1              Poslovni broj: Gž-524/2024-2

 

   

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-524/2024-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građanskopravnog stvari tužitelja Udruge P., M., OIB: ...., kojeg zastupa opunomoćenica V.K., odvjetnica u D., protiv tužene I. B. iz R., OIB: ...., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja Pn-6/2019-16 od 6. listopada 2023., 25. listopada 2024.

 

presudio je

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja Pn-6/2019-16 od 6. listopada 2023. u točki I. izreke presude i točki II. izreke rješenja.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskim presudom i rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev usmjeren da se naloži tuženici isplatiti tužitelju iznos od 150,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2019. do isplate (točka I. izreke presude), te je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 10.467,82 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2019. do isplate (točka I. izreke rješenja) i odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 322,36 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke rješenja).

 

2. Protiv te presude sadržajno pobijajući točku I. izreke presude i točku II. izreke rješenja, odnosno u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka, žalbu podnosi tužitelj iz žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinače.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je naknada neimovinske štete u iznosu od 150,00 eura za koju tužitelj tvrdi da je prouzročena izjavama tuženice u člancima objavljenim 10. prosinca 2018. na web stranici www.........hr pod nazivom „Prvo veliko kršenje osobnih podataka zaposlenih i u javnom sektoru Grada P. i P.“, 17. siječnja 2019. na web stranici www..........hr pod nazivom "Otkrivena povreda GDPR-a Zloupotrijebljeni osobni podaci zaposlenih u gradskim upravama"  i 10. ožujka 2019. na web stranici tjednika D. pod nazivom "I. B.: Javne službenike naziva se "uhljebima" i stavlja u nezavidan položaj“.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj otvorio web portal naziva „O.m.“ na web stranici https://......hr/ na kojem je objavio imena i prezimena zaposlenika u gradskim upravama dvadeset i jednog hrvatskog grada s mogućnošću ocjenjivanja rada tih zaposlenika od strane svih građana, a koje podatke je tužitelj pribavio podnošenjem pisanog zahtjeva nadležnom službeniku gradske uprave ili prikupljanjem podataka s web stranica gradskih uprava koje imena i prezimena zaposlenika objavljuju u kategoriji kontakti. Nadalje, nije sporno da je 10. prosinca 2018. na web stranici www......hr objavljen članak pod nazivom „Prvo veliko kršenje osobnih podataka zaposlenih i u javnom sektoru Grada P. i P.“, 17. siječnja 2019. na web stranici www.......hr objavljen članak pod nazivom "Otkrivena povreda GDPR-a Zloupotrijebljeni osobni podaci zaposlenih u gradskim upravama"  i 10. ožujka 2019. na web stranici tjednika D. objavljen članak pod nazivom "I. B.: Javne službenike naziva se "uhljebima" i stavlja u nezavidan položaj" u kojima su iznesene izjave ovdje tuženice u odnosu na web portal tužitelja „O. m.“.

 

8. Sporno je da li je tuženica iznošenjem izjava u javnim medijima povrijedila pravo osobnosti tužitelja, te pripada li tužitelju pravo na dosudu pravične novčane naknade.

 

9. S obzirom da tužitelj nije konkretizirao u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavkom 2. u vezi s člankom 467. stavka 1. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka iz navedenog članka.

 

10. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica u izjavama danim u predmetnim člancima iznosila svoja osobna stajališta, a ne stajalište trgovačkog društva F. G. u kojem je direktorica, a niti H. c. za z. p. F.u kojem je predsjednica. Nadalje, prvostupanjski sud iz sadržaja predmetnih članaka utvrđuje da sporne izjave tuženice nisu dane korištenjem pogrdnih riječi, neprimjerenih izraza ili neprimjerenog konteksta, već da su izjavama iznesena shvaćanja tuženice o tumačenju pravne regulative iz područja zaštite osobnih podataka i zaključci i mišljenja o tom je li postupanje tužitelja predstavlja kršenje osobnih podataka zaposlenika u gradskim upravama. Konačno, prvostupanjski sud utvrđuje da izjave tuženice u predmetnim člancima ne stvaraju kod čitatelja medija nikakvo negativno mišljenje o tužitelju.

 

11. Cijeneći navedena činjenična utvrđenja, ujedno uzimajući u obzir da tužitelj u tužbi i tijekom postupka nije iznesao u čemu se sastoji šteta koju je pretrpio, a niti je dokazao da mu je tuženica izjavama u predmetnim člancima uzrokovala štetu, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. stavka 1. u vezi s člankom 221.a ZPP-a kao neosnovan u cijelosti.

 

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a.

 

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

 

14. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva pravičnu novčanu naknadu  iz članka 1100. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015.; dalje: ZOO) navodeći da mu je izjavama tuženice u predmetnim člancima povrijeđeno pravo osobnosti, konkretno pravo na čast i ugled.

 

15. Prema odredbi članka 19. stavka 1. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom. Prema stavku 2. istog članka pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., a prema stavku 3. istog članka pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.

 

16. S obzirom da je tužitelj pravna osoba te da u ovom postupku zahtijeva naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, relevantno materijalno pravo u ovom postupku sadržano je u odredbi članka 19. stavka 1. i članka 1100. stavka 3. ZOO-a. Odredba članka 1100. stavka 3. ZOO-a propisuje da će za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

17. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pravna osoba ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede ugleda i drugih prava osobnosti ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju.

 

18. Imajući u vidu navedeno, a s obzirom da tužitelj u tužbi i tijekom postupka nije iznio činjenici iz kojih bi proizlazilo da mu je izjavama tuženice u predmetnim člancima povrijeđen ugled ili neko drugo pravo osobnosti iz članka 19. stavka 1. i 3. ZOO-a niti je u tom pravcu predložio dokaze, a niti je iznio činjenice i predlagao dokaze na okolnost težine povrede prava osobnosti, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

19. Naime, odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

20. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

17. Cijeneći citirane zakonske odredbe, te činjenicu da tužitelj na kojem je bio teret dokaza, nije tijekom postupka naveo činjenici niti pružio dokaze da mu je izjavama tuženice nastala šteta, niti u kojem opsegu, to je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

18. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavka 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio paricu pa nema pravo na naknadu troškova postupka.

 

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kao u izreci ove presude.

 

20. Točka I. izreke prvostupanjskog rješenja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

             

U Rijeci 25. listopada 2024.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković