- 1 -

                                  Broj: Ppž-8030/2024

 

                                                 

 

 

U   I M E   R E P U B L I KE   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. F. G., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. lipnja 2024., broj: Pp-1856/2024-9, u sjednici vijeća održanoj dana 23. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Odbija se žalba okr. F. G. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II.               Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. F. G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. lipnja 2024., broj: Pp - 1856/2024-9, proglašen je krivim okr. F. G., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 1.000,00 eura, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 4. lipnja 2024. do 5. lipnja 2024., kao 79,64 eura u novčanu kaznu, pa mu je preostalo za platiti novčanu kaznu od 920,36 eura koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

 

1.1.              Istom presudom, okr. F. G. izrečene su zaštitne mjere i to na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja intimne partnerice R. D., rođene xxxx u R., s prebivalištem u L., L. xx, na udaljenosti manjoj od 100 (sto) metara u trajanju od 1 (jednog) mjeseca te na temelju članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci.

 

2.              Protiv te presude okr. F. G. pravodobno je putem branitelja odvjetnika D. M. podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati. 

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okr. F. G. ističe da prvostupanjski sud nije mogao dio inkriminacije „da bi okrivljenik predmetne zgode (intimnu partnericu R. D.) primio rukom u predjelu prsišta te da bi on predmetne zgode zaključao ulazna vrata i da ih joj nije htio otključati“ ispustiti iz činjeničnog opisa već da je trebao donijeti odluku o tom dijelu inkriminacije kao nedokazanom. Time očigledno, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 8. Prekršajnog zakona, odnosno da sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe.

 

5.1.               Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe opisanu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

 

5.2.              Naime, pravilno je prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis prekršaja za koji je okrivljenika proglasio krivim, odnosno ispustio dio inkriminacije „da bi ju okrivljenik predmetne zgode primio rukom u predjelu prsišta te da bi on predmetne zgode zaključao ulazna vrata i da ih joj nije htio otključati“ budući da taj dio protupravne radnje nije našao dokazanim, a u skladu s ovlaštenjem da je prvostupanjski sud ovlašten, pa i dužan, činjenični opis uskladiti s utvrđenim činjeničnim stanjem, dakle izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onoga koje mu je stavljeno na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na teže za okrivljenika.

 

5.2.1.              Upravo suprotno žalbenim navodima, donošenjem oslobađajuće presude za dio inkriminacije koji u dokaznom postupku nije dokazan prvostupanjski sud bi počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6. Prekršajnog zakona, odnosno donošenjem oslobađajuće i osuđujuće presude prvostupanjski sud ni prekoračio optužbu, jer bi od jednog optuženog djela stvorio više djela.

 

5.3.              Stoga, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.              Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud odluku o njegovoj prekršajnoj odgovornosti utemeljio isključivo na temelju iskaza jedine svjedokinje R. D. ocjenjujući njezin iskaz vjerodostojnim i podudarnim njezinom iskazu danim u policiji.

 

6.1.              Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. 

 

6.2.              Naime, iz iskaza svjedokinje žrtve R. D. koji je prvostupanjski sud pravilno cijenio vjerodostojnim jer je iskazivala objektivno te detaljno u opisu tijeka događaja, a  u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti u odnosu na odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret, nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji, jer je prema svojoj intimnoj partnerici počinio psihički i fizički oblik nasilja u obitelji. Vjerodostojnost iskaza svjedokinje proizlazi i iz činjenice da je ista o ponašanju okrivljenika u bitnom suglasno iskazivala kao i na Zapisniku o ispitivanju u Policijskoj postaji Zaprešić od 3. lipnja 2024. (list 5-6 spisa). Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

 

6.3.              Žalbenim navodima okrivljenika da postoje nelogičnosti i nedosljednosti u iskazu svjedokinje kao npr. je li životno i logično da joj okrivljeni na njezin zahtjev daje mobitel da bi ga ista pretražila nakon što je našla „neke ženske stvari“ kao i da je svjedokinje žrtva nakon tog događaja otišla do roditelja okrivljenika i s njima pričala o tom događaju i općenito o njihovom odnosu, a taj razgovor da je bio ugodan i smiren, da je koristila telefon od oca okrivljenika da bi nazvala sestru te da je tek njezina sestra nazvala policiju i to oko 3,24 sata, dana 3. lipnja 2024., nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, budući da te činjenice nisu odlučne činjenice za ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. 

 

6.3.1.               Isto tako, suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu kvalitetu iskaza svjedokinje žrtve R. D., ispitivanje svjedoka S. G. i J. G. koji nisu imali neposrednih saznanja o događaju inkriminirane prilike, a u odnosu na okolnost utvrđivanja motiva za lažno prijavljivanje i saznanja o međusobnim odnosima bivših supružnika, prvostupanjski sud pravilno je odbio provesti kao irelevantne za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja i odluke o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

6.4.              Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.              Odluka o prekršajnopravnim sankcijama razmatrana je sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7.1.              Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud kao otegotne okolnosti cijeni izrazito visok stupanj agresivnosti okrivljenika koji je pokazao prema intimnoj partnerici koja je bila u visoko stupnju trudnoće te odsutnost kritičnosti okrivljenika prema vlastitom ponašanju te mu odmjerio novčanu kaznu u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa.

 

8.              Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečenih zaštitnih mjera, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja intimne partnerice R. D., na udaljenosti manjoj od 100 metara. I po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika, a posebno imajući u vidu iskaz žrtve R. D. koja je iskazivala o strahu od mogućnosti ponovnog sličnog događaja. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u najmanjem mogućem trajanju, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog. Isto tako, osnovano i u skladu sa zakonom prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana imajući u vidu protupravno ponašanje okrivljenika i odsutnost ikakve kritičnost vlastitog postupanja, a u cilju otklanjanja okolnosti koje bi mogle dovesti do ponavljanja djela od strane okrivljenika.

 

9.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 70,00 eura, predstavlja primjereni iznos paušalne svote, te time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

 

10.               Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 23. listopada 2024.

 

 

Zapisničarka:                                                                     Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić,v.r.                                                                 Kristina Gašparac Orlić,v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.