1

Poslovni broj: Gž-2538/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: Gž-2538/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja M. A., OIB:…, II. tužiteljice J. J., OIB:…, III. tužitelja A. J., OIB:…, IV. tužiteljice D. A., OIB:…, V. tužitelja J. A., OIB:…, VI. tužiteljice T. J., OIB:… i VII. tužitelja mlt. D. J., OIB:…, svi iz S., svi zastupani po punomoćniku R. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu J. i dr. j.t.d., N. G., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi I., II., III., IV., V., VI. i VII. tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-135/2015-51 od 22. travnja 2024., dana 22. listopada 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba I., II., III., IV., V., VI. i VII. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-135/2015-51 od 22. travnja 2024.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog I., II., III., IV., V., VI. i VII. tužitelja za ponavljanjem postupka.

 

2.     Protiv rješenja žalbu su podnijeli I., II., III., IV., V., VI. i VII. tužitelj (dalje u tekstu rješenja tužitelji) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te predlažu pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za ponavljanje postupka prihvatiti.

 

3.     Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije.

 

4.     Žalba nije osnovana.

 

5.     Sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku je utvrdio slijedeće činjenice:

              - da su tužitelji podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda u Sisku posl. broj P-135/2015 od 23. svibnja 2015, potvrđenom presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-1289/16 od 14. ožujka 2017.,

              - da je prijedlog za ponavljanje postupka podnijet zbog postojanja razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP)

              - da se prijedlog za ponavljanje temelji na činjenici da je svjedok D. U. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku posl. broj K-500/19 od 2. srpnja 2020. proglašen krivim za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18),

              - da se odluka u parničnom postupku o postojanju doprinosa pok. M. A. ne temelji isključivo na dijelovima iskaza svjedoka D. U. za koje je proglašen krivim.

 

6.     Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da ne postoji razlog za ponavljanjem postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP, te je prijedlog tužitelja za ponavljanjem postupka odbio.

 

7.     Tužitelji osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja da utvrđenje postojanja doprinosa u vlastitoj šteti sud nije temeljio isključivo na iskazu svjedoka D. U., te smatraju da postoji razlog za ponavljanje postupa propisan odredbom čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP. Međutim, takve žalbene navode tužitelja ovaj sud ocjenjuje neosnovanim.

 

8.     Naime, iz presude Općinskog suda u Sisku posl. broj K-500/19 od 2. srpnja 2020. proizlazi da je okrivljenik, a u ovom postupku svjedok D. U., osuđen iz razloga što je lažno iskazivao tako što je rekao da je "pokojni M. A. znao da ja nemam položen vozački ispit i nije me ništa pitao kako ću ja upravljati vozilom ako nemam položen vozački ispit", te stoga što je iskazao "svi su tužitelji M. A., J. J. i ostali znali da ja nemam položen vozački ispit".

 

9.     Međutim, iz prvostupanjske, ali i drugostupanjske presude, proizlazi da se postojanje doprinosa pok. M. A. u vlastitoj šteti sastoji u činjenici da je pok. M. A. morao znati (a ne da je znao) da D. U. nema položen vozački ispit koje utvrđenje je sud temeljio na dobrom poznavanju M. A. i D. U. sa kojim je M. A. zajedno sakupljao staro željezo i koji je živio samo četiri kuće dalje od pok. M. A., te njegove (A.) prisutnosti kada su D. U. kaznili zbog neovlaštenog upravljanja vozilom deset dana prije štetnog događaja.

 

10. Dakle, utvrđenje suda prvog stupnja o postojanju doprinosa na strani pok. M. A. ne temelji se isključivo na dijelovima iskaza D. U. kojim je isti iskazivao da je pok. M. A. bilo poznato da nema položen vozački ispit za što je D. U. proglašen krivim u provedenom kaznenom postupku, već se temelji i na okolnosti da su se pok. M. A. i D. U. dobro poznavali te da je M. A. bio nazočan kada je D. U. kažnjen zbog neovlaštenog upravljanja motornim vozilom deset dana prije utuženog događaja. Ovi potonji dijelovi iskaza D. U. u kaznenom presudom nisu utvrđeni kao lažni. Stoga u takvim okolnostima konkretnog slučaja i prema ocjeni ovog žalbenog suda ne postoji razlog za ponavljanje postupka iz  čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP.

 

11. Tužitelji u žalbi ukazuju i da je parnični sud, sukladno čl. 12. st. 3. ZPP, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, te da parnični sud ne može utvrđivati da je kazneno djelo počinjeno na drugačiji način. Međutim, u ovom postupku okrivljenik, a u ovom postupku svjedok, D. U. pravomoćnom presudom proglašen je krivim u odnosu na točno određene dijelove svoga iskaza koji su ocijenjeni i utvrđen kao lažni. Međutim, kako je već ranije i navedeno, sud postojanje doprinosa na strani pok. M. A. nije utvrdio samo na temelju dijelova iskaza koji su u kaznenom postupku utvrđeni kao lažni, već i na dijelovima iskaza koji u kaznenom postupku nisu utvrđeni kao lažnima. Stoga neosnovano tužitelji u žalbi tvrde da je pobijano rješenje suda prvog stupnja protivno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP, te da su utvrđenja suda prvog stupnja protivna izreci kaznene presude kojom je sud prvog stupnja vezan.

 

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. i čl. 12. st. 3. ZPP kada je prijedlog tužitelja za ponavljanjem postupka odbio. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

13. S obzirom da je sud pravilno prijedlog za ponavljanje postupka odbio, to ovaj sud sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP nije razmatrao žalbene navode tužitelja koji se odnose na nepravovremenost podnijetog prijedloga.

 

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

15. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 22. listopada 2024.

 

Sudac:

Robert Jambor, v.r.