Poslovni broj Gž Ovr-370/2024-2

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H.-O. d.d., Z., OIB: ..., protiv ovršenika M. M. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A.G.-R., odvjetnik u Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-410/2024-3 od 14. svibnja 2024., 28. listopada 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-410/2024-3 od 14. svibnja 2024.

Obrazloženje

              1. Rješenjem suda prvog stupnja u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 3. Ovršnog zakona odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčane tražbine u postupku izravne naplate pred agencijom na temelju isprave – rješenja o ovrsi javnog bilježnika A. H. od 16. travnja 2012., poslovni broj Ovrv-1092/2012, kao neosnovan.

2. Prvostupanjskim zaključkom upućen je ovršenik da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene o ovrsi javnog bilježnika A. H. od 16. travnja 2012., poslovni broj Ovrv-1092/2012, zbog razloga određenih čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. Ovršnog zakona, a u vezi čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona.

3. Protiv navedenog rješenja ovršenik podnosi žalbu pozivajući se na  sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, te potražuje troškove žalbe.

4. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba ovršenika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

7. Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi na temelju podneska od         29. ožujka 2024. uz zaključak da sadržajem tog podneska ovršenik od suda traži da se proglase nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji se pred agencijom (dalje FINA) vodi povodom zahtjeva ovrhovoditelja temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. od 16. travnja 2012., poslovni broj Ovrv-1092/2012, kojim je određena ovrha protiv ovršenika.

8. Odlučujući o navedenom pravnom sredstvu ovršenika u postupku izravne naplate pred FINA-om, predviđenom odredbom članka 210. OZ-a, sud prvog stupnja na odgovarajući način primjenjuje odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz članka 50. i 52. OZ-a.

9. Ovršenik je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim prvenstveno temeljio na tvrdnji da je ovrhovoditelj 8. ožujka 2024. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju gore navedene ovršne isprave, u kojem zahtjevu je naznačio da se izvornik ovršne isprave nalazi kod FINA-e iz razloga što je ovrhovoditelj 2. srpnja 2012. već bio podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju iste ovršne isprave, a koji zahtjev je kasnije isknjižen na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. – dalje: ZPONS), pa tvrdi da je stoga ovršna isprava stavljena izvan snage (članak 50. stavak 1. točka 3. OZ-a). U odnosu na tu tvrdnju, ovršenik se poziva na točku 6. zaključka usvojenog na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27. studenog 2019., broj Su IV-245/2019-3, a i iz kojeg proizlazi da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl.12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ponovno isto rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome. Ove je prigovore ovršenika sud podveo pod žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a. Dalje je ovršenik iznio tvrdnju da je nastupila zastara tražbine (članak 50. stavak 1. točka 11. OZ-a) te da je tražbina prestala na temelju  činjenice koja je nastala kada ju ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka (članak 50. stavak 1. točka 9. OZ-a).

10. Povodom takvih navoda iz prijedloga, pravilno je sud prvog stupnja u pogledu onih navoda koji se mogu podvesti pod žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 11. OZ-a, uvažavajući da se ovrhovoditelj o postojanju istih nije očitovao, a ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, primjenom članka 52. stavak 3. OZ-a, ovršenika zaključkom uputio na pokretanje parnice radi proglašenja da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih kod FINA-e (što je sukladno Zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 21. studenog 2018.).

11. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio neosnovanost razloga iz članka 50. stavak 1. točka 3. OZ-a, uz obrazloženje da se zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27. studenog 2019. odnosi na slučajeve kada sud u ovršnom postupku dostavlja FINA-i na provedbu ovršnu ispravu (sudska ovrha), a ne na slučajeve kada se ovrhovoditelj izravno obraća FINA-i podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu (izvansudska ovrha).

12. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju donesenom u povodu revizijskog pitanja navodi da se točka 6. gore navedenog zaključka odnosi samo na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudskoj ovrsi), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka. Vrhovni sud Republike Hrvatske dalje ističe da je dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je, na temelju čl. 12. ZPONS-a, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome (poslovni broj Rev 274/2023-2 od 10. siječnja 2024).

13. Slijedom svega iznesenog, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je kao neosnovan otklonio žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 3. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a te je odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, osim iz razloga zbog kojih je upućen u parnicu, pa je pobijano rješenje valjalo potvrditi.

14. Stoga je pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.              

15. Zaključak suda prvog stupnja, kao nepobijan ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 28. listopada 2024.

            Sutkinja

           Branka Ježek Mjedenjak