Poslovni broj Gž-399/2021-3

 

 

 

                                                                                            

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz K., OIB ..., zastupane po punomoćnici M. P.S., odvjetnici u K., protiv tuženika: 1. OKP S.P. O. d.o.o., S. P., OIB ...., zastupanog po odvjetnicima iz ZOU M. Š.i V. R. u K., i 2. D. V. iz L., C., OIB ...., zastupanog po odvjetnicima iz ZOU J.P.i D.B. u B., radi naknade materijalne štete i uspostave prijašnjeg stanja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-133/2018-23 od 23. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-133/2018-23 od 23. prosinca 2020. u odnosu na 1. tuženika OKP S. P. O. d.o.o.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se traži da tuženici uspostave prijašnje stanje na grobnom mjestu broj 644 mjesnog groblja G. M., na grobu u koji je ukopan S. M., zamjenom puknute pokrovne ploče novom neoštećenom pokrovnom pločom izrađenom od crnog granita marke Z., debljine 5 cm, obrađene kao i oštećena ploča te da grobno mjesto stave u prijašnje neoštećeno stanje, a ukoliko isti odbiju uspostaviti prijašnje stanje da tužiteljici isplate iznos od 12.000,00 kn. Tužiteljica je obvezana na naknadu parničnih troškova 1. tuženiku u iznosu od 14.887,50 kn i 2. tuženiku u iznosu od 14.262,50 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu protiv citirane presude u odnosu na 1. tuženika OKP S. P. O. d.o.o., pobijajući presudu u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz obvezu 1. tuženika na naknadu parničnih troškova, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              3. Prvotuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao korisnice grobnog mjesta da joj 1. tuženik naknadi štetu koja je nastala zbog nepravilnog izvođenja ukopa svekrve tužiteljice u travnju 2012. i to uspostavom prijašnjeg stanja, zamjenom puknute pokrovne ploče novom neoštećenom pokrovnom pločom izrađenom od crnog granita marke Z., debljine 5 cm, obrađene kao i oštećena ploča, alternativno da joj isplati iznos od 12.000,00 kn.

 

5.1. Prvotuženik osporava odgovornost svojih djelatnika za puknuće pokrovne ploče na grobnom mjestu čija je korisnica tužiteljica te ističe prigovor zastare.

 

6. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2796/2017-2 od 13.6.2018., ukinuta je presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-4/2016-28 od 20. listopada 2017. i predmet vraćen na ponovno suđenje radi dopune činjeničnog stanja.

 

7. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

 

- prema iskazu tužiteljice i svjedoka M. M. da su prilikom micanja vijenaca i cvijeća sa predmetnog groba, nakon mjesec do mjesec i pol dana od sahrane svekrve tužiteljice u travnju 2012., primijetili napuknuće na sredini srednje pokrovne ploče oko 23.5.2015., a koja je nesporno u cijelosti puknula u jesen 2015.;

 

- prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl.ing.građ. M. K. da ukoliko je inicijalna pukotina na pokrovnoj ploči nastala u sredini pokrovne ploče tada se isto oštećenje na pokrovnoj ploči nije moglo spriječiti;

 

- da je tužiteljica imala saznanja o nastaloj šteti na pokrovnoj ploči i osobama koje su štetu počinile u svibnju 2012. jer je o puknuću pokrovne ploče odmah po saznanju obavijestila tuženike tražeći da štetu otklone, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice;

 

- da je tužiteljica morala imati saznanja s obzirom na atmosferske prilike i nastalo oštećenje da može doći do puknuća pokrovne ploče;

 

- da je tužiteljica saznala za nastalu štetu u svibnju 2012., neovisno o tome što tada nije pokrovna ploča potpuno pukla, već napukla, a kako je tužiteljica podnijela tužbu sudu 7.1.2016., da je nastupila zastara potraživanja za nastalu štetu protekom trogodišnjeg zastarnog roka od dana kada je vidjela pukotinu i saznala za osobe za koje je smatrala da su štetu počinili.

 

              8. Temeljem prednje utvrđenih činjenica te pozivajući se na odredbe članka 230. st. 1., članka 241. i članka 244. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 - dalje ZOO) sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te je obvezao na naknadu parničnog troška tuženicima pozivajući se na odredbe članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a. 

 

              9. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tužiteljica u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće ispitati. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

10. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je u ponovljenom postupku potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo pravilan zaključak da je tužiteljica još u svibnju 2012. imala saznanja o nastaloj šteti na pokrovnoj ploči o čemu je odmah obavijestila tuženike kao odgovorne osobe. Naime, temeljem svih provedenih dokaza, a posebice iskaza tužiteljice i svjedoka M. M. kao i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.građ. M. K., sud je utvrdio odlučne činjenice i dao jasno i detaljno obrazloženje kada je utvrdio osnovanim prigovor zastare. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je šteta nastala tek u listopadu 2015. kada je pokrovna ploča pukla u cijelosti jer je temeljem provedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužiteljica čim je uočila napuknuće u svibnju 2012. morala imati saznanja s obzirom na atmosferske prilike i s obzirom na nastalu pukotinu da može doći do puknuća pokrovne  ploče.

 

10.1. Naime, izloženo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud proizlazi iz dopisa punomoćnice tužiteljice od 23.10.2015. upućenog tuženicima u kojem se navodi da je tužiteljica ustanovila da je ploča u sredini napukla u duljini od 15 cm, koja je s vremenom pukla do kraja na dva dijela te da se zbog negiranja odgovornosti i prebacivanja krivnje na drugoga, obratila vještaku koji joj je dao usmeno mišljenje da se radilo o puknuću koje je dovelo do napuknuća, a kasnije i puknuća ploče. Nadalje, tužiteljica je u svojim iskazima tijekom postupka navela da je u svibnju 2012. primijetila 15 cm nekakvu kao paučinu koju je brisala, a nakon nekoliko dana da ju je sin M.M.pitao je li vidjela napuknuće na pokrovnoj ploči u sredini, pa kada je vidjela da je došlo do napuknuća pokrovne ploče, odmah da je nazvala 1. tuženika da otkloni taj nedostatak, a on da ju je uputio da se obrati 2. tuženiku. Tužiteljica je navela da se u međuvremenu s obzirom na zimu pukotina proširila te je oko Božića 2015. pokrovna ploča kompletno pukla po sredini. U ponovljenom postupku prilikom dopunskog iskazivanja tužiteljica je ponovila da vidjela oštećenje u svibnju 2012. radi čega je kontaktirala 2. tuženika koji joj je tada bio rekao da ju može ispolirati, ali nakon prve kiše da će opet nastati pukotina. Tada je navela da je pokrovna ploča oštećena i pucala je, ali kad je prošla polovicu to pucanje da ide brže. Tvrdi da je pukotina bila 30 cm kada ju je pokazala 2. tuženiku. Dakle, prema iskazu tužiteljice pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica napuknuće pokrovne ploče uočila u svibnju 2012. te je imala saznanja da se pukotina s vremenom širila, a čemu su pogodovali i zimski uvjeti, dok je naposljetku pukla u cijelosti. Istovjetno je iskazivao i sin tužiteljice M. M., da je vidio mjesec do mjesec i pol dana nakon sahrane bake laganu pukotinu na srednjoj ploči koja je izgledala kao paučina te iako da su mislili da se neće širiti, od kada su primijetili tu pukotinu 2013., 2014. ona se širila da bi se 2015. razdvojila i ploča je puknula. Dodaje da je tužiteljica svih ovih godina dokle ploča nije kompletno pukla molila 2. tuženika da to ispravi. U svom je dopunskom iskazu svjedok potvrdio da je prvotno oštećenje izgledalo kao paučina, a onda da se pukotina počela širiti po ploči. 

 

10.2. Konačno i stalni sudski vještak dipl.ing.građ. M. K. u odnosu na izričito pitanje je li moguće da je prvo puknuće ploče bilo u svibnju 2012., a da bi ploča pukla u cijelost tek za Božić 2015., navodi da je moguć nastanak manje pukotine (prvo puknuće – inicijalna pukotina) te njeno širenje tijekom vremena koje može biti pospješeno, između ostaloga, utjecajem atmosferilija i ciklusima zamrzavanja i odmrzavanja. Također je vještak naveo da ukoliko je pukotina - napuknuće nastalo unutar ploče da se isto više nije moglo spriječiti tj. nakon trenutka nastanka napuknuća isto više nije bilo moguće otkloniti niti sanirati. Vještak prilikom usmenog vještačenja zaključuje da se prvotno puknuće na pokrovnoj ploči dalje neminovno širilo tijekom vremena zbog čega je došlo do potpunog puknuća ploče. Dakle, vještačenjem je utvrđeno da uočena šteta u svibnju 2012. u vidu napuknuća u sredini ploče se nije mogla spriječiti niti sanirati na drugi način te da je širenje tijekom vremena bio neizbježno. Time je odgovoreno i na žalbene navode tužiteljice da zastara ne može početi teći prije nego je došlo do takvog oštećenja na ploči da bi ju trebalo zamijeniti.

 

10.3. Slijedom navedenih činjenica, utvrđenih ocjenom provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je pravilno zaključio da je tužiteljici kada je vidjela puknuće pokrovne ploče u svibnju 2012. bilo poznato da je šteta počinjena kao i osobe za koje je smatrala da su joj istu počinile te da je podnošenjem tužbe sudu 7.1.2016. protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok za potraživanje naknade štete propisan odredbom članka 230. st. 1. ZOO-a posljedično čemu je sud prvog stupnja ispravno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

11. Budući da je sud utvrdio osnovanim istaknuti prigovor zastare iz kojeg razloga je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, to nije bilo potrebe za daljnjim utvrđivanjem uzroka oštećenja kao i odgovornosti za nastalu štetu kako to netočno navodi tužiteljica u žalbi. 

 

              12. Slijedom izloženog, a suprotno navodima žalbe tužiteljice, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud proveo sve dokaze predložene po strankama kojima je utvrdio odlučne činjenice koje su među strankama sporne te dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na naknadu materijalne štete uspostavom prijašnjeg stanja, alternativno isplatom iznosa od 12.000,00 kn u odnosu na 1. tuženika, pravilno utvrđujući osnovanim prigovor zastare pozivom na odredbe članka 230. st. 1., članka 241. i članka 244. ZOO-a, koje odredbe reguliraju institut zastare potraživanja naknade štete.

             

              13. Glede troškova postupka iz točke II. izreke pobijane presude, kojom je tužiteljici naloženo naknaditi prouzročeni parnični trošak 1. tuženiku u iznosu od 14.887,50 kn, pravilno je sud primijenio odredbu članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora i poduzetih radnji punomoćnika 1. tuženika.

 

14. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

15. U odnosu na 2. tuženika prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 16. listopada 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Lidija Oštarić Pogarčić