Poslovni broj Gž R- 1089/2022-3

                                                                                                  Poslovni broj Gž R- 1089/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.S.iz S., OIB: .... zastupanog po punomoćniku A.P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika RH - Ministarstvo, Z., OIB: ... zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 11 Pr- 447/2017-33 od 30. kolovoza 2022., 30. listopada 2024.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 11 Pr- 447/2017-33 od 30. kolovoza 2022. u točki I izreke presude.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka te zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja točkom I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 31.673,60 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke te da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 10.325,00 kn sa zateznim kamatama. Točkom II izreke odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće dok je točkom III izreke odbijen je tužitelj s viškom zahtjeva radi isplate na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika iz Z.

2. Protiv točke I izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna te da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Sud da je prihvatio varijantu vještaka prema kojoj se izračun na ime dodatka na plaću po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama za rad na terenu, a za sporno razdoblje temelji na personalnim dokazima, iskazima svjedoka, a ne evidenciji tuženika bez da je naveo odlučne razloge na kojima temelji osnovanost takvog utvrđenja. Iskazi svjedoka da nisu podudarni i da se na njima nije moglo temeljiti predmetno utvrđenje. Tuženik da je vodio evidenciju o radu tužitelja i da je te dnevne evidencije radnog vremena dostavio u sudski spis. Službene evidencije da predstavljaju javnu ispravu i da se pretpostavlja istinitost njihovog sadržaja i te evidencije da su potpisane po ovlaštenoj osobi ovdje tužitelju. Ovdje tužitelj da osporava samo dio evidencije koja se odnosi na rad na terenu dok ne osporava rad na straži pa da nije logično da bio tuženik nepravilno evidentirao samo dio radnog vremena. U evidencijama da su evidentirani dani kad je tuženik bio na terenu Slobodni dani da su korišteni nakon prekovremenog rada zbog čega da  nije odlučno jesu li dostavljeni nalozi o korištenju slobodnih dana.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa ni postupovne povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju tuženica neosnovano upire u žalbi, jer je pobijana presuda razumljiva i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8.Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba i da se na ovaj predmet primjenjuju propisi članka 169. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZOS), Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOR 2002.), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (u daljnjem tekstu: Pravilnik 2008.) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (u daljnjem tekstu: Odluka o rasporedu 2009.).

- da je u utuženom razdoblju radno vrijeme tuženika bilo organizirano kao: redovno tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati,

- da rad djelatnih vojnih osoba na višednevnim stražarskim osiguranjima, jednodnevnim dežurstvima i terenskom radu treba tretirati kao prekovremeni rad, pa u tom smislu djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatke na rad određen noću, subotom, nedjeljom, ali i na dodatke za odrađeni prekovremeni rad obzirom da se takvi dodaci međusobno ne isključuju,

- da prema izračunu vještaka koji se temelji isključivo na dokumentaciji priloženoj u spisu predmeta visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za sporno razdoblje iznosi 6.694,28 kn i da se odnosi se na neisplaćeni dodatak za prekovremeni rad proizišao iz obračuna slobodnih dana u iznosu od 5.334,91 kn te neisplaćeni dodataka iz čl. 13. Odluke 2009. za ostvareni rad na terenu, izuzev dodatka za prekovremeni rad u iznosu od 1.359,4 kn,

- da prema izračunu temeljenom na provedenim dokazima, iskazima tužitelja i svjedoka proizlazi da neisplaćena bruto plaća tužitelja za sporno razdoblje iznosi 31.673,60 kn i da se odnosi na neisplaćene dodatke za prekovremeni rad proizišao iz obračuna slobodnih dana u iznosu od 29.585,28 kn i neisplaćene dodatake iz čl. 13. Odluke 2009. za ostvareni rad na terenu, izuzev dodatka za prekovremeni rad, u iznosu od 2.088,32 kn,

- da tužitelju pripada naknada plaće prema obračunu temeljenom na iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka jer da je sud prihvaćanjem suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja utvrdio da evidencije radnog vremena nisu točne i da ne prikazuju stvarno stanje.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilnom analizom svih provedenih dokaza izveo pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva i naveo odlučne razloge za takvo utvrđenje te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

10.U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, sa sjedištem zapovjedništva u K. Također nije sporno da za odlučivanje o tužbenom zahtjevu s obzirom na utuženo vremensko razdoblje u primjenu dolazi Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09, 118/12), zatim odredbe Pravilnika o dodatku na plaći i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/03 ) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivale plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad, da su od 1. rujna 2011. do 25. lipnja 2013. bile na snazi odredbe čl. 14. , čl. 169. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09 – dalje ZSOS), a od 26. lipnja 2013. do kraja utuženog razdoblja bile na snazi odredbe čl. 135., čl. 136., čl. 137. i čl. 139. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15, 50/16) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobno čine i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaća djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenike i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu vježbu koji se utvrđuje u postupku od osnovice za obračun plaće. Također nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju sukladno rasporedu obavljao službene poslove i zadaće na terenu, da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama.

11.U ovom žalbenom postupku sporan je broj stvarno odrađenih prekovremenih sati, je li broj prekovremenih sati pravilno naveden u dnevnim evidencijama tuženice, pri čemu tužitelj tvrdi da su evidencije tuženice nepotpune i netočne, je li u takvoj situaciji tužitelj ovlašten ove činjenice dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, iskazima svjedoka i stranačkim iskazom tužitelja, te s obzirom na to, je li prvostupanjski sud pravilno prihvatio varijantu iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke sadržanu u tabeli 2. stupci „i“ prema kojem izračunu bi razlika neisplaćene plaće iznosila 31. 673,60 kn ili je trebalo prihvatiti varijantu iz tabele 1. stupcu „i“ prema kojoj razlika neisplaćene plaće iznosi 6. 694,28 kn, koju varijantu nalaza i mišljenja mjerodavnom smatra tuženica.

12.Prema shvaćanju ovoga suda, odlučne činjenice o broju stvarno odrađenih prekovremenih sati moguće je utvrđivati temeljem navoda tužitelja i iskaza saslušanih svjedoka umjesto temeljem dnevnih evidencija koje je tuženica dostavila u spis, i to u slučaju kada je evidencija poslodavca o radnom vremenu radnika nepotpuna, netočna i radnik ju ospori, što je učinjeno u ovom predmetu.

13.Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao da je dnevna evidencija tuženice o radu nepotpuna, a o čemu se očitovao i vještak knjigovodstvene struke, koji je dajući prikaz tužiteljeva rada u utuženom razdoblju prema dnevnim evidencijama tuženice, u tabeli 1. utvrdio da je tuženica odobravala korištenje slobodnih dana, da su svi slobodni dani u evidencijama tuženice označeni oznakom „SD“, odnosno bez naznake po kojoj osnovi se koristi pojedini slobodni dani iz dnevnih evidencija jer da bi u stupcu „d“ trebali biti evidentirani samo oni slobodni dani za koje se sa sigurnošću može utvrditi da se koriste na temelju rada na terenu, da tužitelju nije obračunata i isplaćena naknada za sate prekovremenog rata niti dodaci za ostvarene sate rada, subotom, nedjeljom, noću i blagdanom.

14.Iz priložene dokumentacije proizlazi da je tuženica dostavila Odobrenje za korištenje slobodnih dana 18. srpnja 2013. kojim tužitelju odobrava ukupno pet slobodnih dana s osnova prekovremenog rada, ali takvog prekovremenog rada u dnevnim evidencijama nema. Osim toga odobrenjem od korištenju slobodnih dana od 14. travnja 2014. odobrava se nemoguće retroaktivno korištenje slobodnih dana u razdoblju od 08. do 28. kolovoza 2013.

15.Sukladno navedenom, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su prema evidencijama tuženice nepodudarni iskazani podaci o broju prekovremenih sati i slobodnih dana te da je tužitelj ostvario veći broj slobodnih dana u odnosu na iskazane prekovremene sate rada, da tuženica ovu razliku nije obrazložila, niti je priložila naloge o korištenju slobodnih dana. Osim navedenog, ovaj sud primjećuje da niti jedna od dnevnih evidencija radnog vremena za tužitelja koju je sačinila tuženica  kao i mjesečne evidencije radnog vremena za tužitelja nisu potpisane po tužitelju (u spis su pogrešno dostavljene i dnevne evidencije za druge djelatnike i te evidencije su potpisane dok evidencije koje se odnose na ovdje tužitelja nisu potpisane).

16.U takvoj činjeničnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odlučne činjenice o stvarnom odrađenim satima rada utvrdio na temelju stranačkog iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, jer propust tuženice u vođenju točne evidencije radnog vremena, ne može biti na štetu tužitelja. Iz dokaznog postupka iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja koji su u bitnome sukladni jasno proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju proveo na terenu dva mjeseca godišnje te da je odlazio na teren za vrijeme poplava u Z., D.l., Ž., S., Š.i da je odlazio na pogrebe davati počast nakon radnog vremena i vikendima.

17.Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je visinu razlike plaće u utuženom razdoblju utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke prema varijanti iz tabele 2. stupca „i“  u iznosu od 31. 673,609 kn i svi žalbeni navodi kojima se osporava to utvrđenje suda prvog stupnja su neosnovani.

18.Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju koji je uspio u sporu dosudio opravdane troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

19.Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadio troška odgovara na žalbu jer sastav tog podneska nije bio potreban pa taj trošak nije opravdan (članak 155. ZPP-a).

20.Nepobijani dio točke II i III izreke presude ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 30. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić v.r.