Kž-308/2024-4

 

                   

          

 

                 

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-308/2024-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih O. K. i G. F. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi braniteljica optuženika A. T. i I. Z., odvjetnica u K. i optuženika O. K. osobno, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 18. srpnja 2024. br. K-407/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenog 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog O. K. i optuženog G. F. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu pod brojem K-407/2024 od 18. srpnja 2024. optuženi O. K. i optuženi G. F. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, pa je optuženi O. K. na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a optuženi G. F. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca u koje kazne zatvora je optuženicima, sukladno članku 54. KZ/11, uračunato vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2024., pa nadalje.

 

2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog O. K. oduzet je mobilni uređaj marke S., crne boje, A41, sa nepoznatom SIM karticom i nepoznatim pozivnim brojem, a koji predmet je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja … PP … od 24. siječnja 2024., dok je od optuženog G. F. oduzet mobitel marke I. 8, ser. broja …, nepoznatog IMEI broja i SIM kartice, a koji predmet je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PP … od 24. siječnja 2024., ser. broja …., te navedeni predmeti postaju vlasništvo RH i daju se na raspolaganje djelatnicima PU ...

 

3. Sukladno članku 148. stavku 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženici su u cijelosti oslobođeni troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenih im branitelja te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio osobno optuženi O. K. kako proizlazi iz sadržaja žalbe zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta sa prijedlogom da mu se umanji dosuđena kazna i vrati telefon.

 

4.1. Žalbu je podnijela i braniteljica optuženog O. K., odvjetnica A. T. iz K. i to zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni sa prijedlogom da nadležni županijski sud usvoji žalbu optuženog i preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima iz žalbe.

 

5. Žali se i optuženi G. F. po braniteljici, odvjetnici I. Z. iz K. i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da se uvažavanjem žalbe umanji izrečena kaznenopravna sankcija sukladno zakonu tomu optuženiku.

 

6. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu je podnijelo odgovor na žalbe sa prijedlogom da drugostupanjski sud žalbe optuženika odbije kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

8. Žalbe optuženika nisu osnovane.

 

9. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženi O. K. u svojoj žalbi, koju je podnio osobno i preko svoje braniteljice, tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu kada je, temeljem članka 79. stavka 2 KZ/11, od njega oduzeo mobilni uređaj marke "S." koji je od njega oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta pod br. … od 24. siječnja 2024. To iz razloga što se u činjeničnom opisu djela mobilni uređaj uopće ne spominje, a što da je neophodno da bi se predmet mogao oduzeti. Osim toga, da ne postoji niti opasnost da bi se predmet mogao ponovno uporabiti za počinjenje djela ili je njegovo oduzimanje potrebno radi drugih razloga, kako je to propisivala ranija odredba članka 79. stavka 2. KZ/11. Optuženi O. K. suviše ističe u osobno podnesenoj žalbi da se u mobitelu nalaze podaci važni njemu i njegovoj obitelji, pa da bi se pljenidbom telefona, ugrozio njegov život.

 

9.1. Suprotno prednje izloženim žalbenim navodima, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano od optuženog O. K. temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11 oduzeo mobilni uređaj marke "S.", smatrajući da je riječ o predmetu koji je korišten za počinjenje djela i koji samim time sadrži informacije o kontaktima sa drugim osobama koje su bile uključene u počinjenje djela, pa doista radi sprečavanja daljnjeg činjenja ovakvih kaznenih djela je bilo nužno od obojice optuženika oduzeti mobilne uređaje. Naime, kada se uzme u obzir da se radi o visoko organiziranom i koordiniranom načinu počinjenja kaznenog djela, kada počinitelji upravo preko mobilnih uređaja dobivaju od nalogodavaca upute i koordinate o mjestu ukrcaja nezakonitih migranata, ruti kretanja, a potom i mjestu njihova odredišta, tada se doista nameće jasan zaključak da su mobilni uređaji upravo ključni predmet pri počinjenju ovog oblika kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Stoga, okolnost da činjeničnim opisom djela nije izrijekom obuhvaćen i naveden mobilni uređaj kojim se koristi počinitelj, nije zapreka da se mobilni uređaj od njega i oduzme, kako je to pravilno učinio i prvostupanjski sud.

Činjenica da se u mobilnom uređaju optuženog O. K. nalaze i osobni podaci toga optuženika, kako to isti tvrdi u svojoj žalbi, ničim ne dovodi u pitanje osnovanu odluku prvostupanjskog suda o nužnosti oduzimanja mobilnog uređaja. Naime, kada je taj optuženik odlučio svoj mobilni uređaj koristiti prilikom počinjenja djela, tada je morao biti svjestan i rizika da će se taj uređaj, zajedno sa svim podacima koje sadržava, od njega i oduzeti. Osim toga, nema nikakve zapreke da privatne podatke, za koje optuženik tvrdi da posjeduje u mobilnom uređaju, isti, uz prethodno dopuštenje suda, izdvoji iz mobilnog uređaja.

 

9.2. Stoga, slijedom prednje izloženog, prvostupanjski sud, kada je od optuženika sukladno članku 79. stavku 2. KZ/11 oduzeo mobilni uređaj, nije prekoračio ovlast koju sud ima po zakonu, niti je počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. Kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio i da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, to nije osnovana žalba optuženika O. K. izjavljena zbog povrede kaznenog zakona.

 

10. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženi O. K. u žalbi navodi da mu je prvostupanjski sud, obzirom da je priznao počinjenje djela, što je doprinijelo ubrzanju kaznenog postupka, sve uz izraženo kajanje i žaljenje, kraj činjenice da je zbog rata u U. izbjegao u P., gdje nije bio u mogućnosti pronaći posao i skrbiti o supruzi i malodobnom djetetu, trebao odmjeriti kaznu u kraćem trajanju. Također i optuženi G. F. u svojoj žalbi ističe da mu je izrečena kazna zatvora previsoko odmjerena, uzimajući u obzir da je priznao djelo, da se nije opirao uhićenju, a djelo da je počinio isključivo iz egzistencijalni razloga budući je nezaposlen, do sada nije osuđivana osoba, a uz to je i suprug i otac dvoje malodobne djece.

 

10.1. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski je sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je od olakotnih okolnosti na strani obojice optuženika uzeo u obzir njihove osobne i obiteljske prilike dok je od otegotnih okolnosti uzeto u obzir da su u Republiku Hrvatsku došli sa isključivim ciljem počinjenja predmetnog kaznenog djela čime su iskazali drskost u svom ponašanju. Pravilno prvostupanjski sud kod obojice optuženika nije valorizirao činjenicu priznanja djela, pravilno nalazeći da je priznanje počinjenja djela dato u situaciji kada su optuženici zatečeni u počinjenju djela, pa da je takvo priznanje u stvari usmjereno na osiguranje što povoljnijeg položaja u kaznenom postupku.

 

10.2. Po ocjeni ovoga suda, a imajući u vidu zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 i to kaznu zatvora od jedne do osam godina, odmjerene kazne zatvora optuženicima i to optuženom O. K. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a optuženom G. F. u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca su u svemu primjerene okolnostima djela i osobama počiniteljima. Naime, kada se s jedne strane uzme u obzir da su optuženici državljani U. odnosno L. koji nemaju nikakve privatne niti poslovne veze sa Republikom Hrvatskom u koju su došli s isključivim ciljem počinjenja terećenog kaznenog djela, a s druge strane cijeneći da se radi o dobro organiziranom i koordiniranom prijevozu ilegalnih migranata preko teritorija Republike Hrvatske dalje u države Europske unije, koji posao je dobro plaćen, te je koristoljublje jedini motiv počinjenja ovog kaznenog djela, tada i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, izrečene kazne zatvora optuženicima, su u svemu primjerene okolnostima djela i osobama počinitelja, te će se kao takvima ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

 

10.3. Prema tome, izricanjem blažih kazni, kako to u svojim žalbama predlažu optuženici, u konkretnom slučaju ne bi se postigli ciljevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

 

11. Dakle, kako žalbe optuženika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, valjalo je, temeljem članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 14. studenog 2024.

 

 

                                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                Nives Nikolac,v.r.