1              Poslovni broj: Kž-112/2024-7

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-465/2018-28 od 28. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu, nakon što je stavljen izvan snage kazneni nalog izdan presudom istoga suda broj K-465/2018 od 15. studenog 2018., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – dalje ZKP), oslobodio je optužbe opt. M. K. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 4. Kaznenog zakona (KZ/11.).

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio zamjenik Općinske državne odvjetnice u Vukovaru, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju I. M., odvjetniku iz N., predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik ukazuje na pogrešnu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda i pogrešan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11., jer po žalitelju, suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka Ž. K. i S. P., kojima je ošt. L. K. kritične zgode u više navrata govorio da mu je otac prijetio da će ga ubiti.

 

7. Drugostupanjski sud je pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud, na temelju savjesne analize i ocjene obrane optuženika, dovodeći je u vezu s iskazom oštećenika i ostalim provedenim dokazima, ispravno i zakonito, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a optuženika oslobodio optužbe za terećeno kazneno djelo, s argumentiranim obrazloženjem da tijekom postupka nije na pouzdan način dokazano da je optuženik izrekao prijeteće riječi sinu L., kako ga se tereti optužnim aktom.

 

8. Takav zaključak prvostupanjskog suda pravilno se temelji na iskazu ošt. L. K., koji je na dokaznom ročištu pred sucem istrage decidirano tvrdio da mu otac kritične zgode ni na koji način nije prijetio, navodeći da su se u pijanom stanju verbalno sukobili, nakon čega je on, „lud“ od alkohola, izašao na ulicu i nešto vikao. S tim u vezi, njegova izjava, ovjerena kod javnog bilježnika, kojom povlači prijedlog za progon optuženika, iako nema procesni značaj vezano za vođenje ovoga kaznenog postupka, potvrđuje navode oštećenika da mu otac kritične zgode nije prijetio, u kom smislu ju je i prvostupanjski sud pravilno cijenio.

 

9. Kod takvog stanja stvari, iskazi svjedoka Ž. K. i S. P. koji nemaju neposrednih saznanja o predmetnom događaju, već su iskazivali o onome što im je oštećenik, koji je sam naveo da je bio „lud“ od alkohola i nije znao što radi, navodno rekao, nisu dostatni da bi se optuženika izvan svake razborite sumnje, moglo proglasiti krivim za terećeno kazneno djelo.

 

10. Drugostupanjski sud stoga smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedeno u sumnju te je opt. M. K. opravdano i zakonito, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a, oslobođen optužbe za terećeno kazneno djelo, jer nije na pouzdan način dokazano da ga je počinio.

 

 

 

 

 

 

11. Slijedom naprijed izloženog, žalba državnog odvjetnika odbijena je kao neosnovana te je, na temelju čl. 482. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Bjelovar, 6. studenog 2024.