Poslovni broj: Kžzd-187/2024-9

                                                                                                                Poslovni broj: Kžzd-187/2024-9

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Dušanka Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H. zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog M. H. podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-39/2024 od 26. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024. u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika M. S. te putem videokonferencijske veze optuženog M. H.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog M. H., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom M. H. za kaznena djela zbog kojih je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 158. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 1. i 2. KZ/11. te člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 1. i 2. KZ/11. te člankom 49. stavak 1. točka 5. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci, te na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 1. i 2. KZ/11. te člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, pa se na temelju članka 51. KZ/11. optuženi M. H. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine u koju kaznu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. prosinca 2023. pa nadalje.

 

II. U ostalom dijelu žalbe optuženog M. H. se odbijaju kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

               

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-39/2024-6. od 26. ožujka 2024., optuženi M. H. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godine iz članka 158. stavak 1. KZ/11., kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11. te kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 165. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka 158. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine, na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi M. H. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. prosinca 2023. pa nadalje.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. – 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je dužan namiriti troškove kaznenog postupka i to paušalne troškove u visini 500,00 eura, troškove opunomoćenice maloljetne oštećenice odvjetnice K. A. o čemu će biti sastavljeno zasebno rješenje, te troškove branitelja postavljenog po službenoj dužnosti odvjetnika S. M. o čemu će se odlučiti naknadno.

 

4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio osobno, optuženi M. H. zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni na način da mu se izrekne blaža kazna. Optuženik je podnio žalbu i putem branitelja M. S., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da uz primjenu instituta o ublažavanju kazne optuženiku izrekne blažu kaznenopravnu sankciju izricanjem djelomičnog uvjeta, podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, drugom sucu, radi donošenja zakonite odluke.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP/08., a na zahtjev optuženika izražen u dopuni žalbe podnesenoj u roku za žalbu, o sjednici vijeća izviješteni su Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, optuženi M. H. te njegov branitelj M. S., odvjetnik u Z. Na javni dio sjednice drugostupanjskog vijeća pristupili su branitelj optuženika, odvjetnik M. S., dok je prisutnost optuženika osigurana videokonferencijskom vezom sa Z. u Z. Uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik u Zagrebu nije pristupio, pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njegovoj odsutnosti.

 

8. Žalbe optuženika su djelomično osnovane. Kako su žalbe izjavljene iz istih žalbenih razloga, obje žalbe optuženika bit će razmatrane kao jedna žalba.

 

9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude nerazumljiva i presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i to u vezi primjene Kaznenog zakona. Žalitelj ovu bitnu povredu posebno ne obrazlaže i ne navodi zašto nalazi da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i da nema razloga o odlučnim činjenicama, a zbog čega se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati. Protivno istaknutim žalbenim navodima, nakon pomne analize izreke pobijane presude, kao i obrazloženja iste, ovaj drugostupanjski sud nije našao ikakvu proturječnost u izreci pobijane presude, a obrazloženje presude je jasno, razumljivo, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i bez ikakvih je proturječja.

 

10. Osporavajući odluku o kazni, optuženi M. H. u osobnoj žalbi, kao i u žalbi izjavljenoj putem branitelja, ističe da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene otegotne okolnosti, a podcijenio olakotne, da prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji nije pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za individualizaciju kazne te ih nije ispravno vrednovao. Ističe da pretragom optuženikova mobitela nije utvrđeno da bi optuženik, osim s oštećenicom, stupao u kontakt i s drugim osobama radi zadovoljenja svog spolnog nagona, što znači da počinjenje terećenih kaznenih djela predstavlja eksces u njegovom životu. Karakter kaznenih djela ukazuje da se ne napada na spolni integritet oštećenice, već se radi o kaznenim djelima pornografije, optuženik je nekažnjavan, priznao je počinjenje inkriminiranih kaznenih djela čime je želio izbjeći daljnje traumatiziranje oštećenice, a što je doprinijelo i efikasnosti samog postupka, izrazio je žaljenje zbog počinjenja kaznenih djela, a nije bio svjestan posljedica koje će njegovo ponašanje prouzročiti oštećenici, a na koncu i njemu samom jer je ostao bez posla te je stare i bolesne roditelje ostavio bez skrbi koju im je pružao kada je bio na slobodi. Nadalje, ističe da je spreman nadoknaditi štetu oštećenici od prodaje automobila. Smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od minimalno propisane jer iz dosadašnjeg ponašanja optuženika se sa sigurnošću može izvesti zaključak da se u  odnosu na njega može postići svrha kažnjavanja i izricanjem blaže kazne od minimalno propisane.

 

11. Optuženi M. H. i njegov branitelj, odvjetnik M. S. su na sjednici drugostupanjskog vijeća iznijeli žalbene navode, a u prilog tvrdnji da je optuženik spreman nadoknaditi štetu oštećenici je branitelj optuženika dostavio izvansudsku nagodbu koju je zaključio s mldb. L. M., zastupanom po opunomoćenici K. A., odvjetnici u Z., na kojoj nije naveden datum zaključenja, a iz koje proizlazi da je optuženik platio oštećenici 4.000 eura (potvrda o provedenom nalogu za plaćanje od 30. rujna 2024.), te se obvezao po izlasku iz zatvora, u naredne četiri godine, isplatiti još 9.600,00 eura.

 

12. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne.

 

13. Naime, u pobijanoj presudi osnovano je prvostupanjski sud optuženom M. H. kao olakotno cijenio neosuđivanost i priznanje počinjenja kaznenih djela za koja ga se tereti, dok mu je kao otegotno cijenio da je 27 godina stariji od maloljetne oštećenice, svjestan nižeg stupnja psihofizičke razvijenosti te dječje povodljivosti, način izvršenja kaznenih djela na štetu maloljetne oštećenice koju je optuženik perfidno i uporno mamio bonovima za telefon, sitnim novčanim iznosima za sladoled, ukazuje na samu težinu protupravnog ponašanja optuženika, a uzimajući u obzir i činjenicu da su kaznena djela na štetu maloljetne oštećenice počinjena u periodu od srpnja do 28. studenog 2023. te je optuženik višekratno maloljetnoj oštećenici i predlagao osobne susrete pišući joj što se očekuje od nje, nudeći joj 20 eura prilikom susreta, da mu „masturbira 5 sekundi i sjedne mu u krilo“. Nadalje, prvostupanjski je sud cijenio kao otegotno i da je maloljetnu oštećenicu kao dijete koje se nalazi u pubertetskoj fazi razvoja, nakon što ga je oštećenica blokirala na jednoj društvenoj mreži, pokušavao kontaktirati putem drugih društvenih mreža, što ukazuje na izrazitu upornost i visoki stupanj protupravnosti ponašanja.  

 

14. Optuženi M. H. je tijekom postupka izrazio želju da žrtvi - djetetu nadoknadi štetu u vidu novčane satisfakcije za pretrpljene duševne boli izazvane počinjenjem terećenih kaznenih djela, što je prvostupanjski sud propustio cijeniti kao olakotnu okolnost. Nakon donošenja prvostupanjske presude optuženik je pristupio i realizaciji nakane na način da je zaključio izvansudsku nagodbu s maloljetnom žrtvom te isplatio dogovoreni dio, odnosno iznos od 4.000,00 eura, a ostatak se obvezao isplatiti po izlasku iz zatvora, kroz četiri godine. S obzirom na iskazanu spremnost optuženika da barem novčanim iznosom pokuša žrtvi pružiti zadovoljštinu zbog svog kriminalnog ponašanja, da je dio novca platio po zaključenju izvansudske nagodbe, uz istaknute olakotne okolnosti, posebno kritičan stav optuženika prema počinjenom, a istovremeno imajući u vidu da je žrtva sada u dobi od četrnaest godina te da sama sigurno nije mogla procijeniti koji iznos novca može predstavljati adekvatnu satisfakciju za pretrpljeno, da sigurno ne postoji iznos novca koji može izbrisati doživljeno, da bez obzira na primljeni novac, posljedice ovih kaznenih djela, kako žrtva bude sazrijevala, mogu sigurno utjecati na njezin daljnji život i razvoj, a može ih osjećati i nakon niza godina od samih događaja i mogu izazivati psihičke tegobe, ovaj drugostupanjski sud nalazi da iskazani trud optuženika da naknadi štetu žrtvi predstavlja naročito olakotnu okolnost koja opravdava ublažavanje kazne ispod zakonski propisanih minimuma u odnosu na sva terećena kaznena djela. Stoga je u odnosu na kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11.

 

12. Cijeneći istaknute olakotne i otegotne okolnosti, posebno optuženikov trud da žrtvi pruži novčanu zadovoljštinu, odnosno naknadi nematerijalnu štetu, a imajući u vidu da je za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina, za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11. od jedne do deset godina, a kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11. je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, kao i da se radi o kaznenim djelima u kojima šteta ne predstavlja obilježje kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud je u odnosu na sva kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim primijenio odredbe o ublažavanju kazne pa mu na temelju članka 158. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 1. i 2. KZ/11. te člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju dvije godine, na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 1. i 2. KZ/11. te člankom 49. stavak 1. točka 5. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci te na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 1. i 2. KZ/11. te člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

 

14. Imajući u vidu ličnost optuženika, posebno način na koji je upoznao žrtvu, putem društvene mreže kojom djeca uobičajeno i slobodno komuniciraju, bezrezervno vjerujući u istinitost prezentiranih podataka kao i dosadašnju optuženikovu neporočnost te ukupnost kaznenih djela, odnosno činjenicu da je sva tri kaznena djela počinio u kontinuitetu, prema istoj žrtvi, da se radi o istovrsnim kaznenim djelima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je primjereno optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine.

 

15. Činjenica što optuženik na istovjetan ili sličan način nije komunicirao i s drugim osobama, ne može se optuženiku cijeniti kao olakotna okolnosti i ne čini njegova djela lakšim s obzirom da bi u toj situaciji odgovarao za istovjetno ili slično kazneno djelo u odnosu na drugu žrtvu. Optuženikova dosadašnja neosuđivanost i stav prema počinjenim kaznenim djelima je cijenjeno kao olakotna okolnosti te s obzirom na to, a imajući na umu trud da naknadi štetu, kao naročito olakotnu okolnost, su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne i utvrđene kazne ispod zakonski propisanih minimuma. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se inkriminiranim kaznenim djelima ne napada na spolni integritet oštećenice, što bi trebalo cijeniti kao olakotno jer, prije svega, treba istaći da se radi o kaznenim djelima čiji je objekt zaštite osobnost i spolni integritet djece koja su zbog svoje dobi posebno ranjiva i nezrela da bi sama odlučivala o vlastitoj seksualnosti i s tim povezanom aktivnostima, a osim toga, optuženik je na terećeni način, bez obzira što je izostao fizički kontakt optuženika sa žrtvom, na grub način, kroz četiri mjeseca, ustrajno povređivao seksualni integritet maloljetne žrtve, s ciljem zadovoljenja svog spolnog nagona. Optuženikovi roditelji su i prije počinjenja inkriminiranih kaznenih djela bili ovisni o njegovoj pomoći, čega je on svakako bio svjestan, no unatoč tome odlučio je počiniti terećena kaznena djela, svjestan svih posljedica, izvjesnosti zatvorske kazne pa time i posljedica koje se mogu odnositi na roditeljsku egzistenciju, tako da i ova činjenica ne daje njegovim kaznenim djelima olakšavajući karakter. Sve istaknuto ukazuje da se nekom blažom kazne, od one na koju je ovaj drugostupanjski sud osudio optuženog M. H., kao ni djelomičnom uvjetnom osudom, a za što se žalitelj zalaže, ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. niti u pogledu specijalne, a niti generalne prevencije.

 

16. Slijedom navedenog, pojedinačno utvrđene kazne i jedinstvena kazna primjereni su jačini povrede zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je optuženik postupao, načinu počinjenja kaznenih djela, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnim i imovinskim prilikama, njegovom ponašanju nakon počinjenja kaznenog djela, odnosu prema žrtvi i njezinoj obitelji, isplati novčanog iznosa 4.000,00 eura, spremnosti da isplati ostatak dogovorenog novčanog iznosa na ime nematerijalne štete te svakako pogodni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

17. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je primjenom odredbi članka 486. stavak 1. ZKP/08. preinačio prvostupanjski presudu u odluci o kazni, a kako navodi žalbe optuženika u odnosu na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, njegove su žalbe u tom dijelu odbijene kao neosnovane te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., potvrđena pobijana presuda.

 

 

 

             

U Zagrebu 22. listopada 2024.

 

 

 

                                                                                                              Predsjednica vijeća:

 

                                                                                           Dušanka Zastavniković Duplančić, v. r.