-1-

Broj: Ppž-8366/2024

 

                            

 

 

                                       U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću  sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog K. B., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.; dalje: ZSPC),  rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu od 17. rujna 2024., broj: Pp-1769/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina u pobijanom dijelu i po službenoj dužnosti,  preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni, te se izriče da je okrivljeni K. B. radnjama činjenično opisanim u točkama 2. i 3. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se izriče kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana u koju se temeljem članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem kao 2 (dva) dana zatvora i to od 16. rujna 2024. u 22:42 sata do 17. rujna 2024. u 12:30 sati.

 

Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se pobijana presuda i u odluci o oduzimanju predmeta na način da se od okrivljenog K. B., temeljem članka 76.a PZ-a, u vezi s člankom 229. stavkom 8. ZSPC-a, trajno oduzima osobno vozilo marke Škoda Fabia, registarskih oznaka xxxx, vlasništvo Lj. B., sa pripadajućom prometnom dozvolom broj xxxx i ključem vozila, kojeg je od okrivljenika privremeno oduzela Policijska postaja Sv. Ivan Zelina potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj xxxx od 16. rujna 2024., te se utvrđuje da opisano vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu okrivljeni K. B. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 eura, te prekršaje iz članka 216. stavka 3. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 60 dana (30 dana zatvora za svaki prekršaj) te je temeljem članka 44. PZ-a primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena ukupna kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena kazna zatvora, te mu je temeljem članka 40. PZ-a u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. rujna 2024. u 22:42 sati do 17. rujna 2024. u 12:30 sati kao dva dana zatvora.

 

1.1.              Okrivljenik je temeljem članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. PZ-a obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

 

1.2.              Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, te je osobno vozilo marke Škoda Fabia registarske oznake xxxx, vlasništvo Lj. B., sa pripadajućom prometnom dozvolom i ključem vozila, privremeno oduzeto od Policijske postaje Sv. Ivan Zelina potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj xxxx od 16. rujna 2024. vraćeno vlasnici Lj. B., B. xx.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Sv. Ivan Zelina pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U bitnome tužitelj u žalbi upire da je pogrešno prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja da se okrivljenik kazni bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 60 dana jer je više puta pravomoćno osuđen za iste prekršaje, kao i da se od okrivljenika oduzme privremeno oduzeto motorno vozilo. Tužitelj ističe da je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja koji su jedni od najtežih prekršaja u cestovnom prometu i statistički uzrok najtežih prometnih nesreća i smatra da će se bezuvjetnom kaznom zatvora i oduzimanjem vozila od okrivljenika spriječiti opasnost od ponovnog činjenja prekršaja.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. Međutim, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 4. PZ-a na štetu okrivljenika.

 

4.1.              Naime, povreda materijalnog prekršajnog prava iz citirane odredbe očituje se glede prekršaja koji su predmet optužbe, činjenično opisani u točkama 2. i 3. pobijane presude, a u odnosu na koje je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj oznaci prekršaja. Prvostupanjski sud je radnju okrivljenika iz točke 3. izreke pobijane presude ocijenio kao samostalno djelo prekršaja i proglasio ga krivim za realni stjecaj prekršaja iz članka 216. stavka 3. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a, umjesto samo za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a.

 

4.2.              Članak 216. stavak 3. ZSPC-a propisuje da će se za taj prekršaj kazniti novčanom kaznom od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.

 

4.3.              Članak 289. stavak 4. ZSPC-a propisuje da će se za taj prekršaj kazniti novčanom kaznom od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana vozač koji upravlja vozilom za vrijeme dok su mu izrečene mjere iz stavka 1. tog članka odnosno mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom odnosno zabrana korištenja vozačke dozvole ili mu je od strane liječnika koji je obavio pregled ili je liječio vozača ili izabranog liječnika izdano upozorenje o zdravstvenom stanju zbog kojeg vozač privremeno nije sposoban sigurno upravljati vozilom.

 

4.4.              Radnja okrivljenika činjenično opisana u točki 3. izreke pobijane presude (da je upravljao vozilom u vrijeme dok mu je na snazi bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom) ne predstavlja samostalni prekršaj u konkretnoj prometnoj situaciji kada okrivljenik upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje (članak 216. stavak 3. ZSPC-a) s obzirom da se radi o osobi koja nikada nije stekla pravo na upravljanje, zbog čega je ovaj Sud stava da u pravni opis odnosno biće djela prekršaja iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a ulazi svo nepravo navedenog zbivanja, te se ne može kažnjavati okrivljenika i za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a.

 

4.5.              Prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, čija obilježja činjenično konkretno zbivanje sadrži, konzumira dakle prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a. U konkretnom slučaju okrivljenik nikada nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilima stoga ga se ne može posebno osuditi da je upravljao vozilom dok mu je na snazi bila izrečena zaštitna mjera upravljanja motornim vozilima, budući da u inkriminirano vrijeme nije imao stečeno pravo upravljati motornim vozilima. Kako se radi o prividnom stjecaju prekršaja, to je okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, zbog čega je drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

5.              Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe tužitelja na odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da osnovano ističe žalitelj da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne nije pravilno cijeno ranije ponašanje okrivljenika i njegovu raniju prekršajnu osuđivanost. Naime, prvostupanjski sud okrivljeniku za prekršaj iz članka 216. stavka 3. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a nije izrekao kaznu nego mjeru upozorenja tako da mu je utvrdio po 30 dana kazne zatvora, odnosno temeljem članka 39. PZ-a izrekao ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 60 dana i temeljem članka 44. PZ-a primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od jedne godine. Vijeće ovog Suda smatra neprimjerenim odluku prvostupanjskog suda o primjeni uvjetne osude u konkretnom slučaju budući da se radi o okrivljeniku koji je temeljem potvrde Ministarstva pravosuđa, klasa: 740-04/24-02/118349, urbroj: 514-05-02-01-02-24-02 od 17. rujna 2024., dva puta pravomoćno osuđen za iste prekršaje u stjecaju s drugim teškim prometnim prekršajima, te je prvi puta kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 20 dana i primijenjena je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 godine, dok mu je drugi puta izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 5 dana.

 

5.1.              U pravu je tužitelj kada ističe da se radi o jednim od najtežih prekršaja u cestovnom prometu koje okrivljenik opetovano čini, dovodeći time u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu, jer se radi o osobi koja je sada već treći put osuđena za upravljanje vozilom bez stjecanja prava na upravljanje i u alkoholiziranom stanju. Razvidno je da dosadašnje kazne na okrivljenika nisu imale utjecaja niti su ostvarile svrhu kažnjavanja budući da ponovno čini iste prekršaje, stoga nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude u konkretnom slučaju te neosnovano zaključuje prvostupanjski sud da će se izrečenim kaznama uz primjenu uvjetne osude ostvariti svrha kažnjavanja i da su izrečene sankcije primjerene stupnju krivnje i opasnosti prekršaja, budući da je okrivljenik svojim ponašanjem demonstrirao da dosadašnje blaže kazne na njega nisu ostvarile učinak niti ga odvratile od ponovnog činjenja prekršaja.

 

5.2.              Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu te preinačiti odluku o kazni na način da se ovom presudom okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a (imajući u vidu točku I. izreke ove presude) izriče bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 20 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem kao 2 (dva) dana zatvora i to od 16. rujna 2024. u 22:42 sata do 17. rujna 2024. u 12:30 sati. Ovaj je Sud mišljenja da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 20 dana pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, kako to osnovano ističe žalitelj, pa cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene uvjetne osude u odnosu na prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u tom slučaju ne bi mogla postići.

 

6.              Nadalje, u odnosu na navode iz žalbe tužitelja u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o vraćanju oduzetog vozila, takvi su navodi iz žalbe osnovani. Ovaj je Sud stava da je pogrešno prvostupanjski sud odlučio o vraćanju privremeno oduzetog vozila marke Škoda Fabia, registarskih oznaka xxxx, temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj xxxx od 16. rujna 2024., vlasnici Lj. B.

 

6.1.              Neosnovani su navodi iz obrazloženja pobijane presude u odnosu na odluku o oduzetom vozilu, tj. da nije utvrđeno postojanje zakonskih osnova za primjenu članka 76.a PZ-a i da će se izrečenom novčanom kaznom i uvjetnom osudom u cijelosti postići svrha specijalne prevencije i utjecati na okrivljenika da više ne čini iste ili slične prekršaje.

 

6.2.              Kao što je ranije navedeno, okrivljenik je specijalni povratnik u činjenju nekih od najtežih djela prekršaja u cestovnom prometu, te je za ista djela prekršaja za koja je osuđen u ovom prekršajnom postupku, već dva puta pravomoćno osuđen (potvrda Ministarstva pravosuđa, list 30 spisa) i jasno je da ga ranije kazne nisu odvratile od ponovnog činjenja prekršaja u posljednje 3 godine, zbog čega nema mjesta navedenim zaključcima prvostupanjskog suda i zbog čega je valjalo, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačiti odluku o vraćanju privremeno oduzetog vozila na način da se isto oduzima od okrivljenika jer su ostvareni zakonski uvjeti za takvo postupanje temeljem članka 76.a stavka 1. i 4. PZ-a.

 

6.3.              Člankom 76.a stavkom 1. PZ-a propisano je da će se predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem, oduzeti, ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja. Stavak 4. istog članka propisuje da oduzeti predmeti ili sredstva postaju vlasništvo Republike Hrvatske, što ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva.

 

6.4.              Obzirom da je u ovom postupku dokazano da je opisano privremeno oduzeto vozilo bilo sredstvo počinjenja prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim, i da je isti ranije dva puta pravomoćno kažnjen za ista djela prekršaja, samim time dokazano je i postojanje opasnosti da će okrivljenik ponovno nastaviti činiti iste i slične prekršaje u cestovnom prometu zbog čega je nužno od istoga trajno oduzeti privremeno oduzeto vozilo, jer dosadašnje blaže kazne na njega nisu imale odvraćajući učinak stoga je potrebno na ovaj način sada djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni takvih protupravnih ponašanja, pri čemu je ovaj Sud na umu imao i načelo razmjernosti, koje se primjenjuje kod svakog ograničavanja prava i u konkretnom slučaju, zbog svega ranije opisanog, je smatrao primjerenim odlučiti kao u točki II. izreke ove presude i temeljem članka 76.a stavka 1. i 4. PZ-a od okrivljenika trajno oduzeti privremeno oduzeto vozilo koje je oduzeto temeljem  potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01447230 od 16. rujna 2024. Vozilo je ovaj Sud oduzeo od okrivljenika budući da je u predmetnoj potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta navedeno da je vozilo oduzeto od okrivljenika, koji je počinitelj prekršaja i koji je navedeno vozilo uporabio kao sredstvo počinjenja prekršaja za koje je proglašen krivim, sve u skladu s člankom 76.a i člankom 179. stavkom 3. PZ-a.

 

7.              Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 31. listopada 2024.

 

Zapisničarka:                                                                                                   Predsjednica vijeća: 

 

Matea Sačević, v.r.                                                                                                      Renata Popović, v.r.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.