1

Poslovni broj Gž-2303/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-2303/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice G. J. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z.,  protiv tuženika Z. b. d.d. Z.,  OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. K. K., odvjetnica u O. društvu P. & P. j.t.d. Z.,  radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela odluke o trošku parničnog postupka sadržanoj u točki II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1187/2020-41 od 20. prosinca 2023., dana 18. listopada 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u točki II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1187/2020-41 od 20. prosinca 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 85,07 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2023. do isplate.

 

II. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, preinačava se odluka o trošku parničnog postupka sadržana u točki II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1187/2020-41 od 20. prosinca 2023. za iznos od 85,07 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2023. do isplate i rješava:

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 85,07 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka povodom izjavljenog pravnog lijeka u iznosu od 18,95 eura, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka povodom izjavljenog pravnog lijeka u iznosu od 18,94 eura, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.874,42 eura sa pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana (točka I izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.297,03 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan (točka III izreke).

 

2. Protiv dijela odluke o trošku parničnog postupka sadržanoj u točki II izreke navedene presude i to samo za iznos dosuđene sudske pristojbe od 170,14 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, pravodobno se žali tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti odluku o trošku parničnog postupka. Potražuje i trošak u povodu izjavljenog pravnog lijeka u iznosu od 37,89 eura.

 

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud je tužiteljici priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 85,07 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 – dalje: ZSP) i tada važećoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19) kao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u istom iznosu od 85,07 eura u skladu sa ZSP-om i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), sve prema konačnoj vrijednosti predmeta spora.

 

5. Tuženik žalbom osporava odluku o trošku parničnog postupka samo za iznos dosuđene sudske pristojbe od 170,14 eura sa pripadajućom zateznom kamatom navodeći da je prvostupanjski sud priznao tužiteljici pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu kao i za presudu, zanemarujući da je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ broj: 51/2023) izmijenjen čl. 11.st.1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni: „potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa“

 

5.1. Nadalje, tuženik osporava pravni učinak troškovnika koji je punomoćnik tužiteljice predao neposredno na ročištu održanom 8. studenog 2023. obrazlažući da je troškovnik suprotno odredbi čl 106.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) neposredno predan u spis.

 

6. Ispitavši pobijani dio prvostupanjske presude u odluci o trošku prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, a sve u vezi čl. 129. st. 3. ZPP, drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

7. Neosnovano tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda u odluci o trošku nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8. Međutim, osnovano tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke o trošku parničnog postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

9. Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 51/2023) na koji se tuženik poziva u svojoj žalbi stupio je na snagu 20. svibnja 2023. pa se odredba čl. 6. navedenog zakona kojom je propisano oslobođenje potrošača kao tužitelja u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa od plaćanja pristojbi primjenjuje tek od tada.

 

10. Budući da tužiteljica nije bila oslobođena od plaćanja sudske pristojbe na tužbu koja je podnesena 28. veljače 2020., pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici naknadu pristojbe u iznosu od 85,07 eura sa pripadajućom zateznom kamatom

 

11. Međutim, osnovano tuženik u žalbi osporava dosudu troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu, jer je pobijana presuda donesena nakon 20. svibnja 2023. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama, stoga navedeni trošak ne predstavlja trošak u smislu čl. 155. ZPP koji je bio potreban za vođenje parnice.

 

12. Tuženik stoga nije u obvezi naknaditi tužiteljici trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 85,07 eura sa pripadajućom zateznom kamatom pa je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku o trošku, dok je odluka o troškovima postupka sadržana u točki II izreke prvostupanjske presude u preostalom dijelu za iznos od 85,07 eura pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud, kako je već obrazloženo, o troškovima postupka u preostalom dijelu odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.

 

13. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da podnesak tužiteljice s troškovnikom ne proizvodi pravne učinke jer da je suprotno odredbi 106.a ZPP neposredno predan u spis. Naime, odredbom čl. 164.st.3. ZPP propisano je da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Takav zahtjev stranka može staviti na zapisnik ili u posebnom podnesku. Budući da je tužiteljica zahtjev za naknadu troška neposredno predala u spis prije zaključenja glavne rasprave pri čemu ga sud nije pozvao da taj isti podnesak-troškovnik dostavi u spis u elektroničkom obliku (čl. 106.a st.5. ZPP) to su neosnovani navodi žalitelja da je navedeni podnesak bez pravnog učinka.

 

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP djelomično uvažiti žalbu tuženika i djelomično preinačiti odluku o trošku parničnog postupka sadržanu u pobijanoj presudi i odlučiti kao pod točkom II izreke ovog drugostupanjskog rješenja, dok je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

15. Tuženik je žalbom osporavao odluku o trošku za iznos od 170,14 eura, a sa žalbom je uspio za iznos od 85,07 eura, što znači da je tuženik uspio sa žalbom sa 50,00% pa sukladno čl. 154. st. 2. ZPP ima pravo na naknadu troška postupka povodom izjavljenog pravnog lijeka u tom omjeru.

 

15.1. Naime, budući da je tuženik podnio žalbu samo u odnosu na dio odluke o trošku parničnog postupka, smatra se da je izjavio žalbu protiv rješenja u iznosu od 170,14 eura (v.p.s. žalbe), pa tuženiku pripada naknada za sastav žalbe prema Tbr.10.t.4. u vezi sa Tbr.7.t.1. OT u visini 12,5 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr.54. OT) iznosi 25,00 eura, te uz uvećanje 25% PDV-a iznosi 31,25 eura. Tuženik je uz žalbu dostavio i dokaz o plaćanju sudske pristojbe (list 260 spisa), stoga ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 6,64 eura što zajedno sa naknadom za zastupanje ukupno iznosi 37,89 eura. Stoga tuženik, obzirom na uspjeh sa žalbom u omjeru od 50,00%, ima pravo na naknadu troška postupka povodom izjavljenog pravnog lijeka u iznosu od 18,95 eura, dok u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za iznos od 18,94 eura nije osnovan.

 

16. Slijedom navedenog je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao pod točkama III i IV izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

 

U Zagrebu 18. listopada 2024.

 

              Sutkinja:

Renata Đaković Vranković, v.r.