Poslovni broj: Gž-651/2023-2

 

 

 

                      

        Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                   Poslovni broj: Gž-651/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. A. pok. M. iz P., OIB: …, koga zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u I., protiv tuženika: 1) D. A. pok. M. iz P., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici M. P. i M. P., iz Imotskog i 2) R. H., ministarstva, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-659/2020-21 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja F. A. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-659/2020-21 od 28. travnja 2023.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na račun opunomoćenika koji se vodi kod banke Z., PJ I. broj … iznos od 500.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 18. siječnja 2018. godine.

 

Dužni su tuženici solidarno u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove prijepora sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja na uplate počev od dana uplate: ovi kamatnjaci teško da namire potraživanja.“

 

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku pod 1) D. A. pok. M., iz P., troškove postupka u iznosu od 3.152,16 EUR/23.749,95 HRK¹.

 

III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku pod 2) R. H., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, troškove postupka u iznosu od 1.990,84 EUR/15.000,00 HRK«.

 

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženicima nadoknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za trošak žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. 

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj  53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP), na postojanje kojih ovaj sud po čl. 365. st. 2. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 500.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 18. siječnja 2018. godine za koju tvrdi da mu je nastala odbijanjem tuženika pod 1) postupiti po odluci suda u smislu provedbe ovršnih sudskih odluka te nezakonitim postupanjem suda pa smatra da postoji odgovornost tuženice R. H. u smislu odredbe čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16 i 67/18 - dalje u tekstu: ZS) koji je u vrijeme podnošenja tužbe bio na snazi.

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje propusti ni  odgovornost  tuženika za naknadu štete tužitelju u zatraženom iznosu, utvrdivši da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj: Psp-24/2016, od 18. siječnja 2018., prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja F. A. kao osnovan, jer je tuženik D. A. smetao zadnji mirni i nesmetani posjed tužitelja, koja odluka je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj: Gž-396/2018-2 od 16. srpnja 2018., nakon čega je tužitelj svojim prijedlogom u predmetu broj: Ovr-2165/2018, Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom zatražio određivanje ovrhe na temelju citiranog pravomoćnog rješenja, međutim isti sud je odlukom od 15. prosinca 2020. odbacio navedeni prijedlog za ovrhu, iz razloga što je zaključkom od 29. rujna 2020., sud pozvao tužitelja kao ovrhovoditelja da u roku 30 dana uredi prijedlog za ovrhu od 18. rujna 2018., koji je tužitelj kao ovrhovoditelj dopunjavao podnescima od 12. ožujka 2020. i 23. ožujka 2020., ali u konačnici nije uredio svoj prijedlog, budući nije naveo niti se iz prijedloga uopće moglo nedvojbeno ustanoviti traži li se ovrha na temelju dijela odluke kojom je odlučeno o smetanju posjeda ili se traži ovrha na temelju dijela odluke kojim je odlučeno o privremenoj mjeri, te da se ovrhovoditelj izričito očituje traži li ovrhu odluke ili izricanje sudskih penala u smislu članka 247. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje OZ). Navedena odluka o odbačaju ovrhovoditeljevog prijedloga je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: Gž Ovr-30/2021-4, od 21. rujna 2021. te iz obrazloženja odluke proizlazi da iako ovrhovoditelj u konkretnom slučaju zaista raspolaže valjanom ovršnom ispravom u smislu članka 23. t.1.OZ, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbacio prijedlog za ovrhu jer ovrhovoditelj (ovdje tužitelj) nije postupio prema uputi suda u vezi s člankom 109. stavak 4. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ.

 

8. Iz navedenog jasno proizlazi da su po pravomoćnoj odluci temeljem koje je tužitelj zatražio ovrhu, poduzete odgovarajuće radnje od strane nadležnog suda, dok je upravo tužitelj propustio poduzimati potrebne radnje na način da je pravilno sastavio prijedlog za ovrhu, što ovaj nije učinio unatoč višekratnim i iscrpnim uputama prvostupanjskog suda, pa je došlo do toga da mu je očito nastala šteta, ali za koju je sam kriv, što znači da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženice R. H. radi nezakonitog ili nepravilnog rada prilikom obavljanja sudačke dužnosti.

 

9. Upravo, zbog neurednosti ovršnog prijedloga kojeg je podnio ovdje tužitelj, a tamo ovrhovoditelj, tuženik pod 1) nije ni mogao doći u situaciju da u tom postupku odbije postupiti po odluci suda u smislu provedbe ovršnih sudskih odluka, s tim da je sud utvrdio da je iz spisa poslovni broj broj: P-1184/2019, razvidno da je nepravomoćno odbijen tuženi zahtjev tužitelja F. A., kojim je tražio utvrđenje da je vlasnik i posjednik sporne nekretnine, odnosno kotlovnice-drvarnice, pa je isto tako i odbijen zahtjev kojim se traži da tuženik prestane svojatati naprijed navedenu nekretninu, kaniti se pačanju u istu te naknaditi troškove prema određenju suda.

 

10. Budući je ocijenio da iz naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer tužitelj nije s uspjehom dokazao sve pretpostavke za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu i to štetni događaj, protupravnost, štetu, uzročnu vezu između štetnog događaja kao uzroka i štete kao posljedice kao i odgovornost tuženika sve u svezi s člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje dokaza financijskim vještačenjem kako bi se utvrdila visina nastale štete, koja se ogleda u razlici cijene potrošnje električne energije s cijenom potrošnje nafte.

 

10.1. Pored toga, kazati je da je odredbom članka 220. stavkom 1. ZPP određeno da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a stavkom 2. istog članka da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Imajući u vidu predmet spora prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice na temelju provedenih dokaza, pa imajući u vidu da je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost za naknadu štete, nije bilo svrsishodno niti provoditi dokaze radi utvrđivanja visine štete.

 

11. Odredbom članka 105. stavak 1. ZS je propisano da R. H. odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Nezakoniti rad očituje se u postupanju suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, a nepravilni rad kao činjenje ili nečinjenje propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja sudačke dužnosti. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe nije naveo koje postupanje suca bi bilo suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja sudačke dužnosti.

 

12. Dakle, po ocjeni ovog suda sudac u ovršnom predmetu broj: Ovr-2165/2018, Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom nije postupao suprotno zakonu već je obavljao ovršne radnje i donosio rješenja i zaključke u skladu s odredbama Ovršnog zakona.

 

13. Valja reći da sudovi sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava (članak 5. Zakona o sudovima), a da u konkretnom slučaju postupanje uređujućeg suca nije bilo protivno tome, a niti takvo da bi se podvelo pod nezakoniti ili nepravilni rad zbog kojeg bi tuženica R. H. bila u obvezi naknaditi štetu. Da bi se radilo o nezakonitom radu mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. U konkretnom slučaju prvostupanjskom sudu ne može se pripisati niti neuredno obavljanje sudačke dužnosti jer je, a kako je to proizlazi iz sadržaja spisa, sud je uredno poduzimao sve radnje u postupku, za razliku od tužitelja, koji je ovršnom sudu dostavio neuredan prijedlog za ovrhu te unatoč pozivima suda da isti uredi, kako bi se dalje moglo nastaviti s postupkom, ovaj nije postupio.

 

14. Kako ni ovaj sud nije našao da bi rad suca u navedenom predmetu bio nezakonit i nepravilan nema niti protupravnosti kao jedne od pretpostavki za naknadu štete, pa nema niti odgovornosti R. H. za naknadu štete primjenom članka 105. stavka 1. ZS time da ovaj sud prihvaća i utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da bi joj nastala šteta.

 

15. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1 ZPP.

 

16. Odluku o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

 

 

U Zadru, 13. studenog 2024.

 

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                          Sanja Prosenica