Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-199/2019-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari
tužitelja MP GASTRO s.r.o. Jirovcova 1341/32, Česke Budejovice, Češka Republika,
OIB:76417353075, kojeg zastupa punomoćnik Josip Konjevod, odvjetnik u Zagrebu,
protiv tuženika INTEGRA d.o.o., Marva Schlengera 21, Gornji Kneginec, OIB:
13405669320, kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Gradinščak, odvjetnik u Varaždinu,
radi isplate i naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 14.
studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika
tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 21. studenoga 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja MP GASTRO s.r.o. Jirovcova 1341/32,
Česke Budejovice, Češka Republika, OIB:76417353075 koji glasi:

„Tuženik INTEGRA d.o.o. OIB13405669320 Varaždin, Trg kralja Tomislava 4,
dužan je tužitelju MP GASTRO s.r.o., OIB 76417353075, Jirovcova 1341/32,
Česke Budejovice, Češka Republika, platiti iznos od 114.220,00 € u kunskoj
protuvrijednosti, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa
zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO tj. po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče od dana podnošenja tužbe
tj. 30. srpnja 2019. do isplate, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u

iznosu od 22.275,38 eura, u roku od 15 dana.

2

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa od

114.220,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

2. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na način
da su potpisali Ugovor o distribuciji temeljem kojega je tuženik isporučio tužitelju šest
strojeva Saratoga French Fry Vending Machine – aparata za prženje krumpirića
(pommes frites). Tuženik je aparate isporučio tužitelju, a tužitelj je platio njihovu cijenu
u iznosu od 105.000,00 eura. No od samog instaliranja svih šest strojeva oni nisu bili
u funkciji potrebnoj za uporabu u svrhu u koju su kupljeni i uslijedile su brojne
reklamacije, uslijed kojih je servisni tim tuženika došao u Češku u listopadu 2018. te
su predložili da tužitelj strojeve o svom trošku pošalje u Varaždin radi remonta. Za
dolazak tuženikovog servisnog tima u Češku tuženik je ispostavio račun na iznos od

1.500,00 eura kojeg je tužitelj platio. Tužitelj ističe da Tuženik nije izvršio popravak
aparata koje je dopremio tužitelj te da je to konstatirano pri dolasku tužitelja u sjedište
tuženika dana 29. siječnja 2019. Nadalje tužitelj navodi da je tužitelj tuženiku, za
potrebe uporabe aparata, platio dodatno iznos od 5.700,00 eura za čašice za pommfrit,
a koje tuženik nije isporučio te iznos od 2.020,00 eura za umake, kojima je istekao rok
trajanja, jer aparati nisu bili u uporabi. Tužitelj je putem punomoćnika dana 22. veljače

2019. tuženiku poslao dopis u kojem ga obavještava da raskida Ugovor o distribuciji i
zatražio povrat sredstava vezanih uz taj pravni posao, a koja ukupno iznose

114.220,00 eura. Tuženik se na taj poziv oglušio, pa je tužitelj ustao ovom tužbom radi
povrata navedenih sredstava u ukupnom iznosu od 114.220,00 eura uvećano za
zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su tužitelj i tuženik sklopili
Ugovor o distribuciji, temeljem kojeg je tuženik tužitelju isporučio šest strojeva
Saratoga French Fry Vending Machine, kao i da je tužitelj za navedene strojeve platio
tuženiku cijenu u cijelosti. Tuženik ističe da je tužitelj navedene strojeve platio u dvije
jednake rate i to na način da je prvu ratu platio prilikom narudžbe strojeva, a drugu ratu
je platio putem internet bankarstva i to iz prostorija tuženika nakon što je isti došao sa
tehničarem koji se došao uvjeriti kako gore navedene mašine rade i kako su iste u
funkcionalnom stanju. Tek nakon što se uvjerio u ispravnost istih on je platio drugu ratu
kupoprodajne cijene. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti ističući da nije točno
da isporučeni strojevi ne bi bili u funkciji potrebnoj za uporabu u svrhu u koju su
kupljeni, osporava da čašice za umak ne bi bile dostavljene, pri čemu ističe da iz CMR
lista proizlazi suprotno, zatim osporava svoju odgovornost ukoliko je umacima
protekao rok trajanja, a osporava i činjenicu da bi mu tužitelj putem punomoćnika dana

22.02.2019. poslao obavijest o raskidu ugovora. Nadalje tuženik opisuje tijek poslovne
suradnje navodeći da je tužitelj nestručnim rukovanjem prouzročio štetu na jednoj od
mašina, na način da je ostavio uključenu grijalicu ulja da prethodno u posudu nije stavio
ulje, uslijed čega je došlo do taljenja dijelova mašine. Djelatnici tuženika Ante Adžaka
i Dejan Tekić su na poziv tužitelja došli dana 21. i 22.10.2018. u prostorije tužitelja te
su zamijenili dijelove koji su izgorjeli nestručnim rukovanjem tužitelja, a tada su i
preventivno testirali ostale mašine, kada su utvrdili kako je na dvije mašine serijskih
brojeva 591721 i 591726 došlo do pogreške u elektronskom sklopu, dok su ostale
mašine bile u ispravnom stanju i radile su te da je to razvidno iz uvida u televent sustav.
Djelatnici tuženika su potom predložili da se navedene dvije mašine poprave u

3

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

poslovnim prostorijama tuženika, s čim se tužitelj složio i dopremio ih u sjedište
tuženika te su iste servisirane i testirane, nakon čega je direktor tužitelja Pavel Muller
pozvan da iste preuzme. Direktor tužitelja je 29.01.2019. došao u poslovne prostorije
tuženika te je i sam osobno tražio da se mašine testiraju pred njim, a što mu je i
udovoljeno te je isti osobno sudjelovao u testiranju strojeva koje je dopremio na
remont. Međutim, unatoč višekratnim pozivima da iste preuzme tužitelj ih nije preuzeo.

4. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao u podnesku od 3. veljače 2020.
u kojemu navodi da i nakon što su djelatnici tuženika Ante Adžaka i Dejan Pekić došli
u prostorije tuženika i zamijenili dijelove stroja, isti ponovno nije bio u funkciji, kao i da
ostali strojevi nisu bili u funkciji. Isto tako kada je direktor tužitelja došao u prostorije
tuženika dana 29. siječnja 2019. strojevi koji su tada testirani nisu radili kako treba.
Tužitelj dodaje da je u Češkoj od Visoke tehničke i ekonomske škole zatražio mišljenje
vještaka o funkcioniranju navedenih strojeva, kojeg je dostavio u spis, a u kojemu se
navodi da su rješenja automata za proizvodnju prženih krumpirića tehnički neispravna
te nisu u potpunosti funkcionalna.

5. Tuženik se na navode tužitelja glede (ne)funkcionalnosti isporučenih
strojeva dodatno očitovao u podnesku od 23. ožujka 2020. istaknuvši da su strojevi
napravljeni sukladno najvišim tehničkim zahtjevima kako glede funkcionalnosti tako i
glede uporabljivosti i ispravnosti konačnog proizvoda pommes fritesa. Tuženik je
strojeve prije stavljanja na tržište dao na ispitivanje, koje je izvršilo trgovačko društvo
ovlašteno za licenciranje unutar EU –TUV AUSTRIA s najvišim referencama za
navedeni posao. Navedeno trgovačko društvo je utvrdilo kako navedene mašine
udovoljavaju svim pravnim i tehničkim normama koje propisuje zakonodavstvo EU.
Osim navedenih certifikata navedene mašine udovoljavaju i svim tehničkim i pravnim
zahtjevima koje propisuje i američko zakonodavstvo, kao i arapsko, a za koja tržišta
tuženik isto ima odgovarajuće certifikate. Tuženik je naglasio kako se radi o vrlo
strogom i detaljnom ispitivanju strojeva budući da se radi o mašinama koje proizvode
hranu te je i proces licenciranja za iste vrlo detaljan sa vrlo strogim kriterijima koje
mašina mora zadovoljavati da bi bila puštena u rad te proizvodnju hrane.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu
i to Ugovor o isključivoj distribuciji od 11. travnja 2018. (str. 5-17 spisa), tužiteljevi
računi (str. 18-28), evidencija pečenja (str. 37-55), e-mail prepiska na engleskom (str.
56-64), te ovjereni prijevod na hrvatski (str. 118-144), dopis punomoćnika tužitelja
tuženiku od 26. ožujka 2019. (str. 71-72) uz potvrdu o primitku (str. 73), mišljenje
vještaka br. 226/27/2019 Zavoda za vještačenje Češke Republike (str. 74-100),
certifikati na engleskom (str. 110-113), uz ovjereni prijevod na hrvatski (str. 150-165),
CMR (str. 145-149), saslušani su svjedoci Jaroslav Homulka i Dejan Pekić, kao i
direktor tužitelja Pavel Muller te direktor tuženika Rajko Ivošević, provedeno je
vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Mariu Klačmeru, dipl. ing. koji je
sačinio nalaz i mišljenje od 30. listopada 2024. (str. 237-244 spisa).

7. Tužitelj je predlagao još i provođenje strojarskog vještačenja, koje je sud
prvotno odredio, ali je nakon što je provedeno informatičko vještačenje sud na temelju
rezultata cjelokupnog dokaznog postupka zaključio da nije potrebno provoditi daljnje
dokaze, slijedom čega je odustao od provođenja strojarskog vještačenja, a sve iz
razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

4

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za vraćanje svote novca koju je
platio tuženiku temeljem Ugovora o isključivoj distribuciji od 11. travnja 2018., odnosno
zahtjev za ostvarenje prava tužitelja, kao kupca na povrat onoga što je dao tuženiku,
kao prodavatelju, temeljem sklopljenog ugovora, a nakon njegovog jednostranog
raskida od strane tužitelja.

9. Između stranaka je nesporno:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o isključivoj distribuciji od 11. travnja

2018. (str. 5-17 spisa) temeljem kojeg je tuženik tužitelju isporučio šest strojeva
Saratoga French Fry Vending Machine - aparata za prženje krumpirića (pommes
frites),

- da je tužitelj za navedene strojeve, kao i popratni pribor (čašice, umaci i
dr.) platio tuženiku kupoprodajnu cijenu u cijelosti, u iznosu od 112.720,00 eura (prema
tuženikovim računima br. 09-01-2018, 10-01-2018 te 11-01-2018 – str. 21-23 spisa) te
dodatno iznos od 1.500,00 eura na ime naknade troškova za dolazak servisnog tima
tuženika u sjedište tužitelja (prema tuženikovom računu br. 13-01-2018 – str. 19 spisa).

10. Sporno je između stranaka je li tužitelj osnovano jednostrano raskinuo
navedeni Ugovor o isključivoj distribuciji od 11. travnja 2018. (dalje u tekstu: Ugovor)
te ima li slijedom raskida ugovora pravo na povrat ukupnog iznosa od 114.220,00 eura,
kojeg je osnovom toga pravnog posla platio tuženiku.

11. Prvenstveno je potrebno naglasiti da, kako je tužiteljevo sjedište u Češkoj
Republici, a tuženikovo u Republici Hrvatskoj, ovdje se radi o sporu s međunarodnim
elementom, a kako su parnične strane izabrale primjenu hrvatskog materijalnog prava
(prema izričitoj izjavi obojice punomoćnika parničnih stranaka na ročištu 5. veljače

2020.), na ovaj spor se primjenjuju relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, koje su bile
na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o distribuciji, dalje u tekstu
skraćeno: ZOO).

12. U pogledu strojeva koje je tuženik isporučio tužitelju parnične stranke
sklopile su ugovor o kupoprodaji iz čl. 376. st. 1. ZOO-a, pri čemu je tužitelj kupac, a
tuženik prodavatelj stvari – aparata za prženje krumpirića (pommes frites). Prema
odredbi čl. 400. st. 1. ZOO-a prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari
koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato,
dok je odredbama čl. 401. ZOO-a definirano kad postoje materijalni nedostaci. Jedno
od prava kupca u slučaju postojanja materijalnih nedostataka stvari, pod uvjetom da je
pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, je pravo na raskid ugovora
u smislu odredbe čl. 410. st. 1. toč. 4. ZOO-a. Prema čl. 419. st. 1. ZOO-a raskid
ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranoobveznih ugovora
zbog neispunjenja.

13. Jednostrani raskid ugovora je zakonom ili voljom jedne od ugovornih
strana predviđena mogućnost i dopustivost prestanka valjano sklopljenog obveznog
ugovora jednostranom izjavom, bez suglasnosti druge strane. Osnovne pretpostavke
raskida ugovora zbog neispunjenja jesu: da je riječ o dvostrano obveznom i naplatnom
pravnom poslu, da dužnik nije ispunio svoje obveze te da ga je vjerovnik obavijestio o
raskidu. Uz navedeno, da bi tužitelj kao kupac mogao raskinuti ugovor, on sukladno
odredbi čl. 412. st. 1. ZOO-a prethodno treba dati prodavatelju naknadni primjereni rok

5

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

za ispunjenje ugovora. Prema odredbi čl. 412. st. 2. ZOO-a kupac može raskinuti
ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o
nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja
očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u
slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je
sklopio ugovor.

14. Prema činjeničnom supstratu iz tužbe (a koji do zaključenja prethodnog
postupka u ovome predmetu tužitelj nije niti promijenio niti nadopunio) proizlazi da se
tužitelj poziva na materijalne nedostatke na svih šest strojeva, a koji se odnose na to
da strojevi nisu u funkciji potrebnoj za uporabu u svrhu u koju su kupljeni. Radi se dakle
o nedostatku iz čl. 401. st. 1. toč. 1. ZOO-a.

15. Iz dopisa punomoćnika tužitelja tuženiku od 26. ožujka 2019. (str. 71-72
spisa), a koji je preporučenom pošiljkom poslan tuženiku (potvrda o primitku – str. 73
spisa), proizlazi da se radi o jednostranom raskidu Ugovora, uz obrazloženje da
strojevi nisu u funkciji potrebnoj za uporabu u svrhu u koju su kupljeni. Prema tome,
odlučna činjenica u ovome postupku je jesu li predmetni strojevi bili u funkciji potrebnoj
za njihovu uporabu, odnosno svrhu u koju su kupljeni.

16. Podvodeći konkretno činjenično stanje pod kontekst relevantnih pravnih
normi koje reguliraju pravo kupca nakon jednostranog raskida ugovora o kupoprodaji
ostvariti pravo na povrat onoga što je dao (u smislu čl. 419. st. 1. u vezi čl. 368. st. 2.
ZOO-a), u ovom sporu je tužitelj, kao kupac, osim jasnog priopćenja prodavatelju da
raskida ugovor (sukladno čl. 366. ZOO-a), trebao dokazati da su kumulativno
ispunjene sljedeće pretpostavke: postojanje materijalnih nedostataka stvari – da
predmetni strojevi nisu bili u funkciji potrebnoj za njihovu uporabu, odnosno za svrhu
u koju su kupljeni (čl. 401. st. 1. toč. 1. ZOO-a), zatim da je pravodobno i uredno
obavijestio tuženika kao prodavatelja o nedostacima (čl. 401. st. 1. ZOO-a), kao i da
je dao tuženiku naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora (čl. 412. st. 1. ZOO-a),
odnosno da mu nije trebao dati naknadni rok jer mu je tuženik kao prodavatelj nakon
obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili da iz okolnosti konkretnog
slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku
(čl. 412. st. 2. ZOO-a).

17. No tužitelj u ovome postupku nije dokazao da su postojali uvjeti za njegov
jednostrani raskid ugovora, jer nije dokazao da dva stroja (serijskih brojeva 591721 i
591726) imaju nedostataka, odnosno iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik
otklonio nedostatke na istima te je vještačenjem utvrđeno da su ispravni za uporabu u
svrhu za koju su kupljeni, dok za preostala četiri stroja (serijskih brojeva 591722,
591723, 591724, 591725) tužitelj nije dokazao da bi ostavio tuženiku naknadni
primjereni rok za otklanjanje eventualnih nedostataka, niti je dokazao da nije bio dužan
ostaviti tuženiku, kao prodavatelju naknadni primjereni rok jer mu je tuženik nakon
obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili da iz okolnosti konkretnog
slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku.

Analiza izvedenih dokaza

18. Tužitelj je u prilog svojim tvrdnjama o nedostacima na kupljenim
strojevima predložio saslušanje direktora tužitelja i tužiteljevog servisera Jaroslava

6

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

Homulke, zatim je predložio strojarsko informatičko vještačenje, kao i priložio mišljenje vještaka br. 226/27/2019 Zavoda za vještačenje Češke Republike (str. 74-100).

19. Tuženik je s druge strane, u prilog svojih tvrdnji da strojevi nisu imali
nedostataka, odnosno da je nedostatke na dva stroja otklonio, u spis dostavio
međusobnu prepisku između parničnih stranaka, odnosno e-mailove koje su stranke
upućivale jedna drugoj i to e-mail od 16.10.2018., 31.8.2018. 12.12.2018.,

17.10.2018., 29.01.2019., 20.02.2019. (str. 118-144 spisa), te također predložio
provođenje vještačenja.

20. U odnosu na dva isporučena stroja i to serijskih brojeva 591721 i 591726
direktori parničnih stranaka suglasno su iskazivali da je bio potreban popravak, jer je
na tim strojevima došlo do pogreške u elektronskom sklopu, pa ih je tužitelj dopremio
u sjedište tuženika te su strojevi servisirani i testirani, nakon čega je direktor tužitelja
Pavel Muller pozvan da ih preuzme, a on je 29.01.2019. došao u poslovne prostorije
tuženika te je i sam osobno tražio da se strojevi testiraju pred njim, a što mu je i
udovoljeno te je isti osobno sudjelovao u testiranju ta dva stroja, no nakon toga strojeve
nije preuzeo već su ostali u sjedištu tuženika.

21. Međutim, iskazi direktora parničnih stranaka proturječni su u dijelu koji se
odnosi na rezultat toga servisa, pa je tako direktor tužitelja Pavel Muller iskazao da
strojevi ni nakon tog popravka nisu radili ispravno (porcije krumpirića izlazile su i dalje
nedovoljno pečene, uočio je stvaranje kondenzata kod friteze koji se izlijevao po fritezi,
strojevi higijenski nisu bili ispravni, jer su pojedini krumpirići padali u međuprostor te
se stvarala plijesan), dok je s druge strane direktor tuženika Rajko Ivošević iskazao da
su kod navedena dva stroja zamijenili elektroniku, a potom su ih testirali 29.1.2019. uz
sudjelovanje tehničara Dejana Pekića i g. Adžage, a po završetku tog testiranja Dejan
Pekić je poslao direktoru tužitelja e-mail od 29.1.2019. sa izvještajem o tom
provedenom testiranju na koji on nije imao nikakve prigovore, no ova dva stroja nije
došao preuzeti.

22. Svjedok Dejan Pekić, vanjski suradnik tuženika na poslovima
programiranja, u bitnome je iskazao da su, kada su došli u Češku na poziv direktora
tužitelja, utvrdili su da na dva stroja postoje problemi koje na terenu nisu mogli otkloniti,
pa su predložili da ih dostave u Hrvatsku da ih tamo servisiraju. Ostala četiri stroja su
normalno radila, sve su provjerili na njima i ispekli na svakom stroju po desetak porcija
i nisu uočili da bi bilo kakvih problema. Porcije su međusobno bile gotovo identične, a
krumpirići dobro prženi. Iskazao je i da se sjeća da je jedan stroj imao oštećenje jer se
jedan dio zapalio, što su na licu mjesta zamijenili i taj stroj je dalje radio dobro.

23. Iz e-mail poruke od 29. siječnja 2019. (str. 141 spisa), koju je poslao
Dejan Pekić direktoru tužitelja, proizlazi da ga obavještava da su na strojevima koji su
bili dopremljeni od strane tužitelja na servis u sjedište tuženika ugradili SMD
elektroniku i izvadili THT komponente te ih potom temeljito testirali i utvrdili da ispravno
rade. Osim toga moli direktora tužitelja da prije nego im ovi strojevi budu vraćeni
pošalje svog servisera kako bi se on upoznao s radom strojeva i potrebnim
ispitivanjima, kako bi se izbjegli problemi u budućnosti.

24. Svjedok Jaroslav Homulka, koji je u to vrijeme bio serviser kod tužitelja,
iskazao je da je nakon što su strojevi isporučeni tužitelju, on rukovao sa tim strojevima

7

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

i pokušao ih je staviti u funkciju prema uputama koje su dobili na edukaciji u Varaždinu,
ali strojevi bez interneta uopće nisu htjeli raditi. Kad su povezali stroj s internetom bolje
je radio, ali mehanički nedostaci su se pojavljivali, npr. porcija je svaki put bila
drugačija. Na jednoj mašini kad su ju uključili u struju došlo je do kratkog spoja, nakon
čega su se dalje bojali raditi s tim strojevima te strojevi nikad nisu stavljeni u pravu
funkciju, a četiri stroja koja nisu vraćena tuženiku su uskladištena i zapakirana u
kontroliranim uvjetima i čekaju.

25. U e-mail poruci od 16. listopada 2018. (str. 119 spisa) koju je direktor
tužitelja Pavel Muller poslao direktoru tuženika Rajku Ivoševiću kao i djelatnicima
tuženika Anti Adžaga i Dejanu Pekiću, navodi se da nijedan aparat ne radi 100% kako
su dogovorili, da je u slučaju jednog aparata problem u njima i da je moguće da su
pogriješili, ali da su nakon što su od tuženika primili dodatne upute za pravilno
rukovanje sve su po tim uputama napravili, ali i dalje su imali problema s aparatima i
svaki aparat je radio drugačije.

26. Direktor tuženika Rajko Ivošević je s druge strane iskazao da smatra da
je suština problema što tužitelj nije imao dovoljno stručne osobe koje bi mogle postupiti
po uputama tuženikovih tehničara koje su im bile dane na daljinu, a tuženik je osigurao
sve što se u ugovoru obvezao i da ne bi došlo do ove situacije da je bilo ozbiljnosti od
strane tužitelja. Iskazao je da se sukladno Ugovoru o distribuciji tužitelj obvezao u čl.

3.4., 3.5. i 3.6. Ugovora da će osigurati tehničko osoblje koje će proći obuku kod
tuženika te da samo autorizirano tehničko osoblje može komunicirati tehničke stvari i
podnositi izvještaje o problemima. Sjeća se da kada je direktor tužitelja došao na
edukaciju za obuku došle su s njim još 3-4 osobe no nije došlo tehničko osoblje već
kupac, prevoditelj i pilot, jer su došli avionom u Varaždin te su žurili natrag avionom i
edukaciju su shvatili vrlo neozbiljnom. Što se tiče tuženika, ne samo prema tužitelju
nego i prema drugim klijentima, edukacija traje tri dana i ona se prenosi samo
tehničkom osoblju.

27. Iz analize navedenih iskaza direktora parničnih stranaka i saslušanih
svjedoka proizlazi da su na dva od šest strojeva koji su isporučeni tužitelju i to na
strojevima serijskih brojeva 591721 i 591726 bili uočeni nedostaci od strane tužitelja
te je tužitelj pozvao tuženika da iste otkloni, a tuženik se odazvao na poziv te najprije
poslao svoje servisere u Češku, a potom je tužitelj ove strojeve dopremio u Hrvatsku
u sjedište tuženika gdje su isti servisirani, no tužitelj ih nije preuzeo te sada tvrdi da
nije bio zadovoljan kako ovi strojevi rade, dok tuženik s druge strane tvrdi da su nakon
popravka ispravni.

28. S obzirom na navedenu proturječnost te nemogućnost da se na temelju
dokumentacije i personalnih dokaza zaključi o ispravnosti ili neispravnosti strojeva
serijskih brojeva 591721 i 591726 sud je na tu okolnost odredio provođenje dokaza
kombiniranim strojarsko-informatičkim vještačenjem, a kako bi vještak prvenstveno
utvrdio jesu li strojevi serijskih brojeva 591721 i 591726 ispravni za rad te da se uvidom
u televend sustav istih utvrdi jesu li isti bili ispravni za rad 29.01.2019. (u vrijeme kada
je direktor tužitelja Pavel Muller iste testirao za rad u poslovnim prostorijama tuženika)
te funkcionira li software na tim strojevima pravilno.

29. Stalni sudski vještak dr. sc. Mario Klačmer, dipl. inf. je pregledao navedena dva stroja (serijskih brojeva 591721 i 591726) koja se nalaze u prostorijama

8

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

tuženika te je sačinio pisani nalaz i mišljenje od 30. listopada 2024. (str. 237-244 spisa)
u kojemu je naveo da oba stroja za pečenje krumpirića rade normalno te da su ispravni
za rad, jer je tijekom njihovog pregleda stroj serijskog broja 59721 tijekom točno 2 sata
rada ispekao 25 porcija, dok je stroj serijskog broja 591726 tijekom 1 sat i 48 minuta
ispekao 29 porcija). Vještak navodi da je utvrdio da software na strojevima radi
pravilno, jer tijekom cijelog vremena rada strojeva nije dolazilo do „smrzavanja“ i
rušenja samog operativnog sustava Windows 10. Dodatno, tijekom rada mijenjani su
parametri pečenja u softwareu Konzola 2, dodavani su sol i kečap i dok je jedan stroj
radio u najsporijem noćnom modu, drugi je stroj radio u najbržem turbo modu. Niti ovaj
software nije se „smrzavao“ i "rušio". Osim toga na temelju uvida i analize podataka iz
telemetrijskog softwarea iVend vještak nije našao razlog sumnjati da na dan

29.01.2019. (u vrijeme kada je direktor tužitelja Pavel Muller iste testirao za rad u
poslovnim prostorijama tuženika) strojevi ne bi radili normalno. U nalazu se vještak
osvrnuo i na pitanje nastanka kondenzacije i pojave vlage te istaknuo da nije primijetio
pojavu vlage nakon što su strojevi završili pečenje.

30. Tužitelj u podnesku od 21. listopada 2024. iznio primjedbe na nalaz i
mišljenje vještaka, a koje primjedbe su s vještakom raspravljene na ročištu 14.
studenoga 2024.

31. U odnosu na pitanje, odnosno primjedbu tužitelja iz podneska od 21.
listopada 2024. da iz nalaza vještaka nije razvidno jesu li strojevi tijekom vještačenja
bili spojeni na internet, odnosno mogu li strojevi funkcionirati bez internetske veze,
vještak je istaknuo da s obzirom da mu je rješenjem o vještačenju naloženo ispitati
jesu li strojevi ispravni za rad na način funkcionira li software pravilno, to se moglo
ispitati jedino na način da strojevi budu spojeni na internet. Naime, svaki stroj je
opremljen telemetrijskim softwareom iVend koji daljinski, putem interneta, šalje
podatke u bazu podataka na server koji je smješten u prostorijama tuženika. Dakle,
iako sama veza na internet nije potrebna za rad stroja, detaljna analiza rada stroja
najbolje se dobiva ako je stroj, pa tako i njegov telemetrijski software spojen na
internet. U odnosu na primjedbu tužitelja da se korisničko sučelje stroja nije uspjelo
automatski pokrenuti nakon nestanaka struje i ponovnog pokretanja strojeva, vještak
je istaknuo da prilikom pregleda strojeva nije simulirao nestanak struje, jer su strojevi
uključeni u struju na stropu koji je visine cca 3 metra, pa to nije bilo u tom trenutku
izvedivo. Što se tiče primjedbe tužitelja o tome da je sustav doziranja soli i kečapa
interno kontroliran bez mogućnosti preciznijeg podešavanja, vještak je istaknuo da je
prilikom pregleda stroja tijekom vještačenja više puta pokrenut software zvan Konzola
2, koji upravo služi za pokretanje parametara stroja, kao što je temperatura prženja,
vrijeme prženja i količina soli, tijekom rada mijenjani su parametri pečenja, dodavani
su sol i kečap, a pri tome se software nije smrzavao ni rušio. Dakle, mogućnost
dodavanja soli i kečapa je ispitana i kao takva navedena u nalazu, dok pitanje
mogućnosti doziranja soli na miligramskoj razini nije ispitano, jer to nije bilo ni traženo
u popisu zadataka vještaku. U odnosu na primjedbu tužitelja da nije utvrđeno stvarno
stanje strojeva na dan kada je tužitelj došao kod tuženika ponovno testirati strojeve u
siječnju 2019., vještak je istaknuo da ja analizu strojeva na dan 29.1.2019. mogao
izvršiti jedino na osnovu povijesnih podataka u telemetrijskom softwareu iVend, a
prema kojim podacima je vještak utvrdio da su na dan 29.1.2019. strojevi bili ispravni
za rad, jer se u iVend izvještaju ne vide nikakve greške u radu stroja. Iz tih povijesnih
podataka za stroj 591721 vidljivo je da je do dana 29.1.2019. ovaj stroj ispekao 53

9

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

porcija krumpirića, a stroj 591726 da je do dana 29.1.2019. ispekao 33 porcije
krumpirića.

32. Analizirajući nalaz i mišljenje dr. sc. Maria Klačmera, dipl. inf. ovaj sud je
zaključio da primjedbe tužitelja nisu dovele u pitanje zaključak vještaka da su strojevi
serijskih brojeva 591721 i 591726 ispravni za rad te da se bili ispravni za rad

29.01.2019. (kada su testirani u poslovnim prostorijama tuženika u prisutnosti direktora
tužitelja). Naime, vještak je prilikom pregledavanja strojeva kroz dva sata rada
provjeravao njihovu osnovnu funkciju - pečenje pommes fritesa te nije našao da ne bi
radili ispravno, pri čemu se software nije niti "smrzavao" niti "rušio", a niti je vještak iz
povijesnih podataka u telemetrijskom softwareu iVend nije našao da bi bile zabilježene
kakve greške u radu stroja.

33. S obzirom na navedeno, ovaj sud u odnosu na strojeve serijskih brojeva
591721 i 591726 nije utvrdio da, nakon servisa kojeg je tuženik na poziv tužitelja obavio
na istima, strojevi ne bi radili ispravno, odnosno da na istima postoje materijalni
nedostaci na koje se tužitelj poziva u tužbi.

34. Ovdje se potrebno osvrnuti i na nalaz i mišljenje vještaka kojeg je tužitelj
naručio i dostavio u spis uz podnesak od 3. veljače 2020. Radi se o vještačenju Zavoda
za vještačenje Češke Republike, koji je izradio mišljenje vještaka br. 226/27/2019 od

15. svibnja 2019. (str. 74-100 spisa). Iz navedenog mišljenja proizlazi da je navedeni
vještak na zahtjev tužitelja obavio pregled strojeva u prostorijama tužitelja dana 12.
veljače 2019. te je na temelju toga pregleda izradio vlastitu procjenu nađenih
nedostataka na pregledanim strojevima.

35. Međutim, kako je navedeni Zavod za vještačenje Češke Republike
pregledavao strojeve u sjedištu tužitelja dana 12. veljače 2019., a tada su nedvojbeno
dva stroja (serijskih brojeva 591721 i 591726) bila kod tuženika, navedeno mišljenje
vještaka br. 226/27/2019 od 15. svibnja 2019. može se odnositi jedino na preostala
četiri stroja (serijskih brojeva 591722, 591723, 591724 te 591725). U odnosu pak na
ta četiri stroja sud na temelju provedenih i ponuđenih dokaza nije mogao zaključiti niti
da je tužitelj pozvao tuženika na otklanjanje nedostataka na istima, a niti da je tuženiku
ostavio primjereni rok za otklanjanje nedostataka (u smislu čl. 401. st. 1. te čl. 412. st.

1. ZOO-a).

36. Zbog navedenog ovaj sud nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje Češke
Republike nije uzeo u obzir, i to, osim iz razloga što se radi o vještačenju naručenom
od tužitelja, a tuženik se usprotivio da bi se isti koristio kao dokaz u ovome postupku,
to i iz razloga što kada bi i bilo utvrđeno da preostala četiri stroja imaju nedostatke koji
se navode u tome nalazu, tužitelj je uz navedeno bio dužan dokazati da je pozvao
tuženika na otklanjanje nedostataka na istima te da je tuženiku ostavio primjereni rok
za otklanjanje nedostataka (u smislu čl. 401. st. 1. te čl. 412. st. 1. ZOO-a), a što tužitelj
u ovome predmetu nije dokazao.

37. Naime, analizirajući iskaze direktora parničnih stranaka i svjedoka, kao i
e-mail prepisku između stranaka ovaj sud je jedino mogao sa sigurnošću zaključiti da
je tužitelj obavijestio tuženika da predmetni strojevi (svih šest) ne ispunjavaju njegova
očekivanja niti po pitanju izvedbe niti po pitanju operativnosti (e-mail direktora tužitelja
od 16. listopada 2018. – str. 119-121 spisa). No iako je tužitelj potom dva stroja

10

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

dopremio tuženiku na otklanjanje nedostataka, četiri stroja su nedvojbeno ostala kod
tužitelja. Pri tome valja istaći da se iskazu direktora tužitelja da niti jedan stroj nije
radio kako treba, suprotstavio iskaz direktora tuženika da su u trenutku kad su
tužiteljevi radnici napustili poslovne prostorije tuženika 22.10.2018.g. ostala četiri stroja
koja su ostala u posjedu tužitelja bile ispravne i da su radile. Međutim, iz stanja spisa
ne proizlazi je li i kada tuženik od strane tužitelja potom pozvan da na preostala četiri
stroja koja su ostala u njegovom posjedu otkloni eventualne nedostatke. Slijedom
navedenog, sud nije odredio vještačenje preostala četiri stroja, kako je tužitelj
predlagao u ovome predmetu.

38. Temeljem svega navedenog, iako tužitelj očigledno nije zadovoljan
isporučenim mu strojevima i isti ne ispunjavaju njegova očekivanja, tužitelj je u ovome
predmetu, temeljem čl. 219. ZPP-a, bio dužan dokazati da su postojali uvjeti za njegov
jednostrani raskid Ugovora o isključivoj distribuciji od 11. travnja 2018. sklopljenog s
tuženikom, odnosno da je uslijed materijalnih nedostataka na strojevima on kao kupac
obavijestio tuženika kao prodavatelja o nedostacima (čl. 401. st. 1. ZOO-a) te da je
dao tuženiku naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora (čl. 412. st. 1. ZOO-a),
odnosno da nije bio dužan ostaviti tuženiku, kao prodavatelju, naknadni primjereni rok,
jer mu je tuženik nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili da
iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor
ni u naknadnom roku (čl. 412. st. 2. ZOO-a), no tužitelj navedeno u ovome sporu nije
dokazao.

39. Kako tužitelj u ovome predmetu, dakle, nije dokazao da su postojali uvjeti
za njegov jednostrani raskid ugovora, njegova izjava o raskidu ne može imati za
posljedicu prestanak ugovora, slijedom čega u konkretnom slučaju nema pravnih
posljedica raskida ugovora, pa tako niti pravo na povrat onoga što je dano. Zbog
navedenog je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

40. Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II. izreke presude,
temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te je tužitelj dužan nadoknaditi
tuženiku troškove parničnog postupka. Tuženiku su priznati troškovi parničnog
postupka u ukupnom iznosu od 22.275,38 eura. Navedeni iznos troškova sud je
bazirao na zahtjevu tuženika za naknadu troška (troškovnik punomoćnika tuženika –
str. 267 spisa), vrijednosti predmeta spora, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarife).
Dosuđeni parnični trošak odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od

1.682,26 eura (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastav podneska od 23. ožujka 2020., 7. srpnja 2022.
te 16. listopada 2024. iznos od po 1.682,26 eura za svaki podnesak (Tbr. 8.t.1 Tarife),
zastupanje tuženika na ročištima 5. veljače 2020., 9. prosinca 2020., 26. svibnja 2022.,

17. travnja 2023., 22. rujna 2023. te 14. studenoga 2023. u iznosu od po 1.682,26 eura
za svako ročište (Tbr. 9.t.1. Tarife), za sastav podneska od 3. studenoga 2020. iznos
od 420,56 eura (Tbr. 8.t.5.Tarife- jer se radi o podnesku uz koji je dostavljen prijevod
ranije predane dokumentacije s engleskog na hrvatski jezik, dok su ostali navodi iz
podneska ponavljanje ranije iznijetih navoda), što zbrojeno daje iznos od 17.243,16
eura, čemu se pribraja PDV od 25% na svaku radnju u ukupnom iznosu od 4.310,79
eura, kao i trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču za češki jezik na ročištu

26. svibnja 2022. u iznosu od 721,43 eura, što daje ukupni iznos od 22.275,38 eura,
koji iznos je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku.

11

Poslovni broj: 7 P-199/2019-53

Trošak sastava podneska od 15. veljače 2022. nije priznat tuženiku, jer nije bio
potreban za vođenje ovog postupka, budući da se radi o ponavljanju već ranije tijekom
postupka iznijetih navoda.

U Varaždinu 21. studenoga 2024.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana
kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno
obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi
putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA: 1. za tužitelja – pun. Josip Konjevod, odvjetnik u Zagrebu,
2. za tuženika- pun. Dalibor Gradinščak, odvjetnik u Varaždinu.