1              Poslovni broj: Gž Ovr-171/2024-2

 

 

   

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-171/2024-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja S. G. iz S., C., OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u R., protiv ovršenika I.V. iz R., OIB: ...., kojeg zastupa opunomoćenica M. Ž., odvjetnica u R., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Ovr-704/2021-38 od 7. ožujka 2024., 4. studenog 2024.

 

 

riješio je

 

 

              Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Ovr-704/2021-38 od 7. ožujka 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„Usvaja se prijedlog ovršenika za odgodu predmetne ovrhe, te se s ovrhom zastaje do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem P-307/2023, a koji se vodi radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom.“

 

              2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              3. Ovrhovoditelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štete u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a. Nadalje, u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti javnobilježničke isprave, ovrhovoditelj ističe da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-18/2019-2 od 14. travnja 2021. utvrđeno da predmetna ovršna isprava nije ništetna. Konačno, ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu ovrhovoditelja da se odgoda ovrhe uvjetuje davanjem jamčevine sukladno članku 65. stavku 3. i 4. OZ-a.

 

              4. Žalba je osnovana.

 

              5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

 

              6. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje kojim odgađa ovrhu pozivom na odredbu članka 65. stavka 1. OZ-a na temelju utvrđenja da su ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu jer je ovršenik podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u smislu članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, te je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe, odnosno prodajom nekretnine pretrpio nenadoknadivu štetu u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a.

 

              7. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odgodio ovrhu na nekretnini ovršenika.

 

              8. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini u suvlasništvu ovršenika  - 2.suvlasnički dio: 14/100 etažno vlasništvo (E-2) dijela zk.č.br. ... upisanoj u zk.ul. ..... k.o. P. na temelju ovršne isprave – Ugovora o zajmu broj .......... od 17. siječnja 2012. ovjerenog od javne bilježnice M. G.-D.pod poslovnim brojem OV-543/2012, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznos od 116.707,50 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2021. do isplate, iznosa od 71.426,73 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i troškova ovršnog postupka i to zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-704/2021 od 6. srpnja 2021. odredio predloženu ovrhu.

 

              8.1. Nadalje, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovršenik 2. svibnja 2023. podnio prijedlog za odgodu ovrhe navodeći da je 3. ožujka 2023. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-307/2023. Nadalje, ovršenik u tom prijedlogu navodi da će provedbom ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu štetu jer je predmet ovršnog postupka njegova jedina nekretnina u kojoj stanuje i koja mu je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a koja će provedbom ovrhe biti prodana.

 

              9. Odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a određene su pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika koje moraju biti ispunjene, i to ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje te dokazati da je ispunjena jedna od pretpostavki iz članka 65. stavka 1. točke 1.-11. OZ-a, a koje se uglavnom ogledaju u podnošenju pravnih lijekova ili tužbi protiv odluka na temelju kojih je određena ovrha, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

 

              9. U konkretnom slučaju, s obzirom da je ovršenik podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom bila bi ispunjena jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe i to u smislu članka 65.stavka 1. točke 5. OZ-a, međutim nije ispunjena druga kumulativna pretpostavka iz članka 65. stavka 1. OZ-a za odgodu ovrhe.

 

              10. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kad predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja bi po samom tijeku ovršnog postupka nastala, kao u konkretnom slučaju prodaja nekretnine, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu. Uzimajući u obzir sve činjenice ovaj sud ocjenjuje da je prodaja nekretnine u ovršnom postupku doista tegobna za ovršenika, međutim predstavlja onu redovnu štetu koju ona trpi u tom postupku, pa ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a, slijedom čega nisu kumulativno ispunjene pretpostavke osnovom kojih bi valjalo udovoljiti prijedlogu ovršenika, a kako to osnovano žalbenim navodima ističe ovrhovoditelj.

 

              11. Međutim, s obzirom da je ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe sadržajno istaknuo prigovor prava na dom, radi ocjene osnovanosti tog prigovora prvostupanjski sud je pomoću testa razmjernosti trebao odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Naime, prvostupanjski sud je dužan ispitati da li nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja dom ovršenika i da li provođenje ovrhe na toj nekretnini predstavlja miješanje u njegovo pravo na dom, te ako to utvrdi provesti test razmjernosti pomoću tri eliminacijska pitanja i to da li je miješanje u pravo na dom u skladu sa zakonom, da li je to miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te da li je miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu, a pri čemu će prvostupanjski sud voditi računa o sljedećim okolnostima: imovinskim prilikama ovršenika, vlasništvu drugih nekretnina ovršenika i dr. Negativan odgovor na jedno od eliminacijskih pitanja znači da je riječ o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pri tome, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja relevantnih činjenica ovlašten održati ročište u skladu s člankom 7. stavkom 2. OZ-a.

 

              12. Budući da prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom ovršenika, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

.

13. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku, provesti test razmjernosti, te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Pri tome je teret dokaza da je riječ o domu ovršenika i da provedbom ovrhe – prodajom nekretnine čija je redovna posljedica iseljenje dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom na ovršeniku, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na ovrhovoditelju.

             

U Rijeci 4. studenog 2024.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković v.r.