Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                                 1                                 Broj: Ppž-5870/2024

 

                             

 

          REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                        Zagreb

 

 

 

 

 

 

 

                                                                            Broj: Ppž-5870/2024

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog K. J., kojeg brani N. Ć., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog K. J. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pp-573/2024 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

          I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog K. J. i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

              II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni K. J. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pp-573/2024 od 25. ožujka 2024., proglašen je krivim okrivljeni K. J. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 3. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 920,00 eura, a u koju kaznu je okrivljeniku na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode te mu je preostalo za platiti 840,36 eura. Navedeni preostali iznos kazne okrivljenik je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 30,00 eura. Također, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja supruge N. J. u trajanju od 2 mjeseca.

 

 

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije dao dostatne i relevantne razloge u odluci o njegovoj prekršajnoj odgovornosti. Zatim, ističe kako je žrtva lažnog prijavljivanja te da je svjedokinja N. J. iskazivala potpuno kontradiktorno o mjestu navodnog počinjenja prekršaja.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

              4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, obzirom da  u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

5. 1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Osim toga, prvostupanjski sud nije samo naveo da je obranu okrivljenika ocijenio neživotnom, nelogičnom i neuvjerljivom, kako se to tvrdi u žalbi, već je naveo i iz kojih razloga je navedeno utvrdio, konkretno, uspoređujući obranu okrivljenika i iskaz žrtve.

 

6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

6. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom cijenio kao vjerodostojan iskaz žrtve N. J., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te je iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Tako je ista, između ostalog, detaljno navela iz kojih razloga se je obratila nadležnim tijelima odnosno navela je kako nije imala nikakvu namjeru lažno optuživati okrivljenika odnosno lažno ga prijaviti policiji, već je sporni događaj prijavila zbog činjenice što se je isti dogodio u nazočnosti djece, a koja su čula na koji način joj se je okrivljenik obraćao. Osim toga, opravdano prvostupanjski sud zaključuje da je prilikom suočenja svjedokinja bila usredotočena na predmet suočenja, dok je, s druge strane, okrivljenik svjedokinji predbacivao da ga lažno optužuje i napada.

 

6. 2. Žalbenim navodima kojima se ističe kako je svjedokinja iskazivala potpuno kontradiktorno o mjestu navodnog počinjenja prekršaja nije dovedena u pitanje vjerodostojnost iskaza predmetne svjedokinje jer je ista vrlo detaljno iskazivala o svim bitnim obilježjima prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim odnosno o riječima koje joj je okrivljenik uputio, kako se je osjećala zbog istih, kao i činjenici da su inkriminiranom događaju bila prisutna maloljetna djeca okrivljenika i svjedokinje. Dakle, sama činjenica da je svjedokinja različito iskazivala o mjestu počinjenja prekršaja prilikom davanja svojeg iskaza pred policijskim službenicima i kasnije pred sudom, predstavlja samo manje odstupanje koje se može opravdati objektivnim razlozima i nikako ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedokinje, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su stan, haustor zgrade i ulaz zgrade neznatno udaljeni i nalaze se u okviru iste građevine te predstavljaju jednu cjelinu.

 

6. 3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7. 1. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 920,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 920,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

7. 2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 920,00 eura, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, ovaj sud smatra da je ista, imajući na umu sve relevantne parametre, a osobito da je u tijeku brakorazvodna parnica, osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika.

 

              9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote.

 

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 24. listopada 2024.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu