1

 

Poslovni broj: Gž-4642/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-4642/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. T. iz R., OIB:…, zastupane po punomoćniku O. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & A. j.t.d., Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2899/19-24 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2899/19-24 od 21. prosinca 2022.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete prihvaćen preko dosuđenog iznosa od 1.400,23 eura / 10.550,00 kuna do iznosa od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna (za iznos od 590,62 eura / 4.450,00 kuna),

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.078,37 eura / 8.125,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2022. do isplate,

 

c) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2899/19-24 od 21. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 439,98 eura / 3.315,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2024. do isplate, te su u tom dijelu sudi :

 

              Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 439,98 eura / 3.315,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2024. do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

 

III.               Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,21 eura / 468,75 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00 kuna / 1.990,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2019. do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 185,00 kuna / 24,55 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2022. do isplate, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka iznosu od 8.125,00 kuna / 1.078,37 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2022. do isplate (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev za isplatom sporednog potraživanja kamata na iznos od 185,00 kuna / 24,55 eura za razdoblje od 14. svibnja 2019. do 20. prosinca 2022. odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke).

 

2.     Protiv dijela točke I. izreke presude (za iznos od 590,62 eura / 4.450,00 kuna) i protiv odluke o troškovima parničnog postupka žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalbu protiv odluke o troškovima u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen, podnijela je i tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

 

4.     Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete uzrokovane ozljedama koje je pretrpjela u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 4. svibnja 2019., a koju uzrokovao osiguranik tuženika.

 

6.     Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku slijedeće činjenice:

              - da je tužiteljica zadobila ozljede u prometnoj nesreći koju je dana 4. svibnja 2019. uzrokovao osiguranik tuženika,

              - da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišićno ligamentarnih struktura vratne kralješnice i natučenje lijevog ramena i lijeve šake.

              - da je tužiteljica zbog pretrpljenih ozljeda trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec i pol dana,

              - da je tužiteljica trpjela primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, te potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, umjerenog oscilirajući strah kroz 3 dana i slabiji oscilirajući strah sveukupno kroz mjesec dana,

              - da je tužiteljici smanjena životna aktivnost u omjeru od 3 %,

              - da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 3 sata dnevno kroz tjedan dana, te potom 1 sat dnevno kroz tri tjedna,

              - da je tuženik tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete isplatio iznos od ukupno 4.500,00 kuna.

 

7.     Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Sud prvog stupnja je naime, u postupku utvrdio sve odlučne činjenice koje su potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke, pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP kojeg ističe tuženik. Također, sud prvog stupnja pravilno je i ocijenio dokaze koji su izvedeni tijekom postupka tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi ističe tuženik.

 

8.     Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima isti osporava visinu dosuđene naknade štete. To iz razloga jer je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te je pravilno utvrdio da je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravilne novčane naknade. Naime, tužiteljica je pretrpjela ozljede zbog koje je trpjela fizičke bolove i strah, te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i to u opsegu koji, i prema stajalištu ovog suda, u potpunosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. Pritom je sud prvog stupnja imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljica trpi, pravilno utvrdio da pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavlja iznos od 19.500,00 kuna. S obzirom da je tuženik tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete isplatio iznos od 4.500,00 kuna, to je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete u iznosu od 1.990,84 kuna / 15.000,00 kuna u cijelosti osnovan kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

 

9.     Sud prvog stupnja je dakle, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. i čl. 1100. ZOO kada je tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu dosudio iznos od 1.990,84 kuna / 15.000,00 kuna tako da u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg ističe tuženik.

 

10. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja dosuđujući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu postupio protivno Orijentacijskim kriterijima potrebno je navesti da Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje prihvaća Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednicama Građanskog odjela predstavljaju samo dodatni okvir koji bi trebao omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 1100. ZOO. Isti ne mogu predstavljati matematičku formulu koja jednostavnim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, što uostalom i nije moguće s obzirom da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđenje naknade neimovinske štete. Dakle, pitanje primjene Orijentacijskih kriterija ne predstavlja materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje jer Orijentacijski kriteriji nisu propis, bilo materijalnopravne, bilo postupovnopravne naravi, već po svojoj naravi predstavljaju smjernice koje su usmjerene na ujednačenu primjenu odredbe čl. 1100. ZOO. Sama visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti određuje se ovisno o okolnostima svakog slučaja, što uostalom proizlazi i iz odredbe čl. 1100. ZOO prema kojoj se pravična novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata. Naime, sud prvog stupnja je na neimovinsku štetu, sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), pravilno dosudio od 14. svibnja 2022. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Na početak tijeka zateznih kamata ni na koji način ne utječe objava Orijentacijskih kriterija tako da su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je zatezne kamate trebalo dosuditi od dana izmjene Orijentacijskih kriterija.

 

12. Slijedom svega ranije navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je pobija tuženik.

 

13. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari, djelomično je isto pogrešno primijenio odlučujući o troškovima parničnog postupka.

 

14. Osnovani su tako žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku do 5. studenog 2022. dosuđivao prema vrijednosti boda od 10,00 kuna. Naime, odredbom Tbr. 48.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

 

15. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja odlučivao je o troškovima postupka 21. prosinca 2022., dakle, kada je na snazi bila Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 126/22) koja je stupila na snagu 5. studenog 2022. i koja je izmijenila Tbr. 50. na način da je propisala da vrijednost boda iznosi 15,00 kn. Stoga je, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, a sukladno Tbr. 48.3. OT i Tbr. 50 OT, naknadu troškova postupka trebalo dosuditi prema vrijednosti boda od 15,00 kn (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.)

 

16. Djelomično su osnovani i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, podnesak od 16. srpnja 2021. za koji je sud tužitelju dosudio trošak i visini od 100 bodova ne nalazi se u spisu, a tužiteljica i za sastav takvog podneska i nije zahtijevala naknadu troškova. S druge strane, neosnovano tuženik osporava dosuđivanje troškova za sastav podneska od 6. ožujka 2020. Naime, navedenim podneskom tužiteljica se očitovala na tuženikovo odgovor na tužbu tako da je isti bio nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

17. Dakle, troškovi tužiteljice s osnove zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznose 600 bodova što prema vrijednosti boda od 15,00 kn (Tbr. 50 OT) iznosi 9.000,00 kn, pa kada se navedeni iznos uveća za porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr. 42. OT) koji iznosi 2.250,00 kn, proizlazi da troškovi zastupanja iznose 11.250,00 kn. Tom iznosu potrebno je pribrojiti troškove vještačenja u iznosu od 150,00 kn i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,00 kn, tako da troškovi tužiteljice ukupno iznose 11.440,00 kn / 1.518,35 eura.

 

18. Troškovi tužiteljice iznose dakle, 1.518,35 eura / 11.440,00 kuna, a ne 1.078,37 eura / 8.125,00 kuna kako je to utvrdio sud prvog stupnja, što nadalje znači da je tužiteljici je, osim troškova postupka dosuđenih pobijanom presudom, valjalo, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP, dosuditi i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 439,98 eura / 3.315,00 kuna.

 

19. Slijedom toga, valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 439,98 eura / 3.315,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2024. do isplate, te zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka prihvatiti za daljnji iznos od 439,98 eura / 3.315,00 kuna.

 

20. Tužiteljici su, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, na dosuđene troškove postupka dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana donošenja drugostupanjske presude, kao presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje daljnjih troškova postupka, pa do isplate.

 

21. Odluka suda o troškovima postupka pravilna je u dijelu u kojem je tuženiku temeljem čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.078,37 eura / 8.125,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2022. do isplate. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP kao i u djelu u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

 

22. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, tužiteljici su temeljem čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP, dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 25 boda (Tbr. 10.5 OT), što prema vrijednosti boda od 15,00 kn (Tbr. 50. OT) iznosi 375,00 kuna. Kada se navedeni iznos uveća za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. OT) od 25 % koji iznosi 93,75 kn, proizlazi da troškovi žalbenog postupka koje je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici iznose 62,21 eura / 468,75 kuna.

 

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 5. studenog 2024.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                                      Vesna Žulj, v.r.