1

 

                                                                             Broj: Ppž-13392/2021

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice N. M., zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Z. Š., zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08. i 112/12.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 29. studenog 2021. broj: Pp-5955/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba okr. Z. Š. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. Z. Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 29. studenog 2021. broj: Pp-5955/2021-6, okr. Z. Š. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati. 

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Okrivljenik u žalbi, iscrpnim žalbenim navodima, u bitnom ističe da su duboko povrijeđena njegova ljudska, nacionalna, vjerska i stručna prava od strane tužitelja, da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na tužitelja, da je kvalifikacija djela nekorektna jer on ničime nije ugrozio i ponizio njega, nego upravo suprotno, detaljno opisuje ponašanje B. I. koje je izazvalo njegovu reakciju, pri čemu ističe da nije reagirao samo on, ističe da on nikada ne bi vrijeđao svece bilo koje vjere onako kako je B. I. vrijeđao Sv. Duju, vrijeđa grad Split i njegove stanovnike, ističe da se ispričao B. I., da je trebalo pregledati aplikaciju Messenger radi utvrđenja je li se ispričao i utvrđenja da B. I. govori neistinu kada ističe da je blokirao mogućnost da mu okrivljenik dalje šalje poruke, opisuje okolnosti zbog kojih je morao otići u mirovinu i svoje loše imovno stanje te navodi da nije u mogućnosti platiti izrečenu kaznu.

 

6. Prema sadržaju žalbe, okrivljenik ne osporava objektivni učin djela, ali smatra da nije kriv zbog okolnosti koje su dovele do toga da on pošalje B. I. poruke čiji je sadržaj citiran u izreci pobijane presude odnosno, kako to sam navodi u žalbi, „jer su neprimjerene riječi bile izazvane još gorim“. Međutim, uz puno uvažavanje životne situacije u kojoj je inkriminirani prekršaj počinjen (prethodna izjava B. I.), treba navesti da to ne opravdava okrivljenikov postupak, niti ga može ekskulpirati od prekršajne odgovornosti. Pritom, ovaj sud nema zakonske osnove donijeti bilo kakvu odluku u odnosu na B. I., niti iznijeti svoj stav u odnosu na njegovo ponašanje, jer je optužni akt podnesen samo u odnosu na okr. Z. Š.

 

7. Ponašanje okrivljenika, koji nakon javne objave izjava B. I. u medijima, šalje B. I., putem elektronske aplikacije Messenger, poruke čiji je sadržaj naznačen u izreci pobijane presude, svakako ispunjava zakonska obilježja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije je propisano da se predmetnim Zakonom (između ostalog) uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi nacionalnog podrijetla i političkog uvjerenja, dok je čl. 3. st. 1. citiranog zakona  (koji predviđa neke oblike diskriminacije) određeno da je uznemiravanje oblik diskriminacije definirajući: „uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje“. Kažnjiva odredba, sadržana u čl. 25. st. 1. predmetnog Zakona, propisuje da zakonsko biće djela prekršaja ispunjava onaj tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi dostojanstvo osobe.

 

8. Stoga, suprotno žalbenim navodima, u ponašanju okrivljenika su se ispunila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, jer je nesporno da je okrivljenik uputio navedene riječi B. I. upravo zbog njegovog nacionalnog podrijetla i političkog uvjerenja te izazvao zakonom propisanu protupravnu posljedicu, sve unatoč tome što se radilo o reakciji na prethodne izjave B. I., jer kao što je već navedeno, ta okolnost ne opravdava okrivljenikov postupak, niti ga može ekskulpirati od prekršajne odgovornosti.

 

9. Žalbenim navodima da je trebalo pregledati aplikaciju Messenger radi utvrđenja je li se okrivljenik ispričao B. I. te utvrđenja neistinitosti iskaza B. I. da je, nakon primitka predmetnih poruka, blokirao mogućnost da mu okrivljenik putem elektronske aplikacije Messenger i dalje šalje poruke nije dovedena u pitanje pravilnost pobijane presude, jer se ne radi o okolnostima koje bi na bilo koji način mogle utjecati na stupanj utvrđenja odlučnih činjenica.

 

10. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Za prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisana je novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 30.000,00 kuna, a prvostupanjski sud je, upravo zbog činjenice da su utvrđene samo olakotne okolnosti i nijedna otegotna, pravilno izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu za to djelo prekršaja. Cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu ne postoji relevantna dokumentacija iz koje bi nesumnjivo proizlazilo da je okrivljenik bio toliko lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

13. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 22. listopada 2024.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.