1

 

Poslovni broj: Gž-1500/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: Gž-1500/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirele Mijoč Kramar, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice S. K. iz R., OIB:… i II. tužiteljice K. K. iz R., OIB:…, obje zastupane po punomoćnici A. S. L., odvjetnici u R., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici P. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1638/2019-26 od 15. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. listopada 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1638/2019-26 od 15. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., IV., V., VII. i IX. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 380,87 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj 9011174084, koji je 21. travnja 2006. sklopljenog između M. K., kao korisnika kredita, te tuženika, kao kreditora, u dijelu koji glasi: "(…) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana (…)" pa kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorene strane (točka I. izreke), te je naloženo je tuženiku da tužiteljicama isplati iznos od 398,15 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu u kojemu su na iznos isplate iz točke II. izreke za razdoblje nakon 1. srpnja 2023. tužiteljice kamate zahtijevale po stopi iznad onih iz točke II. izreke, a do zatražene stope od 7% godišnje (točka III. izreke).

 

              Također, utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011174084, koji je 21. travnja 2006. sklopljenog između M. K., kao korisnika kredita, te tuženika kao kreditora, kojima se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak, i to odredbe koje su sadržane u: čl. 4. st. 2. u dijelu koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF (…)", čl. 5. st. 2. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za  CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate." čl. 6. st. 2. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", čl. 7.2. st. 1.  u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važeće na dan plaćanja, te da te odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane (točka IV. izreke).

 

              Tuženiku je naloženo da tužiteljicama isplati iznos od 1.725,32 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka V. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu u kojemu su tužiteljice na iznos isplate iz točke V. izreke za razdoblje nakon 1. srpnja 2023. kamate zahtijevale po stopi iznad onih iz točke V. izreke, a do zatražene stope od 7 % godišnje (točka VI. izreke).

 

              Tuženiku je naloženo i da tužiteljicama nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.326,02 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2024. do isplate (točka VII. izreke), dok je u preostalom dijelu, iznad  iznosa iz točke VII., a  do zatraženog  iznosa od 2.463,52 eura sa zateznim kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate, kao i u dijelu u kojemu su na iznos troškova  postupka tužiteljice kamate zahtijevale po stopi iznad one iz točke VII., a do zatražene stope od 7 % godišnje zahtjev tužiteljica za naknadom troškova postupka odbijen (točka VIII. izreke). Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate je odbijen (točka IX. izreke).

 

2.     Protiv točke I., II., IV., V., VII. i IX. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge koji nisu proturječni dokazima izvedenim tijekom postupka, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

5.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da su prednik tužiteljica M. K., kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 21. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9011174084 kojim je tuženik predniku tužiteljice Mladenu Križanoviću odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.532,57 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja uz rok otplate od 84 mjeseci (7 godina),

              - da je predniku tužiteljice kredit odobren s namjenom kupnje vozila,

              - da je prednik tužiteljica ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača,

              - da se predmetnim ugovorom o kreditu korisnik kredita obvezao vraćati kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF tečajne liste kreditora važeće na dan plaćanja.

              - da se predmetnim ugovorom o kreditu prednik tužiteljice obvezao otplaćivati kredit prema godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50 %,

              - da tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije prednika tužiteljice informirao o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,

              - da se o spornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo,

              - da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu ravnotežu u pravima u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača,

              - da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope vezane za CHF nepoštene i posljedično tome ništetne,

              - da postoji tražbina tužiteljica prema tuženiku u iznosu od 398,15 eura s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i u iznosu od 1.725,32 eura s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

 

7.     Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

 

8.     Tuženik u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije dao jasne razloge zbog kojih bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile ništetne, te da se bez preispitivanja pozvao na direktan učinak pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u sporu kolektivne pravne zaštite. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom pravilno ocijenio, kako sporne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i iskaz I. tužiteljice, te je na temelju istih pravilno utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predniku tužiteljice bile nerazumljive, da su iste, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika da je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno ocijenio izvedene dokaze, te posljedično tome i pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno da je sud prvog stupnja svoje utvrđenje temeljio isključivo na utvrđenjima iz spora iz kolektivne pravne zaštite.

 

9.     U tom smislu su neosnovani i žalbeni navodi tuženika kojima ističe da su tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 143/13) definirani parametri promjenjivosti kamatne stope. Naime navedena okolnost, ne znači da pojedine odredbe potrošačkog ugovora sklopljenog prije stupanja na snagu tog zakona ne mogu biti nepoštene i posljedično tome ništetne (u tom smislu primjerice i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-953/2020 od 11. siječnja 2023.). Također, i okolnost što je prednik tužitelj imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu CHF i uz valutu EUR ne znači da sporna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena i ništetna.

 

10. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužiteljice imaju svojstvo potrošača Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju I. tužiteljica je u svom iskazu navela da je njezin prednik, ujedno i suprug, kredit podigao u svrhu kupnje automobila za svoje osobne potrebe, što proizlazi i iz ugovora o kreditu koji je upravo za tu svrhu i odobren, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je prednik tužiteljice bio potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP). To pogotovo kada se ima u vidu okolnost da iz niti jednog dokaza ne proizlazi da prednik tužiteljica nije imao svojstvo potrošača.

 

11. U odnosu na žalbeni navod tuženika da sud nije cijenio postojanje tzv. negativnih razlika odnosno da tražbinu tužitelja nije umanjio za one iznose za koje je plaćen manji anuitet potrebno je navesti da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., kao i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-999/2023 od 17. siječnja 2024., Rev-997/2023 od 5. ožujka 2024. i Rev-876/2023 od 21. ožujka 2024.). U konkretnom slučaju, tuženik u postupku nije na određeni način istaknuo niti prigovor prijeboja, niti je istaknuo protutužbeni zahtjev tako da je pravilno sud prvog stupnja postupio kada potplaćene iznose nije uzeo u obzir kod utvrđivanja visine tužiteljeve tražbine.

 

12. Neosnovano tuženik u žalbi osporava aktivnu legitimaciju tužiteljica. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je prednik tužiteljica, sada pok. M. K., sporni ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača. Tužiteljice su nesporno nasljednice pok. M. K., pa su, suprotno žalbenim navodima tuženika, aktivno legitimirane u postupku.

 

13. Neodlučno je i tuženikovo pozivanje na činjenicu da je ugovor ispunjen. Naime, ono što je u postupku odlučno je da li je ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi, što su u konkretnom slučaju, tužiteljice i zahtijevale.

 

14. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tužiteljeva tražbina zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga rok zastare počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost kamatne stope, a od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. Kako je tužba podnijeta 7. lipnja 2019. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO, tako da tražbina tužitelja nije zastarjela što je u skladu je i sa pravnim shvaćanjem broj Su IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.

 

15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je u odnosu na glavnu stvar pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 81. i čl. 87. st. 1. ZZP u svezi s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljica za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti i isplatom prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

 

16. I odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi tuženika kojima osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

 

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

 

18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 22. listopada 2024.

 

 

                 Predsjednica vijeća:

              Mirela Mijoč Kramar, v.r.