1

 

                                                                                      Poslovni broj: Gž R-113/2024-3

 

                                                                                      Poslovni broj: Gž R-113/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari  tužiteljice J. Š. iz Z., (ulica), OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., (ulica),  protiv tuženika C. z.o. i o. S. R. Z., Z., (ulica), OIB: …, koga zastupa ravnateljica J. G., a nju punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., Ilica 116, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1053/2023-27 od 19. kolovoza 2024., u sjednici održanoj .... 2024.,  

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice J. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1053/2023-27 od 19. kolovoza 2024. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i u toč. II. izreke u dijelu kojim se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku na ime parničnih troškova iznos od 600,00 eura u roku od 15 dana.

 

II Odbija se zahtjev tuženika C. z. o. i o. S. R. Z. za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku C.Z.O.I. O. S. R., OIB:…, (ulica),  Z., isplatiti tužiteljici J. Š., OIB:…, (ulica), Z. na ime razlike plaće bruto iznos od 9.260,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

− iznos od 138,45 EUR od 16.8.2018. pa do isplate

− iznos od 141,03 EUR od 16.9.2018. pa do isplate

− iznos od 141,03 EUR od 16.10.2018. pa do isplate

− iznos od 141,03 EUR od 16.11.2018. pa do isplate

− iznos od 141,03 EUR od 16.12.2018. pa do isplate

− iznos od 141,03 EUR od 16.1.2019. pa do isplate

− iznos od 145,26 EUR od 16.2.2019. pa do isplate

− iznos od 145,26 EUR od 16.3.2019. pa do isplate

− iznos od 145,97 EUR od 16.4.2019. pa do isplate

− iznos od 145,97 EUR od 16.5.2019. pa do isplate

− iznos od 145,97 EUR od 16.6.2019. pa do isplate

− iznos od 145,97 EUR od 16.7.2019. pa do isplate

− iznos od 145,97 EUR od 16.8.2019. pa do isplate

− iznos od 145,97 EUR od 16.9.2019. pa do isplate

− iznos od 148,89 EUR od 16.10.2019. pa do isplate

− iznos od 148,89 EUR od 16.11.2019. pa do isplate

− iznos od 148,89 EUR od 16.12.2019. pa do isplate

− iznos od 148,89 EUR od 16.1.2020. pa do isplate

− iznos od 151,87 EUR od 16.2.2020. pa do isplate

− iznos od 151,87 EUR od 16.3.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.4.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.5.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.6.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.7.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.8.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.9.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.10.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.11.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.12.2020. pa do isplate

− iznos od 152,61 EUR od 16.1.2021. pa do isplate

− iznos od 158,78 EUR od 16.2.2021. pa do isplate

− iznos od 158,78 EUR od 16.3.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.4.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.5.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.6.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.7.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.8.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.9.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.10.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.11.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.12.2021. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.1.2022. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.2.2022. pa do isplate

− iznos od 159,55 EUR od 16.3.2022. pa do isplate

− iznos od 160,32 EUR od 16.4.2022. pa do isplate

− iznos od 175,59 EUR od 16.5.2022. pa do isplate

− iznos od 166,73 EUR od 16.6.2022. pa do isplate

− iznos od 166,73 EUR od 16.7.2022. pa do isplate

− iznos od 166,73 EUR od 16.8.2022. pa do isplate

− iznos od 166,73 EUR od 16.9.2022. pa do isplate

− iznos od 166,73 EUR od 16.10.2022. pa do isplate

− iznos od 176,73 EUR od 16.11.2022. pa do isplate

− iznos od 176,73 EUR od 16.12.2022. pa do isplate

− iznos od 176,73 EUR od 16.1.2023. pa do isplate

− iznos od 176,73 EUR od 16.2.2023. pa do isplate

− iznos od 176,73 EUR od 16.3.2023. pa do isplate

− iznos od 177,58 EUR od 16.4.2023. pa do isplate

− iznos od 181,13 EUR od 16.5.2023. pa do isplate

− iznos od 181,13 EUR od 16.6.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku na ime parničnih troškova iznos od 600,00 eura u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom troška u daljnjem iznosu preko dosuđenog.«.

2. Protiv citirane presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u toč. II. u dijelu kojim joj je naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da tuženik obavlja djelatnost srednjoškolskog obrazovanja i nalazi se na popisu škola (ministarstvo) Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koje predstavljaju sastavni dio navedenog kolektivnog ugovora. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda o primjeni čl. 203. st. 8. Zakona o radu koji se primjenjuje u situaciji kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora. Ukazuje na niz odluka županijskih sudova prema kojima nije jedina odlučna činjenica tuženikovo statističko razvrstavanje prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti te da Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi nisu kolektivni ugovori s proširenom primjenom te kojima je u istovrsnim predmetima naloženo tuženiku da tužiteljima isplati razliku isplaćene i pripadajuće plaće na temelju navedenog Sporazuma. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu usvajanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troška tužitelju, a podredno ukinuti presudu u tom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troška tužitelju.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode ističući da se ono što je propisano kao rješenje u sporu o dva proširena kolektivna ugovora ima primijeniti kao kriteriji, propis ili rješenje i u sporu o dva "obična" kolektivna ugovora i da je tužiteljici koja je u sustavu socijalne skrbi plaća ozbiljno veća od plaće u sustavu znanosti i obrazovanja. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu, zahtijevajući trošak za sastav žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka,.

5.1. Iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio.

5.2. Stoga nije osnovan prigovor tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

5.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi također ukazuje tužiteljica, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

5.4. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužiteljice iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao radnice tuženika, za isplatu iznosa od 9.260,55 eura sa zateznim kamatama, s osnove dodatka na plaću za povećanje obujma i složenosti poslova za razdoblje od srpnja 2018. do svibnja 2023. Navedeni dodatak predviđen je člankom 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, koji je sklopljen 25. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i (sindikat) i (sindikat), u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti te je sastavni dio Kolektivnih ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj 72/14., 39/17. i 51/18.), kako je propisano člankom 17. tih kolektivnih ugovora.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da time što je tuženik obuhvaćen mrežom srednjih škola prema Odluci Vlade Republike Hrvatske i što se na njega primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama sa Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su sklopili (sindikat), (sindikat) i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006., jer je djelatnost tuženika – poslodavca tužiteljice, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi.

8. Polazeći od odredbe čl. 208. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje ZR) kojom je propisano da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac prvostupanjski sud zaključuje da, neovisno o činjenici što tuženik - poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, na koju bi se primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, valja primijeniti onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac, a to je u konkretnom slučaju Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“, broj 42/14., 32/17., 61/18. i 3/19.), slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.

9. Iz dikcije zakonskog teksta jasno proizlazi da se odredbe čl. 203. ZR odnose na tzv. proširene kolektivne ugovore pa je, tako, odredbom stavka 8. toga članka propisano da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u kojoj je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

10. Međutim, u konkretnom slučaju se uopće ne radi o situaciji primjene dva ili više  proširenih kolektivnih ugovora, što je regulirano navedenom zakonskom odredbom, već je riječ o pitanju konkurencije dva granska kolektivna ugovora - Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, na čiju se primjenu poziva tužiteljica i Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, na čiju se primjenu poziva tuženik, a o kojoj je situaciji sudska praksa zauzela jedinstven stav po kojem se primjena nekog kolektivnog ugovora određuje s obzirom na faktično obavljanje djelatnosti.

11. U tome smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-520/2023-4 od 23. travnja 2024. i presudi broj Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024. izražava pravni stav da se u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, pa i kada tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta stručnog radnika I. vrste - rehabilitator, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

12. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na to da je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi.

13. Kako, dakle, na tužiteljicu nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, pa time niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, prvostupanjski sud je odbijanjem tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće prema obračunu sačinjenom na temelju toga Sporazuma pravilno primijenio materijalno pravo, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 138/23.).

14. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I izreke.

 

15. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), zbog čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

 

16. Prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena u nepobijanom dijelu u toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška u daljnjem iznosu preko dosuđenog.

 

U Zadru 5. studenoga 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.