1

         Poslovni broj Gž R-828/2021-2

 

 

            Poslovni broj Gž R-828/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz P., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva, OIB: ..., koga zastupa Općinskog državno odvjetništvo u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pr-219/2020-16 od 8. lipnja 2021., 22. listopada 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pr-219/2020-16 od 8. lipnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

“I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: „Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu isplatiti tužitelju Z. T., OIB ... iz P., na ime terenskog dodatka isplatiti ukupan neto iznos od 5.100,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 5.100,00 kn od 16. listopada 2019. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena te da plati trošak

 

 

parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju Z. T., OIB ...da tuženiku Republici Hrvatskoj, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužena se kao s neosnovanim odbija.”

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

             

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) nalazi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud našao utvrđenim i na temelju kojih dokaza je stvorio zaključak da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

3.1. Navodi da se tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 50 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (“Narodne novine” broj 112/17 - dalje KU/17) iz koje odredbe jasno proizlazi da pravo na terenski dodatak pripada službeniku i namješteniku samo u situaciji kada se upućuje u drugo mjesto rada radi obavljanja poslova radnog mjesta, a što su parnične stranke učinile nespornim da je tužitelj radio izvan svog mjesta rada.

 

4. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da je tužitelj zaposlenik Ministarstva Republike Hrvatske, raspoređen na rad u kaznionici P., u Odjel osiguranja, na radnom mjestu pravosudni policajac, niti je bilo sporna visina terenskog dodatka u iznosu od 150,00 kn, kao ni broj dana koje je tužitelj proveo na terenu, a prema rješenju o materijalnim pravima službenika i namještenika Ministarstva, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, kaznionice P., KLASA: ..., UR.BR. ... od 19-02 od 30. rujna 2019. Pri tome se tužitelj poziva na odluku Vrhovog suda Republike Hrvatske broj Revr-402/09 u kojoj je izraženo pravno mišljenje da za vrijeme rada izvan stalnog radnog mjesta na kojem je zaposlen službenik ili namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu bez obzira na to koliko je dana radio.

 

5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

5.1. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

             

7. Žalba je osnovana.

             

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je državni službenik-pravosudni policajac, da mu tuženik isplati na ime terenskog dodatka ukupan iznos od 5.100,00 kn bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da je tužitelj zaposlen u Kaznionici P., kao pravosudni policajac;

 

              - da je tužitelj od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. bio premješten rješenjem nadležnog tijela u drugo mjesto rada u kojem je obavljao poslove radnog mjesta pravosudnog policijca na koje je raspoređen tom odlukom;

 

-da tužitelj protiv navedenog rješenja nije podnio žalbu;

 

              -da je tužitelj radio u zatvoru u Z. u razdoblju od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019.;

 

              -da je tužitelju za razdoblje u kojem je obavljao poslove po rješenju o  privremenom premještaju isplaćivana naknada za odvojeni žviot sukladno čl. 58. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (“Narodne novine” broj 93/98, 89/12, 104/13 - dalje KU).

 

              9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je za vrijeme rada u Zatvoru u Z. bio upućivan na rad na terenu izvan Z. i da se po obavljenom poslu vraćao u zatvor u kojem slučaju bi imao pravo na terenski dodatak pod uvjetima iz čl. 56. KU, a osim toga utvrđuje da je tužitelju za razdoblje u kojem je obavljao poslove po rješenju o privremenom premještaju isplaćena naknada za odvojeni život sukladno odredbi čl. 58.KU, pa tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

              10.Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da tužitelju ne pripada pravo na terenski dodatak.             

 

              11. Naime, odredbom čl. 50. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17., 12/18., 2/19., 119/19 - u daljnjem tekstu KU/17) propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio. Nadalje, st. 2. istog članaka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada, podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje se raspoređuje, a s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen, utvrđeno u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Prema odredbi čl. 50. st. 4 KU/17  visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom. Na isti način je bilo predviđeno i  čl. 56. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08., 23/09., 39/09., 90/10., 89/12 ) na koji se poziva sud prvog stupnja.

 

 

 

12. U odnosu na pitanje prava na terenski dodatak službenika koji je temeljem rješenja privremeno premješten na drugo radno mjesto i u drugo mjesto rada, u primjeni čl. 56. KU/13, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 1199/2022   od 13. ožujka 2024. zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

 

„Citirana odredba članka 56. KU-a i Tumačenja Zajedničke komisije broj 12/56 od 12. svibnja 2015., pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuju uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak odlučno, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada, a nije odlučno, je li doneseno rješenje o privremenom premještaju da bi od toga zavisilo pravo službenika na isplatu dodatka za rad na terenu.“

 

13. Naime, odredbom čl 101.KU/17 između ostalog je određeno  da tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati danog tumačenja.

 

14. Prema tumačenju broj 12/56 od 18. svibnja 2015. službenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ima pravo na terenski dodatak ako su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 56. Kolektivnog ugovora te Zajednička komisija utvrđuje da davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.

 

14.1. Navedeno znači da pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) se vezuje za mjesto rada u zemljopisnom smislu na kojem po redovnom tijeku stvari obavlja poslove i zadatke i u kojem je primljen u državnu službu, a ako je privremeno upućen na neke druge poslove onda da bi ostvario pravo na terenski dodatak ti se poslovi moraju obavljati izvan mjesta (u zemljopisnim smislu) stalnog boravka.

 

15. Stoga, po ocjeni ovog suda pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuje se uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada, pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak odlučno, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada, a nije odlučno je li doneseno rješenje o privremenom premještaju da bi o tome zavisilo pravo službenika na isplatu dodatka za rad na terenu.

 

16. Međutim, tuženik je u podnesku od 9. ožujka 2021.(list 50-51 spisa) istaknuo prigovor radi prijeboja, a prvostupanjski sud, ocjenjujući neosnovanim tužbeni zahtjev, u izreku presude nije unio utvrđenje o nepostojanju tražbine istaknute radi prijeboja.

 

17. U takvoj situaciji nakon što je ovaj sud ocijenio da tužitelju pripada pravo na isplatu terenskog dodatka u navedenom razdoblju, nije bilo uvjeta za preinačenje prvostupanjske presude, već za njeno ukidanje.

 

 

18. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelju pobijanu presudu ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 369. st.1. ZPP-a. 

 

U Rijeci, 22. listopada 2024.

 

 

                               Sutkinja

              Helena Vlahov Kozomara