1

Poslovni broj: Gž-1730/2022-7

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1730/2022-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari P. B., OIB: …, iz Z.,  kojeg zastupa punomoćnik V. Š.-O., odvjetnica iz Z., protiv tuženika I. Đ., OIB: …, iz S. R. N.,  F. am M., kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-689/2018-26 od 17. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužitelja P. B. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-689/2018-26 od 17. ožujka 2022. u pobijanom dijelu – u točkama I. i II. izreke.

 

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

»I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku I. Đ. zaposlenom na B. I. for M. L. S., G. U. F., R. C.,  F. na M., N. isplatiti tužitelju P. B. iz Z., iznos od 55.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik I. Đ. Đ. zaposlen na B. I. for M. L. S., G. U. F., R. C.,  F. na M., N., dužan je o svom trošku, po pravomoćnosti ove presude, istu objaviti u prvom sljedećem broju J. lista, V. lista, S. D. i 24 sata, kao i u prvoj sljedećoj emisiji N. u. 2. koja se emitira na H. radioteleviziji na programu H. 1 ili u drugoj odgovarajućoj emisiji H. radiotelevizije koja se emitira nedjeljom u vremenskom razdoblju od 14,00 do 15,00 sati, u cijelosti i bez komentara, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku I. Đ. zaposlenom na B. I. for M. L. S., G. U. F., R. C., F. na M., N. naknaditi tužitelju P. B. iz Z., trošak, parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju P. B. da naknadi tuženiku I. Đ. parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 2.150,00 kn, kao neosnovan.«

 

2.               Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih razloga, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.

 

2.1.              Iako tužitelj u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični troška, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP uzeo da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točkama I. i II. izreke.

 

3.               Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 55.000,00 kuna, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjenicama da je tuženik gostujući u emisiji „N. u 2“ na H. radioteleviziji 14. svibnja 2017. izrekao neistinite tvrdnje:

u 38. minuti: "…tjedan dana nakon toga je došlo do službene odluke da je ministar B. napravio plagijat…",

u 39. minuti: "… Mi imamo potpredsjednika Sabora, ustavnog suca, ministra znanosti i obrazovanja, svi dokazani plagijatori…" te

u 41. minuti: "…taj moj rektor dolazi braneći ministra B. koji je sam sebi dodijelio sredstva iz svog vlastitog budžeta za svoje vlastite projekte…"

pa da je tuženik takvim tvrdnjama tužitelju povrijedio pravo osobnosti na čast i ugled.

 

4.               Između stranaka nije sporno da je tuženik 14. svibnja 2017., gostujući u emisiji „N. u 2“ na H. radioteleviziji,  izrekao sporne tvrdnje.

 

5.               Iz stanja spisa proizlazi, a to je utvrdio i prvostupanjski sud:

- da je 17. ožujka 2011. Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u S. dostavilo dopis Agenciji za znanost i visoko obrazovanje u kojem se navodi da je 14. ožujka 2011. to Etičko povjerenstvo razmotrilo sadržaj, između ostalih, prijave protiv prof. dr. sc. P. B. zbog plagiranja više dijelova tuđih članaka, knjiga i internetskih izvora u članku „D. G. T. D.“ S. P.. god.23, br.2., 2008., str 297-302) i donijelo zaključak da je prijava neosnovana;

 

- da je 4. travnja 2012. Ad hoc Etičko povjerenstva Sveučilišta u Z. dalo mišljenje, u bitnome, da se u dostavljenim predmetima ne radi o plagijatu ili njegovim pojavnim oblicima, te da pitanje višestrukog objavljivanja rezultata znanstvenog istraživanja se ne može izjednačiti s plagijatom, zatim da se dvostruko objavljivanje smatraju neprihvatljivim, ukoliko je isto napravljeno suprotno pravilima struke te da procjenu radi li se o  višestrukom objavljivanju istog znanstvenog rezultata može ati jedino povjerenstvo odgovarajuće sastavnice Sveučilišta, a što ovo povjerenstvo nije u mogućnosti zbog nepoznavanja običaja struke;

 

- da je 28. prosinca 2016. Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (dalje: Odbor) dalo mišljenje kojim prijavu protiv prof.dr.sc. P. B. smatra djelomično opravdanom i utvrđuje kršenje čl. 8. st. 3. Etičkog kodeksa od strane prof.dr.sc. P. B. u smislu „plagiranja – prepisivanja ili preuzimanja ideja, misli i riječi drugih autora“ bez navođenja izvora podataka u dijelu koji se odnosi na preuzimanje dijelova komentara S. S., objavljenog u elektronskom mediju, bez citiranja tog izvora u predmetnom članku prof. dr.sc. P. B.;

 

- da je Ustavni sud 25. travnja 2017. donio odluku broj U-II-6251/16 kojom se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te se ukida članak 7. stavak 4. Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (klasa: 640-01/06-04/06, ur. broj: 533-045-06-2 od 13. studenoga 2006. i klasa: 035-05/07-01/0002, ur. broj: 355-01-03-15-19 od 15. lipnja 2015.) u dijelu koji glasi: »a završna je razina Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju« (točka I. izreke), dok je prema točki II. odlučeno da će se ova odluka objaviti u »Narodnim novinama«; odluka je u tiskanom izdanju objavljena 12. svibnja 2017.

 

6.               Prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, jer je ocjenjujući da je Odbor u vrijeme donošenja mišljenje 28. prosinca 2016., sukladno čl. 7. st. 4. tada važećeg Etičkog kodeksa, bio završna razina utvrđivanja mogućih kršenja povreda Etičkog kodeksa, da Odbor i nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 25. travnja 2017. ima zakonsku ovlast donositi mišljenja i stajališta o etičkoj prihvatljivosti ili neprihvatljivosti u razmatranim slučajevima u obliku preporuka, prijedloga ili primjedbi i da je mišljenje od 28. prosinca 2016. doneseno u okviru zakonskih ovlasti Odbora  te da odluka Ustavnog suda od 25. travnja 2017. ne oduzima značaj toj odluci Odbora, zaključio da je tuženik opravdano se pouzdajući u istinitost sadržaja mišljenja Odbora od 28. prosinca 2016. koje je u trenutku donošenja svoje odluke bio završna razina u odlučivanju o povredi Etičkog kodeksa, koje mišljenje nije ni na koji način stavljeno izvan snage ili poništeno, te postupajući s dobrom vjerom, svoje vrijednosne sudove o tužitelju zasnovao na informacijama koje su mu u tom trenutku bile dostupne. Stoga iz navedenih razloga, pozivom na odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prvostupanjski sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu zbog izrečenih tvrdnji tuženika u vezi plagijata.

 

6.1.              U odnosu na tvrdnju tuženika da je tužitelj dodijelio sredstva iz svog vlastitog budžeta za svoje projekte, prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja, ocijenio da tužitelj u vezi tih okolnosti nije dokazao da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, pa je iz svih navedenih razloga u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

 

7.               Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8.               Žalba tužitelja je neosnovana.

 

9.               Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

10.          Tužitelj u žalbi navodi, u bitnome, da je sud odbio provesti dokazni postupak predložen po tužitelju, čime tužitelj sadržajno ističe žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 220.st. 2. ZPP.

 

10.1.              Na takve žalbena navode valja odgovoriti da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a kako je upravo postupajući u smislu te odredbe prvostupanjski sud pravilno ocijenio nepotrebnim izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, pri čemu je svoju odluku o činjenicama koje je ocijenio dokazanim utemeljio na ocjeni izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih zajedno te na temelju rezultata provedenog postupka, sve u smislu odredbe čl. 8. ZPP, to nije počinje ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

11.          Nastavno navedenom, tužitelj u žalbi osporava ocjenu prvostupanjskog suda o izvedenim dokazima ustrajući da prvostupanjski sud nije ocijenio dopis Etičkog povjerenstava Filozofskog fakulteta Sveučilišta u S. od 14. ožujka 2011. i mišljenje Ad hoc Etičkog povjerenstva Sveučilišta u Z. od 4. travnja 2012., a u kontekstu tuženikovog iskaza.

 

11.1.              Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je tuženik u svom iskazu naveo da je prije sudjelovanja u televizijskoj emisiji N. u 2 raspolagao odlukom Odbora od 28. prosinca 2016., dok nije imao na uvid odluke etički povjerenstava Sveučilišta u S. i Sveučilišta u Z., jer te odluke nigdje nisu bile objavljene u javnosti, pri čemu tužitelj u ovom postupku nije ni tvrdio niti dokazao da su iste bile javno dostupne odnosno da je tužitelj mogao i morao imati saznanja o odlukama tih etičkih povjerenstava u vezi podnesenih prijava protiv tužitelja, pa je u takvim okolnostima prvostupanjski sud donoseći odluku o činjenicama koje je ocijenio dokazanim, pravilno primijenio odredbu čl.8. ZPP.

 

12.          Tužitelj u žalbi ustraje na tvrdnjama da nakon donošenja odluke Ustavnog suda od 25. travnja 2017. mišljenje Odbora od 28. prosinca 2016. ne može predstavljati temelj da tuženik za tužitelja opravdano iznosi tvrdnju o plagijatu.

 

12.1.              Odredbom čl. 53. st. 2. (čl. 55. st. 2.) Ustavnog zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne  novine“, broj: 99/1999, 29/2002) je propisano:

(2) Ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.

 

12.2.              Odluka Ustavnog suda od 25. travnja 2017. je objavljena u Narodnim novinama 12. svibnja 2017., što znači da od tada u hijerarhijskom redu postupanja u predmetima povodom povreda Etičkog kodeksa, Odbor nije završna razina, jer su te razine, prema tadašnjim odredbama Etičkog kodeksa o hijerarhijskom redu, prvotno stalna ili privremena etička povjerenstva organizacijske jedinice u kojoj se moguće kršenje pojavljuje, npr. fakultet, institut, a u sljedećoj razini to su etička povjerenstva više organizacijske jedinice, npr. sveučilišta, veleučilišta.

 

12.3.              Međutim, obzirom na žalbene navode kojima tužitelja osporava zaključak prvostupanjskog suda da odluka Ustavnog suda od 25. travanja 2017. ne oduzima značaj odluci Odbora od 28. prosinca 2016., valja istaknuti da objavom odluke Ustavnog suda od 25. travnja 2017. nisu automatski poništene pravne posljedice koje je ukinuti dio odredbe Etičkog kodeksa proizveo od dana stupanja na snagu, odnosno to znači da mišljenje koje je Odbor donio 28. prosinca 2016. nije automatski poništeno, ono je doneseno u okviru tadašnjih zakonskih ovlasti Odbora, pa stoga navedena odluka Ustavnog suda nije od utjecaja na činjenicu da je mišljenje Odbora o povredi Etičkog kodeksa od strane tužitelja, doneseno.

 

13.          Slijedom navedenog je pogrešno shvaćanje tužitelja, a koje je isticao u tužbi i tijekom postupka, a ponavlja u žalbi, da prema odluci Ustavnog suda od 25. travnja 2017. Odbor nije bio ovlašten po pitanju navodnog plagijata tužitelja donijeti bilo kakvu meritornu odluku, jer su takvi navodi u suprotnosti sa sadržajem te odluke Ustavnog suda, a kako je to naprijed obrazloženo u ovom obrazloženju.

 

14.          Stoga je i po ocjeni ovog suda, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavka odgovornosti za štetu propisane čl. 1045. st. 1. ZOO, jer je tuženik tvrdnje o tužitelju izrekao na temelju informacija kojima je u tom trenutku raspolagao na temelju mišljenja Odbora, osobito imajući u vidu da je Odbor bilo tijelo ustanovljeno prema odredbama tada važećeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u čijem sastavu su bili istaknuti znanstvenici i sveučilišni profesori te osobe primjerenog ugleda u javnosti te da Odbor donosi etički kodeks kojim utvrđuje etička načela u visokom obrazovanju, znanstvenom radu, objavljivanju rezultata, odnosima među znanstvenicima, nastavnicima i drugim sudionicima u znanstvenom i obrazovnom procesu, postupcima i radnjama vezanim za tržišno natjecanje, te odnosu prema javnosti i sredstvima javnog priopćavanja.

 

15.          Neosnovano tužitelj u žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu tvrdnje da je tužitelj „sam sebi dodijelio sredstva iz svog vlastitog budžeta za svoje vlastite projekte“.

 

15.1.              Naime, tužitelj osim navoda da se radi o neistinitoj tvrdnji tužitelja, nije naveo nikakve druge odlučne činjenice, dok je tuženik u odgovoru na tužbu, osporavajući da je ta tvrdnja neistinita naveo da je tužitelj kao ministar odobrio financijska sredstva za časopis Filozofska istraživanja i S. P. kojem je tužitelj bio urednik kao i znanstvene skupove Hrvatskog filozofskog društva koje je organizirao. Tužitelj se na takve navode nije ni na koji način očitovao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, slijedom čega je suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud ocijenio primjenom pravila o teretu dokazivanja da u odnosu na ovu iznesenu tvrdnju tuženika, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1045. st. 1. ZOO.

 

15.2.              Pri tome je tužitelj u žalbi nepravilno tumači odredbu čl. 7. ZPP ukazujući da je tom odredbom regulirano istražno načelo u parničnom postupku, budući da su prema toj odredbi stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a što je u kontekstu naprijed navedenog u vezi iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, od strane tužitelja izostalo.

 

16.          Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio i pitanje javnog interesa u ovoj parnici radi naknade štete pozivajući se na odredbu čl. 10. st. 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) kao i relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava, ocjenjujući da je tužitelj u vrijeme iznošenja tvrdnji od strane tuženika obavljao dužnost ministra znanosti i obrazovanja, te da kao dužnosnik na ključnoj  funkciji u izvršnoj vlasti u djelokrugu visokog obrazovanja, ali i kao znanstvenik, trebao biti spreman da će biti izložen posebnoj kritici i medijskoj pažnji u vezi etičkih načela u znanstvenom radu i visokom obrazovanju kao temelja svake znanosti i najviših vrednota zasnovanim na temeljnim društvenim vrijednostima.

 

17.          Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tužitelj u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

 

18.          Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

19.          Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.

 

U Zagrebu 29. listopada 2024.

 

 

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.