Poslovni broj: Gž R-102/2024-2

1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. P., OIB …, iz S., (ulica), zastupane po  punomoćniku M. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. N. T. i M. B. u S., (ulica), protiv tuženice R. H., M. p. i u., OIB …, Z., (ulica) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, (ulica) radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-41/2023-31 od 19. srpnja 2024., ispravljene rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-41/2023-34 od 2. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice M. M. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-41/2023-31 od 19. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-41/2023-34 od 2. kolovoza 2024., u dijelu pod toč. II. izreke.

 

              II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-41/2023-31 od 19. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-41/2023-34 od 2. kolovoza 2024. u dijelu pod toč. I. i III. izreke, tako da se u tom dijelu sudi:              

              1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice M. M. koji glasi:

Nalaže se tuženici R. H., M.p.i.u., OIB: … da tužiteljici M. M. P., OIB: …, S., (ulica), isplati na ime razlike plaće i naknade za pripravnost, za period od 1. ožujka 2018. do 28. veljače 2023., iznos od 1.252,37 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos:

130,24 eur počevši od 15. travnja 2018. pa do isplate

33,60 eur počevši od 15. svibnja 2018. pa do isplate

121,33 eur počevši od 15. lipnja 2018. pa do isplate

89,60 eur počevši od 15. srpnja 2018. pa do isplate

96,18 eur počevši od 15. kolovoza 2018. pa do isplate

66,55 eur počevši od 15. travnja 2019. pa do isplate

98,49 eur počevši od 15. rujna 2019. pa do isplate

80,95 eur počevši od 15. svibnja 2020. pa do isplate

53,58 eur počevši od 15. lipnja 2020. pa do isplate

62,80 eur počevši od 15. srpnja 2020. pa do isplate

25,28 eur počevši od 15. studenog 2020. pa do isplate

25,28 eur počevši od 15. svibnja 2021. pa do isplate

53,92 eur počevši od 15. lipnja 2021. pa do isplate

38,16 eur počevši od 15. kolovoza 2021. pa do isplate

25,14 eur počevš od 15. studenog 2021. pa do isplate

80,97 eur počevši od 15. ožujka 2022. pa do isplate

35,86 eur počevši od 15. travnja 2022. pa do isplate

63,61 eur počevši od 15. lipnja 2022. pa do isplate

70,84 eur počevši od 15. listopada 2022. pa do isplate

računajući istu u razdoblju od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja (banka) za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve umanjeno za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana,

              2. Nalaže se tužiteljici M. M. P. da tuženici R. H., M. p. i. u. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.975,00 EUR, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici M. M. P. da tuženici R. H., M.p.i.u. naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 187,5‬0 EUR, u roku od 15 dana.             

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom, ispravljenom rješenjem istog prvostupanjskog suda, suđeno je:

»I. Nalaže se tuženici R. H., M.p.i.u., OIB: … da tužiteljici M. M. P., OIB: …, S., (ulica), isplati na ime razlike plaće i naknade za pripravnost, za period od 1. ožujka 2018. do 28. veljače 2023., iznos od 1.252,37 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos:

130,24 eur počevši od 15. travnja 2018. pa do isplate

33,60 eur počevši od 15. svibnja 2018. pa do isplate

121,33 eur počevši od 15. lipnja 2018. pa do isplate

89,60 eur počevši od 15. srpnja 2018. pa do isplate

96,18 eur počevši od 15. kolovoza 2018. pa do isplate

66,55 eur počevši od 15. travnja 2019. pa do isplate

98,49 eur počevši od 15. rujna 2019. pa do isplate

80,95 eur počevši od 15. svibnja 2020. pa do isplate

53,58 eur počevši od 15. lipnja 2020. pa do isplate

62,80 eur počevši od 15. srpnja 2020. pa do isplate

25,28 eur počevši od 15. studenog 2020. pa do isplate

25,28 eur počevši od 15. svibnja 2021. pa do isplate

53,92 eur počevši od 15. lipnja 2021. pa do isplate

38,16 eur počevši od 15. kolovoza 2021. pa do isplate

25,14 eur počevš od 15. studenog 2021. pa do isplate

80,97 eur počevši od 15. ožujka 2022. pa do isplate

35,86 eur počevši od 15. travnja 2022. pa do isplate

63,61 eur počevši od 15. lipnja 2022. pa do isplate

70,84 eur počevši od 15. listopada 2022. pa do isplate

računajući istu u razdoblju od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja (banka) za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve umanjeno za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice M. M. P., OIB … iz S., (ulica), koji glasi:

"Nalaže se tuženici R. H., M.p.i.u., OIB: … da tužiteljici M. M. P., OIB: …, S., (ulica), isplati na ime razlike plaće i naknade za pripravnost, za period od 1. ožujka 2018. do 28. veljače 2023., iznos od 16.352,32 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos:

363,73 eur počevši od 15. travnja 2018. pa do isplate

275,55 eur počevši od 15. svibnja 2018. pa do isplate

352,16 eur počevši od 15. lipnja 2018. pa do isplate

222,97 eur počevši od 15. srpnja 2018. pa do isplate

290,03 eur počevši od 15. kolovoza 2018. pa do isplate

213,63 eur počevši od 15. rujna 2018. pa do isplate

262,40 eur počevši od 15. listopada 2018. pa do isplate

213,63 eur počevši od 15. studenoga 2018. pa do isplate

228,41 eur počevši od 15. prosinca 2018. pa do isplate

387,92 eur počevši od 15. siječnja 2019. pa do isplate

100,25 eur počevši od 15. veljače 2019. pa do isplate

139,46 eur počevši od 15. ožujka 2019. pa do isplate

301,95 eur počevši od 15. travnja 2019. pa do isplate

248,80 eur počevši od 15. svibnja 2019. pa do isplate

136,66 eur počevši od 15. lipnja 2019. pa do isplate

151,46 eur počevši od 15. srpnja 2019. pa do isplate

110,07 eur počevši od 15. kolovoza 2019. pa do isplate

716,84 eur počevši od 15. rujna 2019. pa do isplate

325,39 eur počevši od 15. listopada 2019. pa do isplate

304,10 eur počevši od 15. studenog 2019. pa do isplate

267,71 eur počevši od 15. prosinca 2019. pa do isplate

250,47 eur počevši od 15. siječnja 2020. pa do isplate

304,10 eur počevši od 15. veljače 2020. pa do isplate

286,67 eur počevši od 15. ožujka 2020. pa do isplate

250,47 eur počevši od 15. travnja 2020. pa do isplate

339,07 eur počevši od 15. svibnja 2020. pa do isplate

296,61 eur počevši od 15. lipnja 2020. pa do isplate

239,60 eur počevši od 15. srpnja 2020. pa do isplate

210,85 eur počevši od 15. kolovoza 2020. pa do isplate

252,14 eur počevši od 15. listopada 2020. pa do isplate

266,07 eur počevši od 15. studenog 2020. pa do isplate

269,46 eur počevši od 15. prosinca 2020. pa do isplate

236,33 eur počevši od 15. siječnja 2021. pa do isplate

269,46 eur počevši od 15. veljače 2021. pa do isplate

288,50 eur počevši od 15. ožujka 2021. pa do isplate

236,33 eur počevši od 15. travnja 2021. pa do isplate

266,07 eur počevši od 15. svibnja 2021. pa do isplate

298,48 eur počevši od 15. lipnja 2021. pa do isplate

252,14 eur počevši od 15. srpnja 2021. pa do isplate

409,65 eur počevši od 15. kolovoza 2021. pa do isplate

283,54 eur počevši od 15. rujna 2021. pa do isplate

253,81 eur počevši od 15. listopada 2021. pa do isplate

442,02 eur počevši od 15. studenog 2021. pa do isplate

446,55 eur počevši od 15. prosinca 2021. pa do isplate

265,81 eur počevši od 15. siječnja 2022. pa do isplate

317,29 eur počevši od 15. veljače 2022. pa do isplate

389,63 eur počevši od 15. ožujka 2022. pa do isplate

258,09 eur počevši od 15. travnja 2022. pa do isplate

271,20 eur počevši od 15. svibnja 2022. pa do isplate

208,58 eur počevši od 15. lipnja 2022. pa do isplate

327,61 eur počevši od 15. srpnja 2022. pa do isplate

512,57 eur počevši od 15. rujna 2022. pa do isplate

322,79 eur počevši od 15. listopada 2022. pa do isplate

177,07 eur počevši od 15. studenog 2022. pa do isplate

389,53 eur počevši od 15. prosinca 2022. pa do isplate

29,87 eur počevši od 15. siječnja 2023. pa do isplate

329,10 eur počevši od 15. veljače 2023. pa do isplate

291,66 eur počevši od 15. ožujka 2023. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku 15 dana."

kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici R. H., M.p.i.u., OIB: … da tužiteljici M. M. P., OIB: …, S., (ulica) naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 350,00 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 19. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja (banka) za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.«

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. izreke te u nedosuđujućem dijelu pod toč. III. izreke žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu tužiteljice te istoj naknadi trošak prema zatraženom troškovniku, uvećan za troškove žalbe, koje popisuje, podredno, da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja zaključuje kako se na tužiteljicu ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, kao ni analogna primjena Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, za koji zaključak ne daje dostatne razloge, te nije detaljno, jasno i nedvosmisleno obrazložio razloge za takav zaključak, a posebno nije objasnio zbog čega isto ne predstavlja kršenje temeljnog ljudskog prava tužiteljice – jednakost pred zakonom. Ističe kako je ukazivala da pojam radnika treba promatrati kroz propise Europske pravne stečevine, te su obje parnične stranke tijekom postupka predlagale da se u predmetu odredi prekid postupka, budući da je Općinski sud u Puli u predmetu poslovni broj Pr-189/2020 dana 14. svibnja 2024. podnio Sudu Europske unije zahtjev za prethodnu odluku vezano za pitanje je li državnoodvjetnička dužnost obuhvaćena pojmom "radnik" iz čl. 1. st. 3. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacija radnog vremena, što je sud prvog stupnja odbio učiniti, pa je u predmetnom postupku morao vrstu i narav zvanja tužiteljice promotriti kroz prizmu Europske pravne stečevine te potom dati jasan i obrazložen odgovor na pitanje smatra li se tužiteljica radnikom. Stoga je sud prvog stupnja morao utvrditi i činjenicu predstavlja li vrijeme koje je tužiteljica provela u dežurstvu zapravo njezino radno vrijeme u smislu navedene Direktive, a da bi isto u tvrdio prethodno je morao utvrditi kakve je poslove tužiteljica obavljala za vrijeme dežurstva, koje su joj obveze dežurstvom nametnute te u kojem opsegu je dežurstvo ograničavalo tužiteljicu u upravljanju njezinim slobodnim vremenom, a što je propustio učiniti. Ostalo je nejasno smatra li sud tzv. "aktivno dežurstvo " radnim vremenom tužiteljice ili ne, te kakve su obveze tužiteljice za vrijeme tzv. "pasivnog dežurstva". Odredbe Zakona o državnom odvjetništvu i Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika ne uređuju pitanja iz radnog odnosa koja se tiču prekovremenog i noćnog rada te rada nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, pa je u vezi prava koja po tim osnovama pripadaju tužiteljici trebalo u konkretnom slučaju primijeniti odredbu čl. 94. Zakona o radu. Sud prvog stupnja je tužiteljici na ime isplate plaće dosudio samo razliku koja bi joj pripadala za redovan rad, dakle, ne i uvećanu plaću te iznosa isplaćenog na ime naknade za tzv. aktivno dežurstvo, što je u suprotnosti s odredbom čl. 94. Zakona o radu. Smatra kako je u konkretnom slučaju bilo mjesta za primjenu odredba čl. 90.b st. 3. navedenog Zakona te da sud odredi primjerenu naknadu za pripravnost. Pobija i odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem joj taj trošak nije dosuđen.

3. Žalbu protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke izjavila je tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te tuženici naknadi trošak prema zatraženom troškovniku, uvećan za troškove žalbe, koje popisuje, podredno, da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da su prava i obveze tužiteljice regulirana Zakonom o državnom odvjetništvu i podzakonskim aktima donesenima na temelju navedenog Zakona. Pravilnikom o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, kako trenutno važećim, tako i ranije važećim, propisana je visina naknade za obavljanje dežurstva i to ovisno o vremenu i uvjetima u kojima se obavlja, a koje obuhvaća vrijeme izvan radnog vremena pravosudnih tijela te u vrijeme tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, razmjerno broju provedenih sati, s tim da se pod aktivnim dežurstvom podrazumijeva rad u zgradi suda i državnog odvjetništva te obavljanja službenih radnji koje ne trpe odgodu izvan zgrade pravosudnih tijela, a pod pasivnim dežurstvom obavezna prisutnost pravosudnog dužnosnika u mjestu sjedišta pravosudnog tijela, te je definirana i naknada za sate takvog dežurstva. U razdoblju na koje se odnosi predmetna tužba pitanje naknade za dežurstva bilo je regulirano Pravilnikom o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika ("Narodne novine", broj 35/15), a kasnije Pravilnikom o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika ("Narodne novine", broj 64/19), te je sadržaj tih Pravilnika u cijelosti usklađen sa drugim važećim propisima, a visina naknade utvrđena je jedinstveno za sve pravosudne dužnosnike prema stvarno provedenom vremenu u dežurstvu. Smatra kako tužiteljica nema pravo na isplatu iznosa dosuđenog presudom po osnovi aktivnog dežurstva, odnosno, cijeni satnice koja je obračunata tužiteljici za sate redovnog rada uz odbitak već isplaćenih iznosa za sate u aktivnom dežurstvu. Presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u smislu pitanja koja je Općinski sud u Puli podnio Sudu Europske unije, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Osporava odluku o troškovima postupka te smatra kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni stajališta iz presuda K. protiv H., jer prekomjeran teret za tužiteljicu koji bio doveo do povrede čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju i koji bi predstavljao miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva u ovom predmetu ne postoji.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženice je osnovana, dok žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) na koju u žalbama ukazuju tužiteljica i tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike naknade koju je primala za vrijeme aktivnog i pasivnog dežurstva u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 28. veljače 2023. i naknade koju je trebala primiti da je njezin cjelokupan rad u dežurstvu, izvan radnog vremena, smatran prekovremenim radom u smislu odredbe čl. 65. Zakona o radu („Narodne novine“, 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje ZR), za koji rad ima pravo na povećanu plaću primjenom odredaba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine"; broj 112/17, 16/18, 2/19, 119/19 i 66/20 – dalje KU/17) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine"; broj 56/22 i 127/22  – dalje KU/22), prema kojima se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%, a za vrijeme provedenom na pasivnom dežurstvu za 10% satnice redovnog rada.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužiteljica, kao zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Sisku, u utuženom periodu, sukladno rasporedu, nakon redovitog radnog vremena u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane obavljala dežurstva i to u stalnoj pripravnosti kod kuće (pasivno dežurstvo) i izlaskom na očevid, u zgradi Državnog odvjetništva radi nalaganja i provođenja dokaznih radnji i drugih nužnih poslova, i na sudu radi prisustvovanja ročištima za određivanje istražnog zatvora i sl. (aktivno dežurstvo), kako bi obavila radnje koje ne trpe odgodu, da je u utuženom periodu na snazi bio Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika ("Narodne novine", broj 35/15 – dalje Pravilnik/15) i Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika ("Narodne novine", broj 64/19 – dalje Pravilnik/19), kojima je određena naknada za aktivno i pasivno dežurstvo koje se obavlja radnim danom izvan redovitog radnog vremena razmjerno broju sati provedenom u dežurstvu, te da je tužiteljici naknada sukladno navedenim Pravilnicima i isplaćena za utuženi period.

10. Suprotno navodima tužiteljice pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, smatra, a s obzirom da je tužiteljica pravosudni dužnosnik čija su prava i obveze regulirane Zakonom o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15; dalje –  ZDO/09) i Zakonom o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 67/18 i 21/22; dalje –  ZDO/18), da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba ZR te KU/17 i KU/22, koje se u istoj situaciji (dežurstvu) primjenjuju na državne službenike, budući da kao takvi nisu izvori prava u konkretnom predmetu niti se mogu primijeniti na tužiteljicu kao dužnosnicu, pored važećih odredaba ZDO/09 i ZDO/18 te Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika ("Narodne novine", broj 10/99, 25/00, 01/01, 30/01, 59/01, 114/01, 116/01, 64/02, 153/02, 154/02, 17/04, 08/06, 142/06, 34/07, 134/07, 146/08, 155/08, 39/09, 155/09, 14/11, 154/11, 12/12, 143/12, 100/14, 147/14, 120/16, 16/19, dalje: ZPSDPD).

10.1. Naime, tužiteljica ne obavlja svoju dužnost temeljem ugovora o radu niti po uputi poslodavca, te se ne može smatrati radnikom u smislu odredaba ZR, čije odredbe ne uređuju prava i obveze tužiteljice kao dužnosnika, kao što u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni ni KU/17 i KU/22, koje zaključuju Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih službi u ime svojih članova i kojima se utvrđuju međusobna prava i obveze potpisnika tih ugovora, kao i prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima, a što nedvojbeno tužiteljica nije niti se može izjednačiti sa istima.

11. Stoga, kraj važećih odredaba ZDO/09, ZDO/18 i ZPSDPD, kojima je regulirano pitanje plaće državnih odvjetnika i zamjenika kao pravosudnih dužnosnika, te/odredaba ZDO/09, ZDO/18, Pravilnika/15 i Pravilnika/19, kojima se uređuju naknade za dežurstvo, nema mjesta utvrđivanju od strane suda primjerene plaće ili naknade za dežurstvo kako to predlaže tužiteljica.

12. Sud prvog stupnja zaključuje kako tužiteljica za vrijeme koje je provela poduzimajući službene radnje koje ne trpe odgodu izvan radnog vremena, a u okviru rasporeda dežurstva, ima pravo na plaću, smatrajući da se takve radnje ne razlikuju od radnji koje se obavljaju za vrijeme radnog vremena i za koje obavljanje dužnosti je propisano pravo na plaću.

12.1. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prava i obveze tužiteljice, kao državnoodvjetničkog dužnosnika, pa tako i pravo na plaću i naknadu za dežurstvo, regulirana su zakonom, pa je tako odredbom čl. 103. st. 1. ZDO/18 propisano pravo na naknadu (a ne plaću) za obavljanje poslova u službi dežurstva, s tim da je st. 4. određeno da uvjete za isplatu i iznos naknade za obavljanje poslova dežurstva ministar nadležan za poslove pravosuđa propisuje pravilnikom. Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19 propisani su uvjeti za isplatu i visinu naknade za izlaske na očevid te obavljanje poslova prethodnog kaznenog postupka, s tim da je visina naknade za obavljanje dežurstva propisana ovisno o vremenu i uvjetima u kojima se obavlja, a obuhvaća vrijeme izvan redovnog radnog vremena pravosudnih tijela te u vrijeme tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, razmjerno broju provedenih sati. Istima je propisano da se pod aktivnim dežurstvom podrazumijeva rad u zgradi suda i državnog odvjetništva te obavljanje službenih radnji koje ne trpe odgodu izvan zgrade pravosudnih tijela.

13. Prema tome, kako ZDO/15 i ZDO/18 razlikuje plaću od naknade za dežurstvo, a Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19 propisana je visina naknade za obavljanje dežurstva te je istima precizno konkretizirano vrijeme i uvjeti pod kojima se dežurstvo obavlja, to je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da tužiteljicu za obavljanje radnji izvan radnog vremena, a koje se po svom sadržaju ne razlikuju od dužnosti koje tužiteljica obavlja u radnom vremenu, pripada pravo na naknadu plaće, a ne naknada za dežurstvo.

14. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke, a temeljem čl. 373. toč. 3. istog Zakona preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. i III. izreke, te u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP, u koji trošak je tuženici priznato po 100 bodova za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima od 3. studenog 2023. i 21. studenog 2023., 25% od nagrade za sastav podneska od 15. travnja 2024., sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje Tarifa), a nakon povećanja vrijednosti predmeta spora podneskom tužiteljice od 17. travnja 2024. joj je priznato po 250 bodova za pristup na ročište od 3. srpnja 2024. i sastav obrazloženog podneska od 4. lipnja 2024. te 25% od nagrade za sastav podneska 31. svibnja 2024., sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR ukupno iznosi 1.975,00 EUR.

15.1. Ovaj drugostupanjski sud je tužiteljici, koja je u cijelosti odbijena s postavljenim tužbenim zahtjevom, naložio platiti cjelokupan parnični trošak koji je imala tuženica u postupku, budući da je u konkretnom slučaju miješanje države u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito, tuženica čiji proračun nije neograničen trebala bi uživati zaštitu od neutemeljenih parnica, a takav trošak ne predstavlja nerazmjeran i prekomjeran teret za tužiteljicu.

16. Tuženici je priznat trošak sastava žalbe i to u visini od 75 bodova, s obzirom na vrijednost pobijanog dijela presude, što uz uvećanje za sastavljanje redovnih pravnih lijekova protiv presude od 25%, te vrijednost boda od 2,00 EUR ukupno iznosi 187,5‬0 EUR.

 

Zadar, 22. listopada 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Igor Delin, v.r.