevih vjerovnika nije osporio njezino svojstvo potrošača, u smislu odredbe članka 4. ZSP-a, sud prvog stupnja nije trebao utvrđivati da li ista obavlja samostalnu djelatnost, te da li se u tom slučaju ona može smatrati potrošačem.
25. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da potrošač ima u razdoblju duljem od tri godine (3974 dana) evidentirane tražbine radi prisilnog ostvarenja u odnosu na vjerovnike i po osnovama naznačenima u točki III izreke pobijanog rješenja, čija nenaplaćena glavnica ukupno iznosi 1.544,46 eura, dakle manje od 20.000,00 kuna, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 79.a stavak 2. ZSP-a utvrdio da su u odnosu na te osnove ispunjene pretpostavke za provedbu predmetnog jednostavnog postupka stečaja potrošača.
26. Stoga je pravilnom primjenom potonje odredbe ZSP-a, kao i odredbe članka 79.g stavak 1. i 4. tog Zakona, odlučeno kao u točkama I-III izreke pobijanog rješenja.
27. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi vjerovnika, dok je pozivanje žalitelja na tek uz žalbu (po prvi puta) priložene isprave (sudske odluke) nedopušteno, jer u jednostavnom postupku stečaja potrošača nije dopušteno u žalbi isticati nove činjenice, niti predlagati nove dokaze (članak 352. stavak 1. ZPP-a).
28. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu vjerovnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točkama I, II i III njegove izreke, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.
29. Budući je u točki IV izreke pobijanog rješenja odbijen prijedlog Fine da se potrošač oslobodi od preostalih obveza u odnosu na one vjerovnike čije tražbine, tj. osnove za plaćanje je Fina prestala izvršavati temeljem članka 12. ZPONS-a, dakle da u tom dijelu nije udovoljeno Prijedlogu, to vjerovnik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv tog dijela pobijane odluke, pa je primjenom odredbe članka 380. točka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 358. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Rijeci, 06. studenoga 2024. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.