1

Poslovni broj Gž Ob-156/2024-2

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-156/2024-2

 

 

 

U  I  M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari predlagateljice V. J., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnica E. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & P. u Z., protiv protustranke zavoda, Z., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2343/2022-11 od 30. siječnja 2024., dana 24. listopada 2024.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Uvažava se žalba predlagateljice, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2343/2022-11 od 30. siječnja 2024. i odlučuje:

 

Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice V. J., Z., OIB:… i pokojnog J. J., K. H., JMBG:…, u trajanju od 5. prosinca 1991. do 13. rujna 2004. u svrhu ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja predlagateljice V. J. na temelju odredbe čl. 23. st. 3. u vezi odredbe čl. 75. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022.).

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagateljice za utvrđenje izvanbračne zajednice s pok. J. J. kao neosnovan.

 

2. Predlagateljica pobija rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) pozivom na odredbu članka 2. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine, broj 59/2023., u daljnjem tekstu: ZIPP). Predlaže da ovaj sud pobijano rješenje ukine, podredno preinači. Traži trošak žalbe.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet odlučivanja je zahtjev predlagateljice da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice i sada pok. J. J., K. H., JMBG: …, u trajanju od 5. prosinca 1991. do smrti pok. J. J., odnosno do ..., sa tvrdnjom da ista udovoljava svim pretpostavkama propisanim za valjanost bračne zajednice te stvara iste učinke kao i bračna zajednica, u svrhu ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja predlagateljice pred protustrankom – zavodom u smislu odredbe čl. 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., dalje: ObZ) i odredbe čl. 75. st. 3. u svezi s odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022., dalje ZMO).

 

5. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog uz utvrđenja i zaključke:

-da iz sadržaja odredbe čl. 22. ZMO, na kojoj predlagateljica temelji pravni osnov zahtjeva, ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice, stranka u odnosu na koju se provodi taj postupak bio zavod,

-da se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na to javnopravno tijelo koje provodi upravni postupak, već u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla jer se u postupcima radi utvrđenja izvanbračne zajednice s pravnom osnovom u Zakonu o mirovinskom osiguranju, ne odlučuje o pravima i interesima zavoda, već o pravu osobe (predlagatelja) iz mirovinskog osiguranja koje je pak pitanje prethodno pitanje za upravni postupak koji provodi zavod,

-da iz odredbe čl. 11. ObZ proizlazi da se odredbe toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca (koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, ili ako je nastavljena sklapanjem braka), pa da proizlazi da su u ovakvim postupcima u kojima se traži utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice s osobom koja je preminula, pasivno legitimirani njegovi pravni slijednici,

-da stoga zavod nije pasivno legitimiran u ovom postupku radi utvrđenja izvanbračne zajednice u smislu odredbe čl. 22. st. 3. ZMO,

-da iz stranačkih navoda predlagateljice, potvrđenih njenim iskazom i iskazom svjedoka proizlazi da je zajednica života, za koju predlagateljica tvrdi da je imala obilježja bračne, trajala od razvoda braka (....), pa sve do smrti pokojnog J. J., koja je nastupila ...,

-da prema odredbi čl. 46. st. 1. ZMO (prijelazne i završne odredbe /Narodne Novine broj 151/2014. i 33/2015.), članovi obitelji iz čl. 22 st. 3 ZMO mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima iz tog Zakona ako je izvanbračna zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje 3 godine, -da životna zajednica predlagateljice i pokojnog J. J. nije postojala na dan 28. ožujka 2008., pa da bi njezin zahtjev, i pod pretpostavkom ostvarenja pasivne legitimacije s naznačenom protustrankom, ponovno bio neosnovan.

 

6. Ovakav zaključak prvostupanjskom suda se ne može prihvatiti.

 

7. Odredbom čl. 22. st. 1. toč. 1. ZOMO propisano je da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji i to udovica odnosno udovac. Stavkom 3. istog članka određeno je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

 

8. Odredbu čl. 22. ZOMO treba tumačiti logički i teleološki imajući pritom posebice u vidu svrhu i prirodu postupka, te okolnost da se, sukladno čl. 151. ZOMO, zavod, između ostalog, financira doprinosima osiguranika i prihodima državnog proračuna, dakle, novcem poreznih obveznika.

 

9. U situaciji kada se u postupku utvrđuje postojanje određenog pravnog odnosa (u ovom slučaju postojanje izvanbračne zajednice) koji će posljedično dovesti do nastanka neke obveze (u ovom slučaju obveze na isplatu mirovine) jedino je logično da tvrdnje predlagatelja osporava ona osoba koju će eventualna buduća obveza teretiti. To u ovom konkretnom slučaju znači da jedini koji ima stvarni, pravni, a i s njime povezani ekonomski interes, osporavati tvrdnje predlagatelja o postojanju izvanbračne zajednice je zavod iz čijih će se sredstava u konačnici morati predlagateljici, u slučaju za predlagateljici pozitivnog ishoda postupka, isplaćivati mirovina. Eventualni zakonski nasljednici preminulog izvanbračnog druga neće imati bilo kakav interes osporavati postojanje izvanbračne zajednice jer eventualnim prihvaćanjem prijedloga oni neće doći u nikakvu nepovoljniju pravnu poziciju s obzirom da će mirovinu biti dužan isplaćivati upravo zavod. Mirovina se isplaćuje iz sredstava zavoda koji se, između ostalog (čl. 151. ZMO), financira doprinosima osiguranika i prihodima iz državnog proračuna, dakle, pojednostavljeno rečeno, sredstvima poreznih obveznika. U takvom slučaju nedvojbeno se mora osigurati javni interes odnosno mora spriječiti da se mirovina isplaćuje osobi koja ne ispunjava uvjete iz čl. 22. st. 1. i 3. ZMO. Imajući u vidu da odluka u postupku iz čl. 22. st. 3. ZMO, posljedično, u načelu dovodi do nastanka obveze na isplatu mirovine iz sredstava zavoda, onda ovaj sud smatra da je jedino logično da u takvom postupku zavod i sudjeluje kao pasivna strana a kako bi odlukom, s obzirom da ista djeluje inter partes, u konačnici bio i vezan (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž Ob-107/2024-2 od 21. listopada 2024.).

 

10. Zaključno dakle, iz ranije obrazloženih razloga, pravni je stav ovog suda da je postupak iz čl. 22. st. 3. ZOMO dvostranački izvanparnični postupak u kojem, s jedne strane, na aktivnoj strani kao predlagatelj sudjeluje izvanbračni drug, te s druge strane, kao protustranka zavod (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama ovog suda posl. broj Gž Ob-33/2024 od 23. siječnja 2024., Gž Ob-1002/2022 od 20. prosinca 2022. i Gž Ob-332/2023 od 29. kolovoza 2023.).

 

11. Vezano za primjenu odredbe čl. 46. st.1. Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o Mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 151/2014.), koja propisuje da članovi obitelji iz članka 22. stavka 3. Zakona (izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine) mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima iz toga Zakona ako je izvanbračna zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine, imajući u vidu pravno shvaćanje Ustavnog suda u odluci broj U-III-2287/2017 od 14. studenoga 2018., kao i načelna pravna stajališta Ustavnog suda o članku 61. Ustava, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi opravdanje za različito postupanje prema podnositeljici kao izvanbračnom drugu te usko i mehaničko tumačenje mjerodavnih zakonskih odredaba.

 

12. Naime, polazeći od toga da su u zakonodavnom poretku Republike Hrvatske nastupile bitne promjene u pristupu izvanbračnoj zajednici u smislu izjednačavanja položaja osoba s obzirom na njihov bračni odnosno izvanbračni status, Ustavni sud ocjenjuje da je suprotno svrsi zakona, odrediti isključenje određene kategorije osoba (izvanbračnih udovica/udovaca) od mogućnosti ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu, samo zato što su s osobom od koje se pravo izvodi živjele prije datuma 28. ožujka 2008., a unatoč ispunjenju određenih pretpostavki (trajnost, rođenje zajedničkog djeteta, postojanje sudske odluke donesene u izvanparničnom postupku), koje pretpostavke nedvojbeno daju kvalitetu na koju se nadovezuju pravne posljedice istovjetne onima kao kod bračne zajednice.

 

13. Sukladno odredbi paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. godine,  u ovom izvanparničnom postupku podredno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.

 

14. Odredbom čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP u vezi odredbe čl. 381. ZPP predviđena je mogućnost da sud drugog stupnja odlučujući o žalbi i bez rasprave utvrđuje odlučne činjenice ukoliko ih je moguće utvrditi na temelju isprava ili izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li sud prvog stupnja prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr 905/16-2 od  5. prosinca 2017., Rev -1696/2015-2  od 9. travnja 2019. i dr.).

 

15. Primjenom odredbe čl. 8. ZPP, koja propisuje da će sud prema svom uvjerenju odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, cijeneći rezultate cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je zajednica života predlagateljice i sada pok. J. J. koja je trajala od razvoda braka (...), pa sve do smrti pokojnog J. J., koja je nastupila ..., imala obilježja bračne zajednice.

 

16. Pri tome, to što je ovaj sud činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama utvrdio na temelju izvedenih dokaza pred prvostupanjskim sudom, protustranka nije onemogućena u raspravljanju kada je o žalbi odlučeno bez rasprave. Naime, navedeni dokazi su provedeni pred prvostupanjskim sudom te je protustranka bila u mogućnosti da se potpuno rasprave okolnosti vezane za iste, a ovaj sud ne nalazi razloga, niti su u postupku takvi razlozi istaknuti, da bi navedeni dokazi bili nevjerodostojni.

 

17. Iz suglasnih iskaza nepristranih svjedoka D. R. i I. L. (str. 34 spisa), čije iskaze protustranka nije osporila, proizlazi da su navedeni svjedoci predlagateljicu i sada pokojnog J. J. viđali na dnevnoj, odnosno tjednoj bazi u spornom razdoblju, da su živjeli skupa sa dvoje djece te da su ih, po njihovom ponašanju, doživljavali kao supružnike.

 

18. Iz neosporenog iskaza tužiteljice (str. 33 spisa) proizlazi da su u spornom razdoblju živjeli u stanu od 30 m2 u kojem je bila samo jedna soba, da je bila prisutna emotivna i emotivna zajednica, da joj je u ostavinskom postupku priznat status izvanbračne supruge, a da su u istom postupku sudjelovala i djeca sada pokojnog J. J. iz ranijeg braka, a iz neosporenog iskaza sina predlagateljice i sada  pokojnog J. J. Ž. J. (str. 35 spisa) proizlazi da su predlagateljica i sada  pokojni J. J. u spornom razdoblju stanovali u istom kućanstvu (sa dvoje djece) i da su spavali u istom krevetu, da su o djeci zajednički brinuli, da su zajednički privređivali te da su obiteljski skupa odlazili na obiteljska događanja.

 

19. Ocjenom svakog provedenog dokaza i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je zajednica  predlagateljice i sada  pokojnog J. J. Ž. J. u razdoblju od 5. prosinca 1991. do 13. rujna 2004. u smislu odredbe čl. 11. ObZ i odredbe čl. 75. st. 3. u svezi s odredbom čl. 22. st. 3. ZMO stvarala sve osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica.

 

20. Stoga je slijedom iznijetih razloga valjalo na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu predlagateljice i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

 

21. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom pravnog pravila iz paragrafa 20. st. 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj 73/1991.), u vezi odredbe 119. ZIIP.

 

 

U Zagrebu 24. listopada 2024.

 

                                                                                                        Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar, v.r.